REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-466/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Hebrangova 15/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenica ZR, radi poništenja rješenja, 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I-216-03/25-06/12183, URBROJ: 511-01-212-26-6 od 19. siječnja 2026.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć u ovom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da pružatelju pravne pomoći, odvjetnici Sandri Dimitrijević, isplati iznos od 1.000,00 eura (tisućueura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06- 12183, URBROJ: 511-01-212-26-6 od 19. siječnja 2026. odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za odobrenjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, kao nedopušten.

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je kao novu činjenicu i novi razlog istaknuo da je već 2021. bio u ratu u Ukrajini, no ta činjenica nije evidentirana na zapisnik, niti u pobijanom rješenju. Ista predstavlja novu činjenicu koju nije rekao u prethodnom postupku jer se bojao da će se iskoristiti protiv njega na način da će tuženik cijeniti da je bio u ratu i da zbog toga, za njega ne predstavlja prijetnju za život i nečovječno ponašanje, a usko je povezana sa razlogom traženja međunarodne zaštite u prvom postupku. Obrazlaže da su ga 2021. odveli u Ukrajinu, kada nije bilo mobilizacije, to je bila uobičajena praksa kod C, jer u Čečeniji nema zakona i sve bude onako kako kaže „poglavar države“. Riječ je o činjenici koja je izravno povezana s razlozima progona i rizikom od ozbiljne štete, pa je tijelo bilo dužno tu okolnost ispitati po službenoj dužnosti, što je propustilo učiniti s obzirom na to da je dužnost tijela aktivno utvrđivati relevantne okolnosti i procjenjivati rizik od povrede temeljnih prava u slučaju povratka. Odbacivanje ili ignoriranje ove okolnosti samo zato što nije unesena u zapisnik protivno je svrsi i načelima postupka međunarodne zaštite.

2.1. Smatra povrijeđenima načelo pomoći neukoj stranci, a nadalje navodi da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za primjenu instituta blagodati sumnje. S tim u vezi ukazuje na sadržaj Priručnika UNHCR-a na str. 67.-68., toč. 196. i 197., u kojoj se navodi sljedeće: „196. Opće je pravilo da teret dokaza leži na osobi podnositelju zahtjeva. Često, međutim, podnositelj zahtjeva ne može potkrijepiti svoje tvrdnje materijalnim ili drugim dokazima, a slučajevi u kojima je podnositelj zahtjeva u stanju pružiti dokaze o svojim tvrdnjama bit će prije iznimka nego li pravilo. U najvećem broju slučajeva, osoba koja bježi od proganjanja imat će samo najnužnije stvari, a vrlo često će biti i bez osobnih dokumenata. Stoga, dok je teret dokaza gotovo uvijek na podnositelju zahtjeva, dužnost utvrđivanja svih bitnih činjenica je podijeljena između podnositelja zahtjeva i ispitivača. Zaista, u nekim će slučajevima, ispitivač biti taj koji će morati upotrijebiti sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju kako bi pribavio odgovarajuće dokaze i kako bi potvrdio opravdanost zahtjeva. Međutim, niti ovakvo samostalno istraživanje ne mora uvijek biti uspješno, a mogu postojati i tvrdnje koje nije moguće dokazati. U takvim slučajevima, ukoliko se iskazi podnositelja zahtjeva čine vjerodostojnim, treba mu povjerovati, osim ukoliko ne postoje opravdani razlozi za suprotno. Stoga, uvažavajući poteškoće pojedine situacije u kojoj se podnositelj zahtjeva našao, ne treba previše kruto ustrajati na dokazivanju njegovih navoda. Mogućnost da neki navodi ostanu nedokazani ne znači, međutim, da se trebaju prihvatiti nepotkrijepljene tvrdnje koje su u suprotnosti s iskazom podnositelja zahtjeva.“

