REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-206/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo, radi činidbe, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 24. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Josipa Bilića Prcića, odvjetnika i punomoćnika tuženika ID, savjetnice u OGDO, dana 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 52634238587, da tužitelju KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prizna s naslova rada, rad od kuće od 120 sati, odnosno za 15 radnih dana a u razdoblju od 11.svibnja 2020. do 29. svibnja 2020., sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je u razdoblju od 11. svibnja 2020. pa do 29. svibnja 2020. radio od kuće sukladno pravomoćnoj i konačnoj Odluci tuženika Ministarstva poljoprivrede o radu od kuće, KLASA: 113 -01/20-01/629, URBROJ: 525-5/1292-20-1 od 11. svibnja 2020., te je predložio naložiti tuženiku da tužitelju za mjesec svibanj 2020. s naslova rada od kuće prizna 120 sati, odnosno 15 radnih dana. Nadalje da je od 1. lipnja 2020. nastavio raditi dolazeći na posao na svoje radno mjesto. Navodi da je sporno da li je u navedenom razdoblju koristio godišnji odmor ili rad od kuće, budući je u isplatnoj listi plaće za svibanj 2020. uočio da mu je tužena u sate rada unijela jedan dan državnog blagdana (osam sati) te jedan dan rada od kuće (osam sati) i 19 dana godišnjeg odmora (152 sata) , koja evidencija ne odgovara stvarnom stanju. Naime, od 5. svibnja 2020. do 8. svibnja 2020. koristio je godišnji odmor ali je od 11. svibnja 2020. do 29.svibnja 2020. radio od kuće što je 15 radnih dana ili 120 sati. Stoga predlaže presuditi kako to proizlazi iz izreke ove presude.

2. Tužena tijekom postupka navodi da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tužena stoga predlaže sudu odbaciti tužbu u ovome predmetu. Podredno, tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da su navodi tužitelja da je u periodu od 11. svibnja 2020. do 29. svibnja 2020. radio od kuće, neosnovani u cijelosti, jer je tužitelj u navedenom periodu koristio preostali dio godišnjeg odmora iz 2019. godine. Ističe da je navedeno razvidno iz e-maila od 22. travnja 2020. iz kojeg je vidljivo da je tužitelj obavješten da mu je odobreno korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 5. svibnja do 29. svibnja 2020., a što je isti potvrdio svojim e-mailom od 22. travnja 2020. Stoga, predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz nadoknadu troška parničnog postupka tuženoj sa zateznim kamatama.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u: Rješenje RH, Ministarstva poljoprivrede KLASA: UP/I-112-01/19-01/761, URBROJ: 525-5/1563-19-1 od 6. lipnja 2019. 2020., Odluku tuženika RH, Ministarstva poljoprivrede o radu od kuće, KLASA: 113-01/20-01/629, URBROJ: 525-5/1292-20-1 od 11.svibnja 2020., obračun isplaćene plaće za svibanj 2020. za tužitelja, Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 15. lipnja 2020., Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 18. lipnja 2020., e-mail komunikaciju, te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22, dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Prema odredbi čl.186a. ZPP-a, osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske je dužna prije podnošenja iste uputiti zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim se namjerava podnijeti tužba, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. U konkretnom slučaju tužitelj nije bio u obvezi obratiti se nadležnom državnom odvjetništvu iz razloga što je odredbom čl. 133. st.1. i 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa je dužan u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava , zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, a ukoliko to ne učini ne može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, što ovdje nije slučaj). Stoga je u pitanju poseban propis temeljem kojeg je tužitelj bio u obvezi postupiti sukladno navedenoj odredbi ZR-a, čime je isključena primjena odredbe čl. 186.a ZPP-a. Naime, tužitelj je državni službenik kako to slijedi iz Rješenja RH, Ministarstva poljoprivrede od 6. lipnja 2019., raspoređen na radno mjesto voditelja Odjela za uredsko poslovanje u Službi za uredsko poslovanje i sigurnosne poslove u Sektoru za ljudske potencijale, uredsko poslovanje i sigurnosne poslove u Glavnom tajništvu u Ministarstvu poljoprivrede, pa se na tužitelja imala primijeniti odredba čl. 4. Zakona o državnim službenicima ( Narodne novine 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 138/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 61/17. i 70/19), koja upućuje na opće propise o radu. Stoga, nije osnovano pozivanje tuženika a da tužbu u ovom predmetu treba odbaciti.

