REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-146/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KR i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 228. stavkom 1. te člankom 52. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.

– ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog KR i optuženog ĆR, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku od 3. veljače 2023. broj K-32/2026-12, u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbi optuženog KR i optuženog ĆR, a po službenoj dužnosti, te u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti u odnosu na optuženog TR, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Žalbe optuženog ĆR i optuženog KR odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, optuženi KR i optuženi ĆR su proglašeni krivima zbog produljenog kaznenog djela teške krađe, iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 228. stavkom 1. te člankom 52. KZ/11., a optuženi ĐR zbog kaznenog djela teške krađe, iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 229. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11., optuženi FR je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, te mu je, primjenom članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. listopada 2025. do 3. veljače 2026.

1.2. Optuženi ĆR je, na temelju članka 229. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

1.3. Na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., optuženi ĐR je osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik za vrijeme četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Primjenom članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), oštećenom trgovačkom društvu "CE-ZA-R Centar za reciklažu" d.o.o. je dosuđen imovinskopravni zahtjev u ukupnom iznosu 17.709,54 eura, koji su optuženi KR, optuženi ĆR i optuženi ĐR dužni naknaditi u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženi KR je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka, dok su optuženi ĆR i optuženi ĐR, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točke 6. ZKP/08., u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude dužni platiti troškove kaznenog postupka, na ime paušalne svote, svaki u iznosu po 100,00 eura.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli optuženi KR i optuženi ĆR.

2.1. Optuženi KR je žalbu podnio putem branitelja Berislava Balenovića, odvjetnika u Sisku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijani dio presude preinačiti i optuženiku smanjiti izrečenu kaznu zatvora.

2.2. Optuženi ĆR se žali putem branitelja Antonia Kaleba, odvjetnika u Sisku, zbog odluke o kazni i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u dijelu odluke o kazni te optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetovanjem iste na pet godina, odnosno izreći mu djelomičnu uvjetnu osudu tako da se ima izvršiti šest mjeseci, a preostali dio se uvjetuje na vrijeme pet godina.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalbe su neosnovane.

6. Nije u pravu optuženi KR kada, sadržajem žalbe, tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne tom optuženiku počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Suprotno paušalnoj tvrdnji ovog žalitelja, sud prvog stupnja je, postupajući prema članku 459. stavku 6. ZKP/08., izložio jasne razloge kojima se rukovodio prilikom odmjeravanja kazne ovom optuženiku, a u izloženim razlozima nema proturječja u pogledu odlučnih činjenica koje su bitne za odabir vrste i mjere kazne. Isto tako, nezadovoljstvo žalitelja obimnošću izloženih razloga ne opravdava istaknutu bitnu povredu, a prigovarajući visini izrečene kazne, žalitelj ne iznosi argumente za istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe ovog žalitelja i u povodu žalbe optuženog ĆR, a po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., te u povodu tih žalbi, a postupajući prema članku 479. ZKP/08. u odnosu na optuženog TR, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se ne ističe u žalbama.

7.1. Naime, izreka pobijane presude, pod točkom VI., u dijelu koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev oštećenika, je nerazumljiva, a pri tomu su u potpunosti izostali razlozi kojima je sud obrazložio odluku o plaćanju dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva u ukupnom iznosu 17.709,54 eura svim optuženicima.

7.1.1. Optuženi KR i optuženi ĆR su proglašeni krivima zbog produljenog kaznenog djela teške krađe, a optuženi ĐR zbog kaznenog djela teške krađe. Produljeno kazneno djelo teške krađe sastoji se od četiri pojedinačna događaja, opisana pod alinejama a) do d), te se u svima opisuje način postupanja i uloga pojedinog optuženika, kao i vrijednost protupravno pribavljenih tuđih pokretnih stvari. No, jedino se optuženi KR nalazi pod svim alinejama, a prvostupanjski sud je zanemario kako je ovaj optuženik pod alinejom b) postupao s optuženim VR (koji se ne nalazi u ostalim opisanim događajima), a pod alinejama c) i d) s optuženim ĆR (koji se ne nalazi pod alinejama a) i b). Stoga je nerazumljiva odluka o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu u ukupnom iznosu 17.709,54 eura, koji očito predstavlja zbroj vrijednosti svih otuđenih stvari, opisanih pod alinejama a) do d), koji su dužni platiti svi optuženici, premda u događaju pod a) nisu sudjelovali optuženi ĆR i optuženi ĐR, u događaju pod b) nije sudjelovao optuženi ĆR, a u događajima pod c) i d) nije sudjelovao optuženi ĐR.

7.1.2. Pored toga, obrazlažući odluku o imovinskopravnom zahtjevu, pod točkom 14. obrazloženja, prvostupanjski sud samo navodi kako je "oštećeniku dosuđen imovinskopravni zahtjev u cijelosti jer su optuženici u cijelosti priznali postavljeni imovinskopravni zahtjev". Ovakva paušalna konstatacija suda prvog stupnja, osobito imajući u vidu navode pod točkom 7.1.1. ove odluke, ne predstavlja izlaganje određenih, konkretnih i jasnih razloga kojima se sud rukovodio prilikom donošenja odluke iz člana 158. stavka 2. ZKP/08.

