P Ob-396/2024-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Gordani Rotim kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Jukiću odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreasu Mlikoti odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26.ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i njezine punomoćnice, a u odsutnosti tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude 8.svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I/ Utvrđuje se da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 9, dvorište i oranica, [adresa], površine 791m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice OM i tuženika ŠM, u jednakim dijelovima i to svakog od njih u ½ dijela.

II/ Tuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva na nekretnini iz točke I/ izreke ove presude, na ime tužiteljice u ½ dijela, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku.

III/ Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku da provede u zemljišnim knjigama ovu presudu (točke I/ i II/) nakon njezine pravomoćnosti.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati prouzročene parnične troškove u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate."

u cijelosti.

II/ Utvrđuje se da ulaganje tužiteljice i tuženika u nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 9, dvorište i oranica, [adresa], površine 791m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ukupnom iznosu od 58.375,36 eura predstavlja njihovu zajedničku bračnu stečevinu, od čega udio tužiteljice iznosi 29.187,68 eura.

III/ Nalaže se tuženiku ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici OM, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 29.187,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 21. ožujka 2019. pa sve do isplate, koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate od strane HNB za svako polugodište, za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.

V/ Nalaže se tuženiku ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici OM OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati prouzročene parnične troškove u iznosu od 9.365,80 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja I - stupanjske presude 8.svibnja 2026. pa sve do isplate.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je sa tuženikom bila u braku od 14.9.1996., a koji je brak razveden presudom P2-112/15 23.travnja 2015. U zemljišnim knjigama ovoga suda tuženik je upisan kao vlasnik nekretnine iz izreke koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa predstavlja bračnu stečevinu bračnih drugova u jednakim dijelovima, odnosno svakog u ½. U trenutku stjecanja nekretnine ista je bila "golo zemljište" , a tijekom braka u razdoblju od 2003. - do 2006. na njoj je bila izgrađena obiteljska kuća koju danas posjeduje tuženik. Tužiteljica tvrdi da je u gradnji predmetnog objekta, kao i uređenje istoga uložila značajna novčana sredstva od kojih iznos od 77.000,00 eura predstavlja bračnu stečevinu od čega njezin udio iznosi 38.500,00 eura. Kako je njezinim ulaganjem došlo do promjene identiteta nekretnine postavila je stvarnopravni tužbeni zahtjev u kojem traži ½ dijela u suvlasništvo, te alternativni, obveznopravni zahtjev kojim je zatražila da se utvrdi da je njezino ulaganje u nekretninu 38.500,00 eura, te je zatražila trošak postupka sa zateznim kamatama.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako stvarnopravnom zahtjevu tako i obveznompravnom zahtjevu i predložio odbijanje istih uz naknadu parničnog troška. Istaknuo je prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja 3. Kako bi utvrdio odlučne i važne činjenice radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u dokaznom postupku saslušao stranke, svjedoke i izvršio uvid u dokaze iz spisa, te proveo građevinsko vještačenje.

4. Tužiteljica je navela da smatra da je predmetna kuća bračna stečevina i da je pola njezine vrijednosti koje pripada njoj, a i tuženik je obećao pola kuće prepisati na zajedničku djecu kada su se rastajali. Tvrdi da je kuća sazidana kreditima koje je dobio tuženik, jedan dio su dali njegovi roditelji, ali ne zna na koji način su krediti zatvoreni jer je otišla iz bračne zajednice. U vrijeme gradnje predmetne kuće nije imala nikakve posebne imovine, niti tuženik.

5. Tuženik je naveo da mu je kao hrvatskom branitelju Grad Osijek darovao zemljište na koje je sagrađena predmetna kuća, te je ishodio kredit koji je realiziran putem Hrvatske poštanske banke te podigao još jedan kredit u Privrednoj banci Zagreb na 100.000,0 kn koji nije vraćen ali je u cijelom iznosu uložen u kuću.

6.Svjedokinja UM nije imala posebnih saznanja o kreditima stranaka, ali joj je poznato da je predmetna kuća upisna kao vlasništvo njezinog sina koji u njoj i stanuje. Poznato joj je da su stizale opomene za kredit kojega je tuženik podigao.

7.Svjedok CM je također potvrdio da je tuženik dobio zemljište u [adresa] sa plaćenim komunalijama za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom te da su on i supruga podigli kredit da pomognu tuženiku vratiti dug za kredit kojega je dobio u HPB-u.

8.I svjedoku NM je poznato iz priče tužiteljice, odnosno njegove kćerke i tuženika kao zeta da je on dobio građevinsko zemljište za izgradnju kuće, da je podizao kredit da bi se kuća sazidala, a ostatak izjave sud nije posebno cijenio.

9.Iz izvatka iz matice vjenčanih utvrđeno je da su stranke zaključile brak 14.9.1996. koji je razveden 23.4.2015. presudom P2-112/15 Općinskog suda u Osijeku.

10.Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 9 spisa) utvrđeno je da je tuženik samovlasnik predmetne nekretnine na kojoj su upisani zalozi za kredite u PBZ-u te u korist Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

11.Iz ugovora o darovanju (list 50 spisa) utvrđeno je da je Grad Osijek tuženiku darovao nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa] u lica, površine 792m2,upisanu z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za izgradnju obiteljske stambene zgrade HRVI sukladno članku 26 Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji 2000.godine, a rješenjem o dodjeli stambenog kredita Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (list 52) da je tuženiku dodijeljen stambeni kredit za izgradnju obiteljske kuće u visini do 230.530,20 kn.

12. Nesporno je među strankama da su i ostali krediti utrošeni za izgradnju obiteljske kuće koja je sazidana na zemljištu koje je darovano tuženiku kao hrvatskom branitelju s ostvarenim statusom HRVI temeljem članka 26 tadašnjeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka, na kojega stranke nisu imale primjedbi utvrđeno je da je vrijednost zemljišta na dan ožujak 2014. 18.528,38 eura, a da je vrijednost kuće sa doprinosima i priključcima na dan ožujak 2014. 58.375,36 eura. Vještak je nadalje u svom nalazu naveo da stanje kuće u vrijeme provođenja vještačenja odgovara stanju iz ožujka 2014.

14.Tužiteljica je postavila stvarnopravni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je na predmetnoj kući koja je kasnije izgrađena kreditima, kao i za vrijeme trajanja braka suvlasnica u ½, no sud smatra da taj tužbeni zahtjev nije osnovan. Sukladno članku 36 stavak 1 Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Tako je po sada važećem obiteljskom zakonu (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, nadalje: ObZ), a tako je bilo i po članku 248 Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 157/11) koji je važio u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine, odnosno zemljišta i izgradnje kuće na istom. Po stavu ovoga suda predmetno zemljište je tuženik dobio na temelju ugovora o darovanju, dakle na pravnom temelju različitom od onoga koji je naveden u citiranom članku, pa predstavlja vlastitu imovinu tuženika. To što je tuženik svoje pravo ostvario obzirom na broj članova domaćinstva, nije presudno jer je i kredit odobren isključivo tuženiku i to rješenjem o dodjeli stambenog kredita od 3.9.1999. Iz tog razloga sud je odbio stvarno pravni zahtjev tužiteljice.

15. Tužiteljica je kumulirala tužbene zahtjeve po članku 188 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje: ZPP ) tako što je pored stvarnopravnog zahtjeva postavila i obveznopravni zahtjev kojim je tražila isplatu ½ uloženih sredstava u predmetnu kuću u iznosu od 38.500,00 eura. Tuženik je tijekom postupka istakao prigovor zastare na ovaj obvezno pravni zahtjev. Prigovor zastare je neosnovan. Naime člankom 1111 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, nadalje: ZOO) određeno je da kada dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe da je stjecatelj dužan vratiti ga, a člankom 225 ZOO -a propisano je da te tražbine zastarijevaju za 5 godina. Nadalje, zastara ne teče između bračnih drugova (članak 235 točka 1 ZOO-a) pa stoga potraživanje tužiteljice počinje teći od kada je brak razveden. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 21.ožujka 2019., a brak je razveden presudom P2-112/15 od 23.travnja 2015. to njezino potraživanje nije zastarilo. Kako je nesporno da je vrijednost predmetne kuće utvrđeno vještačenjem na kojeg stranke nisu imale primjedbi 58.375,36 eura, te kako je nesporno da je do ožujka 2014., dakle u vrijeme trajanja braka kuća vrijedila sa tim navedenim iznosom, te kako je nesporno da je ista izgrađena kreditima koji su vraćani, odnosno otplaćivani za vrijeme trajanja braka stranaka to se ima smatrati da je tužiteljica također otplaćivala podignute kredite koji su nesporno uloženi predmetnu nekretninu koja je u samovlasništvu tuženika. Stoga se ima smatrati da je ona doprinijela, odnosno sudjelovala u stvaranju vrijednosti ½ kuće, dok je zemljište vrijednosti 18.528,38 eura vlasništvo tuženika koje mu je darovano i ne predstavlja bračnu stečevinu. Činjenica da krediti nisu do kraja isplaćeni, ili da tuženik nije od tužiteljice tužbom pokušao regresirati određene isplaćene rate kredita čiji je on nositelj ne utječe na njegovu obvezu da joj isplati ½ vrijednosti kuće, budući je ista dovršena još 2014. tim kreditima. Nije od važnosti ni što je tuženik bio nositelj kredita niti što tužiteljica nije radila budući podignuti kredit jednog bračnog druga za vrijeme trajanja braka tereti i drugog bračnog druga, odnosno smatra se da je i on sudjelovao u otplati istoga, sve pod uvjetom da su krediti utrošeni u potrebe bračne zajednice, ovdje za potrebu kuće u kojoj je stanovala cijela obitelj.

16.Slijedom navedenoga, sud je djelomično usvojio obveznopravni zahtjev u visini ½ vrijednosti tuženikove kuće bez zemljišta, zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate a po stopi iz članka 29 stavak 2 ZOO-a.

17.Odluka o trošku temelji se na članku 154 stavak 1 ZPP-a. Tužiteljica je zatražila trošak postupka od 25.313,00 eura pa kako je uspjela u spo ru sa 37% dosuđen joj je trošak iz izreke. Trošak se sastoji od troška sastava tužbe od 1.000,00 eura, obrazloženog podneska od 6.9.2021., 12.1.2022., 9.1.2025., očevida od 9.6.2025., podneska od 14.11.2025. od po 1.000,00 eura, trošak zastupanja na 11 ročišta za glavnu raspravu od po 1.000,00 eura, troška vještačenja od 500,00 eura, pristojbi za tužbu i presudu, a sa pripadajućim PDV-om čini ukupno zatraženi trošak sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).

Osijek, 8.svibnja 2026.

Sudac

Gordana Rotim

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovoga suda. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun.tuženika