6. Spisu prileži dopis tužitelja od 15. lipnja 2020. (uručen tuženiku 16.lipnja 2020.) koji se ima smatrati podnesenim Zahtjevom za zaštitu prava, jer tužitelj u istom ističe da je u razdoblju rada od kuće sukladno pravomoćnoj i konačnoj Odluci o radu od kuće od 11.svibnja 2020., postupao po istoj, te se po njezinu stavljanju izvan snage vratio na radno mjesto, te da nije koristio dane godišnjeg odmora iz 2019. S obzirom da je tužitelj kako ističe obračun plaće dobio 5. lipnja 2020. kada je uočio da mu je obračun prikazao da je koristio godišnji odmor u sporno vrijeme, to su mu činjenice o povredi prava iz radnog odnosa postale poznate toga dana, pa su Zahtjev za zaštitu prava kao i tužba koja je podnijeta 3. srpnja 2020., pravovremene, odnosno u skladu s čl. 133. ZR-a. Pri tome valja imati u vidu da iz e-maila Glavnog tajništava od 18. lipnja 2020., proizlazi da tužiteljevom Zahtjevu za zaštitu prava, tuženik nije udovoljio.

7. Iz Odluke tuženika Ministarstva poljoprivrede o radu od kuće, KLASA: 113 - 01/20-01/629, URBROJ: 525-5/1292-20-1 od 11. svibnja 2020., proizlazi da je tužitelju odobren rad od kuće od dana 11. svibnja 2020., za vrijeme trajanja epidemije bolesti Covid-19, čime je tužitelj bio u obvezi rad obavljati od kuće radnim danom u radno vrijeme Ministarstva na način i pod uvjetima iz zahtjeva na koji je dana suglasnost nadležnog čelnika ustrojstvene jedinice. Tužitelj se bio dužan odazvati po pozivu nadređenog službenika kojim se zahtijeva obavljanje određenog posla na mjestu rada različitom od mjesta rada kod kuće, ako se taj posao ne može obaviti na drugi način.

8. Odlukom tuženika Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 113-01/20-01/629, URBROJ: 525-5/1292-20-2 od 29. svibnja 2020., tuženik je odredio da danom stupanja na snagu ove Odluke, prestaje važiti ranije navedena Odluka o radu od kuće, te se tužitelj bio dužan vratiti na posao na radno mjesto određeno sukladno važećem rješenju o rasporedu s danom 1. lipnja 2020.

9. U odnosu na e-mail komunikaciju na koju se poziva tužena a da je tužitelj koristio godišnji odmor u spornom razdoblju, sud smatra da iz iste ne proizlazi navedena činjenica. Naime iz e-maila koji je uputila HD dana 22.04.2020., slijedi da je tužitelj obaviješten da će stari godišnji odmor koristiti od 5. svibnja do 29. svibnja 2020. U odgovoru na ovaj e-mail tužitelj navodi da je isto primio na znanje. Međutim, ne bi bilo potrebe da se donosi navedena Odluka kojom se odobrava rad od kuće tužitelju od 11. svibnja 2020., koja je dakle donijeta kasnije, a da nije bilo potrebe za radom tužitelja od 11.svibnja 2020., pa sve do kraja tog mjeseca, odnosno do 1. lipnja 2020., kako slijedi iz Odluke tuženika od 29. svibnja 2020. Stoga, sud prihvaća iskaz tužitelja kada navodi da je u razdoblju od 11.05.2020. do 29.05.2020. radio od kuće a u kojem razdoblju nije koristio godišnji odmor. Tužitelj je pobrojao i poslove koje je obavljao i to; analizu poslovanja, praćenje propisa (Narodnih novina), analize završenih predmeta, te organizaciju radi poboljšanja poslova u odjelu te je za potrebe posla e-mailom i telefonom kontaktirao sa zaposlenicima. Rezimirajući navedeno iskazu tužitelja sud u cijelosti poklanja vjeru ocjenjujući ga logičnim nastavkom donijete Odluke od 11. svibnja 2020. kojom se tužitelju odobrava rad od kuće. Tužena suprotno navedenom nije dokazala, a niti predlagala izvođenje konkretnih personalnih dokaza iz kojih bi se imala dokazati tvrdnja da tužitelj nije obavljao rad u spornom razdoblju.

10. Budući da je u spornom razdoblju tužitelj radio od kuće ukupno 15 radnih dana, to je na radu od kuće proveo ukupno 120,00 radnih sati (15 x 8 sati).

11. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev imajući u vidu da je Odluku o radu od kuće od 11. svibnja 2020. tuženik donio sukladno Uputi Ministarstva uprave za rad tijela državne uprave u vezi s pojavom bolesti Covid -19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 07.05.2020., i Odluke o organizaciji rada, rasporedu rada i radnog vremena u vezi s pojavom bolesti COVID-19 uzrokovane virusom od 07.05.2020., na koje se Odluke tuženik poziva u toj Odluci.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to prema Tbr. 7.t.2., kao jednokratna nagrada za zastupanje tijekom prvostupanjskog postupka, a u visini od 100,00 eura, koji iznos uključuje PDV, sve kako to tužitelj potražuje. Tužena nema pravo na naknadu parničnog troška jer u sporu nije uspjela niti u kojem dijelu.

13. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku