Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj P-239/2024-37

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom društvu Darko Šuper, MBN, ZB, OB i DB iz [adresa], protiv tuženika EB s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a nepoznatog boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Mateju Balažu, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te privremenog zastupnika tuženika, uz javnu objavu dana 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica] gradilište [adresa] ([adresa]) površine 181m², što je tuženik EB s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog boravišta, dužan priznati u roku od 15 dana, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na istoj nekretnini, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EB s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a nepoznatog boravišta, da tužitelju MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.316,46 eura (tritisućetristošesnaesteuračetrdeset- šestcenti).

III. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška od 309,73 eura (tristodeveteurasedamdesettricenta), kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Priznaje se privremenom zastupniku tuženika Mateju Balažu, odvjetniku iz Osijeka, naknada troška za zastupanje tuženika EB s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a nepoznatog boravišta, u iznosu od 1.375,00 eura (tisućutristosedamdesetpeteura).

II. Nalaže se računovodstvu ovoga suda da odvjetniku Mateju Balažu iz Osijeka, Kupska 30, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.375,00 eura (tisućutristosedamdesetpeteura), na račun IBAN: [broj bankovnog računa] kod Zagrebačke banke d.d. iz položenog predujma od dana 13.11.2024. u iznosu od 1.000,00 eura i u iznosu od 375,00 eura, položenog dana 13.04.2026. na ime pokrića troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, na broj računa:

[broj bankovnog računa], Model HR10, poziv na broj:1071732226, opis plaćanja: "Predujam za predmet P-239/2024".

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 26. ožujka 2024. protiv tuženika podnio tužbu s tužbenim zahtjevom kao u izreci presude, koju obrazlaže navodeći da je tuženik EB upisan kao nositelj prava korištenja, odnosno kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] gradilište [adresa] ([adresa]) površine 181m². U posjedu je predmetne nekretnine koju je stekao temeljem valjanih pravnih poslova putem prednika, na kojoj je izgrađena građevina, odnosno skladište počam od 1965. Naime, predmetno zemljište ranije oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje je bilo upisano u tadašnji zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao nacionalizirano građevinsko zemljište odlukom Općine Osijek od dana 24.12.1965. dodijeljeno je radi izgradnje poduzeću Croatia Osijek - poduzeću za promet i preradu žitarica. Nakon davanja zemljišta na korištenje 27.12.1965. između Općine Osijek i poduzeća Croatia Osijek sklopljen je i ugovor o korištenju zemljišta među kojim i u odnosu na spornu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a danas kč. br. [katastarska čestica]. Nakon što je Croatia poduzeće za promet i preradu žitarica steklo pravo korištenja, ishodilo je građevinsku dozvolu odnosno rješenje za odobrenje za izgradnju od strane Općine Osijek dana 11.07.1967., te je nakon pribavljanja iste dozvole izgradilo na predmetnim nekretninama pa i na spornoj, skladište za potrebe svog poslovanja. Predmetna nekretnina evidentirana je u Uredu za katastar kao nekretnina sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] i dr. 3.04.1979., a utvrđeno je i snimkom izrađenom iz zraka 1968. da se na predmetnim nekretninama pa i spornoj, nalazi objekt. Nakon što je poduzeće Croatia, davanjem zemljišta na korištenje te građenjem steklo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, isto je kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 18.4.1984. prodalo predmetne nekretnine tvrtki Obnova Osijek pa tako i predmetnu nekretninu i to kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada zk. ul. [broj ZK uloška]), a nakon toga Obnova d.d. u okviru stečaja prodala je predmetne nekretnine ČB iz [adresa] temeljem Ugovora o prodaji od 30.10.1997. među kojima i kč. br. [katastarska čestica] gradilište od 181m². Nakon što je ČB temeljem predmetnog kupoprodajnog Ugovora stekao posjed predmetne nekretnine isti je prenio Ugovorom o darovanju sklopljenim 23.5.2020. u vlasništvo ŠB, koja je potom 24.5.2020. darovala predmetne nekretnine ĐB, koji je potom darovao iste dana **.**.2020. IB. Nakon smrti IB. Općinski sud u Osijeku, JB Anamarija Kokić pod brojem 0-807/09, UPP/OS-80/09 donijela je rješenje o nasljeđivanju kojim su predmetne nekretnine prenesene u vlasništvo nasljednika MBsina IB. Uspio se upisati kao vlasnik u zemljišnoj knjizi kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ne i sporne kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer nisu bili sređeni imovinskopravni odnosi od oduzimanja zemljišta, odnosno nacionalizacije istog počam od 1965. pa nadalje. Stoga smatra posjed predmetne nekretnine kvalificiranim s obzirom na činjenicu da se njegov posjed zasniva na pravnim poslovima i rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Osijeku, kojem je cilj prijenos prava vlasništva, pa je i njegov posjed u koji je i građenjem po prednicima stupio, istinit i zakonit. Nadalje, nije znao niti je mogao znati da nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine, a sve vrijeme od 1965. pa do podnošenja tužbe, niti tuženik, a niti treće osobe, nisu mu osporavale posjed pa niti vlasništvo, kao niti njegovim prednicima.

1.1. Tijekom postupka tužitelj navodi da je iz povijesti promjena na kč. br. [katastarska čestica] vidljivo da je ta kč.br. nastala 1965. cijepanjem tadašnje kč. br. [katastarska čestica] na kč. br. [katastarska čestica] od 181m², te da je 1979. izvršen upis zgrade na kč. br. [katastarska čestica] koje je sagradilo poduzeće „Croatia". Ured za katastar Osijek izvršio je 1964. diobu zemljišta u tadašnjoj [adresa], danas [adresa], za kućne brojeve 18 do 24, koje su bile u vlasništvu različitih fizičkih osoba dok je zemljište bilo u društvenom vlasništvu sa pravom korištenja u korist vlasnika zgrada. Diobom zemljišta vlasnicima kuća je oduzet dio društvenog zemljišta koje su koristili kao bašče i formirano je pet novih parcela gradilišta. Parcela 1584/683 (novi broj 5244/4) nastala je oduzimanjem bašče koju je koristila EB HB. Po izvršenoj diobi, Općinska skupština Osijek, državno tijelo koje je temeljem Zakona o prometu zemljišta i zgrada tada imalo pravo raspolaganja zemljištem u državnom vlasništvu, Zaključkom od 24.12.1965., broj:13 - 24855/1-1965. dodijelila je svih pet novoformiranih parcela (među kojima i 1584/683 , sada 5244/4), poduzeću za promet i preradu žitarica "Croatia" Osijek, radi proširenja tvorničkog dvorišta. Temeljem Zaključka sklopljen je Ugovor o korištenju zemljišta od 27.12.1965., kojim je svih pet parcela ustupljeno na korištenje Poduzeću "Croatia" uz naknadu utvrđenu točkom II Ugovora, i supotpis Javnog pravobraniteljstva Općine Osijek. Činjenica da je predmetno zemljište Općina oduzela iz posjeda prijašnjih korisnika (time i HB) i predala u posjed Poduzeću Croatia je vidljiva u točki III Ugovora, kojom je ugovoreno da će se pravo korištenja zemljišta oduzeti iz posjeda Poduzeća Croatia ukoliko ne ispuni obvezu i u roku od 6 mjeseci, a najkasnije do 2 godine, ne proširi tvorničko dvorište. Temeljem građevinske i lokacijske dozvole iz 1967. Poduzeće "Croatia, Osijek je na predmetnim parcelama pa tako i na parceli 1584/683 ( sada 5244/4) izgradila poslovno skladišni objekt, koji objekt je postao dio cjelokupnog tvorničkog dvorišta, u posjedu i korištenju i vlasništvu poduzeća "Croatia', Osijek. Činjenicu da predmetna parcela 1584/683 (novi broj 5244/4) od 1967. nije bila gradilište već je na istoj izgrađena građevina potvrđuje Uvjerenje područnog ureda za katastar od 30.03.2015. kojim se potvrđuje da je građevina A locirana na kč. br. [katastarska čestica] postojeća na snimci iz zraka obavljenog 1968. Trenutkom izgradnje zgrade na predmetnoj parceli posjed parcele je mogao imati samo vlasnik izgrađene zgrade. Predmetna parcela od1967. više nije gradilište već u cijelosti izgrađeno zemljište, koje se nalazi u sredini izgrađene zgrade i nema svoj pristup sa javne površine tj puta. Slijedom iznijetog nedvojbena je činjenica da je parcela 5244/4 oduzeta iz posjeda HB i da njezin sljednik HB EB nikada nije ni bio u posjedu predmetne parcele, bez obzira što je Ured za katastar evidentirao promjenu posjednika sa HB na NB temeljem darovnog ugovora od 12.11.1985. Naime oduzimanjem navedenog zemljišta prestalo je vlasništvo i posjed HB, pa ista više nije mogla raspolagati vlasništvom navedene nekretnine koje joj je prestalo, te nije mogla na NB prenijeti više prava nego je imala. Sukladno navedenom nije mogla prenijeti niti vlasničko ovlaštenje na posjedovanje istog zemljišta, pri čemu tuženik kao niti njegova prednica nisu niti imali posjed budući je na navedenom zemljištu izgrađena zgrada po spomenutom poduzeću ,,Croatia" Izgradnjom zgrade posjed parcele neraskidivo je vezan uz posjed i vlasništvo zgrade izgrađene na njoj. Vlasništvo i posjed izgrađene građevine, a time i predmetne parcele, je bilo na Poduzeću "Croatia" do18.04.1984. koje je građevinu koristilo u okviru svojeg poslovanja. Ugovorom o kupoprodaji od 18.04.1984. i vlasništvo i posjed prelazi na RO Obnova, koja je kupila cjelokupno tvorničko dvorište uključujući i predmetnu građevinu i parcelu i koristila ga u okviru svojeg poslovanja. Poduzeće Obnova d.d. Osijek je prilikom postupka pretvorbe društvenog vlasništva unijela i predmetnu nekretninu u svoj temeljni kapital, o čemu Odluke i Rješenje postoje u Fondu za privatizaciju, državnom tijelu nadležnom za postupke privatizacije. Ugovorom o kupoprodaji od 30.10.1997. vlasništvo i posjed prelazi na ČB iz [adresa], koji je građevinu koristio za svoje potrebe i potrebe svojeg poduzeća „Velež“ d.o.o. Osijek. Darovnim ugovorima vlasništvo i posjed prelaze na ŠB, ŠB ĐB i IB. Rješenjem o nasljeđivanju vlasništvo i posjed građevine i predmetnog zemljišta prelazi na njega koji ih koristi za svoje potrebe uz iznajmljivanje pojedinih dijelova građevine. Nisu mu poznati razlozi zašto vlasništvo odnosno pravo korištenja još uvijek stoji upisano u korist tuženika, ali sa druge strane isto je upravo razlog ovog spora u kojem dokazuje da je kvalificirani posjednik predmetne nekretnine, kada već ranije vlasništvo nije i formalno bilo upisano u korist prednika tužitelja. Vlasnici kuća u [adresa] ([adresa]) broj 18. -24., kojima su bašče oduzete radi formiranja navedenih gradilišta više nisu u vlasništvu i posjedu tih kuća. Novi vlasnici svojim izjavama mogu potvrditi da niti jedan od njih nije mogao niti može biti posjednik oduzetih parcela budući njihove parcele i posjed završavaju na međi sa zidom izgrađenog skladišno - poslovnog objekta.

2. Kako sud nije mogao dostaviti tužbu tuženiku uz poziv na odgovor na adresi prebivališta istog jer su se pismena vraćala s naznakom dostavljača „nepoznat“, a što su utvrdili i policijski službenici VIII Policijske postaje Zagreb , terenskom provjerom dana 17.10.2024., sud je rješenjem broj P-239/2024-15 od 20. studenog 2024. tuženiku EB, nepoznatog boravišta, postavio privremenog zastupnika Mateja Balaža, odvjetnika iz Osijeka, sukladno čl. 84. st. 1. i 2.t.4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.) , o čemu je obavijestio Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek, te izdao Oglas o postavljanju privremenog zastupnika u „Narodnim novinama“ i na e-Oglasnoj ploči suda, sve sukladno čl. 84. st. 3. i čl. 84. st. 2.t.4. Zakona o parničnom postupku.

3. U odgovoru na tužbu od dana 27. studenog 2024. i tijekom postupka, privremeni zastupnik tuženika se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ali ne navodi razloge za to, niti predlaže bilo kakve dokaze.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je saslušao tužitelja, svjedoke ŠB, TB, JB i GB, proveo očevid na licu mjesta dana 10.02.2026. (list 107.-108.,), te izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 4. spisa), Zaključak Općinske skupštine Osijek od 24.12.1965. (list 5.-6.), Ugovor o korištenju zemljišta od 27.12.1965. (list 7.), rješenje Odjela za upravno pravne poslove Općinske skupštine Osijek od 11.07.1967. (list 8.-9.), Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Osijek od 30.03.2015. (list 10.), Izvod iz katastarskog plana (list 11.), Kopija snimke iz zraka (list 12.), Kupoprodajni ugovor od 18.04.1984. (list 13. -14.), Aneks II Ugovora o prodaji od 30.10.1997. (list 15.-17.), Darovni ugovor od 24.05.2020. (list 18. -20.), Darovni ugovor od 25.05.2020. (list 21.-23.), Darovni ugovor od 23.05.2020. (list 24. -26.), rješenje o nasljeđivanju broj O-807/09-4 od 16.06.2009. (list 27.-30.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj O-1210/2014-2 od 1.09.2014. (list 31.-33.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Z-6159/00 od 9.06.2004. (list 34.-35.), izvadak iz zemljišne knjige (list 36.), Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Osijek, Odjel za katastar nekretnina o identifikaciji čestica od 11.09.2006. (list 37.), Kopiju katastarskog plana (list 38.-39.), povijest promjena na katastarskim česticama od 2.12.2024. i 9.12.2024. (list 74.-75., 81.-82.), te skicu premjeravanja (list 83.),

5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 7. travnja 2026. tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ŽB.

6. Izvedeni dokazi ocijenjeni u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je građenjem, kao i dosjelošću, stekao pravo vlasništva nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] (ranije 1584/683) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 3782 i 6834) k. o. [katastarska općina], u naravi gradilište u Ul. Beogradskoj 20 od 181m², što je tuženik dužan priznati, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi na toj nekretnini.

9. Među strankama nije sporno:

- da je kč. br. [katastarska čestica] (ranije 1584/683) upisana kao društveno vlasništvo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. [broj ZK uloška]),

- da je tuženik upisan kao nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini.

10. Tuženik je po privremenom zastupniku osporio osnovu.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetna nekretnina prvo bila u vlasništvu IPK OUR Žito Slavonija, poslije toga je tu kč.br. od istog kombinata kupila „Obnova“ d.o.o. Osijek, od koje je kč.br. kupio ČB, a nakon toga su slijedili darovni ugovori i on je nekretninu stekao nasljeđivanjem i za svoje majke Štefane Vuković 2009. i od tada je u posjedu te nekretnine, a tu nekretninu iznajmljuje biljar klubu „Plan B“, a prije je ta nekretnina bila iznajmljivana od prethodnih posjednika, dakle on ima pravni slijed vezano za predmetnu nekretninu još od 1965. godine, počevši od pravnog prednika IPK OUR Žito Slavonija. Od 2009. godine je u neprekidnom posjedu te nekretnine, nikada mu nitko taj posjed nije osporavao i otkako je u posjedu predmetnih nekretnina nije mu poznata osoba EB, a niti obitelj EB, ali iz priča susjeda i iz dokumentacije mu je poznato da se radi o osobi koja ima upisano pravo korištenja na predmetnoj nekretnini i koja je odselila još oko Domovinskog rata u Sloveniju. Predmetnu nekretninu i sve druge nekretnine u tom dvorištu je Obnova Osijek unijela u temeljni kapital i izvršila pretvorbu vlasništva, međutim, kako je ta tvrtka otišla u stečaj, nije mogao doći do potrebne dokumentacije vezano upravo za predmetnu nekretninu. Predmetna čestica se vodi kao gradilište, ali je u stvarnosti još 1968. na toj čestici izgrađeno skladište koje graniči sa svim susjednim česticama i tim susjedima su oduzete bašče i prenesene u imovinu IPK Osijek. Njegovo skladište koje iznajmljuje biljarskom klubu se nalazi na adresi [adresa], ali se u dvorište do te nekretnine može ući i iz [adresa] i iz [adresa]. Do predmetne čestice na kojoj je skladište, nitko ne može doći osim preko katastarskih čestica koje su u njegovom vlasništvu.

11.1. Iz iskaza svjedokinje ŠB proizlazi da je bivša šogorica tužitelja, nije joj poznato tko je EB, HB, a niti FB. Poznato joj je da je njen otac ČB kupio neko skladište od „Obnove“ koje se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], u kojem je držao robu za njegovu tvrtku "Velež". To skladište joj je otac darovao, a ona je isto darovala svom sada bivšem suprugu ĐB. Tužitelj je u posjedu predmetne kč.br. na kojem je to skladište od 2009. i tamo se nalazi biljarski klub „Plan B“, a prije toga su u posjedu te kč.br. bili ona i njen bivši suprug od 2001. godine, dok je njen otac bio u posjedu te kč.br. negdje od 1992. ili 1993., te niti njenom ocu, njoj ili bivšem suprugu, nitko nikada nije govorio da moraju iseliti od tamo, odnosno da nemaju pravo na posjed.

11.2. Iz iskaza svjedokinje TB proizlazi da joj je poznato iz priča od roditelja da su na adresi [adresa], boravile osobe EB i HB, koje je ona vidjela prije 30 godina, a misli da se radi o bratu i sestri koji su živjeli na adresi [adresa]. Koliko joj je poznato radilo se o starijim ljudima koji su umrli. Ne zna da li je ikada vidjela tužitelja da je na tu adresu dolazio, ali između susjednih nekretnina je zid tako da ona ne vidi tko se nalazi u posjedu na [adresa]. Ne zna tko je FB. Razgovarala je s tužiteljem oko curenja iz rina, budući zidovi dijele njenu nekretninu i zemljište gdje se nalazi biljarski klub "Plan B", koji drži tužitelj i to je bilo prije par godina i od onda zapravo poznaje tužitelja. Unazad 50 godina je na adresi [adresa], izgrađeno jako puno objekata. U prostor gdje se danas nalazi "Plan B", je nekada bila pruga kojom se dovozilo žito u silos upravo gdje je sada biljarski klub "Plan B".

11.3. Iz iskaza svjedokinje JB proizlazi da su joj poznate osobe koje su živjele na adresi [adresa] u [adresa] po imenu EB i VB, koji su bili supružnici, a s njima je živjela i Mladenova majka - HB, te su VB i EB za vrijeme rata odselili u Sloveniju u Kopar, dok je Mladenova majka HB ostala živjeti na toj adresi u kući sve do 1997. kada je i ona odselila kod svog sina i snahe u Sloveniju, te je od njih prije nego što je ista odselila, kupila tu kuću koja je bila u njihovom vlasništvu. Nije joj poznato da je na toj adresi [adresa], tužitelj bio ili imao posjed ili bilo šta, a susjeda je sa tužiteljem. Iza njene kuće prema zapadu u predmetnom dvorištu se nalazi skladište u čijem posjedu je tužitelj od 1997. koliko joj je poznato, kada je tu doselila. Nakon što je obitelj HB odselila 1997., odnosno HB iz kuće koju je ona kupila, nikada se više nisu vraćali na tu adresu, a ni jednu drugu kuću tamo nisu imali, osim te kuće koju je ona od njih kupila.

11.4. Iz iskaza svjedoka GB proizlazi da mu nije poznata obitelj HB, a FB mu je poznat samo iz priča. Kuću na adresi [adresa] je kupio od LB. U njegovom susjedstvu tužitelj ima biljarski klub "Plan B" i istoga je upoznao 2004. kada je kupio kuću od LB, ali mu je poznato da je tužitelj bio tamo u posjedu i prije 2004. jer je znao šetati tim putem i viđao je tužitelja. Pojašnjava da se biljarski klub „Plan B“ nalazi u sklopu velike hale, a tamo su i drugi objekti u posjedu Iskona i druge tvrtke. Od 2005. kako tamo živi, nije mu poznato da bi netko sporio posjed tužitelju vezano za tu halu u kojoj je biljarski klub.

12. Sud je iskaze svjedoka ŠB, TB, JB i GB, cijenio kao vjerodostojne, jer su dani konkretno, uvjerljivo i na temelju neposrednih saznanja, a sukladni su međusobno u bitnom i materijalnoj dokumentaciji u spisu.

13. Iz izvatka iz zemljišne knjige sa (list 36.) proizlazi da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], upisane kao vlasništvo tužitelja MB.

13.1. Očevidom na licu mjesta u [adresa], koji je proveden dana 10.02.2026. u nazočnosti SB - sina od tužitelja, sud je utvrdio da se na licu mjesta na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi izgrađena zgrada - velika hala unutar koje se nalazi biljar klub „Esseker“, u koju se halu dolazi iz glavne ulice BB, dok se hala nalazi na adresi [adresa]. U unutrašnjosti hale, a prema navodu sina tužitelja, u ravnini šanka se nalazi kč. br. [katastarska čestica] koja je predmet ovoga postupka i uknjižena je na pravo korištenja tuženika UB, pa se ista nalazi u stvari u sredini zemljišnih čestica koje su u vlasništvu tužitelja, te je realno nemoguće korištenje od strane tuženika sporne čestice, kao i pristup istoj bez prelaska preko zemljišnih čestica u vlasništvu tužitelja. Također je vidljivo da se isključivo kroz navedenu halu preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, može pristupiti na kč. br. [katastarska čestica], također u vlasništvu tužitelja, te ne postoji drugi način pristupa do navedene čestice na kojoj je izgrađena hala u kojoj se nalazi biljar kluba. Također je utvrđeno da se u neposrednoj blizini hale nalazi parking koji je prema navodu SB, sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], koja je čestica također u vlasništvu tužitelja.

13.2. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige (list 4. spisa) sud je utvrdio da se kč. br. [katastarska čestica] u naravi gradilište u Ul. Beogradskoj 20 od 181 m², vodi kao društveno vlasništvo i da je pod Z-25423/2016 uknjižen stvarni teret prava korištenja u korist tuženika EB iz [adresa], po članku 38. i 39. ZON-a.

13.3. Čitanjem zaključka Općinske skupštine Osijek od 24.12.1965. o dodjeli nacionaliziranog građevinski neizgrađenog zemljišta privrednim organizacijama (list 5.-6.) sud utvrđuje da se dodjeljuje na korištenje nacionalizirano građevinsko neizgrađeno zemljište i to kč. br. [katastarska čestica] (predmetna kč.br. sada 5244/4) i kč. br. [katastarska čestica], poduzeću za promet i preradu žitarica „Croatia“ Osijek, radi proširenja tvorničkog dvorišta, te da će se na osnovu tog zaključka sa novim korisnikom sklopiti poseban ugovor o ustupanju na korištenje nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta.

13.4. Čitanjem Ugovora o korištenju zemljišta od 27.12.1965. (list 7.) sud utvrđuje da je sklopljen između Općine Osijek i poduzeća za promet i preradu žitarica „Croatia“ Osijek, kojim se ustupa na korištenje građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu i to kč. br. [katastarska čestica] (predmetna kč.br. sada 5244/4) i kč. br. [katastarska čestica] sve u k. o. [katastarska općina], radi proširenja tvorničkog dvorišta, te da je korisnik dužan u roku od šest mjeseci, a najkasnije do dvije godine od zaključenja tog Ugovora, proširiti tvorničko dvorište, jer u protivnom korisnik gubi pravo korištenja predmetnog zemljišta koje će se oduzeti iz njegovog posjeda. Također da su ugovorne stranke pristale da se na nekretninama navedenim u tom ugovoru upisanim kao društveno vlasništvo - Organ upravljanja Općine Osijek, uknjiži pravo korištenja u korist poduzeća za promet i preradu žitarica „Croatia“ Osijek. Također da je korisnik poduzeća za promet i preradu žitarica „Croatia“ Osijek, dužan uplatiti na ime naknade za dodijeljeno zemljište (sredstva za isplatu naknade za nacionaliziranu imovinu) iznos od 5.086,70 dinara u roku od 15 dana od potpisivanja ugovora. Javno pravobraniteljstvo je temeljem čl. 20. Zakona o javnom pravobraniteljstvu i čl. 38. Zakona o prometu zemljišta i zgrada, dalo mišljenje da je Ugovor pravovaljan.

13.5. Čitanjem rješenja o odobrenju za izgradnju od 11.07.1967. (list 8.-9.) sud utvrđuje da je isto donio Odjel za upravno pravne poslove Općinske skupštine Osijek, povodom zahtjeva Poduzeća za promet i preradu žitarica „Croatia“ iz Osijeka u predmetu izdavanja odobrenja za izgradnju polumontažnog skladišta u Osijeku , a kojim se odobrava Poduzeću za promet i preradu žitarica „Croatia“ iz Osijeka kao investitoru, da može izgraditi polumontažno skladište na gradilištu u društvenom vlasništvu koje se sastoji iz kč. br. [katastarska čestica] do 1584/684 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se nalazi u Osijeku, Ulica Gundulićeva broj 5.

13.6. Čitanjem Uvjerenja državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Osijek od 30.03.2015. sa Izvodom iz katastarskog plana i kopijom snimke iz zraka (list 10.-12.) sud je utvrdio da je u katastarskom operatu k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] evidentirana građevina dana 3.04.1979. godine. Identifikacijom je utvrđeno da je građevina označena kao A locirana na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je prikazano na priloženoj snimci, izrađenoj temeljem snimanja iz zraka obavljenog 1968. godine, uz koju je priložen izvod iz katastarskog plana.

13.7. Iz Kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 18.04.1984. (list 13.-14.) proizlazi da je zaključen između prodavatelja SOUR IPK Osijek RO „Croatia“ OOUR „Žitoslavonija“ iz Osijeka, Gundulićeva broj 5, te kupca RO „Obnova“ OOUR „Obnovacommerce" iz Osijeka Trg oslobođenja 8/I, kojeg je predmet prodaje između ostalog i društveno vlasništvo sa pravom izgrađenih nekretnina - skladišta koja nisu zemljišnoknjižno upisana i to jedno skladište na istočnoj međi izgrađeno na katastarskim česticama [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], te na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina].

13.8. Iz Aneksa II Ugovora o prodaji od 30.10.1997. (list 15.-17.) od 5.01.2001. proizlazi da je radi utvrđenih grešaka i nedostataka u Ugovoru o prodaji i Aneksu I, zaključen između prodavatelja „Obnove“ d.d. u stečaju, [adresa], zastupan po stečajnom upravitelju CB, dipl.iur., i kupca ČB iz [adresa], kojeg je predmet poslovni skladišni objekt izgrađene površine od 770m² i pripadajuće zemljište na kojem je izgrađen i to kč. br. [katastarska čestica], upisano kao knjižno vlasništvo prodavatelja u zk., te na kč. br. [katastarska čestica] gradilište od 181m², vanknjižno vlasništvo prodavatelja, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13.9. Čitanjem rješenja Zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku pod Z-6159/00 od 9.06.2014. (list 34.-35.) sud utvrđuje da je temeljem Ugovora o prodaji od 30.10.1997. i Aneksa I istog Ugovora od 7.12.1999. i Aneksa II istog Ugovora od 5.01.2001. dozvoljen besteretni otpis nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] sa imena i vlasništva Obnove d.d. [adresa], te otpis istih u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz uknjižbu prava vlasništva na istima za korist ČB.

13.10. Čitanjem Darovnog ugovora od 23.05.2000. (list 24.-26.) sud utvrđuje da je zaključen između darovatelja ČB i daroprimatelja ŠB, kojeg su predmet kč. br. [katastarska čestica], te kč. br. [katastarska čestica] od 181m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13.11. Čitanjem Darovnog ugovora od 24.05.2000. (list 18.-20.) sud utvrđuje da je zaključen između darovatelja ŠB i daroprimatelja ĐB, kojeg su predmet između ostalog i kč. br. [katastarska čestica], te kč. br. [katastarska čestica] od 181m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13.12. Čitanjem Darovnog ugovora od 25.05.2000. (list 21.-23.) sud utvrđuje da je zaključen između darovatelja ĐB i daroprimatelja IB, kojeg su predmet između ostalog i kč. br. [katastarska čestica], te kč. br. [katastarska čestica] od 181m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13.13. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju i ispravka istog (list 27.-33.) sud utvrđuje da je isto donio javni bilježnik Anamarija Kokić iz Osijeka pod brojem O- 807/09-4 dana 16.06.2009. (ispravljeno rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj O- 1210/2014-2 od 1.09.2014.) i da je u ostavinsku imovinu iza pokojne IB (majke tužitelja) ušao između ostalog i poslovno-skladišni objekt u [adresa], 5243/2, 5244/3, 5245/2 , te kč. br. [katastarska čestica] od 181m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; koje su nekretnine pripale u vlasništvo njenom nasljedniku temeljem zakona i to sinu MB, ovdje tužitelju.

13.14. Iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek, Odjel za katastar nekretnina, od 11.09.2006. uz kopiju katastarskog plana (list 37.-39.) proizlazi da stari broj kč. br. [katastarska čestica] ima novi broj kč.br. i to 5244/4 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13.15. Iz povijesti promjena na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 2.12.2024. (list 74.-75.) proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] K.A, Stepinca, zgrada ukupne površine 181m², upisana u posjedovni list broj 4082, da je od 1953. do 1954. godine u izmjeri nastala kč. br. [katastarska čestica] od 1001m², od koje su čestice 1957. godine u postupku parcelacije nastale kč. br. [katastarska čestica] od 506m² i kč. br. [katastarska čestica] od 495m²; nadalje da su 1965. godine u postupku parcelacije kč. br. [katastarska čestica] od 495 m², nastale kč. br. [katastarska čestica] od 314m² i kč. br. [katastarska čestica] od 181m²; nadalje da je 1979. godine izvršen upis zgrade na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13.16. Iz povijesti promjena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 9.12.2024. (list 81.) koje je izdala Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Osijek, proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] K.A. Stepinca, zgrada površine 181m², evidentirana u posjedovnom listu broj 4082 k. o. [katastarska općina], na ime posjednika RB u ½ dijela i EB iz [adresa], u ½ dijela; da je u postupku parcelacije kojom je nastala predmetna kč. br. [katastarska čestica]., kao posjednik u katastarskom operatu bila evidentirana HB iz [adresa]; nadalje da je temeljem Darovnog ugovora Ev. dar. 1161/1985 od 12.11.1985. predmetna kč.br. evidentirana sa HB na ime posjednika EB iz [adresa], i to rješenjem Područnog ureda za katastar Osijek od 10.03.1986. godine; da se temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Z-2354/89 od 6.06.1989. i Službene zabilješke, ta kč.br. evidentira na ime posjednika EB u ½ dijela i RB u ½ dijela, rješenjem tog Ureda od 5.10.1990. godine.

13.17. Iz skice premjeravanja Ureda za katastar Osijek, broj 1541 (list 83. spisa) proizlazi da je 1964. izvršena dioba zemljišta u tadašnjoj [adresa] (danas [adresa] M [adresa]) za kućne brojeve 18 - 24, koje su bile u vlasništvu različitih fizičkih osoba, a između ostalog i HB kč. br. [katastarska čestica], dok je zemljište bilo u društvenom vlasništvu sa pravom korištenja u korist vlasnika zgrada.

14. Tužitelj svoj zahtjev temelji na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 94/2017.), kao i građenjem po prednicima.

15. Prema mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju ima se primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (OGZ), budući je zgrada izgrađena 1968., dakle u razdoblju koje prethodi stupanju na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996.), te sukladno ustaljenoj i dugogodišnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj činjenica da je zemljište u društvenom vlasništvu nije prepreka stjecanju prava vlasništva građenjem primjenom § 418. OGZ-a.

16. Naime, iz izvedenih dokaza proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] od 181m² k. o. [katastarska općina], nastala u postupku parcelacije 1965. i da je 3.04.1979. izvršen upis zgrade na toj kč.br. koju je sagradilo poduzeće „Croatia" iz Osijeka na temelju rješenja Odjela za upravno pravne poslove Općinske skupštine Osijek od 11.07.1967., u predmetu izdavanja odobrenja za izgradnju polumontažnog skladišta u Osijeku , a koja je upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja za korist tuženika UB, da je evidentirana ista zgrada i na kč. br. [katastarska čestica], koje su u vlasništvu tužitelja, a da je izgrađena zgrada uočena temeljem snimanja iz zraka obavljenog 1968. godine. Također je utvrđeno da je 1965. godine u postupku parcelacije nastala predmetna kč. br. [katastarska čestica], kao posjednik u katastarskom operatu bila evidentirana HB iz [adresa], da je sa iste temeljem Darovnog ugovora od 12.11.1985. evidentiran posjed na EB iz [adresa], rješenjem Područnog ureda za katastar Osijek od 10.03.1986. te da se temeljem rješenja Općinskog suda u Osijeku broj Z-2354/89 od 6.06.1989. i Službene zabilješke, ta kč.br. evidentira na ime posjednika EB u ½ dijela i KB u ½ dijela, rješenjem tog Ureda od 5.10.1990. godine. Diobom zemljišta u tadašnjoj [adresa], vlasnicima kuća na kućnim brojevima 18-24 (pa tako i kuća ĆB na kč. br. [katastarska čestica]) je oduzet dio društvenog zemljišta od kojeg je formirano pet novih parcela gradilišta, pa je tako kč. br. [katastarska čestica] (sada 5244/4) nastala oduzimanjem dijela zemljišta koji je je koristila HB. Po izvršenoj diobi, Općinska skupština Osijek, koja je tada imala pravo raspolaganja zemljištem u državnom vlasništvu, te je zaključkom od 24.12.1965. dodijelila svih pet novoformiranih parcela, a među kojima i 1584/683 (sada 5244/4) Poduzeću za promet i preradu žitarica "Croatia" Osijek, radi proširenja tvorničkog dvorišta, a temeljem tog zaključka je sklopljen i Ugovor o korištenju zemljišta dana 27.12.1965. kojim je svih pet parcela ustupljeno na korištenje Poduzeću "Croatia" uz utvrđenu naknadu, te je time predmetno zemljište Općina oduzela iz posjeda prijašnjih korisnika, pa tako i dijela zemljišta HB, koje je predala u posjed Poduzeću „Croatia“ iz Osijeka, koje je temeljem građevinske i lokacijske dozvole iz 1967. na predmetnim parcelama, uključujući i kč. br. [katastarska čestica] (5244/4) izgradila poslovno skladišni objekt, koji objekt je postao dio cjelokupnog tvorničkog dvorišta, u posjedu i korištenju i vlasništvu poduzeća "Croatia', Osijek, te je dana 3.04.1979. izvršen upis zgrade na tim zemljišnim česticama, a koja je zgrada uočena na temelju snimanja iz zraka obavljenog još 1968. godine. Iz navedenog proizlazi da predmetna parcela kč. br. [katastarska čestica] od 1967. više nije gradilište, već je u cijelosti izgrađeno zemljište koje se sada nalazi u sredini izgrađene zgrade (hale na adresi [adresa]) i nema svoj pristup sa javne površine tj. puta, a kako je i utvrđeno očevidom na licu mjesta dana 10.02.2026. da je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađena zgrada (hala na adresi [adresa]) u kojoj se nalazi lokal - biljarski klub „Esseker“ i da se kč. br. [katastarska čestica] nalazi u sredini tog lokala koji se dakle nalazi u sklopu te zgrade i da tužitelj do čestica u njegovom vlasništvu i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], može pristupiti isključivo preko predmetne kč. br. [katastarska čestica], drugog prilaza nema, dok bi tuženik - korisnik kč. br. [katastarska čestica] mogao pristupiti na tu česticu isključivo preko ostalih čestica na kojima je izgrađena zgrada, da drugog prolaza nema i da se ta kč.br. nalazi u sredini zgrade unutar lokala

– biljarskog kluba. Stoga sud utvrđuje da kč. br. [katastarska čestica] (ranije 1584/683) koja je oduzeta iz posjeda HB, nikada nije bila u posjedu njenog sljednika EB, kao ni KB, koji je nepoznat stanarima okolnih kuća, dok je obitelj EB odselila za vrijeme Domovinskog rata u Sloveniju, stoga HB nije mogla raspolagati vlasništvom navedene kč. br. [katastarska čestica] koje joj je prestalo i nije mogla na EB prenijeti više prava nego je sama imala, a niti prenijeti vlasničko ovlaštenje na posjedovanje istog zemljišta, pri čemu HB, kao niti njen sljednik EB, nisu imali posjed, jer je na predmetnom zemljištu zgradu izgradilo Poduzeće „Croatia“ iz Osijeka, sukladno odobrenju Općinske skupštine Osijek, kako je navedeno, slijedom čega je izgradnjom zgrade, posjed parcele neraskidivo vezan uz posjed i vlasništvo zgrade izgrađene na njoj. To vlasništvo i posjed izgrađene građevine na predmetnoj kč.br. (kao i na ostalim spomenutim kč.br. u vlasništvu tužitelja) je Poduzeće "Croatia" iz Osijeka, koristilo u okviru svojeg poslovanja do 18.04.1984., kada je Kupoprodajnim ugovorom svoje vlasništvo i posjed prenijelo na kupca RO „Obnova“ OOUR „Obnovacommerce“ iz Osijeka, koja je kupila cjelokupno tvomičko dvorište uključujući i predmetnu građevinu i parcelu, a koje je koristila u okviru svojeg poslovanja, a koje je Poduzeće prilikom postupka pretvorbe društvenog vlasništva unijela predmetnu nekretninu u svoj temeljni kapital. Nadalje, na temelju Ugovora o kupoprodaji zaključenog između prodavatelja „Obnova“ d.d. u stečaju Osijek, od 30.10. 1997. vlasništvo i posjed predmetne čestice prelaze na kupca AB iz [adresa], koji je građevinu koristio za svoje potrebe i potrebe svojeg poduzeća „Velež“ d.o.o. Osijek, kako to proizlazi iz iskaza njegove kćerke - svjedokinje ŠB, a upravo na koju je vlasništvo predmetne kč. br. [katastarska čestica] prešlo na temelju Darovnog ugovora zaključenog 23.05.2000. sa njenim ocem darovateljem ČB, koja je dalje to vlasništvo na temelju Darovnog ugovora od 24.05.2000. prenijela u vlasništvo daroprimca ĐB – njenog bivšeg supruga, a isti na temelju Darovnog ugovora od 25.05.2000. na daroprimatelja IB - majku tužitelja, sa koje su u ostavinskom postupku te nekretnine prešle u vlasništvo i posjed tužitelja na temelju rješenja o nasljeđivanju (i ispravka istog) pod brojem O-807/09-4 od dana 16.06.2009., od kada posjed te građevine tužitelj koristi za svoje potrebe uz iznajmljivanje pojedinih dijelova građevine (sada biljarski klub „Esseker“).

16.1. Budući da je izgradnja zgrade dovršena 1968., za ocjenu stjecanja vlasništva građenjem mjerodavno je pravo koje je bilo na snazi u trenutku građenja, a ne kasniji propisi, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

16.2. Naime, u trenutku izgradnje hale (1968.) nije bio na snazi ni Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80.) koji je stupio na snagu 1.09.1980., a niti kasniji Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96.) koji je stupio na snagu 1.01.1997.. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuju pravna pravila § 418. OGZ-a, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje kao pravno pravilo temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91.).

16.3. Prema ustaljenoj i dugogodišnjoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev 648/2020-2 od 20.02.2024., Rev 1735/2015-2 od 5.02.2020., Rev x 804/18-2 od 16.07.2019., Rev 1009/2014-2 od 5.12.2017., Rev 172/08-2 od 15.01.2013., Rev 385/10 od 26.10.2010.) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III-3214/2005 od 19.03.2008.), činjenica da je zemljište u društvenom vlasništvu nije bila prepreka stjecanju prava vlasništva građenjem primjenom paragrafa 418. OGZ-a.

16.4. Paragraf 418. OGZ-a glasi: „Nasuprot, ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu."

17. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je građevina na kč. br. [katastarska čestica] (koja je u vrijeme početka posjedovanja bila u režimu društvenog vlasništva) upisana 1979. godine u posjedovnom listu broj 4082 k. o. [katastarska općina], kao zgrada, koja je na temelju snimaka iz zraka uočena još 1968. godine, da je tu zgradu izgradilo radi proširenja tvorničkog dvorišta Poduzeće za promet i preradu žitarica „Croatia“ Osijek, na temelju rješenja o odobrenju za izgradnju koje je donio Odjel za upravno pravne poslove Općinske skupštine Osijek dana 11.07.1967., a kojem je prethodio zaključak Općinske skupštine Osijek od 24.12.1965. i sklapanje Ugovora o korištenju zemljišta od 27.12.1965. (čiju je valjanost potvrdilo Javno pravobraniteljstvo), koje je Poduzeće platilo određenu naknadu za nacionaliziranu imovinu, te je u roku od 6 mjeseci, a najdulje do 2 godine od zaključenja Ugovora, bilo dužno proširiti tvorničko dvorište izgradnjom zgrade na pet katastarskih čestica (od kojih su sada četiri u vlasništvu tužitelja), a među kojima je i predmetna kč. br. [katastarska čestica], koja se kontinuirano od tada koristi sve do tužitelja i koju su nekretninu tužitelj i njegovi prednici držali u neprekidnom mirnom, javnom posjedu, koji je prelazio neprekinutim pravnim slijedom na daljnje stjecatelje sve do tužitelja, koji je nekretninu naslijedio iza svoje majke IB u ostavinskom postupku 2009. Također je nesporno utvrđeno da upisani nositelji prava korištenja (u zk. izvatku tuženik EB, u posjedovnom listu i FB) su osobe nepoznatog boravišta, te da nisu izvršavali faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, niti su osporavali pojed tužitelja i njegov ih pravnih prednika. Stoga je prednik tužitelja – Poduzeće za promet i preradu žitarica „Croatia“ Osijek, bio pošten i savjesni graditelj izgrađenog objekta – zgrade uočene 1968., a evidentirane u katastarskom operatu 1979., jer je to Poduzeće znalo da gradi na zemljištu koje nije upisano na ime istoga, ali je gradnju izvršilo uz odobrenje nadležnog organa, te odobreno od strane Javnog pravobraniteljstva, uz plaćenu naknadu za nacionaliziranu imovinu, a koju zgradu nitko treći nije tražio ukloniti od pravnih prednika tužitelja, a niti od tužitelja.

18. Naime, pravno pravilo 418. OGZ-a, iznimka je od načela superficies solo cedit (zgrada pripada vlasniku zemljišta). Iznimka nastaje kad su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke i to 1. gradnja na tuđem zemljištu - graditelj gradi na zemljištu koje nije u njegovu vlasništvu; 2. poštenje graditelja (bona fides) - graditelj je bio pošten (nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem, ili je gradio s dopuštenjem) ; 3. znanje vlasnika za gradnju - vlasnik zemljišta znao je da se gradi; te 4. propust vlasnika da odmah zabrani gradnju - vlasnik nije bez odgode zabranio gradnju.

18.1. U konkretnom slučaju, prednik tužitelja koji je izgradio zgradu (halu), nije samovoljno gradio, nego je ishodio potrebno rješenje o odobrenju za izgradnju nadležnog tijela - Odjela za upravno pravne poslove Općinske skupštine Osijek od dana 11.07.1967. Dakle, nadležno tijelo (nositelj prava upravljanja na društvenom vlasništvu) je pozitivnim upravnim aktom odobrilo gradnju, koja je izvršena na temelju i u granicama tog akta (kojem je prehodio zaključak nadležnog tijela od 24.12.1965. i sklapanje Ugovora o korištenju zemljišta od 27.12.1965.), zgrada je upisana u katastar, javno je vidljiva i evidentirana, a vlasnik zemljišta je to građenje dopustio – formalnim aktima, pa je u ovom slučaju stjecanje ostvareno. Drugim riječima, nadležno tijelo koje je upravljalo društvenim vlasništvom, nije samo znalo za gradnju, nego ju je i formalno dozvolilo, pa nije moguće tvrditi da "vlasnik" nije znao za gradnju kad je izdao dozvolu za nju.

18.2. Ovdje je potrebno napomenuti to da je poduzeće pravna osoba, te u socijalističkom sustavu pravne osobe (poduzeća u društvenom vlasništvu) nisu mogle biti "vlasnici" u privatnopravnom smislu, već su imale pravo upravljanja i korištenja. Međutim, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dana 1.01.1997., odredba čl. 368. st. 1. toga Zakona, predviđa pretvaranje prava korištenja i upravljanja u pravo vlasništva. Pored navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci Rev 1009/14-2 od 5.12.2017., potvrdio da je i nositelj prava korištenja koji je ispunio pretpostavke § 418. OGZ-a, stekao vlasništvo, te je to vlasništvo mogao unijeti u pretvorbu društvenog poduzeća, pa stoga tužitelj kao pravni sljednik toga Poduzeća (neprekinuti posjed), može isticati ta prava.

19. Slijedom navedenog, kako je tužitelj dokazao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem u smislu paragrafa 418. Austrijskog općeg građanskog zakonika, u vezi s čl. 388. st. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odlučeno je kao u izreci presude pod I. .

20. Kako je sud utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem i usvojio njegov tužbeni zahtjev po navedenom osnovu, to nije potrebno ulaziti u pravnu ocjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21.1. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troška od ukupno 3.626,19 eura.

21.2. Zahtjev tužitelja je osnovan do iznosa od 3.316,46 eura, koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7.t.1.) te podneska od 13.12.2024. od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištu od dana 24.04.2025., 11.11.2025., 30.01.2026. i 7.04.2026. od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), zastupanja na očevidu od 10.02.2026. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.7.), te na ročištu za objavu presude od 8.05.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), obračunatog PDV-a od 375,00 eura (Tbr. 46.), plaćene pristojbe na tužbu od 33,23 eura, te na presudu od 33,23 eura, kao i uplaćenog predujma od 1.000,00 eura, dana 13.11.2024. i 375,00 eura dana 13.04.2026., na ime troškova privremenog zastupnika, a koji troškovi predujma ulaze u parnični trošak; i što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4., u vezi s čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.

21.3. Zahtjev tužitelja za naknadu troška od 309,73 eura nije osnovan, a odnosi se na sastav podneska od 10.12.2024. u iznosu od 200,00 eura i PDV-a od 50,00 eura, jer je sve izneseno u tom podnesku ponovio u podnesku od 13.12.2024. za koji mu je dosuđen trošak, dok trošak na ime izlaska suda na očevid od 59,73 eura , tužitelj nije niti predujmio, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke presude.

22. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 7. travnja 2026. privremeni zastupnik Matej Balaž, odvjetnik iz Osijeka, podnio je zahtjev za naknadu troškova na ime zastupanja tuženika u ukupnom iznosu od 1.375,00 eura.

22.1. Vezano za naknadu troška privremenog zastupnika, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje (broj Su-IV-148/2018 od 21. studenoga 2018.) prema kojemu je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan naknaditi te troškove tužitelju, a navedeno pravno shvaćanje je naknadno postalo i zakonska norma na način da je člankom 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 70/19.) dopunjen članak 85. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022) tako što mu je dodan stavak 3. koji propisuje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj.

22.2. Stoga je sud privremenom zastupniku tuženika, odvjetniku Mateju Balažu iz Osijeka, priznao naknadu troškova zastupanja na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanje na ročištima održanim dana 24.04.2025., 11.11.2025., 30.01.2026. i 7.04.2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a na ročištu za objavu presude od 8.05.2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.t.3.), te obračunatog PDV-a od 275,00 eura, a što ukupno iznosi 1.375,00 eura i što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, radi čega je odlučeno kao pod I. izreke rješenja, dok je isplat naložena računovodstvu suda iz položenog predujma kao u izreci pod II. rješenja.

U Osijeku, 08. svibnja 2026.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Privremenom zastupniku tuženika

Nakon pravomoćnosti:

3. Računovodstvu suda