REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-107/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika EP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Dramac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javne bilježnice Nives Mirčetić, sa sjedištem u [adresa], na temelju vjerodostojne isprave, broj Ovrv- 6702/2023 od 20. prosinca 2023. kojim je naloženo tuženiku EP, OIB [osobni identifikacijski broj], namiriti tužitelju HEP-PLIN d.o.o., OIB: 41317489366, tražbinu u iznosu

881,87

EUR

(slovima: osamstotinaosamdesetijedaneuroiosamdesetsedamcenta), u roku osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, za naknadu troška ovog postupka.

III. Nalaže se tužitelju HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366, naknadi tuženiku EP, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu 319,91Eur (slovima: tristotinedevetnaeseteuraidevedesetjedancent), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HEP-PLIN d.o.o., OIB 41317489366 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženog EP, OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenika; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 881,87Eur uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Nives Mirčetić, sa sjedištem u [adresa], donijela je 20. prosinca 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-6702/2023, protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno izjavio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 107/2024 od 21. svibnja 2024. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu ovrhovoditeljevog potraživanja. Ističe kako iz Izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, ničim ne dokazuje postojanje ugovornog ili nekog drugog poslovnog odnosa s ovrhovoditeljem slijedom čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Iz cjelokupne korespodencije ovršenika sa ovrhovoditeljem u vezi već izdanih računa i prigovora ovršenika proizlazi neosnovanost potraživanja budući on više nije vlasnik nekretnine za predmetno obračunsko mjerno mjesto o čemu je obavijestio tužitelja, a što dokazuje e mailom kojim je o istome obavijestio te kupoprodajnim ugovorom sa tvrtkom Royal Srebrenjak d.o.o. Zagreb, od 6. listopada 2022. Opreza radi ističe i prigovor zastare. Predlaže predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti stavi izvan snage, ukinuti sve provedene radnje i postupak nastaviti pred nadležnim sudom.

4. U podnesku od 17. lipnja 2024. tužitelj dostavlja utužene račune kojima dokazuje osnovu i visinu potraživanja. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ističe kako je predmetno obračunsko mjerno mjesto prema Uredbi o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije prebačeno na zajamčenu opskrbu plinom kod tužitelja. Svim kupcima, pa tako i tuženiku, koji su prebačeni kod tužitelja poslani su ugovori. Međutim, tuženik nikada nije vratio potpisan ugovor. Unatoč tome što tuženik nije potpisao ugovor s tužiteljem tuženik je u ugovornom odnosu s tužiteljem. Naime, tužitelj ističe da je na temelju članka 26. Zakona o energiji i članka 30. stavka 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske, a u vezi s člankom 120. Zakona o tržištu električne energije, Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 8. rujna 2022. donijela Uredbu o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije. Vlada Republike Hrvatske donijela je 14. rujna 2022. Uredbu o izmjeni i dopuni Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije kojom se primjena Uredbe proširuje i na određene kategorije kupaca prirodnog plina. Nastavno na navedeno, Ministarstvo gospodarstva je tijekom rujna i listopada 2022., a u svrhu očuvanja sigurnosti opskrbe plinom donijelo niz propisa kojima je opskrbljivač plinom HEP Plin d.o.o. preuzeo ulogu opskrbljivača za sve kupce koji su od 1. listopada 2022. ostali bez opskrbljivača. Sukladno Uputi o postupanju energetskim subjektima u vezi s provedbom Odluke o cijeni i raspodjeli kapaciteta prirodnog plina kojeg je Hrvatska elektroprivreda d.d. preuzela od proizvođača prirodnog plina (NN 122/22.), opskrbljivač plinom HEP-Plin d.o.o. je preuzeo kupce plina od 1. listopada 2022. ako je na temelju raskida ugovora o opskrbi plinom postojeći opskrbljivač najkasnije do 31. listopada 2022. o tome dostavio podatak HROTE-u d.o.o. ili ako je kupac plina podnio zahtjev za promjenu opskrbljivača plinom HEP Plin-u d.o.o. najkasnije do 31. listopada 2022. Za razdoblje nakon 1. studenog 2022. opskrbljivač plinom HEP Plin d.o.o. je preuzeo kupce plina nakon ažuriranja podataka o datumu završetka isporuke plina u registru obračunskih mjernih mjesta od strane prethodnog opskrbljivača odnosno s danom početka isporuke plina prema provedenom postupku promjene opskrbljivača. Uvidom u poslovnu dokumentaciju utvrđeno je da su od strane prethodnog opskrbljivača ažurirani podaci o isteku Ugovora o opskrbi plinom u registru obračunskih mjernih mjesta te je od 01.10.2022. opskrbljivač plinom HEP-PLIN d.o.o. preuzeo ulogu opskrbljivača za predmetno obračunsko mjerno mjesto 006759 koje se vodi na tuženika. Dakle, unatoč tome što tuženik nije potpisao predmetni ugovor isti je, imajući u vidu naprijed navedeno, bio u ugovornom odnosu s tužiteljem. Također, tužitelj navodi da ga tuženik u utuženom razdoblju nije obavijestio o promjeni vlasništva predmetne nekretnine odnosno nije zatražio preprijavu, što je tuženik bio dužan učiniti. Slijedom navedenog, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan. Nadalje tužitelj ističe da niti tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, najstariji utuženi račun dospio je 02.03.2023. dok je prijedlog za ovrhu podnesen dana 20.10.2023. iz čega je razvidno kako zastara nije nastupila. Sukladno gore navedenom tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će održati na snazi platni nalog u cijelosti te obvezati tuženika na plaćanje troškova ovršnog postupka kao i ovog parničnog.

5. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/2022., dalje ZID ZPP/2022), primjenjuje se izmijenjeni čl. 461.a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23.; dalje ZPP) kojim je propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu. Međutim, udovoljeno je iznimci od tog načelnog pravila jer je tuženik u prigovoru predložio izvođenje dokaza njegovim saslušanjem.

6. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je tijekom postupka izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 20.10.2023. (list 8 spisa), E-mail korespondencija (str. 26-33 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 06.10.2022. ovjeren istog dana kod javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV - 9541/22 (str. 34-37 spisa), račune za siječanj 2023., travanj 2023. i svibanj 2023. (list 50-57 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tuženika (stranica 56-57 spisa).

7. Prilikom saslušanja tuženik je izjavio da je u listopadu 2022. prodao nekretninu na koju se odnose sporni računi za potrošnju plina. Ugovor o kupoprodaji je odmah po zaključenju istog odnio u Gradsku plinaru Zagreb (dalje u tekstu: GZP) radi evidentiranja promjene korisnika kojom prilikom mu je djelatnica na šalteru rekla da je sve uneseno u sustav, a kada je isto zatražio potvrdu o predaji iste dokumentacije, ista je preuzela kopiju Ugovora o kupoprodaji i odgovorila da je sve uneseno u sustav i nema potrebe za potvrdom. Nakon toga, u mjesecu siječnju 2023. dostavljeni su mu računi tužitelja i to za studeni, prosinac 2022. i siječanj 2023. U to vrijeme, konkretno u veljači 2023., objekt koji je bio na predmetnom zemljištu, a radi se o maloj kući, više nije postojao, odnosno novi vlasnik ga je uklonio i pripremao zemljište za izgradnju zgrade. Predmetnu nekretninu stekao je darovnim ugovorom od svog oca kao fizička osoba 2020., ali je nekretninu prije toga otac iznajmljivao zbog čega je u opskrbi plinom ulazila u kategoriju poduzetništvo i imao je zaključen ugovor s Gradskom plinarom Zagreb. Osobno je Ugovor o kupoprodaji zaključio kao fizička osoba, a ne za potrebe profesije, poduzeća ili obrta, kao što je i nekretninu koristio dok je bio vlasnik, dakle kao fizička osoba. Tužitelj mu nikada nije dostavio Ugovor iz kojeg bi proizlazilo da je njihov korisnik, odnosno kojim je zasnovan obvezni odnos, tek je za postojanje tužitelja saznao kada je primio sporne račune za izvršenu uslugu. Na mogućnost izjavljivanja prigovora koja mu je ostavljena na računu, istu je iskoristio i tada mu je tužitelj odgovorio da oni nisu nadležni za postupanje po tom prigovoru i uputili ga u GPZ. Fizički je otišao kod GPZ sa svojim prigovorom na što su mu oni rekli da oni samo vrše očitavanja za tužitelja i ne postupaju po prigovorima za isto i da je za isto nadležan tužitelj. Ujedno, su mu tom prilikom rekli da je tužitelj račune poslao po paušalnom obračunu, a ne po očitanju brojila. Isto tako od tužitelja, a niti od GPZ nije primio nikakve informacije o mogućnosti izbora drugog opskrbljivača ili bilo kakve druge informacije. Nitko ga nije obavijestio u vezi skidanja plinskog brojila.

7.1. Iskaz svjedoka sud prihvaća u cijelosti jer je logičan, dosljedan i prije svega u suglasnosti s ostalim izvedenim, materijalnim, dokazima.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. ZPP ovaj prvostupanjski sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnova pružene usluge opskrbe plinom u iznosu 881,87EUR za siječanj, travanj i svibanj 2023.

10. Među strankama nije sporno da se utuženi računi odnose na obračunsko mjerno mjesto (dalje u tekstu: OMM) u [adresa], broj OMM 006759.

10.1. Međutim, sporna je pasivna legitimacija, postojanje ugovornog odnosa, pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva te podredno zastara potraživanja tužitelja.

11. U odnosu na ispravu koje je dostavio tužitelj i to izvadak iz poslovnih knjiga, valja navesti da se radi o jednostranoj ispravi koja predstavlja knjigovodstvenu dokumentaciju, čiju vjerodostojnost je tuženik osporio slijedom čega se istom ne može dokazati pravna osnova, odnosno postojanje tražbine tužitelja. Dakle, izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (članak 31. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.; dalje: OZ), ali ista nema pretpostavljenu dokaznu snagu (članak 230. stavak 1. ZPP-a) jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

12. Obzirom na isto kao i obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, sporan osnov i visinu tražbine koju utužuje, teret dokaza istih činjenica nalazi se na strani tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP).

13. Temeljem svih izvedenih dokaza, koje su stranke predložile, a sud prihvatio primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tuženik do donošenja Uredbe o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije (stupila na snagu 18. rujna 2022.; dalje u tekstu: Uredba) imao zaključen Ugovor o opskrbi plinom s opskrbljivačem Gradska plinara Zagreb d.d.

- da je tužitelj ispostavio tuženiku račune za plin za siječanj, travanj i svibanj 2023. za OMM u [adresa], broj OMM 006759 tarifni model TM02, broj ugovora 3000142051 (listovi 50- 52 spisa) s datumom dospijeća računa broj 381000251290 2. ožujka 2023., računa broj 381000346128 30. svibnja 2023. i računa broj 381000365553 30. lipnja 2023.

- da se tuženik u više navrata e-mailom obratio tužitelju i to prvi put mailom od 4. travnja 2023. (stranica 32 spisa) u kojem navodi da ponovno podnosi žalbu na opomeni i račun po opomeni budući mu je dug obračunat kao za poduzetništvo, a ne kao fizičkoj osobi, kao i da se već žalio ranijem opskrbljivaču (GZP d.d.) jer je nekretninu prodao pravnoj osobi, a na istoj se ranije nalazila mala kućica površine

70m2 koja je nakon prodaje srušena

- u drugom e-mailu tuženika istog datuma (stranica 26 spisa) isti također podnosi prigovor na drugi račun (broj 3810000284483) iz razloga što je nekretninu na kojoj se nalazilo brojilo na koje se račun odnosi prodao prošle godine u listopadu 2022. pravnoj osobi koja gradi novi objekt na nekretnini uslijed čega je brojilo uklonjeno kao i postojeća kućica (70m2) pa postavlja pitanje kako je obračunata potrošnja plina (za siječanj i veljaču 2023.) za mjerno mjesto koje više ne postoji (u prilogu dostavlja tužitelju Ugovor o kupoprodaji i sporni račun)

- da je tuženik 6. listopada 2022. zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s kupcem Royal Srebrnjak d.o.o. kojim prodaje nekretninu upisanu u zk. ul. Br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-poslovna zgrada [adresa] površine 79m2 i dvorište površine 3392m2.

- da stranke ne navode da su bile istodobno prisutne prilikom zaključenja predmetnog Ugovora o opskrbi plinom, a spisu ne prileži dostavnica, odnosno potvrda o sklopljenom Ugovoru na trajnom mediju.

14. Prvenstveno ovaj prvostupanjski sud ukazuje kako se na konkretni pravni odnos imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (,,Narodne novine" broj 19/2022., 59/2023.; dalje: ZZP).

14.1. Naime, obzirom na činjenice koje proizlaze iz stanja spisa, tuženik je potrošač-fizička osoba koja djeluje izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti (čl. 4. st. 1. t. 21. ZZP), a tužitelj pružatelj usluga isporuke plina-pravna osoba koja djeluje u okviru svoje profesionalne djelatnosti (čl. 4. st. 1. t. 34. ZZP) te se zbog takvog svog statusa smatra ,,jačom'' stranom u konkretnom odnosu slijedom čega se prema tuženiku ima primijeniti opće načelo zaštite slabije strane u ugovornom odnosu i njegovog podređenog položaja te razine znanja i informiranosti u odnosu na trgovca. Teret dokaza da tuženik nije potrošač je na tužitelju koji nije dokazao (niti dokazivao) suprotno.

15. Nadalje, odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja ovaj prvostupanjski sud primijenio je i slijedeće materijalnopravne odredbe:

- čl. 60. st. 1. Zakona o tržištu plina (Narodne novine 18/18., 23/20.; dalje u tekstu ZTP) prema kojoj zajamčeni opskrbljivač opskrbljuje plinom krajnjeg kupca priključenog na distribucijski sustav ako je: 1. postojećem opskrbljivaču plinom krajnjeg kupca prestala važiti dozvola za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe plinom, 2. postojećem opskrbljivaču plinom krajnjeg kupca Agencija privremeno ili trajno oduzela dozvolu sukladno odredbama propisa kojima se uređuje energija i propisa kojima se uređuje regulacija energetskih djelatnosti;

-čl. 60. st. 5. ZTP prema kojoj se ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka za korištenje prava na zajamčenu opskrbu;

- čl. 60. st. 6. ZTP prema kojoj se postupak promjene opskrbljivača plinom u slučaju iz stavka 1. ovoga članka uređuje odredbama akta iz članka 95. ovoga Zakona;

- čl. 63. ZTP prema kojoj je opskrbljivač plinom dužan: 1. obavljati energetsku djelatnost opskrbe plinom na siguran, pouzdan i učinkovit način, 2. sudionicima na tržištu plina davati informacije u skladu s aktima iz članaka 89., 90., 91., 92., 93. i 95. ovoga Zakona, 3. informirati kupca o njegovu pravu izbora bilo kojeg drugog opskrbljivača plinom, 4. opskrbljivati plinom kupce na temelju sklopljenih ugovora koji moraju biti u skladu s odredbama akta iz članka 95. ovoga Zakona i uvjetima opskrbljivača plinom

- čl. 65. ZTP prema kojoj je zajamčeni opskrbljivač, osim dužnosti iz članka 63. ovoga Zakona, dužan: 1. po reguliranim uvjetima opskrbljivati plinom krajnjeg kupca koji je ostao bez opskrbljivača plinom sukladno odredbama članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, 2. opskrbljivati krajnjeg kupca iz točke 1. ovoga stavka do slobodnog izbora opskrbljivača krajnjeg kupca sukladno odredbama članka 57. ovoga Zakona, 3. krajnjem kupcu iz točke 1. ovoga članka naplaćivati isporučeni plin sukladno iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu plinom utvrđenim na temelju metodologije iz članka 94. stavka 1. podstavka 5. ovoga Zakona te ih na primjeren način javno objaviti najmanje sedam dana prije početka primjene, 4. primijeniti cijene nestandardnih usluga opskrbljivača plinom u obvezi javne usluge na temelju metodologije i odluke koju donosi Agencija, u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje regulacija energetskih djelatnosti, te ih na primjeren način javno objaviti, i to najmanje sedam dana prije početka primjene, 5. uz svaki dostavljeni račun za isporučeni plin obavijestiti krajnjeg kupca iz točke 1. ovoga članka o uvjetima zajamčene opskrbe, iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu, pravu na raskid ugovora o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca, odnosno njegovu pravu na slobodan izbor opskrbljivača plinom, 6. dostaviti krajnjem kupcu ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca iz članka 60. stavka 5. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana početka zajamčene opskrbe. 7. osigurati kvalitetu plina i kvalitetu usluge u skladu s aktom iz članka 95. ovoga Zakona.

- čl. 4. st. 1. i 2. Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 50/18., 88/19., 39/20., 100/21., 103/22., 68/23.; dalje u tekstu Opći uvjeti) koji propisuje da opskrbljivači plinom i krajnji kupci svoje međusobne odnose reguliraju jednim od sljedećih ugovora: - ugovora o opskrbi plinom, - ugovora o opskrbi plinom u obvezi javne usluge ili - ugovora o zajamčenoj opskrbi plinom krajnjeg kupca te da se navedeni ugovori sklapaju u pisanom obliku.

- čl. 9. st. 1. Općih uvjeta propisano je da ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca sklapa zajamčeni opskrbljivač plinom i krajnji kupac koji je ostao bez opskrbljivača plinom u skladu s odredbama zakona o tržištu plina, dok je stavcima 4. i 5. propisano da se ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta sukladno odredbama zakona o tržištu plina za korištenje prava na zajamčenu opskrbu, a zajamčeni opskrbljivač dužan je krajnjem kupcu dostaviti ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca u roku od osam dana od dana početka zajamčene opskrbe.

16. Pravilnim tumačenjem citiranih odredbi za postojanje pravnog odnosa između zajamčenog opskrbljivača plinom i krajnjeg kupca neophodno je tuženiku kao potrošaču i krajnjem kupcu dostaviti ugovor o zajamčenoj opskrbi plinom kojim je tužitelj dužan na jasan i razumljiv način obavijestiti tuženika o svim zakonskim pravima, obvezama i mogućnostima koje su mu zajamčene. Ista obveza propisana je trgovcu i u odredbama čl. 25. st. 4., čl. 28., čl. 46. ZZP.

16.1. Dakle, dužnost je zajamčenog opskrbljivača, ovdje tužitelja, dostaviti krajnjem kupcu, ovdje tuženiku, ugovor i to u roku od osam dana od dana početka zajamčene opskrbe, a sukladno odredbama ZZP i ranije. Međutim kako zakon ne propisuje obvezu kupca vratiti opskrbljivaču potpisani ugovor (tek je, sukladno čl. 69. st. 1. t. 6. ZTP, dužan imati važeći ugovor o opskrbi plinom) to je zakonodavac takvu situaciju predvidio odredbom čl. 60. st. 5. ZTP (isto i u čl. 9. st. 4. Općih uvjeta) kada propisuje da se ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra sklopljenim danom stjecanja uvjeta sukladno odredbama zakona o tržištu plina za korištenje prava na zajamčenu opskrbu (neovisno o činjenici da nije vraćen potpisan, ali jest odlučno da je dostavljen kupcu). Stoga navedenu odredbu tužitelj pogrešno tumači na način da je ugovor sklopljen već stjecanjem uvjeta na zajamčenu opskrbu budući ista odredba samo uređuje situaciju kada krajnji kupac ne vrati potpisani ugovor, a ugovor se uredno izvršava odnosno kada na ugovor nema prigovora.

16.2. Obzirom na navedeno odlučna činjenica (dokaz koje leži na tužitelju) jest da li je tužitelj uredno izvršio dostavu ugovora budući tvrdi da ga tuženik nije vratio potpisan. Međutim, tužitelj takav dokaz nije dostavio.

16.3. Takva obveza tužitelja proizlazi i iz odredbe čl. 76. st. 1. ZZP koji propisuje da je trgovac dužan, u razumnom roku nakon sklapanja ugovora na daljinu, a najkasnije u trenutku isporuke robe ili početka izvršavanja usluge dostaviti potrošaču potvrdu o sklopljenom ugovoru na trajnom mediju.

17. Istovremeno tužitelj nije dokazao niti da je postupio sukladno odredbi čl. 63. ZTP odnosno nije dokazao da je informirao kupca u skladu s aktima iz članaka 89., 90., 91., 92., 93. i 95. ovoga Zakona, niti o njegovu pravu izbora bilo kojeg drugog opskrbljivača plinom niti je opskrbljivao plinom kupca na temelju sklopljenog ugovora koji mora biti u skladu s odredbama akta iz članka 95. ovoga Zakona i uvjetima opskrbljivača plinom. Obveza informiranja kupca odnosno potrošača od strane trgovca ovdje tužitelja propisana je i odredbom čl. 76. st. 2. ZZP, u skladu s kojom tužitelj isto tako nije postupio.

17.1. Nadalje, tužitelj nije dokazao niti da je postupio sukladno odredbi čl. 65. t. 5. ZTP, odnosno nije dokazao da je uz svaki dostavljeni račun za isporučeni plin obavijestio tuženika kao krajnjeg kupca o uvjetima zajamčene opskrbe, iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu te da ima pravo na raskid ugovora o zajamčenoj opskrbi, odnosno njegovu pravu na slobodan izbor opskrbljivača plinom.

18. Po ocjeni suda, tužitelj je povrijedio pravo tuženika kao krajnjeg kupca jer ga nije na pravilan način informirao da je zbog poremećaja iz čl. 60. st. 1. ZTP preuzeo na sebe obvezu isporuke plina tuženiku (po ocjeni suda objavljivanje obavijesti na Internet stranicama tužitelja nije dostatno, nego je tuženiku treba biti dostavljen ugovor o zajamčenoj opskrbi i prije početka zajamčene opskrbe, a svakako u roku od 8 dana od dana početka zajamčene opskrbe, pri čemu tuženika treba obavijestiti i da ima pravo na raskid ugovora o zajamčenoj opskrbi i slobodan izbor opskrbljivača plinom).

19. Drugim riječima, po stavu ovog prvostupanjskog suda, mehanizam zajamčene opskrbe plinom je privremenog karaktera i ima za cilj zaštititi krajnje kupce u situaciji poremećaja na tržištu opskrbe plinom, dakle ako njihovom opskrbljivaču plinom prestane važiti dozvola za opskrbu plinom ili mu Agencija privremeno ili trajno oduzme dozvolu za rad pa im se osigurava drugi opskrbljivač kako bi se uporaba plinom nesmetano nastavila, bilo za potrebe kućanstva, bilo za potrebe obavljanja poslovne djelatnosti. No to ne znači da krajnjem kupcu može biti oduzeta sloboda pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama ili sloboda izbora opskrbljivača plinom, koja sloboda jasno proizlazi iz citiranih zakonskih odredbi i odredbi Općih uvjeta, niti isto znači da zajamčeni opskrbljivač nije dužan postupati sukladno drugim relevantnim zakonskim odredbama.

20. Dakle, ovaj sud smatra da krajnjem kupcu mora biti dostavljen ugovor o opskrbi plinom s opskrbljivačem kako bi se nedvojbeno smatralo da su u ugovornom odnosu, pri čemu na jasan i nedvojben način kupac mora biti upoznat sa svim uvjetima tog ugovora, počevši od tarifnog modela, načina obračunavanja potrošnje, cijene plina i slično. Isto je u skladu i sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača, konkretno čl. 67. st. 1. ZZP koji propisuje da u slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija trgovac mora dostaviti potrošaču primjerak ugovora ili pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora na papiru ili, uz suglasnost potrošača, na drugom trajnom mediju te čl. 46. i čl. 60. st. 1. ZZP koji propisuju da i prije sklapanja ugovora odnosno prije no potrošač bude obvezan ponudom treba biti na jasan i razumljiv način obavješten o svim pravima koje mu zakon jamči.

21. Na navedeni način osigurava se načelo savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje u tekstu ZOO), ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu (čl. 3. ZOO), dužnost suradnje sudionika obveznog odnosa (čl. 5. ZOO) te zabrana zlouporabe prava (čl. 6. ZOO).

22. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je postupio u skladu s navedenim temeljnim postulatima i načelima ZOO te mjerodavnim odredbama ZZP, ZTP i Općih uvjeta.

23. Pored navedenog, valja istaknuti činjenicu koja proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, da osim što tužitelj nije postupio na propisani način i nije dostavio tuženiku Ugovor o opskrbi plinom br. 3000142051 (broj proizlazi iz utuženih računa) iz kojeg razloga isti nije bio propisno informiran je tuženik najkasnije 4. travnja 2023. obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva nekretnine te dostavio predmetni Ugovor o kupoprodaji.

23.1. Dakle, tuženik je svakako prije izdavanja spornih računa broj 381000346128 15. svibnja 2023. i broj 381000365553 15. lipnja 2023. (a iz e-maila od 1. travnja 2023. (str. 32 spisa) te od 28. travnja 2023. (stranica 30 spisa) proizlazi da je o istome tuženik obavijestio i ranije) postupio sukladno Općim uvjetima opskrbe plinom i obavijestio o promjeni korisnika te dostavio Ugovor o kupoprodaji kojim navedeno potvrđuje, pri čemu je nevažna činjenica u kojem obliku je istu obavijest poslao tužitelju.

24. Obzirom iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom to je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, koji prigovor je osnovan i iz razloga jer je tužitelj obavješten o promjeni vlasnika nekretnine ujedno posljedično nije dokazana niti visina tražbine dok od utjecaja na sudsku odluku nije neosnovanost istaknutog prigovora zastare (ovršni prijedlog je podnesen 20. listopada 2023., a najkasniji račun dospijeva 30. lipnja 2023.).

25. Slijedom navedenog, na temelju svih dokaza izvedenih u ovom postupku, našavši da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine, sud je primjenom odredbi čl. 219., čl. 221.a i čl. 451. st. 3. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

30. Međutim, kako tužitelj nije uspio u sporu to istom ne pripada pravo na naknadu troška postupka slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

31. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP -a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa) i obzirom na vrijednost predmeta spora (881,87Eur) priznat trošak:

- sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 28. prosinca 2023., sada odgovora na tužbu - 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife),

- zastupanja na ročištu održanom 25. ožujka 2026. - 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) 75 bodova

što ukupno iznosi 150 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 300,00Eur.

31.1. Osnovan je zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 19,91Eur (podmiren 18. siječnja 2024.).

31.2. Slijedom navedenog, tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 319,91Eur (točka III. izreke).

U Velikoj Gorici 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju, po punomoćniku

2. Tuženiku, po punomoćniku