Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: Pr-14/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo obrane, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, protiv tuženika TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Lidiji Rukavina, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. Zagreb, Pisarnica Đurđevac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti zakonske zastupnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvu obrane, OIB: 66486182714, plati iznos od 1.228,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 707,51 EUR od 5. travnja 2019., pa do isplate,

- na iznos od 520,68 EUR od 8. svibnja 2019., pa do isplate,

te da tužitelju nadoknadi parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tuženiku TT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnične troškove u iznosu od 468,75 eura (slovima: četiristo šezdeset osam eura i sedamdeset pet centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 2. svibnja 2025. tužitelj navodi kako je 15. rujna 2015. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske s tuženikom zaključilo Ugovor o vojničkoj službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u statusu djelatnog vojnika – mornara, na rok od 4 godine, Klasa: 805-01/15-02/821, Urbroj: 512M2-010103-15-1, kojim su utvrđena međusobna prava i obveze u svezi s obavljanjem službe djelatnog vojnika u Oružanim snagama Republike Hrvatske.

1.1. Ističe kako je odredbom članka 16. stavka 1. Ugovora propisano da ugovorne strane mogu jednostrano raskinuti predmetni ugovor uz otkazni rok od 3 mjeseca, a stavak 2. i 3. istog članka određuju da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor uz kraći otkazni rok uz obaveznu naknadu štete u visini mjesečne plaće djelatnog vojnika za svaki mjesec ranijeg raskida Ugovora.

1.2. Navodi kako je tuženik 21. siječnja 2019. podnio zahtjev za raskid Ugovora tražeći prestanak djelatne vojne službe s danom 1. ožujka 2019., uz napomenu da je spreman naknaditi štetu za svaki mjesec ranijeg raskida Ugovora. Sukladno podnesenom zahtjevu doneseno je rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Klasa: UP/I-805-06/19-03/37, Urbroj:

512M2-010103-19-2 od 26. veljače 2019., kojim se citirani ugovor raskida te tuženiku djelatna vojna služba prestaje s danom 1. ožujkom 2019. uz častan otpust. Točkom 3. rješenja tuženik je dužan naknaditi štetu u visini mjesečne plaće djelatnog vojnika za jedan mjesec i dvadeset dana ranijeg raskida Ugovora iz točke 2. izreke rješenja.

1.3. Nadalje navodi kako iz dopisa Uprave za proračun i financije, Sektor za financije i računovodstvo, Služba za operativne financijske poslove, Operativni odjel za financije Osijek, Klasa: 120-01/19-01/2, Urbroj: 512M4-020303-19-55 od 8. travnja 2019. proizlazi da je tuženik dužan naknaditi iznos od 1.228,19 eura / 9.253,81 kuna. Tužitelj smatra kako je tuženik dužan nadoknaditi štetu za vrijeme od 1. ožujka 2019. do 20. travnja 2019. jer je isti zatražio raskid Ugovora 21. siječnja 2019. te mu je s danom 1. ožujka 2019. prestala djelatna vojna služba.

1.4. Naposljetku navodi kako je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku protiv tuženika podnesen zahtjev za mirno rješenje spora kojim je isti pozvan na isplatu, međutim, nije se odazvao pozivu tužitelja.

1.5. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 1.228,19 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 707,51 eura od 5. travnja 2019. do isplate i na iznos od 520,68 eura od 8. svibnja 2019. do isplate te da tužitelju nadoknadi parnične troškove.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ponajprije ističe kako tužitelj nije postupio sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, odnosno nije tuženiku dostavio zahtjev za mirno rješenje ovog spora. Pojašnjava kako je tužitelj uz tužbu dostavio zahtjev za mirno rješenje spora od 7. svibnja 2019. (zajedno s nacrtom tužbe), iz kojeg smatra da je vidljivo kako sadržaj navedenog zahtjeva (s nacrtom tužbe) nije istovjetan tužbi od 2. svibnja 2025. Ističe kako je tužitelj uz ovu tužbu dostavio zahtjev za mirno rješavanje spora koji je prethodio tužbi podnesenoj Naslovnom sudu u predmetu broj Pr-43/2022 (omaškom u odgovoru na tužbu navedeno Pr-42/2022) i u kojem je doneseno rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-858/2023-2 od 10. ožujka 2023. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Koprivnici broj Pr- 43/2022-20 te je tužba odbačena. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, tuženik smatra kako tužitelj nije dokazao da je postupio sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku u odnosu na predmetnu tužbu, te stoga smatra da je tužba nedopuštena i potrebno ju je odbaciti. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbaci tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev te naloži tužitelju platež troškova zastupanja tuženika.

3. Radi razjašnjenja spornih, pravno odlučnih činjenica, pročitan je sadržaj dopisa Uprave za proračun i financije, Sektor za financije i računovodstvo, Služba za operativne financijske poslove, Operativni odjel za financije Osijek od 8. travnja 2019. (stranica 4-5 spisa), Ugovor o vojničkoj službi u trajanju od četiri godine od 15. rujna 2015. (stranica 6-7 spisa), Zamolba tuženika za raskid Ugovora od 21. siječnja 2019. (stranica 8 spisa), rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Sektor za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima od 26. veljače 2019. (stranica 9-10 spisa), obračun štete (stranica 11 spisa), obračun plaće za tuženika za mjesec veljaču 2019. (stranica 12 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 7. svibnja 2019. s nacrtom tužbe i preslikom povratnice (stranica13-17 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-858/2023-2 od 10. ožujka 2023. (stranica 24-27 spisa) te je izvršen uvid u spis Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-43/2022 (raniji broj Pr-2/2020).

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja naspram tuženika za isplatu iznosa od 1.228,19 eura s pripadajućim kamatama, a s osnove naknade štete zbog sporazumnog raskida Ugovora o vojničkoj službi u trajanju od četiri godine uz kraći otkazni rok.

6. Tijekom postupka spornim se ukazuje je li tužitelj postupio sukladno članku 186.a ZPP-a, sporna je osnova i visina tražbine te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.

7. Iz Ugovora o vojničkoj službi u trajanju od četiri godine od 15. rujna 2015. (dalje: Ugovor, stranica 6-7 spisa) proizlazi kako se tuženik prima u djelatnu vojnu službu u statusu djelatnog vojnika / mornara s 15. rujna 2015. na određeno vrijeme u trajanju od četiri godine.

7.1. Prema članku 16. Ugovora, ugovorne strane mogu jednostrano raskinuti ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca, kao što ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor uz kraći otkazni rok, a u slučaju sporazumnog raskida ugovora uz kraći otkazni rok djelatni vojnik / mornar obvezan je za svaki mjesec ranijeg raskida nadoknaditi štetu u visini protuvrijednosti mjesečne plaće djelatnog vojnika / mornara.

8. Iz tuženikove Zamolbe upućene tužitelju 21. siječnja 2019. (stranica 8 spisa) proizlazi da je tuženik zatražio raskid ugovora o vojničkoj službi s danom 1. ožujka 2019., dakle, uz kraći otkazni rok.

9. Iz rješenja tužitelja od 26. veljače 2019. (stranica 9 spisa) proizlazi kako je tuženiku djelatna vojna služba prestala 1. ožujka 2019., uz častan otpust (toč. 1.), raskinut je Ugovor o vojničkoj službi u trajanju od četiri godine od 15. rujna 2015. (toč. 2.), a tuženik da je dužan naknaditi štetu u visini protuvrijednosti neto mjesečne plaće djelatnog vojnika/mornara za jedan (1) mjesec i dvadeset (20) dana ranijeg raskida (toč. 3.).

9.1. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je postupak za prestanak djelatne vojne službe pokrenut na zahtjev tuženika 21. siječnja 2019. kojim isti traži prestanak djelatne vojne službe uz kraći otkazni rok s danom 1. ožujka 2019., zatim da je navedeno tijelo suglasno sa zahtjevom imenovanog kojim je zatražen raskid Ugovora odnosno djelatne vojne službe s danom 1. ožujka 2019., kao i da je sukladno članku 16. stavku 2. i 3. Ugovora odlučeno da je imenovani dužan naknaditi štetu kao u toč. 3. izreke rješenja.

9.2. Iz rješenja tužitelja od 26. veljače 2019., dakle, proizlazi kako je Ugovor raskinut na zahtjev tuženika i to sporazumno uz kraći otkazni rok te da je tuženiku radni odnos prestao 1. ožujka 2019., odnosno istekom otkaznog roka od jedan mjesec i 10 dana.

10. Nadalje, iz obračuna plaće za veljaču 2019. (stranica 12 spisa) proizlazi kako bruto plaća iznosi 7.267,60 kuna te je tuženiku u ožujku 2019. isplaćen neto iznos od 5.330,70 kuna.

10.1. Iz obračuna štete (stranica 11 spisa) proizlazi da je isti sačinjen na bazi redovnog mjesečnog fonda sati rada za ožujak i travanj 2019., kao i da pretpostavljena bruto plaća za navedena dva mjeseca iznosi po 7.267,60 kuna te je utvrđeno kako je tuženik za ožujak 2019. u obvezi isplatiti neto iznos 5.330,75 kuna / 707,51 eura[1] , a za dvadeset dana u travnju 2019. neto iznos od 3.923,06 kuna / 520,68 eura, odnosno ukupno za jedan mjesec i dvadeset dana 9.253,81 kuna / 1.228,19 eura.

11. Nadalje, iz navoda tužbe proizlazi kako tuženik nije tužitelju naknadio štetu u iznosu od 1.228,19 eura, a što tuženik tijekom postupka nije osporavao niti dokazivao suprotno.

11.1. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 7. svibnja 2019., pripadajuće tužbe i povratnice (stranica 13-17 spisa), proizlazi da je tužitelj tuženiku uputio zahtjev za mirno rješenje spora od 7. svibnja 2019. uz nacrt tužbe, a koji zahtjev je tuženik primio 10. svibnja 2019.

11.2. Sud je pročitao spis Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-43/2022 (raniji broj Pr-2/2020) te je utvrđeno kako tužitelj u tužbi od 17. siječnja 2020. kao dokaz navodi i presliku zahtjeva za mirno rješenje spora s tužbom i presliku dostavnice, međutim, navedeno nije priloženo uz tužbu, već isto dostavlja tek uz odgovor od 8. prosinca 2020. na tuženikovu žalbu protiv presude broj Pr-20/2020-8 od 23. listopada 2020. U navedenom predmetu je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1305/2020-2 od 5. srpnja 2022. ukinuta presuda poslovni broj Pr-2/2020-8 od 23. listopada 2020. i predmet vraćen na ponovno suđenje. Nakon provedenog postupka, donesena je presuda poslovni broj Pr-43/2022-20 kojom je ponovo naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.253,81 kuna / 1.228,19 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Međutim, u konačnici je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu ukinuta i presuda poslovni broj Pr-43/2022- 20 te je tužba odbačena i to iz razloga što se radi o sporu male vrijednosti, a tužitelj nije dokazao da je postupio u skladu sa člankom 186.a ZPP-a odnosno zahtjev za mirno rješenje spora nije sukladno članku 461.a stavku 2. ZPP-a dostavio uz tužbu.

12. Ponajprije valja utvrditi je li tužba tužitelja u ovom predmetu dopuštena odnosno je li tužitelj ispunio svoju obvezu iz članka 186.a ZPP-a, a budući da uz tužbu prilaže zahtjev za mirno rješenje spora od 7. svibnja 2019., koji zahtjev je dostavio u spis predmeta Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pr-43/2022 u kojem je tužba u konačnici odbačena.

13. U situaciji kada je tužitelj dostavio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe 17. siječnja 2020. u predmetu broj Pr-43/2022 (raniji broj Pr- 2/2020), a koja tužba je odbačena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 858/2023-2 od 10. ožujka 2025. da bi 2. svibnja 2025. podnio sadržajno potpuno identičnu tužbu, koju je tuženik u odgovoru na tužbu od 28. srpnja 2025. u cijelosti osporio, očito je da podnošenje novog zahtjeva za mirno rješenje spora prije tužbe u ovom parničnom predmetu od 2. svibnja 2025. ne bi rezultiralo sklapanjem nagodbe i izbjegavanjem sudskog spora te bi po mišljenju ovoga suda u takvoj situaciji inzistiranje na ponovnom podnošenju (identičnog) zahtjeva za mirno rješenje spora predstavljalo pretjerani formalizam. Slijedom navedenog, podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 7. svibnja 2019. ispunjena je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari te se svi prigovori tuženika koji upućuju na suprotno ukazuju neosnovanima.

14. Nadalje, u ovom slučaju tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete zbog sporazumnog raskida Ugovora, temeljeći svoj zahtjev na članku 16. Ugovora kojim je ugovoreno da ugovorne strane mogu jednostrano raskinuti ugovor uz otkazni rok od tri mjeseca (stavak 1.), kao što je ugovoreno i da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor uz kraći otkazni rok (stavak 2.), a u slučaju sporazumnog raskida ugovora uz kraći otkazni rok djelatni vojnik / mornar obvezan je za svaki mjesec ranijeg raskida nadoknaditi štetu u visini protuvrijednosti mjesečne plaće djelatnog vojnika / mornara (stavak 3.).

14.1. Između stranaka nije sporno da je Ugovor raskinut na zahtjev tuženika kao i da je tuženik zatražio kraći otkazni rok od tri mjeseca predviđen stavkom 1. članka 16. Ugovora. Budući da je tužitelj prihvatio takav zahtjev tuženika, sukladno stavku 2. članka 16. Ugovora radi se o sporazumnom raskidu Ugovora uz kraći otkazni rok te tužitelj na temelju istog članka, a stavka 3. od tuženika ima pravo potraživati naknadu štete u visini protuvrijednosti mjesečne plaće tuženika kao djelatnog vojnika / mornara.

15. U odnosu na traženu visinu prema članku 16. stavku 3. Ugovora, tužitelj je zbog sporazumnog raskida ugovora uz kraći otkazni rok od tuženika mogao tražiti, a tuženik bi bio obvezan za svaki mjesec ranijeg raskida nadoknaditi mu štetu u visini protuvrijednosti mjesečne plaće. Kako tužitelj ovim zahtjevom od tuženika traži naknadu štete u visini protuvrijednosti mjesečne plaće, i to za ožujak 2019. iznos od 5.330,75 kuna te za travanj 2019. iznos od 3.923,06 kuna (za razdoblje od 1. – 20. travnja 2019.), a o čemu je dostavio obračun plaće isplaćene tuženiku za mjesec veljaču 2019. (stranica 12 spisa) te obračun štete (stranica 11 spisa), sud je mišljenja da je tužitelj navedenim ispravama dokazao visinu naknade štete. Nasuprot tome, tuženik, iako je tijekom postupka osporavao visinu štete, nije predložio nikakve dokaze na navedenu okolnost te stoga sud ocjenjuje visinu tražbine tužitelja dokazanom, a tuženikove prigovore u pogledu visine potraživanja paušalnim.

16. Naposljetku, u pogledu tuženikovog prigovora zastare, sud je mišljenja da u ovom slučaju valja primijeniti odredbu članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22.i 155/23., dalje: ZOO), kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila (tako i Županijski sud u Splitu u svojoj odluci poslovni broj Gž R-464/2024-3 od 24. rujna 2025.).

16.1. Odredbom članka 242. stavka 1. ZOO-a propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

16.1.1. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a uzevši u obzir okolnosti konkretnog slučaja, činjenica da je tužba tužitelja u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-43/2022 odbačena iz razloga što u sporu male vrijednosti, kakav je navedeni, tužitelj uz tužbu, unatoč obvezi iz članka 186.a ZPP-a i članka 461.a stavka 2. ZPP-a, nije dostavio zahtjev za mirno rješenje spora te je, dakle, tužba odbačena isključivo zbog propusta tužitelja, samim time smatra se da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj Pr-2/2020 17. siječnja 2020. nije ni nastupio. Odbacivanje tužbe iz opisanog razloga ne predstavlja prekid zastare nego upravo suprotno, prema članku 242. stavku 2. ZOO-a smatra se da prekid zastare nije nastupio. Dakle, zastara ne počinje „iznova teći“, nego se smatra da je cijelo vrijeme tekla neprekinuto od dospijeća obveze, što znači da je prema pravilima o zastari tražbina tužitelja u trenutku podnošenja nove tužbe bila zastarjela (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev- 574/2021-2 od 31. kolovoza 2022.).

16.2. Naime, u ovom slučaju tužba sudu podnesena je 2. svibnja 2025., a tužitelj se sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio tuženiku 7. svibnja 2019. u smislu odredbe članka 186.a stavka 8. ZPP-a, pa kako je tužitelju već tada bila poznata visina štete kao i osoba koja ju je učinila, to je očito da je potraživanje tužitelja u zastari jer je protekao rok od tri godine za predmetno potraživanje propisan citiranom odredbom članka 230. stavka 1. ZOO-a.

16.3. Budući da je tužitelj tijekom postupka isticao da rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske (dalje: MORH) od 26. veljače 2019. (stranica 9-10 spisa) predstavlja odluku iz članka 233. ZOO-a, valja pojasniti da navedeno rješenje nije sudska odluka niti odluka drugog nadležnog tijela javne vlasti, već upravni akt Ministarstva obrane donesen na temelju članka 214. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Sukladno članku 233. ZOO-a za 10 godina zastarijevaju tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom. Budući da rješenje MORH-a nije pravomoćna sudska odluka niti odluka drugog nadležnog tijela javne vlasti, već upravni akt, ono ne predstavlja ispravu u smislu članka 233. ZOO-a. Iz navedenog proizlazi da rješenje MORH-a o prestanku službe i naknadi štete nije odluka za koju vrijedi desetogodišnji zastarni rok iz članka 233. ZOO-a, već se radi o upravnom aktu koji uređuje službene odnose i obveze djelatne vojne osobe.

17. Budući da je osnovan prigovor zastare tražbine istaknut po tuženiku, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s obzirom da je tuženik uspio u cijelosti, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora od 1.228,19 eura.

18.1. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u iznosu od 187,50 eura, trošak zastupanja na ročištu 22. travnja 2026. sukladno Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 187,50 eura te za zastupanje na ročištu za objavu sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 93,75 eura. Dakle, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka je ocijenjen osnovanim za iznos od 468,75 eura te je tužitelj dužan parnične troškove u tom iznosu nadoknaditi tuženiku.

18.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 13. travnja 2026. u iznosu od 187,50 eura kojim tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu i protivno članku 461.a stavku 2. ZPP-a iznosi nove činjenice te stoga po ocjeni suda navedeni trošak nije potreban za parnicu. Tuženiku nije priznat niti trošak sudskih pristojbi za odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 eura i za presudu u iznosu od 53,09 eura, budući da je odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23.) propisano da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi, i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. Kako u ovoj pravnoj stvari tužitelj nije uspio u sporu, to na strani tuženika nije nastala obveza plaćanja pristojbi.

18.3. Slijedom svega iznijetog odlučeno je kao u toč. II. izreke.

Đurđevac, 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Augustina Muršić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

1. Zakonski zastupnik tužitelja Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, na broj: P- DO-5/2025

2. Punomoćnica tuženika Lidija Rukavina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. Zagreb, Pisarnica Đurđevac