7.2. Zato je, u povodu žalbi optuženog KR i optuženog ĆR, a zbog počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., utvrđene po službenoj dužnosti, pobijanu presudu, u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Kako se navedena povreda prvostupanjskog suda odnosi na sve optuženike, to su razlozi za ukidanje pobijane presude u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu od koristi i za optuženog TR, koji se nije žalio, te je, primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis), na ovog optuženika trebalo primijeniti odredbu članka 479. ZKP/08.

7.3. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I.

8. Nisu u pravu optuženi KR i optuženi ĆR kada se žale zbog odluke o kazni.

8.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

8.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je obojici optuženika pravilno olakotnim cijenio njihovo priznanje kaznenog djela, čime su oni dali svoj doprinos bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, te njihov obiteljski status, odnosno okolnost da je optuženi KR otac petero maloljetne djece, koje je dužan uzdržavati i ima nezaposlenu suprugu, a optuženi ĆR je otac dvoje maloljetne djece o kojima skrbi, kao i o dvoje maloljetne djece svoje supruge , kao što je pravilno otegotnim cijenjena dosadašnja osuđivanost obojice optuženika, zbog istovrsnih kaznenih djela.

8.3. Protivno žalbenim prigovorima obojice optuženika, prvostupanjski sud je s dovoljnom pažljivošću vrednovao i valjano akceptirao sve pravilno utvrđene okolnosti, vodeći računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. Žalitelji u žalbama samo ponavljaju sve okolnosti koje je prvostupanjski sud imao u vidu i kojima nije niti podcijenio niti precijenio značaj.

8.4. Nasuprot žalbenoj tvrdnji optuženog KR, premda prvostupanjski sud nije olakotnim cijenio iskazanu spremnost u podmirenju imovinskopravnog zahtjeva, ova okolnost predstavlja tek verbalizaciju navodnog obećanja naknade štete oštećeniku, koje ni na koji način nije provjerljivo. Pored toga, zalažući se za blaže kažnjavanje optuženika, ovaj žalitelj zanemaruje kako je optuženi KR u razdoblju od 2015. do 2025. u kontinuitetu, u čak četrnaest navrata, proglašavan krivim zbog počinjenih istovrsnih kaznenih djela krađa i teških krađa, a sve blaže ranije osude nisu utjecale na njega da se kloni činjenja kaznenih djela. Isto tako, okolnosti optuženikove nezaposlenosti i izostanka ikakvih prihoda, kao i činjenica da se radi o osobi bez zanimanja i sa završenom tek osnovnom školom, nisu okolnosti koje bi bile relevantne za zakonitu odluku o kazni, a o tim je okolnostima prvostupanjski sud vodio računa prilikom donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka, oslobodivši ovog optuženika obveze naknade troškova.

8.5. Isto tako, netočne su žalbene tvrdnje optuženog ĆR, koji smatra da dosadašnja kaznena osuđivanost ovog optuženika datira iz "dalje prošlosti". Naime, prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije, pored toga što je vidljivo da je optuženik u razdoblju od 2010. do 2024. u sedam navrata osuđen zbog istovrsnih kaznenih djela krađa i teških krađa, proizlazi kako je posljednja presuda Općinskog suda u Sisku, kojom je ovaj optuženik proglašen krivim zbog počinjenog istovrsnog kaznenog djela teške krađe, postala pravomoćna 8. srpnja 2024. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetno na tri godine. Vidljivo je, dakle, da je kazneno djelo zbog kojih je optuženik sada osuđen počinjeno za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz uvjetne osude koja je optuženiku izrečena tom ranijom presudom. Ovakva upornost optuženika u protuzakonitom postupanju, ne zaslužuje honoriranje blažim kažnjavanjem. Stoga, kako ne proizlazi vjerojatnim da i bez izvršenja cijele ili dijela kazne optuženik ne bi činio kaznena djela, nema govora o tomu da bi bili ispunjeni uvjeti iz članka 56. KZ/11. niti iz članka 57. KZ/11. za primjenu uvjetne ili djelomične uvjetne osude, za koje se zalaže ovaj žalitelj. Upiranjem, pak, na okolnost optuženikovog stalnog radnog odnosa i izvjesnost gubitka tog posla zbog odlaska na izdržavanje kazne na koju je osuđen, čime se direktno ugrožava egzistencija njegove obitelji, žalitelj nije doveo u pitanje pravilno utvrđenu vrstu i mjeru kazne. Naime, notorno je da osuda zbog počinjenog kaznenog djela ima često nepovoljne implikacije na imovinske prilike optuženika i članove njegove obitelji, ali su to okolnosti koje nažalost redovito prate optuženika kao počinitelja kaznenog djela, a time i članove njegove obitelji.

8.6. S obzirom na izloženo, prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženi KR osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, kao što je prema vrsti i visini pravilno odmjerena kazna optuženom ĆR u trajanju jedne godine. Ove kazne su primjerene svim navedenim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, te će se istima izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

8.7. Zato nije osnovano blaže kažnjavanje za koje se zalažu optuženici, a pri tomu se osobito ističe neprimjerenost prijedloga za "primjenu odredbe o izvanrednom ublažavanje kazne", istaknutog u žalbi KR.

9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

9.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec