Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: K-1/2026-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vesne Osmanović, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Anite Delić i Branimira Vasilja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Ane Mahmutović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SD, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-21/2025 od 5. studenoga 2025., izmijenjene na raspravi 5. svibnja 2026., nakon rasprava održanih 3. i 26. veljače 2026., 10. i 31. ožujka 2026. te 5. svibnja 2026., s kojih je javnost bila isključena, održane u prisutnosti zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Ivane Kolesarić, optuženog SD, branitelja optuženika Snježane Popović, odvjetnice iz [adresa], te opunomoćenika oštećene žrtve KD, SDH, odvjetnice iz [adresa], 8. svibnja objavio je, a 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Optuženi SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1980. u [adresa], sin S i K r. M, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, oženjen za KD, otac desetero djece od kojih je šestero maloljetno starosti 17, 16, 14, 12, 7 i 4, nezaposlen, s primanjima od vlastitog OPG Filipović iz Šodolovaca u iznosu 6.000,00 eura godišnje, vlasnik kuće u [adresa] te vlasnik 10 hektara poljoprivrednog zemljišta u Šodolovcima, sa završenom osnovnom školom, vojsku služio u Požegi 1999/2000., kažnjavan, neosuđivan,

k r i v  j e

I/ što je:

1. dana 16. lipnja 2025. oko 23,00 sati, u [adresa], u nakani da ima spolni odnos sa suprugom ošt. KD, zatražio da dođe u kuću njegovog boravišta na adresi u [adresa], te da ima spolni odnos s njim, govoreći da će ju „istući i da će biti krvoprolića ako tako ne postupi“, što je ona u strahu za svoj život i učinila, a odmah nakon dolaska u navedenu kuću, skinuo joj je donji dio trenirke, gaćice i majicu te ju snažno rukama gurnuo na krevet, govoreći pri tome da mu je ona žena i da on ima potrebe, a ako nekome zucne o tome da će "vidjeti boga svoga", nakon čega je skinuo svoje hlače i gaće, legao na nju, istovremeno je ustima ''grizao'' za obje dojke te protivno volji ošt. KD svoje spolovilo više puta stavio u njezino spolovilo

II/ dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka, uporabom sile i prijetnje da će izravno napasti na život i tijelo silovane osobe, izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2. dana 27. lipnja 2025., oko 12,00 sati, između Vinkovaca i Šodolovaca u osobnom automobilu, u kojem se nalazila njegova supruga ošt. KD i djeca MD i mlt. RD, u nakani da ima spolni odnos sa suprugom ošt. KD tijekom vožnje ju više puta grubo hvatao rukom u predjelu spolovila i grudi, a dolaskom u blizinu mjesta Vrbica, skrenuo automobilom na poljski put i zatražio od ošt. KD, da izađe s njim iz automobila, što je ona u strahu i učinila, bojeći se da joj pred djecom nešto ne učini, nakon čega ju je, kada su ostali sami, verbalno napao da ga vara, govoreći joj da "želi pičke odmah, sada, ovdje" te ju rukom snažno uhvatio za njezino spolovilo i unatoč njezinom plakanju i odgurivanju, srušio ju na tlo i počeo joj svlačiti donji dio trenirke i vikati da ''on mora imati pičke, da ju mora silovati jer mu ona ne da pičke'', uzeo joj mobitel te ga razbio o pod, kako ne bi mogla zvati pomoć, ali je u dovršenju djela spriječen dolaskom TD koji mu je rekao da putem dolaze ljudi,

III/ dakle, s namjerom da s drugom osobom bez njezina pristanka, uporabom sile, izvrši spolni odnošaj, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela silovanja, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kaznena djela protiv spolne slobode i to, pod točkom 1. teško kazneno djelo protiv spolne slobode opisano u članku 154. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a pod točkom 2. teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju opisano u članku 154. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11.

IV/ pa se optuženom SD

- za kazneno djelo opisano pod točkom 1., na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 5 (PET) GODINA

- za kazneno djelo opisano pod točkom 2., na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11 i članka 34. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11 i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI te se primjenom članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi SD

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 7 (SEDAM) GODINA.

V/ Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom SD se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. lipnja 2025., pa nadalje.

VI/ Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) nalaže se optuženom SD da podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, odnosno troškove za svjedoke u ukupnom iznosu 22,80 eura

(dvadesetdvaeuraiosamdesetcenti), troškove sudskomedicinskog vještačenja u ukupnom iznosu 253,05 eura (dvijestotinepedesettrieuraipetcenti), troškove psihijatrijskog vještačenja u ukupnom iznosu 1.140,60 eura

(tisućustočetrdeseteuraišezdesetcenti), troškove psihologijskog vještačenja u ukupnom iznosu 882,00 eura (osamstotinaiosamdesetdvaeura), te paušalnu svotu u iznosu 500,00 eura (petstotinaeura), što sveukupno iznosi 2.798,45 eura

(dvijetisućesedamstodevedesetosameuraičetrdesetpetcenti), te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 u iznosu 6.000,00 eura (šesttisućaeura), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 optuženi SD dužan je naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene žrtve KD, SDH, odvjetnice iz [adresa], o čijoj će visini predsjednik vijeća donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave.

VII/ Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. žrtvi KD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u cijelosti se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 10.000,00 eura (desettisućaeura) na ime povrede prava osobnosti te se nalaže optuženom SD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti navedeni novčani iznos ošt. žrtvi KD zajedno sa zateznom kamatom od 5. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podnijelo je ovome sudu 5. studenoga 2025. optužnicu broj KO-DO-21/2025, protiv optuženog SD, zbog počinjenja kaznenih djela protiv spolne slobode - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 u vezi sa člankom 34. KZ/11, počinjenih na štetu KD, koja je izmijenjena u činjeničnom opisu pod točkama 1. i 2. optužnice na raspravi od 5. svibnja 2026.

2. Vijeće je u skladu s odredbom članka 388. stavka 2. točke 4. ZKP/08, radi zaštite osobnog života žrtve, a s obzirom na to da je predmet postupka kazneno djelo protiv spolne slobode, raspravnim rješenjem isključivo javnost s rasprave.

3. Oštećena žrtva KD je putem opunomoćenika SDH, odvjetnice iz [adresa], podneskom od 12. veljače 2026., postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu 10.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude zbog povrede prava osobnosti, odnosno povrede prava na psihičko i tjelesno zdravlje uslijed pretrpljenih duševnih i fizičkih boli, straha i povrede dostojanstva zatraživši naknadu neimovinske štete prouzrokovane kaznenim djelima počinjenim na njezinu štetu od strane optuženika.

4. U dokaznom postupku sud je neposredno ispitao svjedoka ošt. žrtvu KD (list 644-651 spisa), svjedoka MD (list 544-546 spisa) te sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med. (list 546-548 dio spisa), psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Ivana Požgaina, dr. med. (list 548-549 spisa), psihologijskog vještaka doc. dr. sc. Marinu Perković Kovačević (list 565-568 spisa) i psihijatrijskog vještaka prim. dr. sc. Anamariju Petek Erić, dr. med. (list 681- 683 spisa), te na završetku dokaznog postupka optuženog SD (list 686- 689 spisa). Uz suglasnost stranaka sukladno odredbi čl. 330. st. 1., 3. i 4. ZKP/08 vezi sa čl. 292. st. 1. ZKP/08 reproducirana je snimka ispitivanja mlt. svjedoka RD s dokaznog ročišta kod Županijskog suda u Osijeku od 6. kolovoza 2025. (list 177 spisa) te snimka ispitivanja mlt. svjedoka ZD s dokaznog ročišta kod Županijskog suda u Osijeku od 6. kolovoza 2025. (list 177 spisa). Unatoč protivljenju obrane sukladno odredbi čl. 330. st. 1., 3. i 4. ZKP/08 u vezi sa čl. 292. st. 4. i 6. ZKP/08 reproducirana je snimka ispitivanja ošt. žrtve KD s dokaznog ročišta kod Županijskog suda u Osijeku od 23. srpnja 2025. (list 159 spisa).

5. Od materijalnih dokaza sukladno odredbi čl. 329. st. 3. ZKP/08 pročitani su ispis dojave PU osječko-baranjske, PP Đakovo od 28. lipnja 2025., redni broj 982 (list 12 spisa), intervencijska lista Hitne medicinske pomoći Zavoda za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije broj: 004107 na ime ošt. KD od 27. lipnja 2025. (list 26 spisa), nalaz Objedinjenog hitnog bolničkog prijema KBC Osijek od 27. lipnja 2025. na ime ošt. KD (list 27 spisa), suglasnost ošt. KD za pregled njezinog tijela (list 28 spisa), službena bilješka o izvršenom pregledu i fotografiranju ošt. KD (list 29-30 spisa), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka o ozljedama ošt. KD (list 190-191 spisa), sudsko-psihijatrijski nalaz i mišljenje za okr. SD (list 197- 207 spisa), psihologijski nalaz i mišljenje za ošt. KD od 15. listopada 2022. (list 256- 279 spisa), službena bilješka o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka za okr. SD (list 287 spisa), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj Kmp-DO-226/2019-63, protiv okr. SD od 15. studenoga 2019. (list 464-472 spisa), zajedno s presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-7/2025-38, protiv okr. SD od 17. rujna 2025. (list 473-521 spisa), preslika rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj Kmp-DO-226/2019-64 od 15. studenoga 2019. (list 561-563 spisa), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-284/2025-1, protiv okr. SD od 10. travnja 2025. (list 522-526 spisa), zajedno s presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-340/2025-11, protiv okr. SD od 13. lipnja 2025. (list 527-529 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj Kir-DO-207/2023-11 od 20. rujna 2023. (list 530- 533 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj Kir-DO- 253/2023-11 od 19. listopada 2023. (list 534-536 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj Kir-DO-296/2020-14 od 9. prosinca 2020. (list 537-540 spisa), te je pregledan spis Općinskog suda u Osijeku broj K-188/2021, te pročitana presuda s kaznenim nalogom istoga suda broj K-188/2021-2 od 12. ožujka 2021., pravomoćna 27. ožujka 2021. (list 133-135 spisa), pročitan nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka za ošt. žrtvu KD od 23. ožujka 2026. (list 584-607 spisa), a prije ispitivanja optuženika pročitana je potvrda Odjela za prekršajne evidencije na ime optuženog SD od 23. travnja 2026. (list 669-670 spisa) i uvjerenje Odjela za kaznene evidencije na ime optuženog SD od 23. travnja 2026. (list 671-672 spisa).

6. Slijedom svih provedenih dokaza, ovaj sud smatra da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke.

7. Polazeći od sadržaja iskaza optuženika i sadržaja optužnice u ovom postupku je nesporno utvrđeno da su optuženi SD i oštećena žrtva KD SD u vrijeme inkriminacije bili u bračnoj zajednici, kako to tvrdi optužba, a svojim iskazom potvrđuju optuženik, oštećenica i svjedoci MD, mlt. RD i mlt. ZD.

7.1. U odnosu na događaj od 16. lipnja 2025. nesporno je da su optuženi SD i oštećena žrtva KD toga dana prije počinjenog djela bili zajedno u društvu, kako to tvrdi optužba, a svojim iskazom potvrđuju optuženik i oštećenica, s time da iz iskaza optuženog SD proizlazi da se nisu susreli na [adresa] (što je zajednička adresa prebivališta optuženika i oštećene), već isključivo na [adresa] (kuća optuženikovog sina MD u kojoj boravi optuženik).

7.2. U odnosu na događaj od 27. lipnja 2025. nesporno je da su se optuženik i oštećenica nalazili u automobilu zajedno s djecom MD i mlt. RD, te da je tijekom vožnje optuženik skrenuo automobilom na poljski put, da su izašli iz automobila te da su u jednom trenutku ostali sami, kako to tvrdi optužba, a svojim iskazom potvrđuju optuženik i oštećenica.

7.3. Sporno je, je li u vrijeme inkriminacija uopće došlo do spolnog odnosa optuženika i njegove supruge ošt. KD, budući optuženik poriče da je u ta dva navrata imao spolni odnos sa suprugom ošt. KD, te ukoliko je došlo do spolnog odnosa je li spolni odnos izvršen protivno volji oštećenice i to, u odnosu na točku 1. izreke presude uporabom sile i prijetnje penetrirao svojim spolnim organom u spolni organ oštećenice i na taj način izvršio potpuni spolni odnos, te u odnosu na točku 2. izreke pokušao uporabom sile nad ošt. žrtvom KD izvršiti spolni odnos, u čemu nije uspio, jer je na mjesto događaja došao MD koji je rekao da putem dolazi traktor, kao što to tvrdi optužba.

8. Optuženi SD u svom iskazu porekao je počinjenje oba kaznena djela koja mu se optužbom stavljaju na teret. Vezano za događaj od 16. lipnja 2025. naveo je da je taj dan bio u društvu sa ošt. žrtvom KD, koja je došla u dvorište kod njegovog sina MD gdje se on nalazio, kako bi zajedno popili kavu te mu tom prilikom rekla da ju odveze u [adresa], jer mora podići novac koji duguje za auto. S njima su u [adresa] išli njihovi sinovi SD, R, T, MD, a za RD nije siguran. U [adresa] su se zadržali do 22,00 sata, a kući su stigli negdje oko 23,00 sata. Na adresi [adresa] ostali su njegov sin i on, a KD i djeca su otišla na Z [adresa]. Rastali su se u lijepom raspoloženju i KD više tu noć nije dolazila kod njega. Izričito tvrdi da nije točno da je toga dana ucijenio KD kako mora doći kod njega kako bi s njom imao seks, jer će u protivnom biti krvoprolića, te da se ona tu večer nije vraćala na kbr. 62, kao i da s njom nije imao seksualni odnos. Naveo je da nema namjeru KD ''gaziti'', jer je ozbiljan čovjek, otac desetero djece, a s KD je u braku 22 godine. Narednog dana **.**.2025. KD je ponovno došla kod njega negdje oko 10,00 sati i donijela kavu, a s njom su došli i njihovi sinovi R i T. Za vrijeme dok su se djeca kupala, pio je s KD kavu na terasi te su razgovarali kako im je večer prije bilo lijepo u gradu. U međuvremenu su on i njegovi sinovi MD i SD odvezli čovjeka od kojega je njegov sin MD kupio auto u Čepin te su se kući vratili negdje oko 17,00 ili 18,00 sati, kada je ponovno došla KD i rekla mu da ju vozi u [adresa] kako bi podigla dječji doplatak i da idu u casino. S njima je išao i njegov sin MD, kako bi provjerio kako vozi auto koji je kupio. Kada su došli u casino, KD i on su bili ''otvoreniji'', ljubili su se i ''zezali'', KD mu je uzvraćala poljupce, a on je primijetio da je zbog njihovog ponašanja MD neugodno. Vezano za događaj od 27. lipnja 2025. naveo je da je KD toga dana trebala otići kod obiteljskog liječnika ŽD u [adresa] kako bi joj prepisala novu terapiju te su u [adresa] krenuli oko 10,00 sati, a s njima su u vozilu bili njihov sin RD koji je htio ići na bazen i njegov sin MD. Tom prilikom vozio je on, KD se nalazila na suvozačkom sjedalu, a djeca su bila iza. Tijekom vožnje je KD pomilovao po bedru lijeve noge, no ona je škakljikava i na taj njegov dodir se ''brecnula''. Za vrijeme boravka u [adresa] pitao je KD da odu kod javnog bilježnika kako bi prepisao kuću na svog sina MD, na što ga je ona ljuto pogledala, zbog čega je on prekinuo pričati o tome. Kući su se vraćali oko 14,00 ili 15,00 sati. Kako su na kraju Ivankova bili radovi na cesti, morali su ići obilazno pa su skrenuli na zaobilazni poljski put. U jednom trenutku KD mu je rekla da skrenu, da popričaju o onome što ju je pitao u [adresa], jer kući ne mogu razgovarati na miru zbog djece, pa su stali. Oboje su izašli iz automobila, a na vozačko mjesto automobila je sjeo njegov sin MD kojemu je rekao da automobil potjera dalje kako ne bi čuli razgovor između njega i KD. Po njegovom mišljenju, njegov sin je otišao vozilom ne više od 20 metara, no dovoljno daleko da ne čuje njihov razgovor. KD je tom prilikom zapalila cigaretu, u drugoj ruci je držala mobitel, mahala je rukama, jer to uvijek čini kad je živčana. Tom prilikom mu je rekla kako ne da da se kuća prepiše na MD, već da se kuća može prepisati samo na jednog od njihovih sinova, Ž ili U. U jednom trenutku KD je čučnula, no kako je mahala rukama izgubila je ravnotežu i počela se rušiti na leđa, a pri tome se jednom rukom pokušavala uhvatiti za njegovu nogu, a drugom rukom u kojoj je imala mobitel se oduprla od tlo. Kako nije uspjela uhvatiti ga za nogu, izvrnula se na leđa te ju je on tom prilikom pomagao ustati. Njihov sin RD je vjerojatno pomislio da on tuče KD, jer mu je to tako izgledalo. Ističe kako je KD tom prilikom imala više od 80 kg, a on je imao 62 kg, te se ''borio'' da ju podigne s tla. Tom prilikom su bili udaljeni od policije 100 do 150 metara i da je među njima bilo naguravanja ili da je KD zapomagala, policija bi to čula. Poriče da je hvatao KD rukom u predjelu spolovila i grudi tijekom vožnje, da joj je govorio u smislu da želi pičke, odmah sada te da ju je po izlasku iz automobila srušio na tlo i pokušao svući donji dio odjeće s nje. Djeca su bila u blizini, u automobilu, a u blizini je bila i policija. Ne bi to napravio ni tuđoj, a kamoli svojoj ženi. Ističe da nije monstrum koji bi to učinio svojoj ženi, majci svoje djece. KD voli svim srcem te ona sve ovo radi zato što je prepisao kuću na MD i kako bi ga se iz nekog razloga riješila. Inače ima puno kuća koje je kupio za svoju djecu i namjera KD je bila da ta kuća koju je prepisao sada na MD ustvari pripadne njihovim sinovima T i R. Njemu je bilo logično da upravo MD dobije tu kuću, a ne neku drugu, jer ima četvero djece i već živi u toj kući. Istaknuo je da je jedan od problema bio taj što se KD 2019. godine zaljubila u UD te je u jednom trenutku nestala tri dana iz kuće. Kada je s njom uspio stupiti u kontakt, KD je pristala vratiti se kući i po povratku ga prijavila da je nju i djecu zlostavljao, za što je državno odvjetništvo nakon provedene istrage odbacilo kaznenu prijavu. U isto vrijeme njega je i njegova kći ED prijavila da ju je silovao, a na to ju je nagovorila KD. Po njegovom mišljenju KD je ta tri dana iskoristila kako bi se dogovorila s UD iz [adresa] koji iza sebe ima iskustvo razvoda braka kako treba postupiti i misli da ga je ona prijavila u dogovoru s njim. Tada je završio u istražnom zatvoru, a KD je potrošila 130.000,00 kuna njegove ušteđevine, poklonila je 100 komada ovaca i 28 bravaca. Pokupila je djecu i htjela otići tom UD, a UD joj je tom prilikom za put poslao 300,00 kuna. Na putu je KD stala u Kešince kod njihovih kumova, koji su naslutili da se tu nešto događa te su ju oni odgovorili od toga da ga napusti i da ode kod UD. KD ga je, po izlasku iz zatvora 2020. godine ponovno prijavila za nasilje, te je neko vrijeme otišla u sigurnu kuću iz koje se dobrovoljno vratila kući živjeti s njim te povukla kaznenu prijavu. Prijavila ga je 2023. kada je pokupila djecu i zajedno s djecom otišla u sigurnu kuću u [adresa]. Na upit predsjednika vijeća ne može pojasniti zašto je 2023. ponovno otišla u sigurnu kuću. KD mu nikada nije spominjala da se od njega želi razvesti. Poznato mu je da ona sada živi u kuću s djecom, ne može sa sigurnošću reći ima li ona nekoga, no može reći da mu je sin MD rekao da je kod KD dolazio s autom neki muškarac. Inače ima problema s lijevom rukom koju drže pločice i čavao i s tom rukom ne može podizati teži teret, ne može rukom motati volan vozila i slično. Inače je dešnjak. U kući njegovog sina MD, gdje je boravio zbog izrečene mjere opreza, kuhinja se nalazi odmah do jedne od soba, točnije dijeli ih slabo izolirani zid. Preko puta sobe u kojoj je boravio njegov sin sa suprugom nalazi se dječja soba, no vrata od soba se ne zatvaraju, kako bi se grijao i hodnik, kao i iz razloga da njegov sin i snaha čuju djecu koja su mala. Kuhinja također ima vrata. Tog 16. lipnja 2025. kada su se vratili iz [adresa], njegov sin MD je otišao u sobu kod svoje žene, no nije zatvorio vrata. On je ostao u kuhinji. Kada se priča normalnim tonom iz jedne prostorije se čuje u drugu. Misli da je s KD imao dobrovoljni spolni odnos 20. lipnja 2025. u kući njegovog sina MD, za vrijeme dok su njegov sin, snaha i njihova djeca otišli u [adresa]. S KD ima troje ženske djece i to najstariju TD, koja je udana i s kojim je u dobrim odnosima. Sa ZD nije dobar, jer ju KD huška protiv njega. Naime, KD je njoj dopustila da se uda, unatoč činjenici da je maloljetna, iz kojeg razloga ZD više niti ne živi s KD u zajedničkom kućanstvu. Kći E se drogira i trudna je tko zna s kim. Njegovoj djeci ne odgovara da bude kući, jer kada je kući onda nema drogiranja, alkohola, cigareta i slično. Prteni put na kojem su zastali 27. lipnja 2025. se nalazi na otvorenom. Okolo nema nikakvog drveća, već ravnica. Na putu prema kući bilo je i drugih tzv. lenija i šumovitog dijela. Ne može pojasniti zašto bi njegova supruga koja je prema njegovoj tvrdnji zaljubljena i u vezi s drugim, koja ga je u dva navrata napuštala i odlazila u sigurnu kuću s njim 20. lipnja 2025. imala dobrovoljni spolni odnos. Osobno je KD tetovirao tušem tako što joj je ugravirao iznad spolovila riječ ''Moje''. Nikada nije suprugu KD tjerao na spolni odnos sa životinjom ili drugom muškom osobom u njegovoj prisutnosti. Svoju suprugu voli. Ona ga ne posjećuje u zatvoru, niti mu šalje novce. U međuvremenu je kuću na adresi [adresa] prepisao na svog sina MD. I dalje ima kuću u svom vlasništvu u [adresa] te ima još dvije kuće koje formalno nisu u njegovom vlasništvu, već se vode na njegovog brata, no stvarno se radi o njegovim kućama i te obje kuće su u [adresa], useljive, on ih je kupio svojoj djeci. Inače je vlasnik OPG Filipović iz Šodolovaca koji obrt trenutno nije aktivan, no on svaki mjesec prima na svoj račun poticaj u iznosu 5.000,00 do 6.000,00 eura godišnje.

8.1. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući obranu optuženika i dovodeći istu u korelaciju s provedenim dokazima, sud je obranu optuženika u dijelu u kojem isti u cijelosti osporava da bi počinio terećena kaznena djela cijenio neuvjerljivom i nelogičnom, protivnom sadržaju dokaza koje je sud cijenio vjerodostojnim te da ista predstavlja nastojanje optuženika da od sebe otkloni kaznenopravnu odgovornost.

9. Oštećena žrtva KD ispitana je tijekom dokazne radnje pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku provedene sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZKP/08, te je njezin iskaz reproduciran tijekom dokaznog postupka pred ovim sudom. U tom iskazu ošt. žrtva KD je navela da su išli u [adresa], budući nitko s njom ne smije komunicirati kada optuženik izađe iz zatvora, niti joj dolaziti pa je bila prisiljena ići s njime kod ŽD po lijekove, jer njezin doktor u Vrbici nije radio dva tjedna. S njima je išao i RD kojega je povela na kupanje u [adresa], a izuzev SD išao i je i njegov sin MD. SD je išao poprijeko iz Ivankova kao za Vrbicu, Mrzović prtenim putem i kada su došli na pola između Vrbice i Ivankova, on je stao autom i rekao da izađu van i ponesu cigare, da moraju razgovarati a MD i RD je rekao da odu na brdo, gore višlje s autom, da ne čuju što oni razgovaraju. MD je sjeo za volan i otišao na brdo s RD, a čim su njih dvoje izašli iz auta, SD joj je rekao ''do kada ona misli njega jebati'', pitala je zašto, a on joj je rekao da je njemu dosta jebavanja, da se nije htio raspravljati pred djecom, da on ima svoje potrepštine kao muškarac, da on nije jeb'o tri mjeseca, da on 'oće pičke, da ona njemu ne da. Navela je, da ju je za vrijeme vožnje naglo uhvatio za spolovilo što njoj nije bilo pravo. Krenula je čučnuti dolje i kada je čučnula on ju je iz sve snage udario rukom iza vrata, a onda ju je uhvatio za kosu i digao ju gore i počeo ju udarati. Bacio ju je na pod i nogom ju udario iza vrata. Htjela se dignuti i pobjeći, no nije mogla i onda ju je ''podbo'' u prsa tako da je pala na leđa te ju uhvatio za desnu nogu i počeo joj ''kidati'' nogu i dolje s trenirke vući nogavicu i vikati da on 'oće pičke, da ju mora silovati, jer ona njemu ne da pičke. Kako se branila SD joj je zakretao nogu prema I, a ona ga je lijevom nogom jedva odgurnula od sebe. Osjetila je bol tek kada je došla u policiju. SD joj je cijelim putem govorio da to ne smije reći djeci, ni RD. Kada su došli kod MD pred kuću, rekao je da to RD ne smije nikome reći niti ona, a ako bude rekao kome da će ga istući. Kada su došli kući, ZD je odmah vidjela po njoj da nešto nije u redu, jer je imala prašine po kosi, a SD je vikao da ne zna zašto je ona ljuta, da je razbila mobitel. Pojasnila je da ju je SD dok su se nalazili na leniji pitao da li snima na mobitelu, a ona je rekla da ne snima, na što je on od nje zatražio mobitel da vidi, te da je morala otključati svoj mobitel i dati mu da vidi da ne snima i kada je vidio da nije snimila, onda ga je uzeo i razbio tako da ne može prijaviti i da ne može snimati. Kada su došli kući pravio se lud, da nije ništa, počeo je kuhati kavu. Ona je došla u sobu kod E i rekla je Ć ''Vidiš nisi dala neki dan da ti prijavim tatu kada mi se prijetio, sad je bolje ovako što me u leniju odvez'o i opet tuk'o''. Navela je da nije htjela reći da ju je htio silovati, nego je rekla samo da ju je istukao na što joj je kći rekla da ga istjera van iz dvorišta, da više ne smije. RD je potvrdio da ju je optuženik tukao. Na upit je li to bio jedini događaj odgovorila je, da je bio prije jedan, misli da je bio 16. lipnja, nije sigurna. Optuženik je od 14. lipnja stalno dolazio kod nje, nije ga mogla istjerati van iz dvorišta, prijetio joj i psovao svašta, kako ona mora s njim imati pod silu spolni odnos, jer ako ne bude imala da će tu doći do krvoprolića, da će biti svega, da ona njega tjera da on pred djecom napravi svašta, da mora imati s njim odnos, da je on muško, da njemu treba, a ona je vikala da nema potrebe za tim, niti želi živjeti s njim i da nema zakona koji će ju prisiliti da živi s njim. U pecari ju je htio udariti, no ona se izmakla i zna da je naišao netko od djece na što se ona nasmijala i pravila da nije ništa i onda kada je bila naslonjena, kuhala mu je, on je uzeo veliki nož prema njoj i vikao da hoće imati s njom spolni odnos ili će on napraviti krvoproliće, a ona je rekla da ne mora napraviti, da će imati spolni odnos, zbog čega je morala doći kod njega u kuću kod MD da ima s njim spolni odnos gdje ju je on udario u prsa, skinuo ju i tamo radio što je htio. Prsa su joj bila sva izgrižena. Nije smjela nositi majice na bretelice koje nosi inače i nije smjela govoriti ništa pred djecom. Pojasnila je da kad god SD izađe iz zatvora s njim bude problema, prijetnje, tuče i nasilja svaki put. Također je pojasnila da živi u kući u [adresa] na Z [adresa] s djecom, a kada on izađe iz zatvora on živi kod sina MD na kbr. 62 te je od njih razmak 50 do 60 metara. U 20 godina koliko je s njim propatila je dosta. On je uzeo žarač i palio joj spolovilo, što je naišla na to ZD i Anita gdje on to radi. To je bilo 2019./2020. godine. Nije smjela tražiti pomoć, jer je on zvao doktora u Vrbicu i rekao da pusti samo kremu za opekotinu. Tom prilikom nije mogla stabilno hodati sama. S SD je inače u braku 20 godina te je on prema njoj bio agresivan i u prisutnosti djece. Tukao ju je, svađao se, psovao, nazivao ju kurvom, droljom, da ju jebe ovaj, onaj, da je najveća kurva, drolja, tukao ju pred djecom stolicama, s čime god stigne, šakama, nogama i slično. Nakon izlaska iz zatvora od 14. lipnja 2025. dolazio je svaki dan u njezinu kuću. Bio bi po cijele dane, a onda bi otišao kod MD na dva, tri sata prespavati. U odnosu na događaj od 16. lipnja 2025. je navela da se to odvijalo navečer, negdje oko 22,00, 23,00 sata. Prije no što je otišla u kuću u kojoj se nalazio govorio joj je u kući kod nje, na dvorištu da mora doći, da joj je to zadnja opomena od njega taj dan, ako ne dođe tu noć da je on spreman na sve, da će napraviti krvoproliće i da ga ona tjera na to. Nisu otišli zajedno, već je SD otišao prvi, a ona je sačekala da zaspi njihov najmanji sin T i kod nje je bila unukica L. Kada je došla, on ju je odmah s vrata za ramena zakrenuo do kauča, gdje on spava, rukom ju udario u prsa, te je pala na krevet i odmah ju počeo skidati. Na njoj je ostao samo grudnjak. Skinuo je trenirku s nje, gaćice i majicu. Počeo ju je naglo jebat' i vikati da je on željan tih stvari, da mora ispuniti svoje, da se mora namiriti, jer tri mjeseca nije vidio pičke, a ne jeb'o, dok njoj nije do tih stvari jer su je namirili drugi i počeo nabrajati tko ju je namirivao. Tom prilikom je izvršio potpuni spolni odnos, ne zna do kada je to trajalo. Nije zadobila nikakve ozljede, već ju je samo udario u prsa. Na prsima je imala ''plavice'' na obje grudi, jer ju je grizao. Bilo je na svakoj strani po jedna ''plavica'' i bradavica je bila plava, no ''plavica'' na bradavici je prošla do prijave. Nakon završetka odnosa se ustala, obukla i otišla k'o ''popišana'' kući i sjedila u krevetu, šutjela, plakala. Zna da ne smije prijaviti. Boji se njega i boji se da će joj socijalna oduzeti djecu, jer kad god dođe SD budu samo problemi, tuča i maltretiranje. Pojasnila je da kada su išli u [adresa], da su išli vozilom ''Renault Clio'' crni, koji je bio od Ivičinog sina. SD je vozio, ona je bila suvozač, MD je sjedio iza nje do suvozača, a RD je bio iza vozača. Taj dan kada su išli za [adresa] bilo je razgovora da SD mora nju jebat' na haubi i ''vato'' ju je u autu za spolovilo dva do tri puta, na što se ona izmicala. Zadnji put kada ju je uhvatio to je vidio RD, jer ju je zaboljelo te se ona malo podigla sa sjedala, a to je vidio i njegov sin MD. U odnosu na događaj od 27. lipnja 2025. pojasnila je da je događaj prestao tako što se MD vratio u rikverc s autom i slagao SD da ide veliki traktor. Tada su oni sjeli i on ju je molio da ona ide s njim, a ona je vikala da neće s njim kući, da ju ostavi tu vani gdje je, da će doći, no morala je silom sjesti u auto i onda je on MD počeo psovati u smislu MD jeb'o mater svoju, šta je slagao, da nema nigdje traktora, da on nigdje ne vidi traktor. Tom prilikom zadobila je ozljedu noge i bila je na hitnoj. Misli da je longetu nosila deset dana, trebala je još tri tjedna, što je odbila pa su joj dali gumu koju skida samo kada ide spavati. Pojasnila je da je na njegovo traženje da ima s njim spolne odnose reagirala ljutito, srdito, jer jednostavno ne želi ga blizu sebe, a kamoli da ima s njim spolni odnos. To mu je i rekla, ne jednom, nego milijun pet puta. Govorila mu je to u oba događaja i prije toga svega i nakon. Na upit je li bila uplakana, navela je da je plakala i da se to na njoj vidjelo kada je ušla u dućan u Koritnu, jer su joj oči bile zakrvavite. Nakon ova dva događaja, prvi put se osjećala jadno, a sad drugi put do kraja jadno, jer joj je ozlijedio nogu, došlo je socijalno i odnijelo joj unuku zbog noge tako da ne može nikome opisati kako se osjeća. Također je pojasnila da na broju 58, prije no što je otišla kod SD na broj 62, bilo njih petero kući, bila je budna samo ZD i SD. Ona se te noći vratila pred zoru kući. Za vrijeme dok je bila u Antonijevoj kući, MD je spavao sa svojom ženom i djecom. Nije se smjela braniti, jer SD zna da je njezina najslabija točka za udarac želudac i da se ne smije napinjati, zbog čega ju on inače udara u želudac. Nije vikala, pojašnjavajući da koga bi uopće zvala, ''hoće li joj pomoći njegov sin?''. Po povratku kući o događaju nije nikoga izvijestila. ''Plavice'' nije nikome pokazivala, niti ikome za njih govorila. Nakon ovih događaja nije imala spolne odnose s SD iako ju je tražio i napadao ju je. Branila se tako što su uvijek bila djeca oko nje. Događaj na prtenom putu je trajao možda nekih pet do deset minuta. Imala je crnu trenirku sa sjajnim trakama Adidas i sivu tanku vesticu dugačkih rukava sa šljokicama. Po povratku kući rekla je njihovoj zajedničkoj kćeri Ć da istjera tatu van iz dvorišta i da mu kaže da više ne smije dolaziti. Onda je E rekla ZD što se dogodilo i rekla je ZD da nazove policiju, što je ZD i učinila. Za vrijeme dok su se nalazili u autu, nije plakala niti je išta govorila djeci, samo je potvrđivala kako je on govorio u smislu da sve može, samo da više nigdje ne staje i da ju ne tuče. Boji se svoga supruga iz razloga što zna da je on moguć učiniti sve i bosti i rezati i paliti i pucati. Zna, jer je prošla sve to s njim u ovih 20 godina i zna da je spreman na sve. Pojasnila je da je na njegovo traženje otišla u Antonijevu kuću zato što se bojala da ju neće doći po noći zaklati, jer je prošli put izbio vrata kada je izašao iz zatvora i vrata se ne mogu zaključati. Na izravan upit branitelja pojasnila je da je otišla za SD zato što joj je zaprijetio ukoliko ne dođe da će ga stvarno natjerati da napravi krvoproliće pred djecom. Na koncu je navela da je sve što je rekla istinito, zašto bi lagala, da laže kako bi njega izvukla i da svoju djecu izgubi kao i svaki put ju nagovori da mu da blagodat i onda izađe i bude zlo.

9.1. Tijekom ponovnog ispitivanja pred sudom ošt. žrtva KD je navela da u cijelosti ostaje kod svega što je rekla kod suca istrage, te je dodatno navela da 27. lipnja 2025. nije bilo nikakvih radova na cesti između Vinkovaca i Vrbice putem kojim su išli. Ugledali su u jednom trenutku policiju, no skrenuli su kako bi izbjegli policiju jer je optuženi rekao da je popio pivo-dva. Točno je da je sa optuženikom i njegovim sinom J nakon događaja 16. lipnja 2025. išla u casino Admiral 3 u [adresa], jer joj je optuženik prijetio i nije imala mira od njega. Ne može se sjetiti koliko su točno puta išli, zna da je bilo više od jednog puta i svaki put bi s njima išao optuženikov sin MD. Kada su išli u [adresa] podići novac, a radilo se o socijalnoj pomoći, optuženik ju je natjerao da podigne novce. Taj novac je bio namijenjen za kuću, a ne za nekakav auto, a kasnije je novac završio u casinu. Pojasnila je da je D osoba koja joj pomaže za vrijeme dok se optuženik nalazi u zatvoru, vozi joj drva, vozi ju u kupovinu, da podigne novce i slično. U kanalu pored lenije je bilo drveća, živice, radi se o tzv. prtenom putu na kojem ima kamenja. Na upit optuženika odgovorila je da je točno da je 26. lipnja 2025. bila u KBC Osijek kada ju je vozio optuženik, jer nije dopustio da ju vozi netko drugi. Tog 26. lipnja 2025. ju optuženik nije ni na što prisiljavao. Također je odgovorila da se ne može sjetiti jesu li negdje išli 25. lipnja 2025. godine. Točno je da je ona kuću prepisala njihovom zajedničkom sinu SD, a problem je u tome što optuženik želi da mu se ta kuća vrati. Nije točno da se protivila da optuženik svoju kuću prepiše na svog sina MD, jer se ona nema tu što protiviti, ta kuća niti nije njena. Točno je da je pokrenula sudski postupak kako bi se osporio taj ugovor o darovanju, no ne želi odgovoriti na pitanje iz kojeg razloga. Na upit predsjednika vijeća iskazala je da nikada nije liječena u KBC Osijek na Odjelu psihijatrije. Također, da je točno da je u nekoliko navrata državnom odvjetništvu, odnosno policiji prijavljivala optuženika za razna kaznena djela, nakon čega nije htjela svjedočiti u tim postupcima ili je pod pritiskom optuženika iskazivala kako to što je prijavila nije istina. Danas može reći da sve što je prijavljivala da je istinito prijavljivala. Antonijeva kuća ima dvije sobe i jednu kuhinju. Događaj od 16. lipnja 2025. se dogodio u kuhinji, a za to vrijeme se MD sa svojom obitelji nalazio u zadnjoj sobi koja se nalazi odmah do kuhinje. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza svjedoka MD u dijelu gdje je svjedok naveo: ''U poslijepodnevnim satima, moj otac, KD i ja smo otišli u [adresa] u casino, negdje oko 16,00 – 18,00 sati, tamo smo se zadržali sve do iza ponoći. U [adresa] smo otišli na Natašinu inicijativu koja je htjela da se ide malo negdje provesti, na što sam im predložio da idem i ja s njima. KD je tijekom boravka u casinu bila ''čila'', meni je čak bilo neugodno, jer su se moj otac i ona drpali i ljubili. Ja se ne mogu sa sigurnošću sjetiti, ali mi se čini da je KD i taj dan išla u poštu dizati novce. Po povratku kući KD je još došla u moju kuću kako bi s ocem popila kavu, ja sam otišao u svoju sobu i čuo sam trenutak u kojem je KD otišla svojoj kući.'', svjedok ošt. žrtva KD je navela da taj dio iskaza svjedoka MD apsolutno ne odgovara istini. Pojasnila je da svaki put kada bi odlazila zajedno s optuženikom u casino je išla ne na njezinu inicijativu, već na traženje optuženika, kako bi izbjegla bilo kakve nesporazume pred djecom. Sa svjedokom MD je svojevremeno bila u dobrim odnosima, no ne razgovaraju od kolovoza prošle godine od kada ga je napustila supruga. Točno je da je MD prijetila prijavom, no to nema veze s ovim sudskim postupkom, već mu je prijetila da će ga prijaviti jer joj on krade drva. Također je navela da je točno da je njoj UD uplatio 300,00 kuna, a radilo se o tome da su on, ona i još jedna P s kojima je komunicirala preko društvenih mreža se kladili tko duže može ostati sjediti i tko će više ispušiti cigareta. Tu opkladu je UD izgubio i zbog toga joj uplatio iznos od 300,00 kuna. To je bilo u vrijeme kada se optuženik nalazio u zatvoru 2019. godine, jer je silovao svoju kćer. Točno je da je 2022. godine otišla u sigurnu kuću, iz razloga da ju optuženik više ne tuče. Nakon deset dana se vratila kući, a radilo se o tome da je optuženik došao do nje preko njezine kume, preko mobitela joj pisao tužne SMS poruke za koje je mislila da ih piše njihov zajednički sin SD i to je bio razlog zbog kojeg se vratila kući. U sigurnoj kući je bila ukupno dva puta, jednom u Osijeku sama, a jednom u [adresa] zajedno s djecom. U oba navrata se po povratku vratila na kbr. 58 gdje i sada živi zajedno s djecom. U to vrijeme optuženik je imao izrečene zabrane prilaska, koje mjere je stalno kršio tako što je dolazio preko bašte i bio kod njih cijeli dan, a kada bi se pojavila policija on bi pobjegao. Ne želi odgovoriti na pitanje optuženika je li objavila svoju fotografiju na društvenoj mreži s UD.

10. Sporne činjenice sud je utvrdio na temelju ocjene vjerodostojnosti /nevjerodostojnosti izvedenih dokaza, prvenstveno iskaza optuženog SD te dovođenjem istog u vezu sa iskazom ošt. žrtve KD, te iskazima mlt. svjedoka RD i MD koji su bili u zajedničkom društvu sa optuženikom i oštećenicom neposredno prije počinjenja kaznenog djela pod točkom 2. izreke, kao i s činjenicama utvrđenim provedenim sudskomedicinskim vještačenjem ozljeda koje je zadobila oštećenica prilikom počinjenja kaznenih djela i činjenicama utvrđenim provedenim psihologijskim vještačenjem žrtve.

11. Iako optuženik u svojoj obrani u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke nastoji prikazati da 16. lipnja 2025. uopće nije bilo spolnog odnosa između njega i ošt. žrtve KD, suprotno tome iz iskaza oštećenice proizlazi da je optuženik toga dana prethodno bio u dvorištu kuće u kojoj boravi oštećenica, da joj je tom prilikom prijetio i psovao, govorio da pod silu mora imati spolni odnos, jer ukoliko ne bude bilo spolnog odnosa da će doći do krvoprolića, da je on muško i da ima te potrebe, na što mu je oštećenica jasno dala do znanja da to ne želi, govoreći mu kako ona te potrebe nema, da ne želi živjeti s njim, na što je on i uzeo nož ''prema njoj'' te joj ponovio kako s njom hoće imati spolni odnos ili će napraviti krvoproliće, na što je oštećenica rekla da ne mora napraviti krvoproliće, da će imati spolni odnos, kao i da je morala doći kod optuženika u kuću (kod MD) kako bi s njim imala spolni odnos, da ju je on tom prilikom udario u prsa, skinuo ju i radio što je htio. Opisujući sam odnos, oštećenica je opisala da ju je optuženik nakon što ju je srušio na krevet počeo naglo jebat' i vikati kako je on željan tih stvari, da on mora ispuniti svoje, da se mora namiriti jer nije pičke vidio tri mjeseca, a ne jeb'o, te počeo nabrajati tko je nju sve ''namirivao''. Radilo se o potpunom spolnom odnosu, kojom prilikom je ona na obje dojke imala ''plavice'' i to, na svakoj dojci po jednu, a bila joj je plava i bradavica. Također je pojasnila, da se nije branila, jer SD zna da se zbog problema sa želucem ne smije napinjati te ju i inače zna udarati u želudac, te da nije vikala, jer nije imala koga izuzev optuženikovog sina MD, a što će joj on pomoći.

12. Dio navoda oštećenice o zadobivenim ozljedama potvrđen je i službenom bilješkom policijske službenice PP Đakovo o izvršenom pregledu i fotografiranju ošt. KD od 27. lipnja 2025. (u službenoj zabilješci je očitom omaškom naznačeno da se radi o zabilješci od 27. svibnja 2025., no iz samog sadržaja zabilješke je razvidno da se stvarno radi o 27. lipnju 2025.), zajedno s fotografijama ozljeda. Iako je policijska službenica u istoj zabilješci naznačila da se radi o vidljivim ozljedama na području obje dojke u vidu crvenila s vidljivim otiscima zuba, sud je izvršenim pregledom fotografija utvrdio da ozljede na dojkama oštećenice opisno više odgovaraju krvnom podljevu na koži. Vezano za navedene ozljede sudskomedicinski vještak u svom nalazu i mišljenju je naveo da se radi o krvnim podljevima u fazi regresije, koji su prema njegovom mišljenju nastali desetak dana prije fotografiranja, te da takve ozljede najčešće nastaju ugrizima ili ''ljubavnim usisavanjem'' kože dojke.

Ozljede su nastale silom slabog intenziteta.

12.1. Imajući u vidu da je sudskomedicinski vještak naveo da su krvni podljevi nastali desetak dana prije fotografiranja, ukoliko uzmemo u obzir da su ozljede na dojkama fotografirane 27. lipnja 2025., da oštećenica u svom iskazu navodi da su ozljede na dojkama nastale pri počinjenju djela 16. lipnja 2025., sud zaključuje da vrijeme nastanka krvnih podljeva odgovara upravo vremenu za kojega oštećenica tvrdi da je došlo do nasilnog spolnog odnosa od strane optuženika.

13. U odnosu na događaj pod točkom 2. izreke za kojega optuženik nastoji prikazati da se nije radilo o pokušaju nasilnog spolnog odnosa s oštećenicom, već njegovom pokušaju da zaustavljanjem automobila u kojem su se nalazili na tzv. leniji (lokalni izraz za poljski put) razgovara s oštećenicom oko prijepisa kuće na njegovog sina TD, čemu se oštećenica protivila, dodatno potkrjepljujući takvu namjeru činjenicom da su se u neposrednoj blizini nalazili njegov sin MD i zajednički sin njega i oštećenice RD, kao i policija, koja bi takav događaj čuli ili vidjeli, iz iskaza žrtve proizlazi da tom događaju nije prethodio nikakav razgovor o prepisivanju kuće na optuženikovog sina MD, budući za to nije bilo niti potrebe, jer je kuća u vlasništvu SD, da su samom događaju prethodili događaji tijekom vožnje u automobilu u kojem su se na stražnjem sjedalu nalazili svjedok MD i mlt. svjedok RD, kada ju je optuženik uhvatio za spolovilo dva do tri puta čemu se ona izmicala, a što je po njezinom mišljenju vidio njihov sin RD, jer ju je zaboljelo te se podigla sa sjedala, kao i optuženikov sin MD, kao i da joj je optuženik na putu za [adresa] govorio da ju mora jebati na haubi, te da je po povratku iz Vinkovaca, suprotno tvrdnjama optuženika, upravo optuženik samoinicijativno stao s automobilom navodeći da moraju razgovarati, pri čemu je sina MD i RD uputio da odu na brdo gore, višlje s automobilom, što su isti i učinili, a odmah po odlasku djece joj rekao da nije htio raspravljati pred djecom, da on ima svoje potrepštine kao muškarac, da nije jeb'o tri mjeseca, da on 'oće pičke, pa kada je ona krenula čučnuti, prvo ju udario iza vrata rukom, uhvatio ju za kosu i digao, a onda ju bacio na tlo, pa kada se pokušala dići, ''podbo'' ju u prsa tako da je pala na leđa, a potom joj uhvatio desnu nogu i počeo ju kidati i svlačiti nogavicu trenirke vičući da on 'oće pičke i da ju mora silovati, jer mu ona ne da pičke. Zakretao joj je nogu te je događaj završio tako što je MD došao do njih autom i slagao ocu da ide veliki traktor. Pri povratku kući optuženik je i njoj i RD govorio kako ne smiju nikome reći. Opisujući svoj izgled navela je da je po povratku kući njihova kći ZD odmah vidjela po njoj da nešto nije u redu, jer je na sebi imala prašine po kosi. Kćeri Ć je odmah po povratku kući rekla kako joj neki dan nije dala da prijavi tatu kada joj je prijetio, a sad je bolje ovako kada ju je odvezao u leniju i opet ju tukao, navodeći da nije htjela reći da ju je htio silovati.

14. U osnovi u suglasnosti s iskazom oštećenice u odnosu na događaj pod točkom 2. izreke je i iskaz mlt. svjedoka RD (zajedničkog sina optuženika i oštećenice) koji potvrđuje navode oštećenice o dodirima optuženika tijekom vožnje, tučenju oštećenice po zaustavljanju na leniji, načinu na koji je taj događaj okončan, kao i izgledu oštećenice nakon toga.

14.1. U svom iskazu ovaj svjedok je naveo da su 27. lipnja 2025. išli za [adresa] mami po lijekove kada je pitao majku može li ga povesti na bazen. Tata je cijelo vrijeme mami govorio da mu oprosti to sve, da on opet živi s njima, te je cijelo vrijeme štipao majku i ''tu'' je stavljao ruku (svjedok je na sebi pokazao ovlaš rukom da je optuženik dirao oštećenicu po bedru). Po povratku kući tata je stao u neku leniju između Vrbice i Ivankova i rekao mami da izađe i ponese cigarete, a njegov polubrat MD je uzeo auto i otišao skroz gore tako da on ne bi čuo kako tata tuče mamu i pustio neku glazbu. Slikao je te lenije, no malo se bojao slikati mamu i tatu. Po povratku kući je govorio mami da mu oprosti, da djeca njega isto trebaju i da će on biti stari SD, da će biti još bolji. Na upit o ponašanju njegovog oca prema majci je naveo da se u posljednje vrijeme svađaju i da otac mamu napada cijelo vrijeme. Pojašnjavajući što je točno vidio na poljskom putu između tate i mame je iskazao da kada je okrenuo glavu vidio je kako je mama na podu, krenula je zapravo zapaliti cigaretu i kako je ona čučnula, tata ju je nogom šutnuo i ona je pala dolje i počela se derati i govoriti da ju pusti na miru, da neće više živjeti s njim i da ne postoji taj zakon da moraju prisilno živjeti. MD je slagao da ide traktor. Prilikom ulaska u automobil mama je htjela da bude s njim iza, a da MD i tata budu naprijed i tata joj nije dao, dirao ju je po kosi. Vidio je da je mama cijela raščupana, na što je tata rekao da napravi tu kosu, da ne bi ispričala djeci kao da ju je tukao, a on je vidio da ju je tukao i da joj je razbio mobitel, jer je krenula zvati policiju. Tata je rekao mami da želi vidjeti mobitel da vidi da li snima i ona mu je dala mobitel, on ga je upalio, vidio da ne snima i bacio ga o kamen tako da je mobitel bio puknut. Pojasnio je također da je brat MD cijelo vrijeme na tatinoj strani i kada je vidio da će mama zvati policiju slagao je da ide traktor. Kada su u povratku stali u trgovinu mama mu je rekla da kada dođu kući da kaže sestri ZD da nazove policiju i da kaže što se dogodilo. Kada su došli kući tata ga je zvao i govorio mu da ukoliko nekome kaže da će dobiti batina od njega. Kada su krenuli kući s lenije mama je šutjela, plakala je i bila je raščupana, imala je sijena po kosi. Mama je nosila deset dana gips.

14.2. U suglasnosti s dijelom iskaza oštećenice i dijelom iskaza mlt. svjedoka RD glede okolnosti pozivanja policije i izgleda oštećenice po povratku kući, je i iskaz mlt. svjedoka ZD (zajedničke kćeri optuženika i oštećenice) koja pak potvrđuje navode mlt. svjedoka RD da joj je 27. lipnja 2025. brat RD po povratku kući tiho rekao da pozove policiju, na što se maknuo od nje da tata ne posumnja da opet nešto rade, nakon čega je ona otišla u sobu. Kada su u njezinu sobu došli sestra E i RD, RD je ponovio da pozove policiju, da je tata istukao mamu u leniji i da ju je on vidio na podu raščupanu, zbog čega je ona nazvala policiju i rekla da je tata mamu tukao u leniji. Oni su ju pitali je li to vidjela, na što je ona rekla da nije, da joj je to rekao mlađi brat RD. Nakon par minuta došla je policija i tata je odmah pobjegao iza, a ona je izašla van u sjenicu kako bi ju policija ispitala. Tu je zapravo saznala što je tata radio mami. Mama je počela pričati neke stvari i nije mogla pričati pred njom ''ono seksualno'' nego je otišla sama s policijom da priča. Po povratku iz Vinkovaca mama je izgledala potreseno i uplašeno. RD je isto bio uplašen. Pitala je što je bilo, no nitko joj nije htio reći. Po povratku nije primijetila ozljedu na majci, moguće da je ozljeda bila ispod robe. Uglavnom bila je trenirka prljava, a mama je bila malo raščupana, crvena. Inače bude crvena kada bude neki problem. Po povratku iz bolnice, svi su sjeli oko nje i tada je pitala mamu što je bilo te je majka ispričala da je bilo ''to seksualno'', da joj je tata lomio nogu, da s njom ima nešto ''spolno'' te je tom prilikom i rekla da ju je natjerao da spava na silu s njim u kući kod polubrata. Pitala ju je da joj pojasni što je bilo taj dan kada ju je odveo u leniju, a majka joj je rekla da ju je počeo udarati, bacio ju na tlo, počeo joj lomiti nogu i skidati robu.

14.3. Izuzev iskaza mlt. svjedoka RD i posrednog mlt. svjedoka ZD, dio iskaza oštećenice o zadobivenim ozljedama u vidu uganuća nožnog zgloba 27. lipnja 2025. potvrđuje i nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića, dr. med., iz kojega proizlazi da su nakon radiologijske obrade dana 27. lipnja 2025. kod ošt. žrtve KD postavljene dijagnoze nagnječenje vrata i nagnječenje desnog gležnja, no da se nagnječenje vrata ne može prihvatiti kao ozljeda u sudskomedicinskom smislu iz razloga što kliničkim pregledom, niti radiologijskom obradom nisu utvrđeni objektivni znakovi tjelesnog ozljeđivanja, već isključivo bolnost u projekciji vratne kralježnice, a bolnost bez morfoloških promjena pripada subjektivnoj, a ne objektivno utvrđenoj kategoriji ozljeda. Iz nalaza nadalje proizlazi, da se vezano za dijagnozu nagnječenje desnog gležnja ustvari radi o uganuću desnog gležnja, a ne o nagnječenje. Uganuća nožnog zgloba najčešće nastaju padom ili ''nezgodnim doskokom na uvrnuto ili izvrnuto stopalo'' koje u tom položaju bude opterećeno težinom tijela. Uganuća nožnog zgloba mogu nastati forsiranim manualnim izvrtanjem stopala u odnosu na potkoljenicu, pri čemu je potrebna srednje-jakog intenziteta. U svom iskazu na raspravi vještak je pojasnio da je u praksi najčešći uzrok uganuća gležnja doskok na izvrnuto ili uvrnuto stopalo. Međutim, moguće je da je do uganuća nožnog zgloba došlo forsiranim manualnim izvrtanjem stopala u odnosu na potkoljenicu, u kojem slučaju bi oštećenica najvjerojatnije bila u ležećem položaju na leđima, a optuženik bi trebao biti okrenut licem prema njoj i trebalo bi biti srednje-jakog do jakog intenziteta izvrtati stopalo u odnosu na fiksiranu potkoljenicu. Nakon što je vještaku od strane predsjednika vijeća pročitan dio iskaza u kojemu je oštećenica pobliže opisala kako je došlo do ozljede desnog gležnja, vještak je naveo da je opisivanje oštećenice sukladno upravo onome što je prethodno i rekao. Na upit branitelja optuženika pojasnio je da se moglo raditi i o svega jednom zavrtanju noge, u kojem slučaju bi tada trebala sila jakog intenziteta, a isto tako je moguće i da je ozljeda nanesena višestrukim izvrtanjem gležnja silom srednje jakog intenziteta. Pod pretpostavkom da je oštećenica ležala na tlu, a optuženik ju samo držao za nogu, a ona se pritom nastojala oduprijeti, odnosno izvući nogu iz njegovih ruku, vještak je mišljenja da je tada vrlo mala mogućnost da bi u takvoj situaciji nastalo uganuće. Dodatno je pojasnio da ukoliko je optuženik samo fiksno držao za nogu oštećenicu bez upotrebe sile lijevo-desno, gore-dolje, a sama oštećenica se odupirala s ciljem odmaka od optuženika, u takvom položaju i takvom radnjom nije moguće da nastane uganuće, iz razloga što bi oštećenica pri prvoj pojavi boli svoje radnje izmicanja tu radnju prekinula. U slučaju da se oštećenica nastojala snažnim trzajem izmaći, odnosno osloboditi stopalo iz fiksnih ruku optuženika smatra da se nije mogla razviti dovoljna sila njezinog izmicanja da dođe do ozljeđivanja. Vještak je također pojasnio da se bolnost ne mora pojaviti odmah po uganuću, već se bolnost javlja ovisno o intenzitetu uganuća a može proći i dan-dva do javljanja liječniku. S obzirom na intenzitet kod oštećenice mišljenja je da bi se bolnost javila unutar 24 sata. U odnosu na ozljedu vrata vještak je pojasnio da u situaciji da je došlo do snažnog udarca nogom u regiju vrata mogućnost nastanka vidljive ozljede bi bila veća. Da bi se gležanj zakrenuo potrebne su obje ruke.

14.4. Unatoč stavljenoj primjedbi obrane u odnosu na dio nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka u kojemu vještak iskazuje da je mehanizam nastanka ozljede kod oštećenice upravo onakvim kakvim ga opisuje oštećenica, kao i u dijelu gdje vještak nošenje longete stavlja u jednak položaj s gumiranim fiksacionim zavojem, sud nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka cijeni stručnim i uvjerljivim, budući je isti dan po stručnoj osobi, s dugogodišnjim stručnim iskustvom u ovakvoj vrsti vještačenja, posebice jer je vještak na raspravi na upite branitelja optuženika glede svih mogućih mehanizama nastanka ozljede uganuća gležnja dao logična i valjana obrazloženja, dok se navod vještaka o drugom ortopedskom pomagalu (gumirani fiksacioni zavoj) odnosio isključivo na pitanje intenziteta bolova i tuđe njege i pomoći koju je vještak izjednačio kao i za slučaj nošenja longete od strane ozlijeđene osobe, zbog čega je sud na koncu iskaz vještaka prihvatio u potpunosti kao stručno i kvalitetno obrazložen.

14.5. Dio navoda oštećenice o oštećenju mobitela od strane oštećenika prilikom počinjenja kaznenog djela pod točkom 2. izreke, izuzev iskaza mlt. svjedoka RD, potvrđuje i službena zabilješka policijske službenice PP Đakovo o pregledu osobe KD od 27. lipnja 2026. zajedno s fotografijama mobitela kojega je oštećenica predala policijskim službenicima, pregledom kojih je utvrđeno da se na ekranu mobitela nalaze vidljiva oštećenja u vidu pukotina ekrana.

15. Temeljem takvog iskaza oštećenice, koji iskaz je sukladan drugim kontrolnim dokazima, za ovaj sud nema dvojbe da je optuženik pri spolnom odnosu 16. lipnja 2025. uporabio prvotno prijetnju (govoreći oštećenici da će ju istući i da će biti krvoprolića ukoliko s njim ne bude imala spolni odnos), a potom i silu u vidu snažnog odgurivanja rukama na krevet te nekoliko dana kasnije, 27. lipnja 2025. prethodno jasno iskazujući svoju namjeru dodirivao oštećenicu tijekom vožnje za intimne dijelove tijela i jasno verbalizirao da ''želi pičke odmah sada'', te u namjeri da s njom spolno opći, srušio ju na tlo i počeo svlačiti, no do spolnog odnosa nije došlo, jer su to svojim dolaskom spriječili optuženikov sin MD i njihov zajednički sin mlt. svjedok RD.

16. Na okolnost utvrđivanja strukture ličnosti ošt. žrtve KD, njezine sposobnosti za vjerodostojnim svjedočenjem, kao i postojanja sugestivnog utjecaja drugih osoba na njezino svjedočenje te eventualnih posljedica kaznenog djela na njezino psihičko zdravlje, provedeno je psihologijsko vještačenje oštećenice koje predstavlja jedan od dokaza koji služi sudu za valoriziranje cjelokupnog dokaznog materijala. Iz pisanog nalaza i mišljenja psihologijskog vještaka doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević proizlazi da je psihologijski vještak temeljem psiho-dijagnostičke obrade (testni materijali, klinički i forenzički intervju s oštećenicom) pozitivno zaključilo o sposobnosti oštećenice za vjerodostojno iskazivanje u psihologijskom smislu. Vještačenjem je utvrđeno da je oštećena KD primarno intelektualno granična osoba, s prisutnim smetnjama vizualno-motoričke koordinacije, pažnje i pamćenja. Oštećenica je primarno ekstrovertirana osoba, emocionalno ranjiva, s izraženim poteškoćama socijalne prilagodbe. Njezina sposobnost reprodukcije upamćenog (aktivno prisjećanje) je ispodprosječna, kao i sposobnost prepoznavanja upamćenog. U okvirima snižene sposobnosti pamćenja nalaze se smetnje odloženog i dugoročnog pamćenja. Od kvalitativnih poremećaja pamćenja nije uočena pojačana sugestibilnost niti sklonost konfabuliranju. Opisane smetnje su svojim intenzitetom blage do umjerene i ne ugrožavaju sposobnost oštećenice za valjano svjedočenje. Oštećenica je primarno ekstrovertirana (društvena, otvorena, lako uspostavlja kontakt s drugima), emocionalno ranjiva (napeta, tjeskobna, slabih mehanizama obrane, ustrašena, fobičnih obrazaca ponašanja) i s izraženim poteškoćama socijalne prilagodbe (podložna, ovisna, nezaposlena, neadekvatnih strategija suočavanja). Prema mišljenju vještaka oštećena KD je sposobna valjano i istinito/objektivno svjedočiti o proživljenim događajima koji su predmet ovoga postupka. Na temelju svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti i traumatičnog psihičkog stanja, oštećenica je sposobna valjano iskazivati o proživljenim događajima. Njezine sposobnosti vizualno-prostornog pamćenja i verbalnog pamćenja su ispodprosječne, pri čemu nije uočena sklonost konfabulaciji niti sugestibilnosti. Iako njezine intelektualne sposobnosti pripadaju graničnom rasponu, one ne narušavaju njezinu sposobnost valjanog i pojednostavljenog izražavanja stvarno proživljenih događaja. Unatoč određenim kognitivnim ograničenjima, posjeduje dovoljne kapacitete i svjesnost za vjerodostojno, premda komunikacijski ograničeno, iskazivanje. Aktualno se uočava značajno izražena anksioznost u fobijama, blaža depresivnost uz parcijalno izražene simptome posttraumatskog stresnog poremećaja vezane za predmetne događaje kao moguće traumatsko iskustvo. Uočene emocionalne smetnje su svojom kvalitetom neurotske, a intenzitetom umjerene i ne dovode također u pitanje sposobnost valjanog svjedočenja. Formalno-strukturalna i sadržajna analiza oštećenice pred vještakom sukladno kriterijima vjerodostojnosti pokazuje da je oštećenica sposobna vjerodostojno izjavljivati o proživljenim događajima koji su predmet postupka. Njezina izjava je sadržajno koherentna, jasna, logične strukture, nestrukturirane produkcije, s opširnim opisima detalja mjesta, vremena, osoba i događaja, povezana je s vremenskim kontekstom, sadrži opise interakcija, reprodukcije razgovora, obilje detalja kritičnog događaja i navode o svom subjektivnom psihičkom stanju. Analizom izjave sukladno kriterijima valjanosti i vjerodostojnosti ne nalaze podaci o sugestivnom utjecaju drugih osoba na izjavljivanje niti elementi patološke motivacije za optuživanje, a analiza konteksta otkrivanja mogućeg kaznenog djela ne ukazuje na hotimično, planirano optuživanje, a posebice ne na neistinito optuživanje. Primjerenost emocionalne pratnje i sukladnost izjavljivanja oštećenice tijekom višekratnih izjavljivanja i ispitivanja ukazuje na sposobnost valjanog i istinitog izjavljivanja o proživljenim događajima koji su predmet ovog postupka. Zaključno je vještak u mišljenju naveo da kod oštećenice se registrira značajno izražena anksioznost u fobijama, blaža depresivnost uz parcijalno izražene simptome posttraumatskog stresnog poremećaja vezane uz predmetne događaje kao moguće traumatsko iskustvo. Kod oštećenice dominiraju simptomi sjećanja na iskustvo, noćna buđenja, strahovi uz izbjegavanje podsjetnika, nepovjerenje prema drugima, poteškoće usnivanja, napetost i tjeskoba, poteškoće koncentracije te prekomjerna nervoza.

16.1. U svom iskazu na raspravi psihologijski vještak je pojasnio da činjenica da je oštećenica u ranijim situacijama prijavljivala optuženika, a nakon toga povlačila prijave ili u pojedinim situacijama u sudskom postupku koristila blagodat nesvjedočenja upućuje na obrazac ponašanja koji se često susreće kod žrtava dugotrajnog partnerskog nasilja. Iz psihologijskog nalaza proizlazi da je oštećenica tijekom dugog vremenskog razdoblja bila izložena emocionalnom, fizičkom, seksualnom nasilju uz stalne prijetnje smrću, zastrašivanju i kontroli. U ovakvim okolnostima se razvija dinamika ovisnosti i straha koja često dovodi do ambivalentnog ponašanja žrtve uključujući prijavljivanja, a potom povlačenja prijave i korištenja blagodati nesvjedočenja. Takva ponašanja se mogu pojasniti nizom čimbenika koji su identificirani i u ovom predmetu pa tako strah od nasilnika i njegovih prijetnji uključujući prijetnje smrću, dugotrajna emocionalna i egzistencijalna ovisnost o nasilniku, briga za djecu i strah od gubitka roditeljske skrbi, što oštećenica izričito navodi, socijalni i kulturološki čimbenici uključujući tradicionalne obrasce odnosa i položaja žena u zajednici, niska razina obrazovanja i ograničenja strategija suočavanja te dugotrajna traumatska vezanost za nasilnika koja je u psihologiji nasilnih odnosa dobro poznata. U nalazu je navedeno da je oštećenica emocionalno ranjiva, podložna i ovisna, s izraženim strahom i fobičnom anksioznošću što dodatno objašnjava zašto je mogla odustajati od prijava u situacijama intenzivnog pritiska ili prijetnji. Imajući u vidu da je žrtva duži niz godina u braku sa suprugom za kojega tvrdi da je od njega zlostavljana, a unatoč tome s njime ostajala u zajednici, rađala djecu, u dva navrata odlazila u sigurnu kuću iz koje se ponovno vratila u istu zajednicu s tom osobom, vještak je pojasnio da u podlozi stoji u najvećoj mjeri podložnost i emocionalna i financijska ovisnost, anksioznost te iznova opisana dinamika nasilnog odnosa između partnera. Plastično to pojašnjava primjerom da zamislimo osobu koja živi s partnerom koji joj prijeti smrću i o kojoj financijski ovisi. Kad nasilje eskalira, ona ga prijavi, jer se u tom trenutku boji za život, no nakon prijave slijede prijetnje ili pritisak od strane okrivljenika ili drugih članova obitelji, kada oštećenica počinje razmišljati o posljedicama tipa hoće li izgubiti djecu, hoće li ostati bez sredstava za život, hoće li nasilje postati još gore pa zbog straha i ovisnosti povlači prijavu ili ublažava iskaz. To nije znak da nasilja nije bilo, nego da je žrtva u snažnom konfliktu između potrebe za zaštitom i straha od posljedica prijavljivanja. Ovo je tipičan obrazac koji je osobno vještačila jako puno puta s vrlo sličnim obrascima ponašanja žrtve na sudu. Na poseban upit branitelja optuženika, vještak je pojasnio da na njezinu procjenu i zaključak o crtama ličnosti žrtve, njezinim kognitivnim sposobnostima i sposobnosti za vjerodostojno svjedočenje te posljedicama kaznenih djela na njezino psihičko zdravlje, nisu utjecali podaci iz spisa državnog odvjetništva poput svjedočenja drugih svjedoka i ranijih optužnica, već klinički i forenzički intervju s oštećenicom, opservacija njezinog ponašanja te dubinska obrada psihodijagnostičkim mjerim instrumentima. Podaci iz spisa vještaku koriste isključivo kako bi mogao, ukoliko bi postojale određene kontradikcije i nedosljednosti u izjavljivanju žrtve, detaljnije propitati žrtvu. Iz spisa je detaljnije korišten iskaz oštećenice pred Županijskim sudom u Osijeku od 23. srpnja 2025., jer se u odnosu na taj iskaz radila usporedba iskaza pred vještakom. Vještak je na daljnji upit naveo da ne raspolaže podatkom o tome da je žrtva 2022. tražila od optuženika da prepiše kuću na njihovog sina SD, te da takav podatak ne bi imao utjecaja ni na koji dio njezinog nalaza i mišljenja. Na upit optuženika vještak je odgovorio da nema saznanja o tome da je žrtva tukla i davila svoje dijete u dobi od osam mjeseci te da eventualni preljub žrtve kao takav bi teoretski mogao biti motiv lažnog prijavljivanja, no u ovom slučaju nije prepoznat kao takav od strane vještaka. Također je vezano za svoj dio nalaza i mišljenja u kojemu je navela da rezultat u Gudjonnsonovoj skali pokazuju značajnu sklonost promjene odgovora oštećenice pod socijalnim pritiskom može reći da promjena odgovora pod pritiskom ne znači izmišljanje događaja, već sklonost popuštanja autoritetu. Vještak je također naveo da tijekom intervjua od žrtve dobio informaciju da žrtva nikada nije liječena na psihijatriji te da u obitelji nema herediteta. Pod pretpostavkom da je tijekom vještačenja vještak bio upoznat s činjenicom da je žrtva imala pokušaj suicida, obzirom da joj je žrtva govorila o nekakvom slučaju iz 2019. kada se otrovala solnom kiselinom, ta okolnost bi se uklapala u nalaz psihologijskog vještačenja u prolongirana zlostavljanja, zbog kojeg u različitim fazama može doći do potpunog iscrpljenja prilagodbenih kapaciteta žrtve te do pribjegavanja takvim neadekvatnim strategijama suočavanja. Činjenica pokušaja suicida ni na koji način ne bi utjecala na njezin nalaz i mišljenje u dijelu gdje govori o sposobnosti žrtve za valjano i vjerodostojno davanje iskaza.

16.2. Unatoč stavljenoj primjedbi branitelja optuženika na dio nalaza i mišljenja vještaka koji se odnosi na zaključak vještaka o vjerodostojnosti, odnosno valjanosti iskazivanja oštećenice, pri čemu branitelj upire da je vještak mišljenje dao na temelju podataka koje je dobio isključivo od same oštećenice, vještak je dodatno iskazao da kognitivni kapaciteti žrtve kao intelektualno granične osobe sa smetnjama pažnje i pamćenja nisu dostatni da bi žrtva mogla svjesno isfabricirati kompletnu priču s puno i centralnih i perifernih detalja te u njoj ustrajati i ponoviti ju dosljedno na dva različita ispitivanja, sud je u cijelosti psihologijski nalaz i mišljenje cijenio stručnim i uvjerljivim, budući je nalaz i mišljenje dan po stručnoj osobi koja ima dugogodišnje stručno iskustvo u specijaliziranoj vrsti psihologijskih vještačenja, kao i iz razloga jer je tijekom rasprave strankama omogućeno neposredno ispitivanja vještaka koji je na postavljena pitanja odgovorio stručno i argumentirano. U prilog zaključku suda govori i činjenica da se dio iskaza psihologijskog vještaka podudara s nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka doc. dr. sc. Anamarije Petek Erić, dr. med., kao i iskazom psihijatrijskog vještaka u kojemu je ovaj vještak jednako kao i psihologijski vještak naveo da je psihijatrijskim pregledom i intervjuom oštećene žrtve KD kod iste utvrdio psihičke posljedice, ponajviše traumatskog tipa koje se manifestiraju kroz anksiozno-depresivnu simptomatologiju i poremećaj, uz komorbidne elemente posttraumatskog stresnog poremećaja, koje su reaktivne naravi i povezane s proživljenim traumatskim iskustvom, o čemu će nastavno biti riječi, kao i u dijelu gdje psihijatrijski vještak navodi da je nalaz psihologa kojega je imala u vidu prilikom izrade svog nalaza i mišljenja koherentan i sukladan njezinom mišljenju vezano da vjerodostojnost iskazivanja oštećene žrtve.

17. Dakle, iz nalaza i mišljenja psihologijskog vještaka slijedi zaključak da je ošt. žrtva KD, prema medicinskim kriterijima bila sposobna istinito izjavljivati/iskazivati o ranijim proživljenim događajima koji su predmet ovog sudskog postupka, da je sposobna razlikovati istinu od laži te da unatoč kompromitiranoj sposobnosti pamćenja i slabijem kapacitetu za opservaciju, da je jednostavniji, ali konkretan i konzistentan narativni opis spornih događaja pri čemu je njezina emocionalna pratnja u potpunosti sukladna opisivanim sadržajima i prirodi događaja što sa psihologijskog aspekta upućuje na autentičnost doživljaja. Kada se navedeno uklopi u utvrđenje suda i ocjenu vjerodostojnosti oštećenice, vidljivo je da nalaz i mišljenje vještaka psihologa upotpunjava zaključak suda o vjerodostojnom iskazivanju oštećenice.

18. U prilog navoda obrane optuženika da u vrijeme inkriminacije pod točkom 1. izreke ošt. žrtva KD nije niti bila na mjestu počinjenja u [adresa] (u kući svjedoka MD u kojoj boravi optuženik) te da se 27. lipnja 2025. optuženik tijekom vožnje nije verbalno ili fizički grubo ophodio prema oštećenoj KD, kao i da po izlasku iz vozila nije bilo fizičkog kontakta između optuženika i oštećenice, tijekom dokaznog postupka ispitan je svjedok MD, sin optuženika, koji je naveo da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kojega je dao na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Osijeku 23. srpnja 2025. u kojemu je naveo da njegov otac SD od kada je izašao iz zatvora u lipnju 2025. živi zajedno s njim na adresi u [adresa], dok maćeha, ošt. žrtva KD živi u [adresa] na [adresa]. Dana 27. lipnja 2025. njegovim vozilom ''Renault Clio'' išao je zajedno sa svojim ocem SD, maćehom KD i polubratom RD za [adresa] gdje je maćeha trebala ići kod liječnika. Vozilom je upravljao njegov otac, a na mjestu suvozača je bila maćeha KD, dok je on sjedio iza oca, a RD iza maćehe. Tijekom vožnje nije primijetio bilo kakvo verbalno ili fizičko nasilje ili kontakt svoga oca u odnosu na oštećenu KD. Po povratku kući skrenuli su na poljski put, da bi nakon nekog vremena vozilo stalo i iz vozila izašli njegov otac i maćeha KD te mu je tom prilikom maćeha rekla kako želi razgovarati s njegovim ocem, zbog čega je on pomaknuo vozilo nekih 15 metara dalje, a u vozilu je osim njega ostao sjediti i RD. Tipkao je na mobitel i povremeno pogledavao kroz retrovizor te je u jednom trenutku vidio kako se oštećenica baca na koljena, sama se šamara i razbija svoj mobitel o šljunak. Tom prilikom nije vidio da bi optuženik na bilo koji način fizički imao kontakt s maćehom. To je vidio i njegov polubrat RD, a on mu je rekao da ne gleda tu sramotu. Nakon toga je vozilom došao na mjesto gdje su se nalazili njegov otac i maćeha koja je krenula prema vozilu. Primijetio je da oboje plaču. Njegov otac nije mogao vjerovati što oštećenica radi. Nakon toga su sjeli u vozilo i krenuli kući. Tijekom vožnje nije vidio nikakve plavice na oštećenici, a što se tiče raščupane kose tvrdi da je to oštećenica sama sebi navela. Također je naveo da živi sa suprugom i četvero maloljetne djece, te da njegov otac od kada spava kod njega, spava u posebnoj sobi koja se nalazi u sobi do njegove gdje on spava sa suprugom. Odnosi između njegovog oca i maćehe se koliko je njemu poznato uredno odvijao. Zna da je njegov otac prije ovoga bio u istražnom zatvoru zbog nasilja u obitelji na štetu oštećene KD, no ne zna što se događalo, već je to saznao od braće i sestara, dok mu je otac bio u zatvoru. Po njegovoj procjeni od zaustavljanja i njihovog izlaska iz vozila kao i pokretanja vozila s njegove strane trajalo je nekih 10 do 15 minuta. Po dolasku do mjesta gdje su se nalazili njegov otac i maćeha pitao je iste što je bilo te je tom prilikom rekao da nailazi traktor jer ga je vidio u daljini. Tijekom vožnje nije čuo da bi netko rekao da ono što se događalo vani između njegovog oca i maćehe se ne spominje. Nakon što su otac i maćeha ušli u vozilo, maćeha se nije žalila ni na kakve bolove. Po dolasku u [adresa], stali su ispred njegove kuće, a maćeha je otišla svojoj kući. Nakon nekih pola sata došla je policija. Nakon što je njegov otac u lipnju 2025. izašao iz istražnog zatvora i bio kod njega, njegova maćeha KD više puta je dolazila na njegovu adresu gdje bi ona i njegova obitelj i njegov otac pili kavu. KD kada je dolazila uvijek je sa sobom dovodila djecu i nikada nije dolazila sama. Nije mu poznato da bi od izlaska iz istražnog zatvora njegovog oca sve do 27. lipnja 2025. oštećena KD dolazila u večernjim satima, točnije iza 23,00 sata sama kod njegovog oca u kuću, jer da se tako nešto dogodilo, on bi to čuo.

18.1. U svom iskazu na raspravi je dodatno naveo da je 16. lipnja 2025. zajedno s ocem popravljao očev pokvareni Mercedes kada je u jednom trenutku došla maćeha KD te su pili kavu i popričali. U međuvremenu je došao i njegov brat SD te su svi zajedno s KD otišli do [adresa], a iz [adresa] su se vratili u poslijepodnevnim satima negdje oko 17,00 ili 18,00 sati. Po povratku iz [adresa] KD i SD su otišli svojoj kući, a otac je ostao u njegovoj kući. Koliko mu je poznato taj dan KD više nije dolazila kod njih i prespavala, a to mu je poznato jer je i sam ostatak dana bio u kući. Inače, njegova kuća ima dvije sobe, kuhinju odvojenu i hodnik. Njegov otac je spavao u kuhinji koja se nalazi odmah do njegove sobe. U to vrijeme je imao blizance od nepune dvije godine i još jedno dijete od nepune tri godine, te su djeca spavala u sobi preko puta njegove. Obzirom da su djeca mala, vrata njegove sobe i dječje sobe su otvorena i znao bi preko noći ulaziti u njihovu sobu ukoliko je bilo potrebe. Nije imao potrebe ulaziti u kuhinju gdje je spavao njegov otac. Njegova kuća je inače ''šuplja'', točnije u njoj se sve čuje, te pod pretpostavkom da je tijekom noći netko ulazio u kuću, vjeruje da bi to čuo. Drugi dan ujutro, zajedno sa bratom SD i ocem odvezao je čovjeka od kojega je kupio Renault Clio u Čepin, a u poslijepodnevnim satima je zajedno s ocem i KD otišao u [adresa] u casino negdje oko između 16,00 i 18,00 sati te su se tamo zadržali sve do iza ponoći. U [adresa] su išli na Natašinu inicijativu koja se htjela malo provesti. Tijekom boravka u casinu je bila ''čila'' te je njemu bilo neugodno, jer su se njegov otac i ona drpali i ljubili. Po povratku kući KD je došla u njegovu kuću kako bi s ocem popila kavu, a on je otišao u sobu i čuo trenutak u kojemu je KD otišla kući. Ističe kako nakon te večeri nije vidio promjene u Natašinom ponašanju, da je bila tužna i slično. I nakon toga dana KD je dolazila i pila kavu s njegovim ocem. Njegov odnos s KD prije no što je prijavila njegovog oca je bio dobar, a kada je saznao da je prijavila oca od tada više s njom ne komunicira. Pojasnio je da se tog 16. lipnja 2025. prisjetio po tome što je pregledavao kada je bio ugovor o kupoprodaji motornog vozila na kojemu je bio datum 17. lipnja 2025. i po tome se prisjetio dana ranije. Misli da je njegov otac dešnjak, lijeva ruka mu je bila polomljena i s njom ne može pisati.

18.2. Sud je iskaz svjedoka MD u dijelu gdje je isti naveo da 27. lipnja 2025. tijekom vožnje nije bilo verbalnog ili fizičkog kontakta optuženika s oštećenicom, da su tom prilikom vozilom skrenuli na poljski put na inicijativu oštećene KD koja je htjela razgovarati s njegovim ocem, kao i da je tom prilikom vidio kako se oštećenica baca na koljena, sama se šamara i razbija svoj mobitel od šljunak, te da optuženik nije imao nikakav fizički kontakt s njom, cijenio neistinitim i usmjerenim otklanjanju kaznenopravne odgovornosti od optuženika, njegovog oca, budući je njegov iskaz suprotan rezultatima provedenog dokaznog postupka, posebice iskazu svjedoka ošt. KD i mlt. svjedoka RD koji izričito tvrde da je optuženik još tijekom vožnje dodirivao oštećenicu po intimnim dijelovima tijela, da se njegovom voljom zaustavio vozilom kojim je upravljao na prtenom putu te da je optuženik tom prilikom prema oštećenici primijenio fizičku silu (prema tvrdnji oštećenice da bi s njom imao spolni odnos), a posebice iz razloga jer ovaj dio iskaza svjedoka MD ne odgovara niti iskazu samog optuženika u dijelu gdje optuženik opisuje na koji način je oštećenica tom prilikom zadobila ozljede. Naime, optuženik je opisivao kako je po izlasku iz vozila oštećenica u jednom trenutku čučnula te izgubila ravnotežu i počela se rušiti na leđa te ga jednom rukom pokušavala uhvatiti za nogu, a drugom rukom u kojoj je imala mobitel se oduprla od tlo. Kako nije uspjela uhvatiti njegovu nogu, izvrnula se na leđa, nakon čega joj je on pomagao da se ustane tako što se zbog međusobne razlike u kilaži ''borio'' da ju podigne s tla. Taj dio događaja svjedok MD je sasvim različito opisao navodeći kako se oštećenica bacala na koljena, sama šamarala i razbila svoj mobitel o šljunak te da tom prilikom nije vidio fizički kontakt između njih dvoje. Sud nije prihvatio kao istinit niti dio iskaza ovog svjedoka u kojemu opisuje da su po okončanju tog događaja, u trenutku kada se on vratio vozilom do njih, optuženik i oštećenica krenuli kući te da tom prilikom na oštećenici nije primijetio raščupanu kosu, kao i njegovu tvrdnju da za vrijeme povratka u vozilu nitko nije rekao da ono što se događalo vani između optuženika i oštećenice se ne spominje, obzirom da je i taj dio iskaza u suprotnosti ne samo s iskazom oštećenice, koja tvrdi da je po dolasku MD vikala da neće s njim (misli na optuženika) kući, da ju ostati vani gdje je, te da je morala silom sjesti u vozilo, već i u suprotnosti s iskazom mlt. svjedoka RD koji je opisao da majka po povratku nije htjela sjediti do tate, već na stražnjem sjedalu s njim, no da joj tata to nije dao, da joj je rekao da popravi kosu koja je bila raščupana kako djeci ne bi ispričala kao da ju je tukao, da je otac majci uzeo mobitel da vidi snima li, nakon čega je mobitel bacio od kamen, zbog čega se mobitel slomio, kao i da je pri povratku kući prijetio ukoliko nekome kaže što se dogodilo, da će dobiti batina, te da je pri povratku majka samo šutjela, da je bila naživcirana, plakala je i bila je raščupana. Potonju činjenicu izgleda oštećenice po povratku kući potvrđuje i mlt. svjedok ZD, koja je navela da je majčina trenirka bila prljava, da je bila malo raščupana i da je bila crvena, pojašnjavajući da zna svoju majku koja kada ima neki problem inače bude tako potištena. Nadalje, sud je cijenio neistinitim dio iskaza ovoga svjedoka i u odnosu na događaj od 16. lipnja 2025. u dijelu gdje svjedok negira da se oštećenica te noći vraćala u njegovu kuću, kod optuženika, pojašnjavajući to činjenicom da je njegova kuća ''šuplja'' zbog čega se sve u njoj čuje pa pretpostavlja da je netko dolazio tijekom noći u kuću, da bi vjerojatno to čuo. Obzirom na činjenicu da sam svjedok u tom dijelu govori o vjerojatnosti, što ne isključuje mogućnost da isti nije čuo da se oštećenica vratila u kuću, točnije kuhinju u kojoj je boravio njegov otac, posebice imajući u vidu da iz iskaza oštećenice proizlazi da je zbog prethodnih prijetnji optuženika da će, ukoliko ne bude imala snimi spolni odnos doći do krvoprolića te da je u strahu da do toga ne dođe i otišla, što presumira da se oštećenica dolaskom kod optuženika nije opirala, nije vikala, jer je njezin otpor prethodno već bio slomljen, što u svom iskazu potvrđuje i sama, pa je logično i životno da u takvoj situaciji svjedok nije morao niti čuti spolni odnos koji se odvijao u susjednoj prostoriji između optuženika i oštećenice.

19. Unatoč stavljenoj primjedbi obrane na iskaz ošt. žrtve KD da je iskaz oštećenice usmjeren ishođenju osuđujuće presude protiv optuženika, iz razloga što je oštećenica s njim u zavadi, sud je iskaz oštećenice koja je tijekom cijelog postupka u dva navrata decidirano i okolnosno opisivala vrijeme, mjesto i način na koji je optuženik nad njom u prvom navratu izvršio potpuni spolni odnos protivno njezinoj volji uporabom sile i prijetnje, te u drugom navratu pokušaj spolnog odnosa uporabom sile, čiji iskaz je u suglasnosti s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka glede mehanizma nanošenja/nastanka ozljeda koje je oštećenica zadobila kritične zgode, te sukladan iskazu mlt. svjedoka RD glede primjene sile u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke i iskazu mlt. svjedoka ZD kojoj se oštećenica istoga dana 27. lipnja 2025. nakon prijave policiji povjerila da je s njom optuženik htio imati ''nešto spolno'', te da ju je u kući polubrata tjerao da spavaju na silu, a posebice cijeneći činjenicu utvrđenu psihologijskim vještačenjem da je kod oštećenice u cijelosti isključena njezina sklonost patološkoj lažljivosti kao i postojanje motivacije za lažnim svjedočenjem i neosnovanim terećenjem optuženika, te činjenicu da oštećenica uvažavajući sva njezina intelektualna ograničenja ne bi bila u stanju svjesno fabricirati, odnosno izmisliti prijavljene događaje te da je ista sposobna valjano i istinito/objektivno svjedočiti o proživljenim događajima koji su predmet postupka, cijenio istinitim. Činjenica da je oštećenica djelo pod točkom 2. izreke prijavila odmah nakon počinjenog djela, da utvrđene okolnosti reakcije i ponašanja oštećenice neposredno nakon događaja pod točkom 2. izreke, o čemu su iskazivali svjedoci mlt. RD (da je mama bila raščupana, da je šutjela i plakala), mlt. svjedok ZD (da je mama izgledala potreseno i uplašeno, prljave trenirke, da je bila raščupana i crvena) također potvrđuju istinitost iskaza oštećenice.

19.1. Iako je oštećenica opisivala događaje na način koji ostavlja dojam znatno opsežnijih ozljeda od stvarno utvrđenih pa je tako opisivala da ju je optuženik iz sve snage udario rukom iza vrata, a potom nogom, koje ozljede nisu objektivno utvrđene, činjenicu da je optuženik oštećenicu uistinu udario nogom potvrđuje očevidac mlt. svjedok RD, te da je opisujući ozljede prsa oštećenica prvotno navodila da su joj prsa bila sva izgrižena, zbog čega nije mogla nositi majicu na bretelice, dok kasnije na izravan upit odgovara da je na svakoj dojci imala sa strane po jednu ''plavicu'' i na bradavici, što je objektivno tijekom postupka i utvrđeno, sud takav način opisivanja ne smatra svjesnim neistinitim iskazivanjem, već izrazom njezinog subjektivnog doživljaja događaja i osobnog proživljavanja ozljeda.

20. Sud je iskaze mlt. svjedoka RD i mlt. ZD (oboje djeca optuženika i oštećenice) cijenio vjerodostojnim i istinitim, iz razloga jer su oba svjedoka svjedočili o činjenicama koje su neposredno opažali, posebice mlt. svjedok RD koji je svjedok primjene sile od strane optuženika prema oštećenoj i istovremeno protivljenja njegove majke, oštećene u odnosu na postupanje optuženika prema njoj, te kao i mlt. svjedok ZD svjedok ponašanja i stanja oštećene nakon inkriminiranog događaja pod točkom 2. izreke. Mlt. svjedok ZD svjedočila je i u pogledu onoga što joj je oštećenica ispričala, a njezin iskaz je u tom dijelu suglasan iskazu oštećenice. Unatoč vrlo šturom navodu optuženika da sa kćeri ZD nije u dobrim odnosima, jer ju oštećenica "huška" protiv njega, sud u iskazu ove svjedokinje, kao i u iskazu mlt. ID nije našao okolnosti koje bi upućivale na zaključak da su isti svojim iskazom neosnovano teretili optuženika ili mu na bilo koji način nastojali otežati položaj u ovom kaznenom postupku.

21. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu materijalnu dokumentaciju koja je pročitana i pregledana tijekom postupka, te istu posebno analizirao pri čemu istinitost sadržaja materijalnih dokaza tijekom postupka nije osporena.

22. Iako je obrana tijekom postupka navela da se kao jedan od motiva za lažno prijavljivanje optuženika od strane oštećenice ogleda u činjenici da oštećenica nije bila suglasna s namjerom optuženika da svoju kuću u [adresa], Z [adresa], prepiše na svoga sina MD, a potom i okolnošću da se tijekom 2019. oštećenica zaljubila u UD, ovi motivi u postupku po ocjeni suda nisu učinjeni vjerojatnim, budući iz stanja spisa, točnije odobrenja suda (list 558-559 spisa) jasno proizlazi da je optuženi 27. veljače 2026., dakle, tijekom ovog postupka, zatražio odobrenje predsjednika vijeća za posjetu javnog bilježnika njemu kao istražnom zatvoreniku radi prijenosa kuće na sina, a nakon što je u ovosudnom spisu oštećenica putem opunomoćenika 13. veljače 2026. postavila imovinskopravni zahtjev za naknadu neimovinske štete, što na izvjestan način potvrđuje iskaz oštećenice da nije točno da se protivila da optuženik svoju kuću prepiše na svoga sina MD, budući ta kuća nije njezina i nema se tu što protiviti. Ne ulazeći u osnovanost navoda optuženika da je oštećenica imala tijekom 2019. vezu sa UD u situaciji kada je oštećenica u razdoblju od 2019. do danas unatoč lošem braku s optuženikom ostala u istome tijekom kojeg je razdoblja u dva navrata odlazila u sigurnu kuću, iz koje se vraćala ponovno u zajednicu s optuženikom, istaknuti motiv sud nije prihvatio kao realan i životan.

23. Pored naprijed navedenih motiva za lažno prijavljivanje obrana je tijekom postupka ukazivala kako se iskazu oštećenice ne može vjerovati, budući je oštećenica u više navrata u razdoblju od 2019. do 2025. podnosila lažne kaznene prijave protiv optuženika. S tim u vezi na prijedlog obrane sud je pribavio od Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku i Općinskog suda u Osijeku meritorne odluke u svim kaznenim predmetima u kojima je KD prijavljivala SD u navedenom razdoblju. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj Kir-DO-207/2023-11 od 20. rujna 2023. razvidno je da je isto odvjetništvo odbacilo kaznenu prijave ošt. KD protiv okrivljenog SD zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, zbog nedostatka dokaza, budući je oštećenica kao supruga okrivljenika koristila blagodat nesvjedočenja. Iz istog razloga, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku donijelo je rješenje broj Kir-DO-253/2023 od 19. studenoga 2023. kojim je odbacilo kaznenu prijavu ošt. KD protiv okrivljenog SD zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. u svezi st. 2. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Iz rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj Kir-DO-296/2020 od 9. prosinca 2020. razvidno je da je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu PU osječko- baranjske, PP Đakovo, protiv SD, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 počinjenog na štetu supruge KD, budući je KD na dokaznom ročištu osporila navode kaznene prijave. Iz istog razloga, Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku pod brojem Kmp-DO-226/2019 od 15. studenoga 2019. odbacilo je kaznenu prijavu KD, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 počinjenih na štetu djece ED, Anite, E i ZD. Izvršenim uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku, točnije presudu s kaznenim nalogom broj K-188/2021 od 12. ožujka 2021. proizlazi da je KD proglašena krivom zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela (radi se o prijavi KD Centru za socijalnu skrb Osijek, da ju suprug SD verbalno i fizički zlostavlja duže vrijeme), te osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, uvjetno na četiri godine.

23.1. Ošt. žrtva KD u svom iskazu ne spori da je u nekoliko navrata državnom odvjetništvu, odnosno policiji prijavljivala optuženika, nakon čega nije htjela svjedočiti u postupcima ili je iskazivala kako to što je prijavila, nije istina. To je pojasnila činjenicom da je to činila pod pritiskom optuženika, te da je ustvari istina sve to što je prijavila. Kada se taj dio iskaza oštećenice dovede u vezu s iskazom psihologijskog vještaka koji je pojasnio da upravo takvo ponašanje oštećenice upućuje na obrazac ponašanja koji se često susreće kod žrtava dugotrajnog partnerskog nasilja (kako to vještak opširnije obrazlaže pod točkom 16.1. obrazloženja) po ocjeni ovoga suda u nedostatku bilo kakvog motiva za lažno terećenje optuženika, doista nema sumnje da je oštećenica u ovom postupku iskazivala iskreno i iz proživljenog iskustva.

24. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 3. ZKP/08 kao neprikladni prijedlog raspravnim rješenjem od 3. veljače 2026. sud je odbio dokazni prijedlog obrane za pribavom izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad o postupanju u obitelji KD, nakon odlaska optuženog SD iz zajedničkog kućanstva, obzirom da činjenicu koju obrana želi dokazivati predloženim dokazom, a to je sposobnost oštećenice za vjerodostojno iskazivanje, nije moguće utvrditi uvidom u navedena izvješća, već provođenjem psihologijskog vještačenja, koje je u konkretnom slučaju i provedeno.

24.1. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kao nevažni prijedlog sud je odbio dokazni prijedlog obrane za pribavom spisa Općinskog suda u Osijeku broj R1-Ob- 507/2023 i Kzd-7/2025 i uvidom u tim spisima dane iskaze KD, na okolnost provjere vjerodostojnosti iskaza KD, budući je ista svjedokinja neposredno ispitana u aktualnom kaznenom postupku te bi čitanjem iskaza imenovane koji je dala u nekim drugim postupcima bili u suprotnosti s odredbom čl. 450. st. 1. ZKP/08 kojom je propisano da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi, slijedom čega bi iznošenje na raspravi činjenica i dokaza iz drugog postupka bilo prekršeno procesno načelo neposrednosti u izvođenju dokaza, a samu ocjenu vjerodostojnosti iskaza imenovane svjedokinje sud je ocjenjivao i konfrontirao s dokazima u aktualnom postupku. Nadalje, na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kao nevažni prijedlog sud je odbio dokazni prijedlog optuženika za pozivanje i ispitivanje svjedoka ĆD, budući iz samog prijedloga optuženika proizlazi da je svjedok dana 16. lipnja 2025. bio u njegovom domu u kasnim poslijepodnevnim satima, a događaj za koji se optuženik tereti se zbio oko 23,00 sati, pa se ispitivanjem navedenog svjedoka ne bi utvrdile važne činjenice za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja u ovom predmetu.

24.2. Na koncu, na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kao nevažne prijedloge sud je odbio dokazne prijedloge obrane da se u dokaznom postupku pročita preslika komunikacije između ošt. žrtve KD (A) i UD i potvrda Hrvatske pošte o uplati pošiljatelja UD na ime KD iznosa od 300,00 kuna, izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Osijeku za nekretninu u [adresa], iz kojeg je razvidno da je na navedenu nekretninu temeljem Ugovora o darovanju 10. svibnja 2018. uknjiženo pravo vlasništva za korist SD, zajedničkog sina optuženika i ošt. žrtve, otpusno pismo KBC Osijek od 29. kolovoza 2019. na ime ED, kćeri optuženika, iz kojega je razvidno da je imenovana pri prijemu u Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju navela kako je lažno prijavila oca za seksualno zlostavljanje, zapisnik s rasprave Općinskog suda u Osijeku od 19. rujna 2025. broj Kzd-16/2024-44 u kaznenom predmetu protiv opt. SD, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i dr. sa iskazom LD, kao i ispis poruka navodno razmijenjenih između optuženika i oštećene žrtve tijekom 2019. godine iz kojih proizlazi da oštećena ne želi živjeti s optuženikom zbog njegovih dvoje djece iz prvog braka, a ne zbog zlostavljanja, imajući prije svega u vidu da priloženi ispis poruka nije autentičan dokaz, budući se iz istoga ne vidi s kojih točno telefonskih brojeva su sporne poruke razmijenjene, niti se sa sigurnošću može zaključiti tko su sudionici razmijenjenih pisanih poruka, u čemu se ogleda i neprikladnost takvog prijedloga, a posebice iz razloga jer predložena dokumentacija, nije od značaja za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovosudnom predmetu.

25. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve dokaze zajedno kao i u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. i čl. 153. u svezi st. 1. KZ/11 te teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 1. u svezi sa čl. 153. u svezi st. 1. KZ/11 i čl. 34. KZ/11.

26. Sud je učinio dopuštenu intervenciju u činjeničnom opisu kaznenog djela pod točkom 1. izreke tako što je umjesto riječi: ''ode s njim'', stavio riječi ''da dođe'', kako bi činjenični opis učinio preciznijim, budući iz iskaza ošt. žrtve KD danog na dokaznom ročištu jasno proizlazi da je svjedok na upit zamjenika ŽDO u Osijeku jesu li dana 16. lipnja 2025. zajedno otišli (misli se na kuću [adresa]) gdje je počinjeno djelo, ista odgovorila ''Ne, otišao je on prvi, ja sam malo sačekala da mi najmanji sin T zaspi i tad je bila kod mene unukica L', s time da je svjedok ošt. pojašnjavajući što je tome prethodilo navela kako je optuženik u kući kod nje na dvorištu govorio da mora doći, da joj je to zadnja opomena od njega taj dan i ukoliko ne dođe tu noć da je on spreman na sve, da će napraviti krvoproliće. Navedenom izmjenom optužba nije prekoračena, niti je narušen njezin objektivni identitet, jer izmjenom nije doveden u pitanje inkriminirani događaj niti se radi o odlučnoj činjenici takvog značaja da bi time bilo dovedeno u pitanje bitno obilježje kaznenog djela.

27. Na temelju utvrđenja spornih činjenica, podvođenjem istih pod odredbu čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i odredbu čl. čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. u vezi sa čl. 34. KZ/11, sud utvrđuje da je optuženik bio svjestan svojstva ošt. žrtve KD, odnosno da je ista u odnosu prema njemu bliska osoba kako je to propisano odredbom čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. KZ/11 za ostvarenje obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode. Naime, odredbom čl. 87. st. 9. KZ/11 propisano je da su bliske osobe članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Navedena okolnost potvrđena je iskazom optuženika i ošt. žrtve KD.

27.1. Nadalje, sud utvrđuje da je optuženi SD u inkriminirano vrijeme pod točkom 1. izreke prvotno oštećenici jasno dao do znanja da želi s njom imati spolni odnos pozivajući ju da dođe u kuću u kojoj boravi, prijeteći joj da ukoliko ne dođe da će biti krvoprolića, te unatoč izjavi oštećenice da ona nema potrebe za tim i da ne želi živjeti s njim, što u osnovi predstavlja protivljenje oštećenice spolnom odnosu, ponavljao joj te prijetnje nakon čega mu je ona rekla da ne mora napraviti (misleći na krvoproliće) te da će imati spolni odnos, a potom po dolasku u kuću u kojoj je boravio snažno ju od prsa gurnuo na krevet, skinuo joj donji dio trenirke i obavio potpuni spolni odnos, čime je ostvario objektivna obilježja teškog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Navedeno kazneno djelo čini počinitelj koji s drugom osobom bez njezina pristanka, uporabom sile i prijetnje da će ju izravno napasti na život i tijelo silovane osobe izvrši spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi. U konkretnom slučaju optuženik je, prije svega, prijetnjom krvoprolićem slomio otpor žrtve, što se jasno može zaključiti iz njezinog odgovora da je otišla te večeri u dom optuženika zato što joj je zaprijetio ukoliko ne dođe da će napraviti krvoproliće pred djecom, a potom po njezinom dolasku primijenio silu tako što je oštećenicu razodjenuo, a potom ju snažno rukama gurnuo na krevet, te nakon toga izvršio nad njom spolni odnos. Takvim postupanjem ostvarena su oba elementa ovog nepravog složenog kaznenog djela, optuženik je prema oštećenici primijenio silu i protivno volji oštećenice obavio s njom potpuni spolni odnos (višeaktno, točnije dvoaktno kazneno djelo). Obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do prodiranja muškog spolnog organa u ženski te izvršenja potpunog spolnog odnosa radi se o dovršenom kaznenom djelu. Ovdje treba naglasiti kako se za ostvarenje spolnog odnosa između muškarca i žene nužno pretpostavlja postojanje pristanka sudionika na takav spolni odnos koji u sebi sadržava volju da se spolnom odnosu pristupi, da su osobe sposobne za donošenje takve odluke, kao i sposobne za izražavanje svoje volje za stupanje u spolni odnos, pa u situaciji kada izostane neki od navedenih elemenata, smatra se da takvog pristanka na spolnu aktivnost nema.

27.2. Sud također utvrđuje da je optuženik u inkriminirano vrijeme pod točkom 2. izreke od ošt. žrtve KD zatražio spolni odnos govoreći joj kako želi pičke, odmah sada ovdje, kojom prilikom ju je uhvatio za spolovilo, zbog čega je oštećenica čučnula, izražavajući time protivljenje spolnom odnosu s optuženikom, koju je potom gurnuo na tlo i udario nogom te u nakani da nad njom izvrši spolni odnos, počeo s nje svlačiti nogavicu trenirke, verbalizirajući svoju namjeru riječima ''da on hoće pičke, da ju mora silovati, jer mu ona ne da pičke'', što predstavlja subjektivnu stranu bića kaznenog djela, iz čega nedvojbeno proizlazi da je optuženik bio svjestan da oštećenica s njim ne želi imati spolni odnos, a svoje protivljenje spolnom odnosu s optuženikom je nedvojbeno izražavala fizički se tome opirući, pri čemu u dovršenju namjeravanog kaznenog djela nije uspio, budući je na mjesto događaja došao njegov sin MD zajedno sa zajedničkim maloljetnim sinom optuženika i oštećenice, RD te im rekao da ide traktor. U konkretnom slučaju nesporno je da je optuženik gurnuvši oštećenicu na tlo i držeći je za nogu, pri čemu je ista zadobila ozljedu gležnja, primijenio silu kao sredstvo izvršenja kaznenog djela sadržanu u njegovom zakonskom biću, u cilju obljube oštećenice. Radnje koje je optuženik tom prilikom poduzeo i to, diranje oštećenice po intimnim dijelovima tijela, rušenje na tlo i pokušaj skidanja njezine odjeće, pri čemu optuženik jasno govori oštećenici da hoće pičke, na koji način iskazuje izvjesnu i nedvojbenu namjeru za počinjenjem upravo takvog kaznenog djela, obavljanjem spolnog odnosa protivno volji žrtve predstavlja radnju uporabe sile radi izvršenja spolnog odnošaja, čime su ostvarena sva objektivna obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i u vezi sa čl. 34. KZ/11. Budući da nije došlo do spolnog odnošaja to je kazneno djelo optuženika u smislu odredbe čl. 34. st. 1. KZ/11 ostalo u fazi pokušaja. Dakle, optuženik je s namjerom poduzeo radnje uporabe sile kako bi s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, dakle, započeo s ostvarenjem radnje kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Prestanak poduzimanja radnji počinjenja kaznenog djela prouzročen je dolaskom njegova sina na mjesto događaja, te time nije u sferi dobrovoljnosti optuženika koji je svjestan da može radnju dovršiti, pa svojom odlukom odustane od počinjenja djela.

28. Glede postojanja subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima, tijekom postupka nije bilo sporno da je optuženik tempore criminis (u vrijeme počinjenja kaznenih djela) bio ubrojiv, dakle, da je isti bio svjestan značenja počinjenih djela u smislu njegove zabranjenosti, što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka prof. dr. sc. Ivana Požgaina, prim. dr. med., kojim je utvrđeno da je optuženik tempore criminis mogao shvatiti značenje svojih djelovanja i upravljati svojim postupcima, dakle, da je bio ubrojiv no da su njegove sposobnosti, obzirom na strukturu ličnosti optuženika i utjecaj takve strukture na njegovo ponašanje bile umanjene, ali ne bitno. Nadalje, nije sporno da je optuženik bio svjestan protupravnosti učinjenog, da mu je bilo zabranjeno bez pristanka ošt. žrtve izvršiti spolni odnošaj, jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom i kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i koja bi upućivala na zaključak da optuženik nije znao da je spolni odnošaj s oštećenicom protupravno postupanje. Naime, ukoliko se uzme u obzir priroda cjelokupnog odnosa između optuženika i oštećenice prije inkriminiranih događaja, posebice da je oštećenica neposredno prije spolnog odnosa govorila optuženiku kako ona nema potrebe da s njim spolno opći, niti želi živjeti s njim, a što u svom iskazu potvrđuje i njihov zajednički sin, mlt. svjedok RD, sud je zaključio da je kod optuženika postojala i svijest o protivljenju oštećenice takvom spolnom odnosu. Optuženi SD kaznena djela počinio je s izravnom namjerom prvog stupnja, jer je bio svjestan svih obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i htio ostvarenje istih. Na strani optuženika nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

28.1. Nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka u cijelosti je, pa dakle i glede navedenih okolnosti prihvaćen od strane ovoga suda, jer je dan po visoko stručnoj osobi, stalnom sudskom vještaku koji je specijalist psihijatar, subspecijalist sudske psihijatrije, na temelju izvršenog pregleda optuženika i u skladu s pravilima struke na čiji nalaz i mišljenje stranke i branitelj optuženika nisu imali primjedbi.

29. Proglasivši optuženog SD krivim zbog počinjenja kaznenih djela, valjalo je istome u okviru propisanih okvira kazne za kazneno djelo iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i kazneno djelo iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 34. KZ/11 i sukladno čl. 47. KZ/11 odmjeriti kaznu, pri čemu je sud primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, istovremeno cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji život optuženika te njegov odnos prema žrtvi nakon počinjenih djela.

29.1. Sud je cijenio da je optuženik pri počinjenju kaznenih djela postupao s izravnom namjerom prvog stupnja, potpuno ubrojiv i da je imao punu svijest o protupravnosti, što govori o najvišem stupnju krivnje.

29.2. U odnosu na oba kaznena djela koja je optuženik počinio u stjecaju i za koja je proglašen krivim, sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da se radi o osobi koja do sada nije osuđivana, što proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije, te činjenicu da je optuženik otac šestero maloljetne djece starosti 17, 16, 14, 12, 7 i 4 godine koju uzdržava. Uzimajući u obzir da je teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 34. KZ/11 iz točke 2. izreke presude ostalo u pokušaju, navedena činjenica u odnosu na spomenuto kazneno djelo, cijenjena je kao olakotna okolnost, koja okolnost sukladno čl. 48. st. 1. KZ/11 također predstavlja fakultativnu osnovu za zakonsko ublažavanje kazne.

29.3. Od otegotnih okolnosti sud je, prije svega, cijenio okolnost da je pobuda iz kojih je počinio oba kaznena djela zadovoljenje spolnog nagona, što ne predstavlja element predmetnih kaznenih djela, već motiv inkriminiranog ponašanja kao oblik protuzakonitog i zabranjenog načina zadovoljenja spolnog nagona. Kao otegotnu okolnost sud je uzeo u obzir skrivljeni učinak počinjenih kaznenih djela, a to je narušeno psihičko zdravlje oštećenice u vidu psihičkih posljedica traumatskog tipa koje se očituje kroz anksiozno-depresivnu simptomatologiju s elementima posttraumatskog stresnog poremećaja, a kako je to utvrđeno provedenim psihologijskim i psihijatrijskim vještačenjem. Na koncu, sud je kao otegotnu okolnost cijenio odnos optuženika prema žrtvi nakon počinjenih djela, točnije činjenicu da je optuženik netom nakon postavljenog imovinskopravnog zahtjeva za naknadu povrede prava osobnosti opunomoćenice oštećene žrtve, kuću koja se nalazi u njegovom vlasništvu prepisao na svoga sina iz prvog braka, nastojeći na taj način izbjeći obeštećenje oštećenice, pokazujući ustvari time manjak svakog samoprijekora zbog počinjenih djela i istovremeno nedostatak bilo kakve empatije prema oštećenici. Iako je prema izvatku iz prekršajne evidencije optuženik do sada u šest navrata prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja kažnjavanost upućuje na neprihvaćanje društvenih normi ponašanja, sud navedenu okolnost nije cijenio kao otegotnu, s obzirom da je optuženik kažnjavan zbog prekršaja koji u sebi ne uključuju elemente nasilja i koji nemaju poveznicu s kaznenim djelima za koja je optuženik proglašen krivim, zbog čega prekršajna kažnjavanost nije takva da bi predstavljala odlučnu okolnost za izricanje strože kazne.

29.4. Uzimajući u obzir stupanj optuženikove krivnje i svrhu kažnjavanja, vodeći računa o rasponu propisane kazne, uz postojanje utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, skup navedenih okolnosti zavrjeđuje na temelju zahtjeva opće i specijalne prevencije izricanje zatvorske kazne. Iz tih razloga, ovaj sud nalazi da su utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 u trajanju 5 (pet) godina (za koje djelo je propisana kazna zatvora od pet do petnaest godina) te za kazneno djelo iz čl. 154. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 153. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 i čl. 34. KZ/11 u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci (za koje djelo je također propisana kazna zatvora od pet do petnaest godina), s time da se sukladno odredbi čl. 34. st. 2. KZ/11 počinitelj pokušaja kaznenog djela može blaže i kazniti, a prema čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 kazna ublažiti do 2 (dvije) godine, primjerene i individualizirane kazne za optuženog SD i za počinjena djela. Izrečena će vrsta i mjera kazne izraziti potrebnu i nužnu osudu optuženikovog protuzakonitog ponašanja, utjecati na istoga da ubuduće ne čini kaznena djela te utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz ukazivanje na posljedični odnos izrečene kazne i počinjenog djela.

29.5. Nadalje, cijeneći ličnost optuženika za kojega iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja proizlazi da je imao uredan rast i razvoj kroz djetinjstvo, da je isti rastao u skladnim obiteljskim odnosima, da je uredno skrbio za svoju obitelj, no da isti u svom psihičkom statusu daje dojam neiskrene i manipulativne osobe, s djelomičnim uvidom u realitet, što je pak u suglasju s iskazom oštećenice u dijelu u kojemu ista govori da je podnesene kaznene prijave protiv optuženika povlačila upravo zbog njegovog pritiska i nagovora, da se u konkretnom slučaju radi o počinjenju dva kaznena djela protiv spolne slobode kao jednoj od Ustavom štićenih kategorija, da se radi o počinjenju dva istovrsna kaznena djela (homogeni stjecaj) koja djela su počinjena u kontinuitetu 16. i 27. lipnja 2025., te da se radi o realnom stjecaju (počinitelj je s više radnji ostvario obilježja više kaznenih djela) navedene okolnosti ukazuju na potrebu izricanja strože kazne, zbog čega je sud optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) godina.

30. S obzirom da je u vezi s počinjenim kaznenim djelima optuženik bio lišen slobode i da se nalazi u istražnom zatvoru, to mu je na temelju čl. 54. KZ/11 razdoblje od 27. lipnja 2025., pa nadalje uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

31. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženom SD je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, točnije troškove za svjedoke i to, trošak prijevoza za svjedoka MD u iznosu 16,00 eura i trošak prijevoza za svjedoka KD u iznosu 6,80 eura, što ukupno iznosi 22,80 eura, troškove sudskomedicinskog vještačenja TD ''Dumenčić'' d.o.o. Našice, uključujući i jedan pristup na raspravu sudskomedicinskog vještaka Borisa Dumenčića u ukupnom iznosu 253,05 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja prim. dr. sc. Ivana Požgaina, uključujući i jedan pristup na raspravu u ukupnom iznosu 590,63 eura, troškove psihijatrijskog vještačenja doc. dr. sc. Anamarije Petek Erić, dr. med. u iznosu 550,00 eura, te trošak psihologijskog vještačenja doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević, uključujući i jedan pristup na raspravu u ukupnom iznosu 882,00 eura, te paušalnu svotu u iznosu 500,00 eura, što sveukupno iznosi 2.798,45 eura te nagradu i nužne izdatke Alana Čurika, odvjetnika iz Osijeka, koji je tijekom istrage postavljen temeljem rješenja Ureda predsjednika Županijskog suda u Osijeku broj Kir-280/2025-2 od 28. lipnja 2025. do njegova razrješenja u iznosu 6.000,00 eura. Optuženik je na temelju čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 obvezan naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećene žrtve KD, SDH, odvjetnice iz [adresa], o čijoj će visini predsjednik vijeća donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave, obzirom da prema čl. 148. st. 6. ZKP/08 ne postoji mogućnost oslobađanja optuženika od plaćanja tog troška.

31.1. Naime, unatoč činjenici da je optuženik odlaskom u istražni zatvor prestao s radom, iz njegovog iskaza je razvidno da OPG u njegovom vlasništvu i dalje prima poticaje u iznosu od 5.000,00 do 6.000,00 eura godišnje. Iz njegovog iskaza je također vidljivo da isti pored kuće u svom vlasništvu u [adresa] posjeduje još dvije kuće u [adresa] čiji je stvarni, ali ne i formalni vlasnik, zbog čega je ocjena suda da plaćanjem troškova kaznenog postupka na koje je obvezan nije dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, niti uzdržavanje maloljetne djece koju ima zajedno s oštećenicom. Valja istaći činjenicu da je optuženik relativno mlada osoba u dobi od 48 godina života, radno sposoban, te je životno i logično da će po izlasku na slobodu ostvarivati prihode od kojih će moći platiti navedene troškove kaznenog postupka, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je prije lišenja slobode bio zaposlen.

31.2. Paušalnu svotu sud je odredio s obzirom na složnost postupka i broj postupovnih radnji, točnije da su u razdoblju od tri mjeseca održano ukupno pet rasprava te da su tijekom istrage i dokaznog postupka provedena ukupno četiri vještačenja i to, sudskomedicinsko vještačenje, psihologijsko vještačenje žrtve, psihijatrijsko vještačenje optuženika i psihijatrijsko vještačenje žrtve.

32. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 sud je oštećenoj žrtvi KD u cijelosti dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu 10.000,00 eura na ime povrede prava osobnosti te naložio optuženom SD platiti taj novčani iznos zajedno sa zateznom kamatom, kako je to pobliže određeno točkom VII/ izreke presude.

33. Naime, oštećena žrtva KD je putem opunomoćenika podneskom 12. veljače 2026. postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu 10.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, zbog povrede prava osobnosti, odnosno zbog neimovinske štete prouzrokovane kaznenim djelima počinjenim na njezinu štetu od strane optuženika, držeći kako visina postavljenog zahtjeva odgovara intenzitetu povrede i trajnosti posljedica proizašlih iz počinjenih kaznenih djela.

34. Imajući u vidu da se optuženik izjasnio da se ne smatra krivim za počinjena kaznena djela, presumira se da je isti osporio osnov i visinu štete koju potražuje oštećenica, a koja se očituje u neimovinskoj šteti.

35. Vezano za okolnosti bitne za odluku o imovinskopravnom iz iskaza oštećenice proizlazi da je u vrijeme inkriminacije imala jedan potpuni spolni odnos s optuženikom protiv njezine volje, te u jednom navratu pokušaj spolnog odnosa te da je u oba navrata došlo do primjene sile s time da je u pravom navratu došlo i do prijetnje krvoprolićem. U prvom navratu oštećenica je zadobila hematome (krvne podljeve) na dojkama te u drugom navratu uganuće nožnog zgloba, zbog čega je nosila longetu deset dana, a nakon toga gumirani fiksacioni zavoj. Opisujući svoje emocionalno stanje nakon počinjenog djela pod točkom 1. izreke, oštećenica je navela da se nakon dovršenog spolnog odnosa digla, obukla i otišla kući kao popišana, da je sjedila na krevetu, šutjela i plakala. Prvi put se osjećala jadno, a drugi put do kraja jadno, kako zbog ozljede gležnja koju je zadobila, tako i iz straha da bi mogla ponovno ostati zbog njega bez djece. Bojala se svoga supruga iz razloga jer ona zna što je on u mogućnosti sve učiniti, ''…i bost i rezat' i paliti i pucati…'', sve to je prošla s njim u pustih 20 godina i zna da je spreman na sve. U odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke svoj strah pojašnjava okolnošću da se bojala da optuženik stvarno neće doći po noći i zaklati ju.

36. Obzirom da oštećena žrtva KD prilikom ispitivanja na dokaznom ročištu kod Županijskog suda u Osijeku nije, po ocjeni vijeća, ispitana na sve činjenice relevantne za utvrđivanje oblika, intenziteta i posljedica pretrpljene nematerijalne štete, sud je na navedene okolnosti naložio provođenje psihijatrijskog vještačenja ošt. žrtve KD.

37. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka doc. prim. dr. sc. Anamarije Petek Erić, dr. med., proizlazi da događaji za koje se tereti optuženik po svojoj naravi predstavljaju traumatska iskustva visokog intenziteta. Kod oštećenice radi se o psihičkim posljedicama traumatskog tipa, koje se očituju kroz anksiozno-depresivnu simptomatologiju s elementima posttraumatskog stresnog poremećaja, koji predstavljaju povredu duševnog integriteta. Po intenzitetu utvrđene psihičke posljedice u vrijeme pregleda se mogu ocijeniti kao umjereno izražene uz jasno narušavanje osjećaja sigurnosti kvalitete svakodnevnog funkcioniranja. U pogledu trajanja, psihičke posljedice, koje su klinički evidentirane i u vrijeme pregleda (oko osam mjeseci od događaja) te s obzirom na njihovu prirodu, kroničnu traumatizaciju žrtve, osobine ličnosti oštećenice i izostanak dosadašnjeg liječnika, po mišljenju vještaka je za očekivati da će iste potrajati dulje vrijeme uz mogućnost kronifikacije bez odgovarajuće stručne pomoći. Psihičke posljedice prema svojoj naravi i intenzitetu odgovaraju srednje teškom stupnju povrede duševnog integriteta koja povreda se može procijeniti u visini 40% s obzirom na činjenicu da stanje nije stabilizirano i da do sada nije bilo longitudinalnog praćenja. Zaključno je vještak naveo da se kaznena djela koja su predmet postupka nalaze u izravnoj uzročnoj vezi s utvrđenim psihičkim smetnjama oštećenice pri čemu su na podlozi prethodne dugotrajne traumatizacije djelovale na nju kao dodatna traumatizacija i retraumatizacija što je dovelo do produbljenja i intenziviranja psihičkih posljedica.

38. Nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka u suglasnosti je i sa psihologijskim nalazom doc. dr. sc. Marine Perković Kovačević, spec. klin. psih., koja je također navela da se kod oštećene KD registrira značajno izražena anksioznost u fobijama, blaža depresivnost uz parcijalno izražene simptome PTSP-a, vezano za događaje koji su predmet postupka kao moguće traumatsko iskustvo. Kod oštećenice dominiraju simptomi sjećanja na iskustvo, noćna buđenja, strahovi uz izbjegavanje podsjetnika, nepovjerenje prema drugima, poteškoće usnivanja, napetost i tjeskoba, poteškoće koncentracije te prekomjerna nervoza. Prilikom intervjua s psihologom, oštećenica je kao najstresniji životni događaj izdvojila ''puno toga kad bih mogla…silovanje koje sam doživjela više puta i paljenje spolovila širajzlom''. Također je psihologu iskazala da je ostajala sve vrijeme, jer je vjerovala da je sama za nešto kriva, da nije željela da djeca odrastaju bez roditelja poput nje i kada je htjela otići da se bojala za djecu i da će ju ubiti pa da će djeca ostati bez nje. Najviše se bojala da će ju ubiti. Vadio je dva puta na nju pištolj. Dok ju je silovao srce joj je htjelo puknuti od nemoći. Osjećala se nemoćna i sama. Prema mišljenju vještaka u oštećenicom emocionalnom izrazu se jasno prepoznaje dubok i konstantan strah od optuženika i njegovih prijetnji (''bojala sam se jako''), uz to se pojavljuju tuga i osjećaj potpune bespomoćnosti što se posebno očituje u rečenici da joj je ''srce htjelo puknuti od nemoći'' (prilikom silovanja) čime slikovito izražava dubinu emocionalne boli i osjećaja samoće. Prisutan je i snažan osjećaj krivnje i samooptuživanja – oštećenica navodi kako je sebe krivila zbog toga što je trpjela i što je prikrivala nasilje, što upućuje na internalizaciju odgovornosti, tipično za žrtve dugotrajnog zlostavljanja.

39. Prema iskazu sudskomedicinskog vještaka oštećenica je zbog ozljede uganuća gležnja imala bolove srednjeg intenziteta u trajanju sedam dana te lakog intenziteta u trajanju dva tjedna.

40. Nakon utvrđenja ovoga suda da je optuženik počinio kaznena djela upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu, ostalo je razmotriti je li oštećenica počinjenim kaznenim djelom pretrpjela štetu te postoji li uzročno-posljedična veza između počinjenih kaznenih djela i štete koju je oštećenica pretrpjela.

41. Prije svega valja reći da iz niza odluka Europskog suda za ljudska prava (dalje:

ESLJP: Aydn protiv Turske, br. 231784/94, presuda od 25. rujna 1997.; W protiv Slovenije, br. 24125/06, presuda od 23. siječnja 2014.; B.V. protiv Belgije br. 61030/08, presuda od 2. svibnja 2017. te Y. protiv Bugarske, br. 41990/18, presuda od 20. veljače 2020.) proizlazi da silovanje predstavlja težak čin nasilja koji ostavlja duboke psihičke ožiljke na žrtvama koji ne reagiraju na protek vremena tako brzo, kao kod drugih oblika fizičkog i psihičkog nasilja, jer žrtva osim akutne fizičke boli koju doživljava prilikom prisilne penetracije, osjeća se poniženom i povrijeđenom, kako fizički, tako i emocionalno. Dosuda neimovinske štete zbog fizičke i/ili psihičke patnje žrtvama teških čina seksualnog, fizičkog i psihičkog nasilja, neovisno jesu li za nju odgovorne javne vlasti ili privatni pojedinci služi priznavanju činjenice da ona nastala kao posljedica povrede temeljnog ljudskog prava i u najširem smislu odražava ozbiljnost nastale štete. Stoga je razumno pretpostavi da postoji uzročno- posljedična veza između povrede temeljnog ljudskog prava i neimovinske štete. Upravo zato ni ESLJP, a ni Ustavni sud ne traže od žrtava takvih povreda da dostavljaju dostatne dokaze o svojoj patnji.

42. Sud je u ovome postupku na temelju iskaza oštećenice, te nalaza i mišljenja psihijatrijskog i psihologijskog vještaka utvrdio da je takvo postupanje optuženika prema oštećenici posljedično dovelo do povrede prava osobnosti oštećenice pa postoji uzročno-posljedična veza između počinjenih kaznenih djela i nastale štete. Naime, povreda prava osobnosti postoji kada netko povrijedi tuđe pravo na tjelesno i psihičko zdravlje. Oštećenica je opisala što je i kako je proživljavala, te kako se osjećala nakon nasilnog seksualnog odnosa s optuženikom, čiji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan. Pored toga, općepoznato je da svako fizičko, a posebice seksualno nasilje predstavlja jako traumatsko iskustvo koje ostavlja teške, razdorne i dugotrajne posljedice u životu svake žrtve, pa tako i u odnosu na ovdje oštećenu.

43. Prema ocjeni suda, optuženik je nedvojbeno protupravnim radnjama obezvrijedio oštećenicu, prema njoj pokazao nedostatak poštovanja kao ženi i supruzi, umanjio njezino ljudsko dostojanstvo te pokazao inferiornost koja je dovela do slamanja moralnog i fizičkog otpora oštećenice te posljedično kod nje prouzrokovao intenzivnu psihičku patnju i poniženje, osjećaj stalnog straha, nesanice, osjećaja tjeskobe i bezizlaznosti.

44. Odredbama čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu neovisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih u konkretnom slučaju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i duševnom svrhom. U prirodi je neimovinske štete je da se ona ne može precizno izračunati pa je takva odluka prepuštena slobodnoj procjeni suda koji i tome odlučuje. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice prirodu i težinu djela, njegovo trajanje posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu, kao i ukupni kontekst u kojem je došlo do povrede, sud utvrđuje da je iznos od 10.000,00 eura predstavlja pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene duševne boli, zbog čega je oštećenici u cijelosti dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev. Sud smatra da dosuđeni iznos pravične novčane naknade predstavlja primjerenu satisfakciju oštećenici s obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje duševnih boli zbog povreda prava osobnosti tim više što je opisano postupanje optuženika ostavilo psihičke posljedice na zdravlje oštećenice za koje je očekivati da će trajati dulje vrijeme.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 8. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća - sudac

Vesna Osmanović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KO-DO-21/2025

2. Optuženi SD – putem Zatvora u Požegi

3. Branitelj optuženika, Snježana Popović, odvjetnica iz Osijeka

4. Oštećena žrtva KD, [adresa]

5. Opunomoćenik oštećene žrtve KD, SDH, odvjetnica iz [adresa]