2.2. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz utvrđenje dopuštenim naknadnog zahtjeva, odobri besplatnu pravnu pomoć i naloži tuženiku da plati troškove zastupanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe u cijelosti. Ističe da okolnost koju tužitelj navodi ( da je već bio u ratu u Ukrajini 2021.) ne predstavlja novu činjenicu nastalu nakon izvršnosti rješenja jer je istu spomenuo na sudskoj raspravi u prethodnom postupku (zapisnik s rasprave od 8. listopada 2025.) dok je rješenje povodom njegova zahtjeva postalo izvršno 4. prosinca 2025. Stoga s obzirom da nije riječ o novoj činjenici razvidno je da je ista uzeta u obzir prilikom donošenja presude od strane suda u prvostupanjskom postupku 21. studenog 2025., pri tom obrazlažući dalje da je sud u presudi pod točkom 14. izričito naveo „sud iskaz tužitelja ocjenjuje nevjerodostojnim, smatra da je neživotno da tužitelj nije ranije spomenuo „prisilni „ odlazak u Ukrajinu 2021“, stoga je jasna i tvrdnja tužitelja prilikom podnošenja naknadnog zahtjeva „da je sve rekao prvi puta“.

3.1. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 i 39/26 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) 24. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka, održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

5. Na temelju odredbe članka 90. stavka 2. i 3. ZUS-a i članka 12. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25, dalje: Zakon) sa navedene rasprave javnost je isključena raspravnim rješenjem suda.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka je odbijeno.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno po naknadom zahtjevu tužitelja od 12. siječnja 2026., a o zahtjevu je odlučeno na temelju odredaba članka 47. u vezi sa člankom 43. Zakona.

9.1. Tuženik obrazlaže da je u postupku donošenja rješenja izvršen uvid u spis prethodnog zahtjeva u kojemu je doneseno rješenje KLASA: UP/I-216-03/22-06/7729, URBROJ: 511-01-212-24-17 od 6. ožujka 2024., a koje je potvrđeno presudom ovog suda poslovni broj: UsI-524/2025-20, budući da je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja i utvrđeno da iz iskaza tužitelja ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na to da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

9.2. Podneseni naknadni zahtjev tuženik cijeni nedopuštenim uz obrazloženje da tražitelj međunarodne zaštite u istome nije iznio nove relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

10. Člankom 43. stavkom 2. Zakona propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

11. Člankom 47. stavkom 1. Zakona propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona.

11.1. Prema stavku 3. članka 47. Zakona naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

11.2. Nadalje prema stavku 4. članka 47. Zakona dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

11.3. Prema stavku 5. članka 47. Zakona ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti, dok će se prema stavku 6. istog članka naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga Zakona.

11.4. Člankom 24. stavkom 4. Zakona propisano je da ako tražitelj podnese naknadni zahtjev, osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde ne može se temeljiti isključivo na okolnostima koje je tražitelj uzrokovao kako bi ispunio uvjete za odobrenje međunarodne zaštite.

12. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, a koje navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje.

12.1. Tuženik je obrazložio zašto okolnosti i razloge koje je tužitelj naveo u naknadnom zahtjevu smatra takvima da se ne radi o novim i relevantnim činjenicama koje bi bile od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, a za navedeno postoji uporište u navodima naknadnog zahtjeva tužitelja u kojemu je kao razloge podnošenja , nakon što je obrazložio da je zemlju podrijetla napustio zbog rata, da zna da će ga ako se vrati staviti ga u zatvor ili poslati na ratište, da mu nije potrebno odobrenje zahtjeva u Hrvatskoj niti drugdje, kao i da mu Hrvatska nije bila ciljana zemlja jer je samo htio pobjeći od rata, a sada vidi da je Hrvatska „mala Rusija“, jer su ga ovdje više puta pljuvali, a vraćen je iz Austrije po Dublinu, te se razočarao u Hrvatsku, naznačio „što se razloga tiče sve sam rekao i prvi puta“, (odgovor na pitanje pod 1.), „sve što sam imao za reći sam vam rekao“ (dio odgovora na pitanje 2.). „sve dokaze koje imam sam vam predočio tijekom prvoga postupka“ (dio odgovora na pitanje 3.).

13. Sud je izvršio uvid u svu spisu priležeću dokumentaciju, pa tako i sadržaj prvo podnesenog zahtjeva tužitelja od 10. svibnja 2023. (zapisnik o saslušanju od 18. lipnja 2024.) u odnosu na koji je doneseno rješenje od 20. prosinca 2024., a koje je presudom ovog suda poslovni broj: UsI-524/2025-20 od 13. studenog 2025. ocijenjeno zakonitim. U ocjeni osnovanosti podnesenog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, a imajući u vidu navode tužbe, u provedbi dokaznog postupka saslušan je tužitelj u tom sporu koji je, kako proizlazi iz obrazloženja presude (pod točkom 12.) odgovarajući na upit suda zašto misli da bi bio mobiliziran za sudjelovanje u ratu Rusije i Ukrajine naveo, između ostaloga, da je već bio u Ukrajini u svojstvu ruskog vojnika. Bio je u Ukrajini 2021. i u to vrijeme nitko nije dobio poziv, a bio je tamo otprilike 45 dana. 2022. je objavljena djelomična mobilizacija a budući da su ga 2021. odveli u Ukrajinu kada nije bilo mobilizacije sada bi s obzirom na mobilizaciju tamo sigurno završio. Odveli su ga u Ukrajinu jer je takva praksa kod C, sve u odvodili, a u Čečeniji nema zakona i onako je kako kaže "poglavar države". U tom je sporu tužitelj detaljno ispitan na sve okolnosti odvođenja u Ukrajinu 2021., na okolnost eventualnog primanja službenog poziva za odlazak u rat, na okolnosti vezane za njegovu političku aktivnost, kao i o navodima dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije o tome da bi bio sljedbenik radikalnog poimanja islama i simpatizer islamističkih terorista koji je povezan sa drugim sljedbenicima takve ideologije.

13.1. Iskaz tužitelja sud je cijenio nevjerodostojnim, obrazlažući neživotnim da tužitelj nije ranije spomenuo „prisilni“ odlazak u Ukrajinu 2021., te je prihvatio argumentaciju tuženika koja se odnosi na ocjenu (ne)vjerodostojnosti iskaza tužitelja danog u upravnom postupku (obrazloženje presude, točka 14.).

13.2. Dakle, iz navedene dokumentacije tog spisa i sadržaja podnesenog naknadnog zahtjeva utvrđeno je i prema ocjeni ovog suda da su razlozi na kojima je tužitelj temeljio zahtjev za međunarodnom zaštitom pravilno utvrđeni takvima da se ne radi o novim relevantnim činjenicama koje niti nisu potkrijepljene bilo kakvim dokazima, a pored navedenog, radi se o okolnostima koje su meritorno razmotrene u prethodnom postupku/sporu, te su razlozi neprihvaćanja izneseni u obrazloženju rješenja tuženika i potvrđeni presudom ovog suda, dakle, ocijenjeni takvima da u konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za odobravanje međunarodne zaštite u smislu članka 20. i 21. ZMPZ-a. Na navedeno opravdano ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu.

14. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak tuženika da razlozi na kojima tužitelj temelji i naknadni zahtjev nisu nove činjenice ili novi dokazi u smislu zakonskih odredaba članka 47. stavka 3. ZMPZ-a.

15. Člankom 20. ZMPZ-a propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

16. Člankom 21. ZMPZ-a propisano je da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

17. Sud prvenstveno navodi kako je smisao odobrenja zahtjeva za azil, odnosno supsidijarne zaštite, zaštita stranca koji se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno postojanja opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

18. U konkretnom predmetu navedeni razlozi nisu utvrđeni, pa je imajući u vidu ovlaštenja i dužnosti tijela u utvrđenju činjenica i provođenju postupka o naknadnom zahtjevu, opravdana odluka tuženika, pozivom na odredbe članka 43. i 47. ZMPZ -a da naknadni zahtjev tužitelja nije dopušten.

18.1. Utvrđeno je naime da se razlozi podnošenja naknadnog zahtjeva u bitnome iscrpljuju u ponavljanju navoda i razloga o činjenicama i okolnostima koje su bile razlog napuštanja zemlje podrijetla tužitelja, a koje su razmotrene u prethodnom postupku odlučivanja o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj i pravilno cijenjene neosnovanima imajući u vidu sve konkretne okolnosti.

19. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer za zaključke tuženika postoji uporište u dokumentaciji spisa i citiranim odredbama.

20. Neosnovanima se cijene navodi tužbe kada se tvrdi da nove činjenice i okolnosti na koje upire tužitelj u tužbi nisu navedene u zapisniku – naknadnom zahtjevu. Za navedeno nema uporišta u citiranom zapisniku. Tužitelj je zapisnik bez primjedbi potpisao, na istome je izjavio da se sa prevodite ljem razumije, također je iskazao da se lakše izražava usmeno nego pismeno, a zapisnik mu je pročitan u nazočnosti prevoditelja za ruski jezik, na isti nije imao primjedbi, te je zapisnik potpisan od svih sudionika: tužitelja, službene osobe i zapisničara te prevoditelja.

21. Povrede odredaba postupka na koje ukazuje tužitelj sud nije našao. Ovo zato, jer podaci spisa dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu ne daju osnova za takav zaključak.

21.1. Rješenje je doneseno u pravilo i zakonito provedenom postupku i bez povreda zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

21.2. Budući da je prema ocjeni suda, pravilna odluka tuženika da se radi o naknadnom zahtjevu koji nije dopušten, pozivanje tužitelja na načelo blagodati sumnje nije opravdano. Ovo zato, jer je u konkretnom predmetu utvrđeno kako nema novih relevantnih činjenica i dokaza u odnosu na koje bi trebalo provesti postupak na način da se naknadni zahtjev tužitelja meritorno ispita.

21.3. S obzirom na navedeno, nije bilo razloga provođenju daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem tužitelja na predložene okolnosti, pa je izvođenje ovog dokaza u skladu s odredbama članka 49. ZUS-a, a rukovodeći se načelom učinkovitosti spora iz članka 8. ZUS-a, sud odbio kao nepotrebno i njegovo izvođenje neekonomično.

22. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

22.1. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

23. Tužitelj je zatražio odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom upravnom sporu te naknadu troškova sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik) i to: trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura) za svaku od navedenih radnji, pa ukupno zatraženi trošak iznosi 1.000,00 eura.

24. Člankom 60. stavkom 1. ZMPZ-a propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć u provedbi ovoga Zakona ima tražitelj i stranac u transferu te ga ostvaruje na temelju vlastitog zahtjeva ako ne posjeduje dovoljna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

24.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe, zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu i oslobođenje od plaćanja troškova prvostupanjskog upravnog spora.

24.2. Člankom 8. stavkom 1. Pravilnika propisano je da upravni sud odlučuje ima li korisnik pravo na besplatnu pravnu pomoć na temelju njegovog zahtjeva ovisno posjeduje li dostatna novčana sredstava ili stvari veće vrijednosti.

25. Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano je da o visini troškova pravne pomoći odlučuje upravni sud u odluci povodom upravnog spora pokrenutog protiv prvostupanjske odluke, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za ostvarivanje sadržaja pravne pomoći.

25.1. Prema stavku 2. članka 9. Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

26. Nadalje, člankom 10. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će Ministarstvo isplatiti iznos troškova pravne pomoći sukladno odluci upravnog suda.

26.1. Prema stavku 2. članka 10. Pravilnika ako upravni sud odobri korisniku pravo na besplatnu pravnu pomoć, pružatelj je dužan Ministarstvu dostaviti račun sukladno odluci upravnog suda.

27. Odlučujući o pravu na besplatnu pravnu pomoć izvršen je uvid u spisu priložen zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći iz kojeg proizlazi da tužitelj nema odnosno ne posjeduje nikakva sredstva, pa je osnovan njegov zahtjev za odobrenjem besplatne pravne pomoći, slijedom čega je odlučeno kao u izreci, pod točkom II.

28. Pri ocjeni osnovanosti zahtjeva za trošak sud je primjenom Tbr. 27. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa), na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora u cijelosti priznao pravo na trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu u iznosu od po 250 bodova, (50% od propisanih 500 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura, za dvije radnje (Tbr. 54. Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura, kako je navedeno u izreci. Kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Sandra Dimitrijević, a nalazi se na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite – Upravni sud u Zagrebu, naloženo je tuženiku platiti imenovanoj troškove pružene pravne pomoći.

28.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 51. st. 3. Zakona).

Dna:

1. Odvjetnica Sandra Dimitrijević, Zagreb, Hebrangova 15/I

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za upravne i inspekcijske poslove, Zagreb, Ilica 335

3. U spis