Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-818/2021-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari I. tužitelja ARLEN MANAGEMENT d.o.o. [adresa], OIB 15562043258 i II. tužitelja ZCĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vedran Petrić, odvjetnik u Poreču, protiv tuženika ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate i dr., nakon glavne rasprave zaključene 9. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika Dominika Grbca, odvjetnika zaposlenog u odvjetničkom uredu punomoćnika tuženika, 8. svibnja 2026., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"I. Utvrđuju se ništetnim Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 26. studenog 2018.g. između ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca i predlagatelja osiguranja s jedne strane te trgovačkog društva ARLEN d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam iz [adresa], OIB: 81085251755 i ZCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao zajmoprimci i Protivnici osiguranja s druge strane, koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku EC iz [adresa], pod posl. br.: OV-4435/2018 dana 26. studenog 2018.g. te se utvrđuje ništetnom i pravno nevaljanom Potvrda izdana po javnom bilježniku EC iz [adresa], od dana 25. listopada 2019.g. pod posl.br.: OU-271/19, dok je postupak posl.br.: OU- 271/19 pravno neosnovan.

II. Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora i Potvrde iz točke I. izreke ove presude i uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika, i to brisanjem prava vlasništva s njegovog imena te upisom prava vlasništva na ime i u korist trgovačkog društva Arlen d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam

Posl. br. P-818-2021-78

iz [adresa], OIB: 81085251755, u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], u [adresa], voćnjak i dvorište, sa ukupno 1828 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina] - Etažna knjiga, 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Agencija u prizemlju zgrade, površine 314,31 m2, u planu označen kao posebni dio “A”, te upisom prava vlasništva na ime i u korist ZCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], u [adresa], voćnjak i dvorište, sa ukupno 1828 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina] - Etažna knjiga, 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio “C” , a što je tuženik dužan trpjeti."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima novčani iznos u visini od 700.000,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, u roku od petnaest dana."

III. Odbijaju se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glase:

"I. Poništava se Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 26. studenog 2018.g. između ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca i predlagatelja osiguranja s jedne strane te trgovačkog društva ARLEN d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam iz [adresa], OIB: 81085251755 i ZCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao zajmoprimci i Protivnici osiguranja s druge strane, koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku EC iz [adresa], pod posl. br.: OV-4435/2018 dana 26. studenog 2018.g. te se utvrđuje ništetnom i pravno nevaljanom Potvrda izdana po javnom bilježniku EC iz [adresa], od dana 25. listopada 2019.g. pod posl.br.: OU-271/19, dok je postupak posl.br.: OU-271/19 pravno neosnovan.

II. Tužitelji su ovlašteni temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ishoditi kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora i Potvrde iz točke I. izreke ove presude i uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika, i to brisanjem prava vlasništva s njegovog imena te upisom prava vlasništva na ime i u korist trgovačkog društva Arlen d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam iz [adresa], OIB: 81085251755, u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], u [adresa], voćnjak i dvorište, sa ukupno 1828 m2, upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina] - Etažna knjiga, 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Agencija u prizemlju zgrade, površine 314,31 m2, u planu označen kao posebni dio “A”, te upisom prava vlasništva na ime i u korist ZCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], u [adresa], voćnjak i dvorište, sa ukupno 1828 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina] - Etažna knjiga, 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio “C” , a što je tuženik dužan trpjeti."

IV. Nalaže se tužiteljima da tuženiku solidarno naknade troškove postupka isplatom 15.303,10 eura (petnaesttisućatristotri eura i deset centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za

Posl. br. P-818-2021-78

prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli 28. listopada 2021. ovome sudu tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da je trgovačko društvo ARLEN MANAGEMENT d.o.o. [adresa] pravni sljednik trgovačkog društva ARLEN d.o.o. [adresa], OIB: 81085251755. Tom društvu je pripojeno društvo ARLEN društvo s ograničenom odgovornošću za ugostiteljstvo i turizam, [adresa], upisano u registar Trgovačkog suda u Pazinu sa MBS: 040051245, OIB: 81085251755, na temelju odluke Skupštine društva ARLEN MANAGEMENT d.o.o. za usluge i turistička agencija, [adresa]

- [adresa], upisano u registar Trgovačkog suda u Pazinu sa MBS: 130107010, OIB: 15562043258, od dana 27. kolovoza 2020. i Odluke skupštine društva ARLEN d.o.o., od dana 27. kolovoza 2020., kojima je dano odobrenje na Ugovor o pripajanju od 27. kolovoza 2020.

1. 2. Temeljem Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 26. studenog 2018. između ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao zajmodavca i predlagatelja osiguranja s jedne strane te trgovačkog društva ARLEN d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam iz [adresa], OIB: 81085251755 i ZCĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao zajmoprimci i Protivnici osiguranja s druge strane, koji Ugovor je potvrđen po javnom bilježniku EC iz [adresa], pod posl. br.: OV-4435/2018 dana 26. studenog 2018.g., zajmodavac ZC uplatio je zajmoprimcu ZCĐ novčani iznos od 43.500,00 EURA, u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan uplate (članak 1. Ugovora). Sukladno članku 2. istog Ugovora, Zajmoprimci su se obvezali vratiti iznos zajma najkasnije do 31. kolovoza 2019. Radi osiguranja navedenog iznosa, zajmoprimci su pren ijeli vlasništvo na nekretninama u vlasništvu zajmoprimatelja-protivnika osiguranja na ime zajmodavca-predlagatelja osiguranja, i to na posebnim dijelovima nekretnina upisanim u zemljišne knjige tadašnjeg Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Poreču, označenih kao k. o. [katastarska općina] - etažna knjiga, posebnih dijelova nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], u [adresa], voćnjak i dvorište, sa ukupno 1828 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i to: 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) 1. Agencija u prizemlju zgrade, površine 314,31 m2, u p lanu označen kao posebni dio “A”, tada u vlasništvu društva ARLEN D.O.O., OIB: 81085251755, POREČ, VUKOVARSKA 26, u cijelosti, kao i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio “C”- ZCĐ, Posl. br. P-818-2021-78

OIB: [osobni identifikacijski broj], VUKOVARSKA 26, POREČ-PARENZO, u cijelosti, a sve uz istodobni upis zabilježbe da je prijenos prava vlasništva obavljen radi osiguranja tražbine u iznosu od 43.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, kao i svih eventualnih troškova sudskog spora ili ovrhe odnosno druge odgovarajuće naplate ove tražbine (članak 4. Ugovora). Člankom 5. istog Ugovora, zajmoprimci – protivnici osiguranja dozvolili su zajmodavcu – da može neposredno temeljem sporazuma, bez ikakvog daljnjeg odobrenja, suglasnosti ili dozvole i sukladno njegovim odredbama, izvršiti prijenos prava vlasništva na nekretninama iz članka 4. istog Ugovora, za svoju korist i na način da se upiše zabilježba da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine iz članka 1. Ugovora. Ugovorne strane su suglasno utvrdile da ukoliko zajmoprimci zakasne s ispunjenjem tražbine iz istog ugovora, da zajmodavac može radi namirenja te tražbine, neposredno na temelju Sporazuma postupiti na način utvrđen odredbama Ovršnog zakona kojima se uređuje postupak namirenja tražbine iz imovine na kojoj je vlasništvo preneseno u korist zajmodavca radi osiguranja tražbine, slijedom čega su zajmoprimci suglasni da se temeljem ovog ugovora radi ostvarenja naplate svih tražbina temel jem ugovora, može neposredno provesti prisilna ovrha na nekretninama iz članka 4. ugovora, u cijelosti (clausula exequendi).

1. 3. Temeljem Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 26. studenog 2018., u zemljišnim knjigama, dopuštena je uknjižba prava vlasništva u korist PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz zabilježbu da je fiducijarni prijenos vlasništva sa tužitelja, izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 43.500,00 eura (četrdesetitritisućepetstoeuraa) u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, a koja tražbina dospijeva 31. kolovoza 2019., uvećano za sve eventualne troškove sudskog spora ili ovrhe, a što je sve upisano u zemljišnoknjižnom predmetu posl.br. Z 37179/2018. Javni bilježnik EC iz [adresa], a nakon što je u njezin javnobilježnički ured dana 12. rujna 2019. pristupio ZC, sastavila je Zapisnik o priopćenju činjenice od 12. rujna 2019., pod posl.br.: OU-218/19, u kojem je utvrđeno da je ZC zatražio da se predmet osiguranja povrata novčane tražbine unovči putem javnog bilježnika i to nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], voćnjak i dvorište, površine 1828 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]-Etažna knjiga, 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), 1. Agencija u prizemlju zgrade, površine 314,31 m2, u planu označen kao posebni dio “A” i na nekretninu na k. č. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], voćnjak i dvorište, površine 1828 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]-Etažna knjiga, kao i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio “C”, sve radi osiguranja povrata iznosa od 43.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, te svih eventualnih troškova sudskog spora ili ovrhe odnosno druge odgovarajuće naplate ove tražbine. Dana 25. listopada 2019. javni bilježnik EC iz [adresa] izdao je Potvrdu pod posl.br.: OU-271/19 kojom je utvrđeno da ARLEN d.o.o. za ugostiteljstvo i turizam iz [adresa], OIB: 81085251755, MBS: 040051245, EUID: [europski jedinstveni broj subjekta]. 040051245, zastupano po direktoru ZCĐ i ZCĐ, nisu sukladno članku 322. st. 1., 2. i 7. Ovršnog zakona u zakonskom roku od 30 dana postupili odnosno nisu obavijestili javnog bilježnika da se unovči preneseni predmet osiguranja preko javnog bilježnika, te da se protekom roka od 30 (trideset) dana za očitovanje zajmoprimca i protivnika osiguranja o tome da li da

Posl. br. P-818-2021-78

se preneseni predmet osiguranja - nekretnine unovče putem javnog bilježnika, a koji rok je počeo teći 17. rujna 2019., dakle, zbog ne postupanja zajmoprimca i protivnika osiguranja po odredbama članka 322. stavci 1. i 2. Ovršnog zakona - primanjem, ali ne i izvršavanjem, temeljem odredbi članaka 322. st. 7. i st. 8. t. 1. Ovršnog zakona smatra se da je zajmodavac i predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik nekretnina koje su na njega prenesene radi osiguranja i to za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama, troškovima i porezom, te da su ispunjene pretpostavke za stjecanje punopravnog prava vlasništva zajmodavca i predlagatelja osiguranja. Temeljem gore navedene Potvrde javnog bilježnika EC iz [adresa] od 25. listopada 2019., posl.br.: OU-271/19, izvršena je uknjižba punopravnog prava vlasništva u korist PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u zemljišnoknjižnom predmetu posl.br. Z-15661/2019.

1. 4. Predmetni Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine sklopljenog dana 26. studenog 2018. sadrži ništetne odredbe koje se odnose na osiguranje tražbine, obzirom da vrijednost imovine koja je dana kao osiguranje, višestruko premašuje iznos tražbine. Naime, radi osiguranja tražbine u iznosu od 43.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, tuženiku su prenesene u vlasništvo nekretnine čija vrijednost premašuje iznos od 700.000,00 eura. Dakle, za dug od 43.500,00 eura tuženik je prvo stekao fiducijarno vlasništvo, a zatim i punopravno vlasništvo na nekretninama tužitelja na k. č. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], voćnjak i dvorište, površine 1828 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]-Etažna knjiga, 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E 1), 1. Agencija u prizemlju zgrade, površine 314,31 m2, u planu označen kao posebni dio “A” i na nekretninu na k. č. [katastarska čestica] u naravi dvokatna zgrada u [adresa], voćnjak i dvorište, površine 1828 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina]-Etažna knjiga, kao i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) 1. Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio “C”, sve u 1/1 dijela. Tuženik je s tužiteljima predmetni Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine sklopio iskorištavajući njihove nepovoljne financijske položaje u kojima su se našli, pa su tužitelji zbog svoje situacije, bili primorani pozajmiti novčana sredstva te sklopili predmetni, za njih krajnje nepovoljan Ugovor. Za osiguranje tražbine, tužitelji su dali u fiducijarno vlasništvo znatnu imovinsku vrijednost, čime je tuženik za sebe ugovorio i stekao nerazmjernu imovinsku korist. Isti Ugovor tužitelji zasigurno nikada ne bi sklopili da nisu bili u nepovoljnoj financijskoj situaciji. Naime, tuženici su nakon ljeta 2018. zapali u financijske probleme, tako da je tadašnjem društvu ARLEN d.o.o. blokiran poslovni račun, a blokadom računa onemogućeno mu je izvršavati tekuće poslove i podmirivati tražbine drugih vjerovnika. Osim trgovačkog društva, i II. tužitelj je također bio bez novčanih sredstava jer je svu svoju privatnu imovinu uložio u poslovanje društva i podmirenju njegovih dugova. Obzirom da je društvu bio blokiran račun, to se nisu mogle uredno ispunjavati obveze prema vjerovnicima društva, pa su tužitelji, koji su pali u velike financijske poteškoće, sklopili predmetni ugovor kako bi mogli „odblokirati“ poslovni račun. Tuženik je radi osiguranja svoje tražbine tražio prijenos vlasništva na imovini čija je vrijednost preko 700.000,00 eura. Nakon što tužitelji nisu uspjeli na vrijeme podmiriti svoje dugovanje, tuženik je svega 12 dana po dospijeću svoje tražbine, pristupio u ured javnog bilježnika te pokrenuo ovrhu prijenosom prava vlasništva na svoje ime, u cijelosti, čime je predmetne nekretnine stekao u vlasništvo za svega 43.500,00 eura. Međutim, obzirom da je tužitelj vratio tuženiku iznos od 19.800,00 eura, to su zapravo predmetne nekretnine otuđene za svega 23.700,00

Posl. br. P-818-2021-78

Eura. Odredbom čl. 322. st. 7. Ovršnog zakona, utvrđena je zakonska predmnijeva da će se smatrati da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari, odnosno nositelj prava koji su na njega preneseni radi osiguranja – za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza. Drugim riječima, tuženik je predmetne nekretnine stekao za svega 43.500,00 eura, odnosno, ako uzmemo u obzir da je tužitelj podmirio gore navedeni dio duga, proizlazi da je tuženik predmetne nekretnine stekao za svega 23.700,00 eura. Koliko je predmetni Ugovor nepovoljan za tužitelje, govori i sama činjenica da istim Ugovorom uopće nije utvrđeno ili predviđeno da se tuženik, koji stječe svojstvo fiducijara, obvezuje da će tužiteljima, ako mu po dospijeću ispune tražbinu, vratiti stvar u njihovo vlasništvo. Cijeli 5 ugovor, koji je unaprijed pripremljen i predočen tužiteljima, koncipiran je i usredotočen isključivo na način kako će tuženik steći punopravno vlasništvo predmetnih nekretnina, a da se pritom zanemaruju prava i interesi tužitelja kao dužnika, kao i njihovo dostojanstvo i ugled. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 329. Zakona o obveznim odnosima, takav ugovor je ništetan s učinkom ex tunc, a obzirom da je takav ugovor ništetan, tada javni bilježnik nije mogao izdati Potvrdu pod posl.br.: OU-271/19 od dana 25. listopada 2019. na ugovor koji nema nikakav pravni učinak od samog početka sklapanja. Obzirom je predmetna Potvrda javnog bilježnika izdana za pravni posao koji je ništetan, tada je i sama Potvrda ništetna i pravno nevaljana, te je rezultat prethodno nezakonito provedenog javnobilježničkog postupka. Postupak koji je vođen kod javnog bilježnika, kao povjerenika suda, nije proveden sukladno odredbama Ovršnog zakona i Zakona o javnom bilježništvu te je u izravnoj koliziji sa stajalištem Ustavnog suda koji je zauzet u odluci broj: U-III-488/2001 od 22. siječnja 2004. Ustavni sud, je tako između ostalog, utvrdio da „u odnosu na navode podnositelja da je predmetna nekretnina prodana ovrhovoditelju „daleko ispod procijenjene vrijednosti nekretnine“ podsjeća na svoje pravno stajalište o tumačenju i primjeni članka 97. stavka 4. OZ -a, koje je već izrazio u svojim odlukama broj: U-III-488/2001 od 22. siječnja 2004. i U-III 1112/2001 od 19. veljače 2004., u kojima je među ostalim navedeno sljedeće: „Prodajom nekretnina podnositelja za samo jednu kunu i stjecanjem istih od strane ovrhovoditelja, načelo ovršnog postupka, propisano člankom 6. OZ, teško je narušeno. Ovrha provedena osporenim rješenjima nije udovoljila osnovnom zahtjevu ovršnog postupka, prisilno namirenje tražbine ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave, već ima značaj svojevrsne kazne prema ovršeniku, podnositelju ustavne tužbe. Osnovano podnositelj ističe da je, u konkretnom slučaju, povrijeđena i odredba članka 3. stavka 3. ZPP, prema kojoj sud neće prihvatiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.“. Nadalje, postupak koji je proveden kod javnog bilježnika nije zakonit jer tužiteljima nije detaljno i jasno obrazloženo upozorenje iz članka 322. st. 7. Ovršnog zakona, a što je javni bilježnik bio dužan učiniti. Javni bilježnik bio je sukladno spomenutim kogentnim normama, dostaviti tužiteljima pisanu Obavijest iz članka 322. st. 1. Ovršnog zakona uz upozorenje iz stavka 7. istog članka. Umjesto toga, javni bilježnik je dostavio tužiteljima Zapisnik o priopćenju činjenice od 12. rujna 2019.g. u kojem Zapisniku nije citirana zakonska odredba iz članka 322. st. 7. Ovršnog zakona već je ona formulirana u toj mjeri da je djelomično nerazumljiva, tako da tužitelji nisu znali, niti mogli znati pravne posljedice neodazivanja. U svakom slučaju iz Zapisnika nije razvidno kome je on upućen i tko bi se trebao očitovati. Čitajući Zapisnik ispada da se je ZC trebao očitovati na sadržaj zapisnika jer je jedino on naveden u Zapisniku. Javni bilježnik bio je dužan tužiteljima dostaviti Obavijest, a ne Zapisnik a što je propustio učiniti. Naglašava se kako je spomenuta procedura strogo formalne naravi jer nepoduzimanje pojedinih radnji od sudionika postupka, može za te iste sudionike prouzročiti osobito nepovoljne i teške pravne posljedice, a u

Posl. br. P-818-2021-78

ovom slučaju je došlo do toga da su tužitelji zbog duga od 23.700,00 eura izgubili imovinu koja vrijedi preko 700.000,00 eura. 6 Stoga je Potvrda javnog bilježnika EC iz [adresa] od 25. listopada 2019., posl.br.: OU-271/19 pravno nevaljana, odnosno ništetna te kao takva ne može predstavljati bilo kakav osnova za stjecanje prava vlasništva. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu da naslovni sud, nakon održane glavne donese presudu kojom će prihvatiti glavni tužbeni zahtjev (t. I. izreke), a ako nađe da on nije osnovan da prihvati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (t. II. izreke), te ako ne nađe ni taj tužbeni zahtjev osnovanim da prihvati drugi eventualno kumulirani zahtjev (t. III. izreke), s tim da su tužitelji u tužbenim zahtjevima iz tužbe propustili naziv katastarske općine predmetne nekretnine (ispravili su navedeno u podnesku od 29. listopada 2021.). U svakom slučaju potražuje parnični trošak.

2. U podnesku od 29. listopada 2021. tužitelji su ispravili pogrešku prilikom pisanja tužbe, u dijelu tužbenih zahtjeva u kojem su izostavili naziv katastarske općine, pa su tužbene zahtjeve precizirali kako je to navedeno u t. I. - III. izreke presude.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbene zahtjeve kao neosnovane, a tužbene navode kao netočne.

3. 1. Tuženik prije svega iznosi prigovore procesno-pravne naravi. Prvenstveno ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Navodi da I. tužitelj pripajanjem nije stekao pravo na podnošenje ove tužbe, a to iz razloga što isti nije preuzeo pravo na podnošenje predmetne tužbe, odnosno nije preuzeo prava iz spornog ugovora, a što proizlazi iz Odluke Skupštine I. tužitelja od 27.08.2020., Odluke Skupštine društva Arlen d.o.o. od 27.08.2020. i Ugovora o pripajanju od 27.08.2020. Također, osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije proizlazi iz čl. 3. st. 3. Ugovora o pripajanju od 27.08.2020., a kojim je određeno da se sve radnje poduzete nakon 27.08.2020. imaju smatrati kao radnje poduzete za račun I. tužitelja, a budući je sporni ugovor sačinjen 26.11.2018., to se ne može smatrati da je sporni ugovor sačinjen za račun I. tužitelja, posljedično tomu I. tužitelju ne pripada pravo na podnošenje predmetne tužbe. Nadalje, tuženik smatra da tužitelji u ovoj pravnoj stvari moraju dokazati da im pripada pravo za koje traže sudsku zaštitu. Poziva se na odredbe čl. 186. i čl. 106. Zakona o parničnom postupku, kojima je propisano da tužba, između ostalog, treba sadržavati činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev i dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak, a to znači da podnesci moraju biti razumljivi. Po stavu tuženika predmetna tužba ne sadrži činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dijelom su ti navodi nejasni, a tužba ne sadrži niti dokaze kojima se utvrđuju relevantne činjenice, posljedica navedenog je ta da tužba nije razumljiva. Naime, u tužbi (t. 4 .) se navodi da je sporni ugovor sklopljen „ … iskorištavajući njihove nepovoljne financijske položaje u kojem su se našli, pa su tužitelji zbog svoje situacije, bili primorani pozajmiti novčana sredstva te sklopiti predmetni, za njih krajnje nepovoljan Ugovor. … tužitelj je vratio tuženiku iznos od 19.8000,00 EUR … „. Posljedično tomu tužba ne sadrži: činjenice o tome koji je to ne povoljni financijski položaj, u čemu se isti sastoji, i tko je bio u tom položaju ( parnične stranke, oba tužitelja, jedna od njih, pravni prednik I. tužitelja), a niti sadrži dokaze za utvrđenje tih činjenica; činjenice o financijskom položaju I. tužitelja, postavlja se pitanje kakve veze ima I. tužitelj s financijskom situacijom njegovog pravnog prednika; u čemu se sastoji propust javnog bilježnika, odnosno zbog čega se smatra da isti nije postupio sukladno odredbi čl. 322. st. 7. Ovršnog zakona; činjenice tko je, kada, radi čega i

Posl. br. P-818-2021-78

kako tuženiku vratio iznos od 19.8000,00 EUR. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve – onus proferendi i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje pa tako tužitelji u ovoj pravnoj stvari moraju iznesti sve relevantne činjenice i dokazna sredstva kojim potkrepljuje istinitost svojih tvrdnji, a te tvrdnje trebaju biti jasne, precizne i logične. Stav je tuženika da tužitelj nije iznio jasne i logične činjenice na kojima temelje svo j zahtjev a niti da je predložilo adekvatne dokaze za utvrđenje tih činjenica. U konkretnom slučaju tužba ne sadrži gore nabrojene činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, povrh toga tužba je nejasna, a tužba ne sadrži niti dokaze kojima bi dokazao istinitost relevantnih činjenica, pa je valjalo postupati po čl. 109. ZPP -a i tužitelje pozvati na dopunu tužbe. Tuženik, s obzirom na izloženo, nema saznanja o svim činjeničnim navodima, a što onemogućava kvalitetnu i potpunu raspravu, odnosno zaštitu interesa i prava tuženika, stoga se isti poziva na sljedeće: na čl. 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje), a koja odredba propisuje da sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja i jednakost sredstava); na pravo na pošteno suđenje sadržano u st. 1. čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; - na čl. 5. st. 1. i čl. 7. ZPP-a, a koji propisuju da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke kao i da je tužitelj dužan iznijeti činjenice na kojima temelj svoj zahtjev. Tuženik je doveden u položaj da raspravlja na temelju nepotpunih i nelogičnih tužbenih navoda, a što definitivno otežava njegov procesni položaj, a to je protivno gore nabrojanim propisima ali i načelu pravične ravnoteže stranaka. Načelo pravične ravnoteže među strankama (fair balance) čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje. Sam Ustavni sud RH napominje da prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava zauzetom u predmetu LB INTERFINANZ A.G. protiv R. HRVATSKE (presuda, 27.03.2008., zahtjev br. 29549/04), točka 24. " … načelo jednakosti procesnih oružja zahtijeva postojanje razumne mogućnosti obaju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku". Nakon što tužitelj dopuni tužbu, tuženik će dopuniti i odgovor na tužbu, tuženik trenutno ne može navesti više od iznesenog u ovome podnesku.

3. 2. Tuženik ukazuje da je odredbom članka 329. Zakona o obveznim odnosima propisano da je ništetan ugovor kad netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao i učinio ili se obvezao dati ili učiniti (zelenaški ugovor). Navedena je odredba temelj predmetne tužbe. Za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti - da postaji očiti nerazmjer između onoga što je zelenaš ugovora u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer pristao zbog stanja nužde i teškog materijalnog stanja, te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno okoristio u svoju korist. Dakle, da bi se ugovor smatrao zelenaškim, u vrijeme njegovog zaključenja moraju se ostvari svi citirani objektivni i subjektivni elementi, međutim u ovoj pravnoj stvari ne postoji niti jedna od nabrojanih pretpostavki. U konkretnom slučaju ne postaji očiti nerazmjer između onoga što je tuženik ugovorio u svoju korist i onoga što po ugovoru daje. Naime, točno je da je tuženik pozajmio iznos od 43.500,00 eura, no netočno je da bi tuženiku bio vraćen iznos od 19.800,00 eura, a netočno je i to da predmetni suvlasnički dio vrijedi 700.000,00 eura (radi se o starijoj i relativno ne održavanoj kući, dijelom nelegalnoj i sl.), taj suvlasnički dio vrijedi znatno manje.

Posl. br. P-818-2021-78

Pojašnjava se da je tuženik stekao suvlasnički dio k. č. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - etažna knjiga, i to: suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Agencija u prizemlju zgrade, površine 314,31 m2, u planu označen kao posebni dio "A"; suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio "C". Opisani suvlasnički dijelovi „opterećeni“ su: ovršnim postupkom koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, pod poslovnim brojem Ovr-225/2021-3 od dana 4. svibnja 2021.; zalogom u iznosu od 200.000,00 eura u korist Istarske kreditne banka Umag d.d., OIB: 65723536010, [adresa], a koja je banka i pokrenula ovrhu; zalogom u iznosu od 156.000,00 eura u korist BERN. KI. d.o.o. [adresa], OIB: 67237541421, Slavonska 19; zalogom u iznosu od 125.000,00 eura i 419.250,00 eura u korist IGP d.o.o., OIB: 92458938310, [adresa]. Prema tome, samo glavnica koja opterećuje predmetne suvlasničke dijelove ukupno iznosi 900.250,00 eura, pa ukoliko bi se taj suvlasnički dio i prodao za 700.000,00 eura, premda to nije moguće kako zbog ovrhe tako i zbog činjenice da je iznos nerealno visok, tuženik ne bi stekao „ … nerazmjernu imovinsku korist … “ (t. 4. tužbe), tuženik bukvalno ne bi dobio ništa, „samo“ bi u cijelosti izgubio iznos od 43.500,00 eura, a što za tuženika predstavlja nerazmjernu imovinsku štetu. No, za očekivati je da se predmetne nekretnine prodaju u ovršnom postupku daleko ispod njihove realne tržišne vrijednosti. Nažalost, šteta na strani tuženika je izvjesna. Nadalje, dobra vjera tuženika proizlazi iz činjenice što tuženik, spornim ugovorom (t. 3.), za sebe nije ugovorio nikakvu kamatu, nego samo zakonsku kamatu, ali tek po dospijeću obveze. Također, navodi se i sudska praksa (odluka Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž 2768/2016-4, u prilogu), a koja je zauzela sljedeće pravno shvaćanje „

Činjenica da je primateljica uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bila u stanju nužde i ovisna o skrbi druge osobe ne može samo po sebi značiti da je davateljica uzdržavanja zbog tih razloga ugovorila za sebe nerazmjernu korist. „ Primjenom analogije na konkretan slučaj, proizlazi da sama činjenica založnog opterećenja predmetne nekretnine, ne znači ujedno da je tuženik za sebe ugovorio nerazmjernu korist. S obzirom na izloženo u ovoj pod točci, očito je da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni sudske prakse na koju se pozivaju tužitelji (t. 4.), jednostavno tuženik nije ništa stekao za jednu kunu, a kako je gore i obrazloženo. Niti jedna ugovorna strana spornog ugovora nije pristala na sklapanje istog zbog stanja nužde i teškog materijalnog stanja. Tuženik je poznavao II. tužitelja kao ozbiljnog i uspješnog poduzetnika u sektoru turizma i ugostiteljstva. Prilikom uzimanja spornog zajma, tuženiku je prikazano da predmetni zajam služi kao kratkoročno obrtno sredstvo, te da će se taj zajam vratiti u kraćem vremenu nego što je ugovoreno i bez posebnih poteškoća. Tuženik niti je znao, a niti je imao razloga vjerovati, da su ugovorne strane spornog ugovora u stanju nužde ili teškog materijalnog stanja. S obzirom na izloženo, smatra da je očito da se on nije okoristio okolnostima ostalih potpisnika spornog ugovora u svoju korist, da nije znao za nikakve otegotne okolnosti koje bi postojale na strani potpisnika spornoga ugovora. Zaključno, iz svega navedenog ne proizlaze nikakvi elementi ništetnosti spornog ugovora u smislu odredbi čl. 322. do 329. Zakona o obveznim odnosima.

3. 3. Tuženik ističe da je suprotno navodima tužitelja, javni bilježnik prilikom sastava spornog ugovora i provođenja postupka upisa prava vlasništva postupao u skladu s Ovršnim zakonom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te istima naložiti naknadu parničnog troška.

Posl. br. P-818-2021-78

3. 4. U slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, a s obzirom na to da bi se u tom slučaju tužiteljima „vratilo“ vlasništvo predmetnih nekretnina, tuženik smatra da se i njemu mora vratiti dani zajam u iznosu od 43.500,00 eura, u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Stoga tuženik podnosi protutužbu, a razlozi za nju su obrazloženi u prethodnom dijelu odgovora na tužbu. Predlaže da se, radi utvrđivanja osnovanosti protutužbe izvedu ranije predloženi dokazi. Zahtjev protutužbe u vezi je s tužbenim zahtjevom tužitelja, a to naročito što oba zahtjeva proizlaze iz odnosa između istih osoba te istih nekretnina, pa tuženik smatra da se u cilju utvrđivanja osnovanosti oba zahtjeva moraju provesti identični dokazi. Slijedom izloženog, a u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva tužitelja, tuženik predlaže prihvaćanje protutužbenog zahtjeva u kojem će sud naložiti tužiteljima da mu solidarno isplate iznos od 43.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. rujna 2019. do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećano za pet postotnih poena. Potražuje i parnični trošak od tužitelja.

4. U podnesku od 8. lipnja 2025. tuženik je istakao da predmetni ugovor o zajmu kao i pripadajući ugovor o osiguranju novčane tražbine nisu ništetni niti je uopće moguće govoriti o tzv. zelenaškom ugovoru. Iz samog sadržaja predmetnog ugovora da jasno proizlazi da je riječ o beskamatnoj pozajmici, čije vraćanje tužitelji nisu izvršili u ugovorenom roku, niti su predmetni iznos vratili do dana podnošenja tužbe. Štoviše, tužitelji u činjeničnom supstratu tužbe niti ne tvrde da bi ugovor o zajmu bio ništetan, iako ga obuhvaćaju tužbenim zahtjevom, već spore isključivo o valjanost izabranog sredstva osiguranja potraživanja. U tom smislu ističe da se instrument osiguranja tražbine putem javnobilježničkog osiguranja prijenosom prava vlasništva (fiducijarni prijenos), ne može se smatrati ništetnim, jer sam po sebi: ne stvara nikakve obveze prema tužiteljima kao što bi primjerice bilo kod zelenaških ugovora plaćanja kamata, i sl., ne predstavlja pravni odnos koji bi bio u suprotnosti s prisilnim propisima, te je riječ o supsidijarnom pravnom odnosu koji ovisi o glavnom odnosu (ugovor o zajmu). Nadalje, kada je riječ o institutu fiducijarnog osiguranja, tuženik naglašava da isti podrazumijeva prijenos vlasništva na određenoj imovini s dužnika (fiducijanta) na vjerovnika (fiducijara), s tim da pravo fiducijara da stekne potpuno vlasništvo nastaje tek u slučaju da fiducijant ne ispuni svoju osnovnu obvezu i pritom ne postup i po urednoj obavijesti javnog bilježnika sukladno zakonu. Tužitelji u tužbi, zapravo, dovode u pitanje pravnu posljedicu svojeg vlastitog nepostupanja po dostavljenoj obavijesti javnog bilježnika, točnije, činjenicu da će se u tom slučaju smatrati kako je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik predmetne stvari. Međutim, takva posljedica nepostupanja nije ništetna niti nezakonita, već proizlazi iz jasno propisanih zakonskih odredbi kojima se uređuje institut osiguranja tražbine putem fiducijarnog prijenosa prava. Nečinjenje od strane tužitelja, suprotno zakonom propisanoj proceduri, ne može i ne smije ići na štetu tuženika koji je postupao u skladu sa zakonom. Drugim riječima, stjecanje prava vlasništva od strane tuženika nije rezultat njegove samovolje ili neosnovanog postupanja, već isključiva posljedica propusta samih tužitelja da pravodobno reagiraju na obavijest javnog bilježnika. Tuženik smatra da su tužitelji mogli i suprotno postupiti, odgovoriti na obavijest javnog bilježnika te zatražiti prodaju i odrediti cijenu.

5. Tužitelji u podnesku od 25. rujna 2025. ističu da je poslovni prostor bio uhodan i da je sadržavao sva odobrenja nadležnih tijela za poslovanje te je u cijelosti opremljen svim uređajima i aparatima za obavljanje poslovanja, tako da je vrijednost

Posl. br. P-818-2021-78

nekretnine značajno veća od one koja je procijenjena po građevinskom vještaku. Iako tužitelji drže da tržišna vrijednost predmetnih nekretnina na dan sklapanja ugovora, odnosno tijekom 2018. godine, nije bila manja od ukupno 805.000,00 eura, pri čemu je tržišna vrijednost poslovnog prostora iznosila najmanje 600.000,00 eura, a stana 205.000,00 eura, čak i da se uzme da bi njihova vrijednost bila 617.306,00 eura, postoji očit nesrazmjer uzajamnih davanja. Osim toga, tužitelji su tuženiku u dobroj vjeri vrati li iznos od 19.800,00 eura, što predstavlja gotovo polovicu od ukupnog iznosa zajma. Tuženik je zadržao uplaćeni dio zajma u iznosu od 19.800,00 eura te je ujedno otuđio predmetne nekretnine za svega 23.700,00 eura. Dakle, za dug od 23.700,00 eura tuženik je prvo stekao fiducijarno vlasništvo, a zatim i punopravno vlasništvo na predmetnim nekretninama tužitelja. Ističu da se za sklapanje zelenaškog ugovora, odnosno lihvarskog ugovora kako ga naziva Kazneni zakon propisuje odgovarajuće sankcije. Tako je u članku 242. propisano da svatko tko iskorištava nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje druge osobe, i pri tome primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti, može biti kažnjen kaznom zatvora do tri godine. Tužitelji smatraju da u konkretnom slučaju jasno proizlazi da je riječ o klasičnom primjeru tzv. zelenaškog ugovora, kako je to definirano člankom 329. ZOO-a. Naime, tuženik je iskoristio izuzetno teško i nepovoljno financijsko stanje tužitelja, pružio im je financijsku pomoć u obliku zajma pod ni malo povoljnim i zakonitim uvjetima i koji su u izrazitom nerazmjeru s realnom tržišnom vrijednošću onoga što su zauzvrat morali dati. Tužitelji su zbog svoje izrazito nepovoljne financijske situacije i nemogućnosti pribavljanja sredstava iz drugih povoljnijih izvora, bili primorani prihvatiti ponuđeni zajam u iznosu od 43.500,00 eura iako su uvjeti pod kojima je zajam sklopljen bili izuzetno nepovoljni i štetni za njih. Iako su se tužitelji temeljem predmetnog ugovora obvezali vratiti zajam u iznosu od 43.500,00 eura, tuženiku su u svrhu osiguranja tog povrata prenesena vlasnička prava na nekretninama čija je tržišna vrijednost na dan sklapanja ugovora iznosila najmanje 805.000,00 eura (ili kako vještak navodi 617.306,00 eura. Ako se od iznosa kojeg je procijenio vještak (617.306,00 eura) oduzme konačan iznos duga (23.700,00 eura), proizlazi da je tuženik na temelju tog pravnog posla stekao nezakonitu korist od najmanje 593.606,00 eura. Ako bi to stavili u korelaciju s današnjim vrijednostima, onda se radi o vrijednosti od gotovo milijun eura. Da nije postojao predmetni zelenaški ugovor, tužitelji bi danas imali u vlasništvu imovinu vrijednosti od preko milijun eura, međutim zbog predmetnog ništetnog ugovora to nije slučaj. Iz svega navedenog jasno proizlazi da je nesporno riječ o neprimjereno visokoj koristi koju je tuženik osigurao za sebe u odnosu na ono što je stvarno dao tužiteljima. Drugim riječima, tuženik je iskoristio stanje nužde u kojem su se nalazili tužitelji kako bi kroz pravni posao protivan Ustavu RH i vladavini prava ostvario iznimno disproporcionalnu dobit. Riječ je od gotovo milijun eura koje je tuženik sebi prisvojio temeljem pravnog posla koji je tuženik sklopio isključivo s ciljem stjecanja visokovrijedne imovine u zamjenu za simboličan iznos, a što u svojoj biti predstavlja upravo ono što zakonodavac prepoznaje kao zelenaški ugovor. Ovakav odnos između primljenog i danog u ugovornom smislu ne može se drugačije kvalificirati nego kao pravni posao u kojem je jedna strana, svjesno i s namjerom, iskoristila tešku situaciju u kojoj se nalazila druga strana, čime su ispunjeni svi elementi koji ZOO prepoznaje kao okolnosti potrebne za postojanje ništetnosti. Uzimajući u obzir navode tuženika iz njegova iskaza, a posebno one koji se odnose na prijateljski odnos njega i tužitelja, ističe se da tuženiku nikako nije moglo ostati nepoznato u kakvoj su se teškoj financijskoj situaciji tužitelji nalazili. Smatraju da je tuženiku moralo biti poznato da niti jedna razumna osoba i financijski stabilna osoba

Posl. br. P-818-2021-78

ne bi pristala dati čak dvije nekretnine ukupne tržišne vrijednosti od gotovo milijun eura kao osiguranje povrata zajma od svega 43.500,00 eura, osim ako nije bila u krajnje očajnom i neizvjesnom položaju. Upravo to potvrđuje ne samo postojanje stanja nužde, već i činjenicu da je tuženik to stanje prepoznao i namjerno iskoristio kako bi za sebe osigurao nepoštenu, višestruko veću imovinsku korist. Takvo ponašanje prelazi granice bilo kakve legitimne poslovne prakse i ne može se smatrati poštenim ugovaranjem između ravnopravnih stranaka. Naprotiv, riječ je o svjesnoj zlouporabi okolnosti, odnosno iskorištavanju tuđe slabosti i lošeg financijskog stanja. U ovom slučaju ne postoji čak ni pokušaj opravdanja ili obrazloženja nerazmjernog odnosa ugovornih obveza, nije ugovorena nikakva kamata, mogućnost odgode povrata zajma, fiducija na jednoj nekretnini, a ne na dvije, kojim bi se moglo prikriti očitu nejednakost ugovornih pozicija. Ističu da bi čak i u slučaju kada bi predmetno osiguranje bilo ugovoreno isključivo u odnosu na jednu nekretninu i to onu manje vrijednosti, označenu kao 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E - 3) Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio “C”, da bi i tada postojala očita nerazmjernost između vrijednosti osiguranja i iznosa odobrenog zajma. Naime i ta jedna nekretnina višestruko nadilazi iznos od 43.500,00 eura koliko je iznosio predmetni zajam, što dodatno potvrđuje da je u ovom slučaju riječ o ekstremnom nerazmjeru ugovornih obveza i koristi na strani tuženika, a štete na strani tužitelja. Drugim riječima, čak ni najminimalniji oblik osiguranja fiducija na jednoj manjoj nekretnini bio bi nerazmjeran, a kamoli prijenos vlasništva obje nekretnine u cijelosti na ime i u korist tuženika. Tužitelji ističu kako nikada ne bi sklopili isti ili sličan ugovor da nisu bili u nepovoljnoj financijskoj situaciji. Međutim, nakon ljeta 2018. godine tužitelji su zapali u financijske probleme, tako da je tadašnjem društvu ARLEN d.o.o. blokiran poslovni račun, a blokadom računa onemogućeno mu je izvršavati tekuće poslove i podmirivati tražbine drugih vjerovnika. Osim trgovačkog društva, i tužitelj ad2 također je bio bez novčanih sredstava jer je svu svoju privatnu imovinu uložio u poslovanje društva i podmirenju njegovih dugova. Obzirom da je društvu bio blokiran račun, to se nisu mogle uredno ispunjavati obveze prema vjerovnicima društva, pa su tužitelji, koji su pali u velike financijske poteškoće, sklopili predmetni ugovor kako bi mogli „odblokirati“ poslovni račun. Koliko je predmetni Ugovor nepovoljan za tužitelje, govori i sama činjenica da istim Ugovorom uopće nije utvrđeno ili predviđeno da se tuženik, koji stječe svojstvo fiducijara, obvezuje da će tužiteljima, ako mu po dospijeću ispune tražbinu, vratiti stvar u njihovo vlasništvo. Cijeli ugovor, koji je unaprijed pripremljen i predočen tužiteljima, koncipiran je i usredotočen isključivo na način kako će tuženik steći punopravno vlasništvo predmetnih nekretnina, a da se pritom zanemaruju prava i interesi tužitelja kao dužnika, kao i njihovo dostojanstvo i ugled. Sam tekst ugovora, koji je u cijelosti unaprijed pripremio i tužiteljima predočio tuženik, u svojoj je strukturi i sadržaju koncipiran isključivo u cilju zaštite interesa tuženika i njegovog pitanja vlasništva, pri čemu se prava, položaj i legitimna očekivanja tužitelja kao zajmoprimaca u potpunosti zanemaruju. Osim toga, predmetnim Ugovorom nije ostavljena ni najmanja mogućnost za bilo kakvu fleksibilnost u otplati duga (produljenje roka), niti je predviđen bilo kakav mehanizam zaštite tužitelja u slučaju djelomične otplate tražbine ili opravdanog zakašnjenja s ispunjenjem obveze, već predmetni ugovor služi isključivo kao instrument koji neizbježno vodi prema potpunom prijenosu prava vlasništva nekretnina na ime i u korist tuženika.

6. Na ročištu održanom 3. listopada 2025. tuženik je očitujući se na prethodne navode tužitelja, naveo da predmetni ugovor o zajmu nema niti jednu ugovornu

Posl. br. P-818-2021-78

odredbu koja bi predstavljala zelenaški ugovor štoviše riječ je bila o beskamatnoj pozajmici. Slijedom toga budući ugovor o zajmu takvog sadržaja nije i ne može biti zelenaški ugovor posljedično tome ne može biti ni ugovor o osiguranju novčane tražbine. Ugovorom o osiguranju novčane tražbine ugovorne stranke osiguravaju tražbinu, a ne preuzimaju se nikakve obveze. Iz provedenog postupanja kod javnog bilježnika razvidno je da tužitelji nisu postupili po pozivu javnog bilježnika te ga nisu obavijestili o cijeni za koju predlažu da se predmetne nekretnine prodaju. Posljedično tome nastupila je posljedica propisana zakonom te je tuženik postao vlasnikom nekretnine. Ovako postavljenom tužbom proizlazilo bi da je samo zakonsko uređenje "zelenaško". Hipotetski da je tužitelj odgovorio javnom bilježniku i izjasnio se o prodajnoj cijeni predmetna nekretnina bi se dalje stavila na javnu dražbu za prodaju po toj cijeni te se stoga nikada ne bi postavilo pitanje je li predmetni ugovor stranaka zelenaški ili nije. U svezi toga ističe da ugovor ili je ili nije zelenaški te ne može ovisiti o tome na koji način je jedna ugovorna stranka postupala u okviru zakonske procedure kod unovčenja fiducije odnosno nekretnine osigurane fiducijom. Istakao je da jedini razlog zašto su tužitelji "ostali" bez nekretnine odnosno zašto je iste stekao tuženik jest što se tužitelj nije očitovao po pozivu javnog bilježnika. Smatra da je potrebno imati na umu da su se stranke sporazumjele da potraživanje tuženika osiguraju fiducijom iz razloga što su na predmetnim nekretninama već ranije bila upisana založna prava drugih vjerovnika u ukupnom iznosu više od nekoliko stotina tisuća eura. Stoga je tuženik stekao nekretninu koja je opterećena spomenutim založnim pravima koja tužitelj isto tako nije nikada podmirio. U praksi je vrlo često da se vjerovnici žele osigurati fiducijom iz razloga što je riječ o takvoj vrsti osiguranja koja omogućuju bržu naplatu potraživanja jer se ne provodi ovršni postupak kao što je to slučaj u pogledu naplate potraživanja koje je osigurano založi pravom. Takav ovršni postupak može trajati godinama dok unovčenje nekretnine osigurane fiducijom putem javnog bilježnika traje svega nekoliko mjeseci. Istaknuo je da fiducija nema za cilj da vjerovnik postane vlasnikom nekretnine nego ima za cilj brzu prodaju nekretnine i unovčenje te namirenje vjerovnika. Stjecanje nekretnine od strane vjerovnika tek je sekundarni učinak i to smo u slučaju pasivnosti dužnik. Naglasio je da zakonom nije propisan najniži iznos potraživanja koji se može osigurati fiducijom, odnosno kakav bi trebao biti omjer između potraživanja i osigurane stvari. Ovakvim tumačenjem od strane tužitelja otvara se prostor zlouporabe ovog instituta koji bi dužnici pristali osigurati potraživanje vjerovnika zasnivanjem fiducija za niži iznos, a zatim se u postupku unovčenja ne bi očitovali o cijeni te nakon prijenosa vlasništva nekretnine na vjerovnika ustrajali sa ovakvom tužbom. Predmetni ugovor potvrđen je od strane javnog bilježnika što znači da je isti tužiteljima pročitao i rastumačio sve ugovorne odredbe pa se ne može govoriti o tome da bi jedna ugovorna strana eventualno iskoristila lošu ekonomsku ili životnu situaciju druge strane.

7. Na ročištu održanom 9. prosinca 2025., nakon saslušanja svjedokinje EC, tužitelji su naveli kako iz iskaza svjedokinje proizlazi da dužnicima nije dostavljena obavijest iz čl. 322. st.1. Ovršnog zakona čime je počinjena procesna pogreška u strogo formalnom postupku naplate tražbine, a osim toga da je jasno kako je javni bilježnik kao sudionik prodaje, unatoč činjenici što je bio svjestan da se radi naplate tražbine tuženika, tužitelj gubi nekretnine daleko veće vrijednosti od same tražbine, nije poduzeo nikakvu radnju kako bi otklonio takvu očitu neravnopravnost u međusobnim činidbama, iako je to po načelu savjesnosti i poštenja bio dužan učiniti sukladno čl. 33. Zakona o javnom bilježništvu. Iz samog spisa javnobilježničkog predmeta da je razvidno da se predmetna nekretnina otuđila u vrlo kratkom roku, a

Posl. br. P-818-2021-78

osim toga da javni bilježnik umjesto da je zastao s postupkom naplate da je čak i požurivao upis prava vlasništva. Stoga smatraju da je tijekom postupka utvrđeno kako su tužitelji radi manjeg iznosa tražbine izgubili vrijednu imovinu što zasigurno nije cilj ni smisao osiguranja naplate tražbine zbog čega smatra ju kako je tužbeni zahtjev osnovan pa predlažu da sud isti prihvati te obveže tuženika na naknadu parničnih troškova.

7. 1. Očitujući se na navode tužitelja, tuženik je naveo da su netočni navodi da javni bilježnik nije postupio sukladno obvezi iz čl. 322. Ovršnog zakona. Smatra da je iz javnobilježničkog spisa vidljivo da je javni bilježnik pozvao dužnike da predlože kupoprodajnu cijenu, a spisu prileže i dostavnice iz kojih je razvidno da su dužnici zaprimili taj poziv. Nadalje vezano uz navode o navodnom nepostupanju u skladu s odredbama zakona o javnom bilježništvu ističe se da je svjedokinja izjavila da se uvjerila da govor odgovara stvarnoj volji stranaka. Navodni nerazmjer zajma i vrijednosti nekretnine je potpuna fikcija s obzirom da je već u vrijeme sklapanja ugovora nekretnina bila opterećena s oko 800.000,00 eura samo glavnice, dakle više od same vrijednosti nekretnine. Također ističe da svjedokinja nigdje u iskazu nije rekla da je požurivala postupak, a kako to navode tužitelji. Također s obzirom na postavljeno pitanje potrebno je ponoviti da tužitelji nisu vratili niti dio duga već da se navedeni iznos odnosio na prijašnji dug kako je to već tuženik iskazivao. Zaključno , pravni posao sklopljen između stranaka nije protivan prisilnim propisima i nije ništetan. Predmetni ugovor nikako ne može biti zelenaški jer se njime isključivo osigurava tražbina tuženika. Predmetni ugovor sklopljen je na isključivu inicijativu ovdje tužitelja, zatim se tužitelj nije odazvao, odnosno oglušio se na pozive javnog bilježnika da se očituje o prodajnoj cijeni. S druge strane se tuženiku svakom koraku držao ugovornih i zakonskih odredbi. Ovršni zakon propisuje posljedice u slučaju da se protivnik osiguranja ovdje tužitelj ne ispuni tražbinu i ne očituje o prodajnoj cijeni. Dakle prijenos vlasništva ne temelji se na ugovornim odredbama već na kogentnim zakonskim normama. Stoga bi sud usvajan jem tužbenog zahtjeva de facto zakonske odredbe ocijenio nezakonitima. Tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti kao neosnovane.

8. U ovom postupku odlučeno je zajedno raspravljati o tužbi i protutužbi.

9. Na ročištu glavne rasprave održane 26. rujna 2023. nije pristupio tuženik – protutužitelj, a niti njegovi tadašnji punomoćnici iako su uredno pozvani, a nisu opravdali izostanak, pa se tužitelji zastupani po punomoćniku nisu željeli upustiti u raspravljanje povodom protutužbenog zahtjeva.

9. 1. Stoga je raspravnim rješenjem od 26. rujna 2023. utvrđeno da se protutužba smatra povučenom u skladu s odredbom čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP). Kako bi se donio pisani otpravak tog rješenja i kako navedeno ne bi dovelo do zastoja u daljnjem postupanju povodom tužbenog zahtjeva, protutužba je izdvojena u predmet posl. br. P-997/2023. Nakon što je sud odbio prijedlog tuženika – protutužitelja za povrat u prijašnje stanje, te pravomoćnošću tog rješenja (županijski sud je odbio žalbu) postupak povodom protutužbe je pravomočno završen.

Posl. br. P-818-2021-78

10. U dokaznom postupku pročitani su povijesni izvadak iz sudskog registra ( str 10-13), zapisnik o priopćenju činjenice ( str. 14-19), izvadak iz ZK (str. 20-34, 70- 73), ugovor o pripajanju (str. 51-55), zapisnik sa skupštine društva Arlen Managment d.o.o. ( str. 56), ugovor o pripajanju (str. 57-62), zapisnik sa skupštine društva Arlen d.o.o.(str. 63), ugovor o pripajanju ( str. 64-68), obavijest Fine ( str. 84), potvrda (str.90), isprave: ugovor o zajmu i osiguranju novčane tražbine, zapisnik o priopćenju činjenica, potvrda od javnog bilježnika iz javnobilježničkog spisa EC (str. 100-120), dopis s dokumentacijom Fine (str. 129-258), iskaz II. tužitelja ZCĐ i zz I. tužitelja, iskaz tuženika ZC koji su saslušani na ročištu od 23. veljače 2023. (str. 282-288), dopis IKB d.d. (str. 393), zapisnik o održano uviđaju od 15. studeni 2024. s iskazom mjerničnog vještaka (str. 317-319), etažni elaborat ( str. 323-327), nalaz i mišljenje sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Denisa Lakošeljca od 22. veljače 2025. (str. 334-353), preslik javnobilježničkog spisa OU-218/2019, OU 271/2019 ( str. 362-386), dopuna nalaza vještak Denisa Lakošeljca od 22. lipnja 2025. (str. 388-391), dopis javnog bilježnika s potvrdom javnog bilježnika, službenim bilješkama i drugim ispravama (str. 434-463), pisano očitovanje vještak Denisa Lakošeljca od 2. prosinca 2025. ( str. 464-468, 469-473), iskaz svjedokinje EC koja je saslušana ročištu od 9. listopada 2025., spis javnog bilježnika EC OU-218/2019, OU 271/2019 koji prileže ovom spisu.

11. Glavni tužbeni zahtjevi, a niti eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi, nisu osnovani.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine od 26. studenog 2018., sklopljenog između tuženika, kao zajmodavca i predlagatelja osiguranja s jedne strane te trgovačkog društva ARLEN d.o.o. [adresa] i II. tužitelja ZCĐ, oboje kao zajmoprimaca i protivnika osiguranja s druge strane, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku EC pod posl. br. OV-4435/2018 dana 26. studenog 2018., zatim utvrđenje ništetnom i pravno nevaljanom Potvrde izdane po javnom bilježniku EC dana 25. listopada 2019. pod posl. br. OU-271/19, da je taj postupak posl. br. OU-271/19 pravno neosnovan, te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe navedenog Ugovora i Potvrde i uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika i to brisanjem prava vlasništva s njegovog imena te upisom prava vlasništva na ime i u korist trgovačkog društva Arlen d.o.o. [adresa] u odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica], Suvlasnički dio: 1. i Suvlasnički dio: 3., a što je tuženik dužan trpjeti (glavni tužbeni zahtjev), zahtjev za isplatu tužiteljima novčanog iznosa od 700.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) te zahtjev za poništenje Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine od 26. studenog 2018., te utvrđenje ništetnom i pravno nevaljanom Potvrde izdane po javnom bilježniku EC dana 25. listopada 2019. pod posl. br. OU-271/19, da je taj postupak posl. br. OU-271/19 pravno neosnovan, te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je bilo prije provedbe navedenog Ugovora i Potvrde i uknjižbe prava vlasništva na ime tuženika i to brisanjem prava vlasništva s njegovog imena te upisom prava vlasništva na ime i u korist trgovačkog društva Arlen d.o.o. [adresa] u odnosu na nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica], Suvlasnički dio: 1. i Suvlasnički dio: 3., a što je tuženik dužan trpjeti (drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev).

Posl. br. P-818-2021-78

13. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja istaknut od strane tuženika. Naime, trgovačko društvo ARLEN MANAGEMENT d.o.o. [adresa] je pravi sljednik trgovačkog društva ARLEN d.o.o. [adresa]. Tom društvu je pripojeno društvo ARLEN d.o.o. [adresa] upisano u registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS: 040051245, OIB: 81085251755, na temelju odluke Skupštine društva ARLEN MANAGEMENT d.o.o. [adresa], upisano u registar Trgovačkog suda u Pazinu s MBS: 130107010, OIB: 15562043258, od dana 27. kolovoza 2020. i Odluke skupštine društva ARLEN d.o.o., od dana 27. kolovoza 2020., kojima je dano odobrenje na Ugovor o pripajanju od 27. kolovoza 2020. Čitanjem Ugovora o pripajanju (str. 51-68) utvrđeno je da ARLEN d.o.o. kao pripojeno društvo, s danom upisa pripajanja u sudski registar trgovačkog suda prenosi na društvo preuzimatelja ARLEN MANAGEMENT d.o.o. cijelu svoju imovinu kao i sva prava i obveze. Prema tome, s obzirom na to da je trgovačko društvo ARLEN d.o.o. [adresa] koje je pripojeno trgovačkom društvu ARLEN MANAGEMENT d.o.o. [adresa], sklopilo predmetni Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine, a da su na trgovačko društvo ARLEN MANAGEMENT d.o.o. prilikom pripajanju prenesena sva prava i obveze trgovačkog društva ARLEN d.o.o. [adresa], to je I. tužitelj ARLEN MANAGEMENT d.o.o. [adresa] aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe.

14. Između stranaka nije sporno, a što je utvrđeno i čitanjem materijalnih dokaza, da su tuženik ZC, kao zajmodavac i predlagatelj osiguranja, te trgovačko društvo ARLEN d.o.o. [adresa], zastupan po direktoru ZCĐ (II. tužitelj) i II. tužitelj ZCĐ, oboje kao zajmoprimci i protivnici osiguranja, sklopili 26. studenog 2018. Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine (u nastavku: Ugovor), na temelju kojeg je tuženik kao zajmodavac na dan sklapanja Ugovora izvršio uplatu iznosa od 43.500,00 eura na račun zajmoprimca (II. tužitelja), a koji iznos su se zajmoprimci obvezali vratiti najkasnije do 31. kolovoza 2019., kao dana dospijeća. Nije sporno da je radi osiguranja predmetne tražbine iz Ugovora, na zajmodavca preneseno vlasništvo na nekretninama zajmoprimatelja, i to na posebnim dijelovima nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), a zajmoprimci su dozvolili zajmodavcu da može neposredno na temelju tog Ugovora, bez ikakvog daljnjeg odobrenja, suglasnosti ili dozvole i sukladno njegovim odredbama izvršiti prijenos prava vlasništva na predmetnim nekretninama za svoju korist uz zabilježbu da je fiducijarni prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja predmetne tražbine. Nadalje, nije sporno da su stranke ugovorile da u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem tražbine, zajmodavac - predlagatelj osiguranja može radi namirenja te tražbine, neposredno na temelju sporazuma iz ugovora postupiti na način utvrđen odredbama Ovršnog zakona kojima se uređuje postupak namirenja tražbine iz imovine na kojoj je vlasništvo preneseno u korist zajmodavca radi osiguranja tražbine, te da su zajmoprimci – protivnici osiguranja suglasni da se na temelju tog ugovora radi ostvarenja naplate svih tražbina može neposredno provesti prisilna ovrha na predmetnim nekretninama u cijelosti. Čitanjem Ugovora utvrđeno je da su stranke suglasno utvrdile da su upoznate s pravima i obvezama koje za njih proizlaze iz tog Ugovora te da glede njih nema očitog nesrazmjera u trenutku zaključenja Ugovora.

14. 1. Nadalje, nije sporno, a što također je također utvrđeno čitanjem spisa javnog bilježnika EC posl. br. OU-218/19, veza OU-271/19, da je javni bilježnik EC **.**.2019. sastavila Zapisnik o priopćenju činjenice

Posl. br. P-818-2021-78

pod posl. br. OU-218/19 (nakon što je tuženik istog dana pristupio u njezin javnobilježnički ured i zatražio da javni bilježnik sastavi zapisnik o priopćenju činjenica) u kojem je utvrđeno da je tuženik zatražio da se predmet osiguranja povrata novčane tražbine unovče putem javnog bilježnika, dakle, posebni dijelovi nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake 1. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) i 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), sve radi osiguranja povrata iznosa od 43.500,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate te svih eventualnih troškova sudskog spora ili ovrhe odnosno odgovarajuće naplate ove tražbine.

14. 2. Nije sporno ni da je javni bilježnik EC dana 25. listopada 2019. izdala Potvrdu posl. br. OU-271/19 (nakon što je 23. listopada 2019. u njezin javnobilježnički ured pristupio tuženik zatraživši da mu izda potvrdu o punopravnom vlasništvu predmetnih nekretnina) kojom je potvrđeno da ARLEN d.o.o. [adresa] i ZCĐ (II. tužitelj) nisu u skladu s odredbom čl. 322. st. 1., st. 2. i st. 7. Ovršnog zakona u zakonskom roku od 30 dana postupili odnosno obavijestili javnog bilježnika da se unovči preneseni predmet osiguranja preko javnog bilježnika , te da se zbog proteka roka od 30 dana za očitovanje zajmoprimaca o tome da li da se preneseni predmet osiguranja – nekretnine, unovče putem javnog bilježnika, a koji rok je počeo teći 17. rujna 2019., dakle, zbog nepostupanja zajmoprimaca – protivnika osiguranja u skladu s odredbama čl. 322. st. 1. i st. 2. Ovršnog zakona – primanjem, ali ne i izjašnjavanjem, na temelju odredbe čl. 322. st. 7. i st. 8. t. 1. Ovršnog zakona smatra da je zajmodavac – predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik nekretnina koje su na njega prenesene radi osiguranja i to za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama, troškovima i porezom, te da su ispunjene pretpostavke za stjecanje punopravnog prava vlasništva zajmodavca – predlagatelja osiguranja, a što je također utvrđeno uvidom u predmetni spis javnog bilježnika EC.

14. 3. Konačno, ni sporno ni da je na temelju navedene Potvrde javnog bilježnika EC posl. br. OU-271/19 od 25. listopada 2019. izvršena uknjižba punopravnog prava vlasništva u korist tuženika, u zemljišnoknj ižnom predmetu ovog suda posl. br. Z-15661/2019.

15. Sporno je, je li predmetni Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine ništetan (glavni tužbeni zahtjev – deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti), odnosno pobojan (eventualno kumuliran tužbeni zahtjev – konstitutivni zahtjev za poništenje) te s tim u svezi je li Potvrda javnog bilježnika EC posl. br. OU-271/19 od 25. listopada 2019. ništetna i pravno nevaljana, kao i iznosi li vrijednost predmetnih nekretnina 700.000,00 eura (eventualno kumulirani tužbeni zahtjev – za isplatu 700.000,00 eura), a s tim u svezi i jesu li ispunjeni uvjeti za uspostavu ranije zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora i Potvrde .

16. Iz iskaza svjedokinje EC proizlazi da je bila javni bilježnik u [adresa] u razdoblju od 1. ožujka 2003. do 31. srpnja 2023. Poznate su joj osobe po imenu ZCĐ i ZC, te ih se i sjeća jer su zajedno došli kod nje u javnobilježnički ured prije 7-8 godina, misli 2018., radi sklapanja ugovora o zajmu i osiguranju novčane tražbine. ZC (tuženik) je posudio novac Denisu Živoliću II. tužitelju). Prema njezinom sjećanju misli da se radilo o iznosu od 200.000,00 eura, ali nije sigurna. ZCĐ je dao svoju nekretninu kao osiguranje za povrat posuđenog novca i to u obliku fiducije. Ona je sastavila taj ugovor. Međutim sve je bilo

Posl. br. P-818-2021-78

na njihov prijedlog, pa tako i fiducija. Sve odredbe ugovora im je objasnila, nije bilo nikakvih prigovora. Smatra da su oboje razumjeli svoja prava i obveze iz ugovora. Stranke ugovora su g potpisale i prošlo je jedno određeno vrijeme kada kada joj se u uredu ponovo pojavio ZC te joj rekao da mu ZCĐ nije vratio pozajmljeni nova. S obzirom na to da je bio prošao rok za povrat novca ona je kao javni bilježnik u skladu čini mi se tada čl.277. Ovršnog zakona sastavila zapisnik o priopćenju činjenice koji je otpremljen ZCĐ. On je na taj način pozvan da pristupi u ured, odnosno objašnjeno mu je sve u slučaju da se ne odazove pozivu i koje posljedice nastupaju. ZCĐ se nije odazivao a prošli su svi rokovi predviđeni Ovršnim zakonom. Time su nastupili uvjeti da se prenese pravo vlasništva kuće koja je bila osiguranje s imena ZCĐ odnosno njegove tvrtke Arlen Managemet na ime ZC. Sjećam se da je ZCĐ izjavio da nije problem da predmetnu nekretninu da kako osiguranje jer mu je trebao novac. Nije bilo govora o tome koliko vrijedi nekretnina koja se daje u osiguranje i da se uspoređuje razmjernost vrijednosti u odnosu na pozajmljeni iznos. Činilo joj se da su oni u nekakvom prijateljskom odnosu. Svjedokinja je kroz zapisnik o priopćenju činjenica pozvala ZCĐ da predloži po kojoj bi se osigurana nekretnina mogla prodati. Međutim on na to nije reagirao, a to je ipak proces koji traje jer ne dolazi odmah do prijenosa vlasništva već stranka ima određeno vrijeme da reagira. Da je ZCĐ predložio cijenu po kojoj bi se nekretnina prodala išlo bi se u prodaju, objavio bi se oglas. U svojoj praksi nije imala takav slučaj da se nekretnina prodaje pa ne nije mogla govoriti o detaljima, ali bi se sigurno bili dogovorili kako to učiniti. Ona je podnijela ZK odjelu prijedlog za uknjižbu prava vlasništva. Da nisu bili ispunjeni svi zakonski uvjeti to ne bi bila učinila. Navela je da je o tome što je predmet osiguranja zaključila prema ZK izvatku za predmetnu nekretninu. Prema njenom sjećanju radilo se o kući ili o nekom restoranu. S obzirom na posao koji je obavljala znala je otprilike o tržišnom kretanju cijena nekretnina. Sjeća de da je ZCĐ spominjao da nekretnina koja se daje u osiguranje vrijedio oko 200.000,00 eura. Međutim neovisno o nerazmjeru s pozajmljenim iznosom on to nije dovodio u pitanje jer je smatrao da će pozajmljeni iznos vratiti u dogovorenom roku. Njoj ZC nikad nije rekao da mu je ZCĐ vratio dio pozajmljenog novca. Nakon prijenosa vlasništva nikad više nije s njim o tome razgovarala, dok je ZCĐ je bio kod nje samo kada su sklapali ugovor o zajmu osiguranjem. Njoj stranke nisu govorile o razlozima zašto ZCĐ pozajmljuje novac niti o njegovoj financijskoj situaciji. Ona samo može pretpostaviti da novac pozajmljuje osoba kojoj novac treba i koja je u lošoj financijskoj situaciji, to je najbrži način da dođe do novca. Ona je samo poduzimala one radnje i proceduru koji su bili propisani Ovršnim zakonom. S obzirom da je javni bilježnik nepristrana osoba ja nisam dodatno pozivala ZCĐ niti mu ukazivala na posljedice do kojih će doći. Na upit zašto unatoč nerazmjeru između vrijednosti između osigurane nekretnine i pozajmljenog iznosa se nije pozvala na odredbu čl. 33. st.3 Zakona o javnom bilježništvu koji javnom bilježniku daje mogućnost da uskrati službenu radnju ako se njegovo sudjelovanje zahtijeva radi postizanja očiglednog nedopuštenog ili nepoštenog cilja, navela je da to nije jer su stranke htjele sklopiti ugovor koji su sklopile unatoč upozorenjima koja im je dala.

17. Iz iskaza II. tužitelja ZCĐ proizlazi da je bio vlasnik i direktor I. tužitelja ARLEN MANAGMENT d.o.o., [adresa] do trenutka kada je Trgovački sud po skraćenom stečajnom postupku to trgovačko društvo brisano u ožujku 2022. Prije toga je bio vlasnik i direktor trgovačkog društva ARLEN d.o.o. koji je poslovalo od

Posl. br. P-818-2021-78

1990. do 2019. kada je zbog financijskih problema pripojeno trgovačkom društvu ARLEN MANAGMENT d.o.o. Predmetni Ugovor o zajmu i osiguranju kojeg je on kao fizička osoba i zakonski zastupnik društva ARLEN d.o.o. sklopio 26. studenog 2018. s tuženikom ZC, sklopio je jer je društvo ARLEN d.o.o. koji se bavilo turizmom i ugostiteljstvom zapalo u teške financijske probleme. Naime, to društvo je imalo u zakupu veći turistički objekt u Vabrigi te se 2018. dogodilo da društvo nije uspjelo platiti zakupninu za taj prostor. Budući da je od prije poznavao tuženika jer je s njim bio od ranije u poslovnom odnosu zamolio ga je, da mu, odnosno tvrtki posudi financijska sredstva kako bi zatvorio dug na drugoj strani. Tuženik im je posudio iznos koji je tražio, a to je bilo 43.500,00 eura. Rok vraćanja duga bio je godinu dana. On je bio u tolikoj financijskoj stisci da je na traženje tuženika pristao da radi osiguranja te novčane tražbine da u zalog predmetne nekretnine. O vrijednosti nekretnina tada nisu govorili. Budući da su oni tuženik usko surađivali, tuženik je znao za njegove teške financijske probleme. Kada su sklapali predmetni ugovor, tuženik je inzistirao da se tražbina osigura kao fiducijarno vlasništvo. Tužitelj je naveo da je laik, ali da može reći da je shvatio značenje fiducijarnog vlasništva. Odrastao je čovjek i zna da ono što je potpisao je dužan ispoštovati. Javni bilježnik im nije detaljno obrazlagao sadržaj predmetnog ugovora već na upit da li pristaje na to, on je rekao da pristaje. Prema njegovu sjećanju, nije bila prisutna ni sama javna bilježnica EC, već njezina suradnica. Tuženik je predložio bilježnika kod kojeg su otišli. Tekst ugovora je pripremljen od strane javnog bilježnika, a prije potpisivanja na mail mu ga je poslao tuženik da ga vidi. U to vrijeme poslovni račun tvrtke ARLEN d.o.o. i njegov privatni račun bili su blokirani. On osobno, a niti tvrtka ARLEN d.o.o. nisu imali druge vrijednije imovine osim predmetnih nekretnina. U ovom trenutku realno dugovanje prema tvrtki IGP d.o.o. iznosi 55.000,00 do 60.000,00 eura. Taj dug prema tvrtki IGP d.o.o. se odnosni za dužnu zakupninu za 2019. Naime IGP d.o.o. je vlasnik 26 apartmana u apartmanskom naselju u Vabrigu, koju je on, odnosno tvrtka ARLEN d.o.o. imao u zakupu. Koliko je njemu poznato, tuženik nije poslovao sa tvrtkom IGP d.o.o. Tuženiku je vratio dio pozajmljenog iznosa u visini od 19.800,00 eura u studenom 2019. Osim predmetnog zajma od njega nije drugo pozajmljivao. Kada ga se pitalo za postupak unovčenja njegovih nekretnina pred javnim bilježnikom, naveo je da o tome praktički nije bio obaviješten. U to vrijeme je živio u [adresa] jer je tamo sezonski radio, a kako se taj postupak unovčenja taman odvijao u vrijeme izbijanja pandemije covid-19 on se nije mogao maknuti iz Austrije jer je bio u karanteni. Poštu od javnog bilježnika je zaprimio njegov knjigovodstveni ured. Ispravio se, misli da je rok vraćanja duga bio 10 mjeseci, a ne godinu dana kako je ranije rekao. Prije pokretanja postupka uručenja tuženik ga je kontaktirao i rekao da ne može više čekati. Misli da je rok vraćanja bio 15. rujna 2019., on mu je dio novca vratio u studenom 2019., postupak unovčenja je pokrenut u veljači 2020. Taj iznos koji mu je platio, tuženik mu nije vratio. Kod bilježnika nitko drugi nije bio prisutan osim njega i tuženika te osoba iz ureda javnog bilježnika koja je radila na ugovoru. Po tužiteljevoj procijeni tržišna vrijednost njegove nekretnine etaže E-3 je minimalno 250.000,00 eura, a ona ima 120m2 i da se uzme da je cijena metar 2.000,00 eura dobije se minimalno taj iznos. Što se tiče etaže E -1 misli da je njezina tržišna vrijednost realno procijenjena, u procjembenom elaboratu budući da je nekretninu precjenjivala ovlaštena osoba u ime IKB-a d.d. Kada mu se predočio zapisnik javnog bilježnika (strana 15-18 spisa) naveo je da mu isti nije poznat. Kada je dobio pozajmljen novac tvrtka je nastavila poslovati onim čime se bavila. U postupku dogovaranja pozajmljivanja novaca tuženiku je objasnio kako će mu vratiti taj novac, a to je bilo iz našeg daljnjeg poslovanja. U to vrijeme su u zakupljenim apartmanima imali od 150 do 200 kreveta, te još toliko u postupku posredovanja preko njihove turističke

Posl. br. P-818-2021-78

agencije. Tada je tvrtka ARLEN d.o.o. imala u vlasništvu i restoran koji su dali u zakup te su i od toga očekivali prihode. Takvim kapacitetima još i više od toga su poslovali od 2005. pa nadalje. O tome je tuženik imao sigurno saznanja jer su 2016. – 2017. imali u zakupu poslovni prostor njegove firme u [adresa], u naravi cca. 15 apartmana. Od svih tih njihovih djelatnosti imali su konsolidirane prihode godišnje između 7 i 15 milijuna kuna. Kada su uzeli ovu pozajmicu bilo je realno očekivati da na osnovu njihovih prihoda taj iznos vrate u dogovorenom roku. Uspješno su poslovali do 2016. i 2019. a problemi su počeli tada, a to zbog zakupa sa tvrtkom IGP d.o.o. 2019. su imali u zakupu druge prostore osim onih na temelju ugovora sa tvrtkom IGP d.o.o. Ne sjeća se, ali ako im je firma tuženika i ranije posuđivala kakav novac on je sigurno njegovoj firmi vraćen. Ne sjeća se da li im je tuženik kao fizička osoba posuđivao drugi novac osim predmetnog pozajmljenog iznosa. Prije sklapanja predmetnog ugovora imali su dugovanja prema tuženikovoj firmi koja su podmirili. Kada su potpisivali predmetni ugovor kod javnog bilježnika EC, ugovor im je pročitan, ali je to učinjeno tako da je ta osoba preletjela dok je čitala, nije se posebno zaustavljala na pojedinim stavkama ugovora, kao što mu je to primjerice učinila javna bilježnica Tanja Ferenc u [adresa], kada je sklapao ugovor sa tvrtkom IGP d.o.o. Nije rekao da je kod javnog bilježnika prilikom čitanja preskočen koji dio ugovora, nego da nije detaljno objašnjavan, moglo bi se reći da je "ovlaš" pročitan. Ne zna kako se zvala službenica koja je u ime javnog bilježnika čitala taj ugovor. Zna da to nije bila javna bilježnica EC, jer nju zna osobno. Kada je dobio ugovor na mail, istog je pročitao. Kada je njegov knjigovodstveni ured zaprimio zapisnik javnog bilježnika naknadno su mu ga poslali sa ostalom poštom koju su mu slali jednom mjesečno. Tada kada je bio u Austriji nije razmišljao da angažira odvjetnika jer je bio u takvim financijskim problemima da ga nije mogao angažirati. Nakon sklapanja predmetnog ugovora s tuženikom nisu plaćali na ikakve dugove ostalim vjerovnicima, primjerice tvrtki IGP d.o.o. ili IKB d.d. Pozajmljeni novac od 43.500,00 eura su utrošili na pokrivanje duga prema tvrtki IGP d.o.o. kako bi platili zakupninu jer su prijetili da će raskinuti Ugovor o zakupu. Kao što je već rekao, njihovi financijski problemi su počeli 2016. ili 2017. zbog krive poslovne procijene vezano za zakup poslovnih prostora u Vabrigi, od tvrtke IGP d.o.o. Iako je imao višegodišnje iskustvo u turizmu krivo je procijenio njihove prihode koje će imati od njihovih apartmana. Kako su financijski prihodi bili manji od očekivanih radi pokrivanja financijske rupe po tom ugovoru o zakupu nadomještali su sa d rugih strana, te su tonuli financijski sve dublje. U nastavku su pokušavali podmirivati zakupninu IGP d.o.o., jer su imali sklopljen 5-godišnji ugovor o zakupu te bi u slučaju raskida tog ugovora bili dužni isplatiti odmah 450.000,00 eura što im nije dolaz ilo u obzir. Zakupnina sa IGP d.o.o. je bila dogovorena da se plaća na više rata godišnje, a bilo je ugovoreno da se u slučaju ne plaćanja ugovor raskida. Iznos od 43.500,00 eura koji je pozajmio od tuženika je bio tada trenutni dug prema IGP d.o.o. koji je morao platiti da ne dođe do raskida ugovora o zakupu. Prihodi koji su se u nastavku poslovanja ostvarivali, služili su radi pokrivanja drugih financijskih rupa prema drugim poslovnim subjektima. Kada je definitivno došlo do raskida u govora o zakupu sa IGP d.o.o. u listopadu 2019. otišao je raditi u Austriju kako bi prehranio obitelj. Prije toga prije nikada nije radio u Austriji. Nikada niti po bilo kojoj osnovi nisu tužili IGP d.o.o. Ta tvrtka nije pristajala na to da se brišu hipoteke u slučaju da im se vrati realni, knjigovodstveno-financijski dug od 55.000,00 eura. Na etaži E-1 i E-3 upisane su dvije hipoteke, jedna 2017., druga 2019., prva upisana hipoteka je trebala biti brisana, ali ne znam zašto nije, to bi trebalo pitati tvrtku IGP d.o.o.

Posl. br. P-818-2021-78

18. Tuženik ZC se u svom iskazu većim dijelom složio s iskazom II. tužitelja. No, istaknuo je da on u trenutku kada su ugovarali pozajmicu nije bio upoznat da je II. tužitelj bio u toliko teškoj financijskoj krizi. Oni su i ranije poslovali i tuženik mu je, odnosno njegova tvrtka, i ranije pozajmljivao ali II. tužitelj je uvijek pozajmljeno vraćao. Kada su se dogovarali kako osigurati dužnu tražbinu hipoteka mu tada nije dolazila u obzir jer na temelju tadašnjeg zemljišnoknjižnog stanja tužiteljeva nekretnina je bila opterećena većim brojem hipoteka. Stoga mu je on predložio, a tužitelj prihvatio da se tražbina osigura na temelju fiducijarnog vlasništava. II. tužitelj mu je nesporno vratio iznos od 19.800,00 eura o čemu mu je potpisao potvrdu, ali taj iznos se odnosi na raniji dug kojeg je on kao fizička osoba imao prema njemu osobno. Po njegovim saznanjima, ostali vjerovnici koji imaju upisane hipoteke na predmetnim nekretninama tužitelja, za brisanje hipoteka, odnosno obustavu ovrha traže da im se podmiri dug u iznosima koji su upisani na ime hipoteka koji su upisani u zemljišnim knjigama. Koliko mu je poznato s obzirom da je on kontaktirao IKB d.d., dug tužitelja prema IKB d.o.o. iznosio je oko 90.000,00 eura + kamate, prije godinu dana (od dana iskazivanja), prema kontaktu sa firmom BERN KI d.o.o. koja također ima hipoteku, njihovo potraživanje prije godinu dana je bio 156.000,00 eura koliko je i sama hipoteka, dok potraživanje IGP d.o.o. prema stanju u zemljišnim knjigama po dvije hipoteke iznosi jedna u iznosu od 125.000,00 eura, a druga 423.000,00 ili 425.000,00 eura. Prilikom solemnizacije ugovora u uredu javnog bilježnika im je osoba imena AC pročitala ugovor i objasnila što potpisuju. On je to od nje posebno tražio, da II. tužitelj bude siguran u što potpisuje jer se radilo o ozbiljnim stvarima te da bude siguran da će mu taj novac vratiti. Prema njegovu mišljenju, II. tužitelj je to razumio. II. tužitelju je prvi put pozajmio novac 2018. u ono vrijeme kada su bili u poslovnom odnosu. Radilo se o 20.000,00 eura. Taj dug je postojao u trenutku kada su sklapali predmetni Ugovor o zajmu. Taj dug od 20.000,00 eura nje uključen u Ugovor o zajmu jer ga nije smatrao bitnim. Teško mu je reći točan datum kada mu je pozajmio 20.000,00 eura, moguće da je to bilo i krajem 2017. Vraćanje tog iznosa od 20.000,00 eura bilo je dogovoreno za nekoliko mjeseci. Nije mu rekao zašto mu treba taj iznos od 20.000,00 eura. U to vrijeme je imao u najmu apartmane u [adresa] i kada je njemu platio sigurno je imao nekakav dug prema nekome drugome, ali to su sada samo njegove pretpostavke. Inače on je uvijek poslovao tako da je uvijek prekraćivao rokove plaćanja, ali bi na kraju uvijek platio. Za taj iznos od 20.000.,00 eura nije tražio nikakvo osiguranje jer mu je bila dovoljna njegova riječ, a pogotovo jer su on godišnje poslovali u iznosima od oko 120.000,00 do 130.000,00 eura. O tom dugu od 20.000,00 eura nisu sklopili nikakav drugi ugovor o dugu. Taj iznos od 20.000,00 eura mu je dao na ruke, misli da je to bio u Brtonigli, nitko osim njih nije bio prisutan. S obzirom na to da mu nije vratio dug od 20.000,00 eura, prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zajmu se želio osigurati te je od njega tražio da upišu fiducijarno vlasništvo u slučaju da ne ispoštuje ugovoreni rok vraćanja duga. Tako je bio siguran da neće kasniti s plaćanjem. Predmetni Ugovor o zajmu sastavili su kod javnog bilježnika u [adresa], jer tamo ima tvrtku i kod tog bilježnika često ovjerava ugovore pa je zato odabrao tog bilježnika. Javni bilježnik je sastavio ugovor, prije toga je bio upoznat što oni traže. Nakon što je javni bilježnik njemu poslao tekst ugovora, on ga je proslijedio II. tužitelju na mail. U predmetni ugovor nije unesena odredba da će se II. tužitelju vratiti nekretnina u vlasništvu ukoliko plati cijeli dug, jer tako piše Zakonu, ne zna točno u kojem. Nije puno prošlo možda 2 -3 mjeseca od dana dospijeća duga pa do trenutka kada je aktivirao fiduciju. S II. tužiteljem se poznaje od 2016., a budući da su bili u poslovnom odnosu to se pretvorilo i u polu prijateljski odnos. O financijskim problemima II. tužitelja je sa njim razgovarao i o tome prvi put je saznao 2019. ili 2020. Prilikom sklapanja Ugovora o zajmu, odnosno

Posl. br. P-818-2021-78

prije, jer sam vidio zemljišni izvadak za predmetne nekretnine tužitelja. Koliko se sjeća IKB d.d. je imao upisanu hipoteku na 1. etaži, a ostali vjerovnici hipoteku na obje predmetne etaže. Nakon što su tužitelji pokrenuli ovaj postupak protiv njega, razgovarao je s II. tužiteljem te ga savjetovao da radi izlaska iz financijske krize proda kuću da podmiri dugove, pa tako i njegov dug, a ne da sada njega tuži, na što mu je on odgovorio da je tužbu podnio samo da dobije na vremenu.

19. Sud je ocijenio istinitim iskaz svjedokinje EC jer je svjedokinja o predmetu spora iskazivala na temelju neposrednih saznanja te u skladu s materijalnim dokazima u spisu. Jedino nije prihvaćen njezin iskaz u dijelu u kojem je iskazivala o visini predmetne pozajmice. Sud smatra da je životno i logično da javni bilježnik ne pamti sve pojedinosti vezano za sve sklopljene (solemnizirane) ugovore u njezinom javnobilježničkom uredu posebno s obzirom na protek vremena i veliki broj stranaka koji zahtijeva javnobilježničku uslugu. Pogotovo što su II. tužitelj i tuženik sklapala više ugovora o zajmu te iste solemnizirali u javnobilježničkom uredu svjedokinje pa nije čudno da je ona pogriješila glede iznosa pozajmice koji je predmet ovog spora.

20. II. tužitelj i tuženik su očekivano iskazivali u skladu s procesnim pozicijama u parnici, s ciljem postizanja uspjeha u sporu. Međutim, s obzirom na utvrđenja iz ostalih izvedenih dokaza, sud je ocijenio istinitim iskaz tuženika, jer je iskazivao uvjerljivo, neproturječno, životno i logično te u skladu s materijalnim dokazima u spisu.

21. Radi utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine (etažnih jedinica E-1 i E-3) na dan 26. studenog 2018. (datum sklapanja ugovora o zajmu) i na dan 28. listopada 2019. (datum prijenosa vlasništva na ime tuženika) te na dan provedenog uviđaja 15. studenog 2024., provedeno je građevinsko vještačenje po sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Denisa Lakošeljca. Iz nalaza i mišljenja vještaka Denisa Lakošeljca od 22. veljače 2025. proizlazi da je prilikom procjene tržišne vrijednosti koristio usporednu metodu. Predmet procjene je poslovni prostor – restoran i manjim dijelom agencija te stan na drugom katu. Restoran se nalazi uz glavnu prometnicu u pravcu [adresa] – [adresa]. Posjeduje vlastito parkiralište i veliku terasu s vanjskim kaminom. Na temelju izvršenog izračuna vještak je procijenio tržišnu vrijednost poslovnog prostora u iznosu 727.143,00 eura. Stan na drugom katu koji je predmet procjene se proteže kroz cijelu etažu, na vrlo dobroj lokaciji. Prema mišljenju vještaka tržišna vrijednost tog stana je 261.587,00 eura. Ukupna tržišna vrijednost cijele predmetne nekretnine (etažnih jedinica E-1 i E-3), prema mišljenju vještaka iznosi 1.002.000,00 eura.

22. S obzirom na to da je vještak u nalazu i mišljenju (procjembenom elaboratu) utvrdio samo sadašnju tržišnu vrijednost nekretnina, u dopuni od 22. lipnja 2025. vještak je utvrdio da je tržišna vrijednost poslovnog prostora na dan 26. studenog 2018. iznosila 422.393,00 eura, a stana 159.777,00 eura, sveukupno 582.170,00 eura. Utvrdio je da je tržišna vrijednost poslovnog prostora na dan 28. listopada 2019. iznosila 447.886,00 eura, a stana 169.420,00 eura, sveukupno 617.306,00 eura.

23. S obzirom na to da su tužitelji imali primjedbe na procjenu tržišne vrijednosti nekretnina smatrajući da tržišna vrijednost predmetnih nekretnina na dan sklapanja ugovora nije bila manja od 805.000,00 eura te da li je prilikom usporedbe cijena uzeo u obzir i položaj predmetne nekretnine uz samu frekventnu glavnu prometnicu [adresa]

Posl. br. P-818-2021-78

– Pazin i blizinu drugih sadržaja, pozvan je građevinski vještak da se pisano očituje. U pisanom očitovanju od 2. prosinca 2025. vještak je naveo da se poredbene nekretnine

– stanovi (u odnosu na procijenjeni stan) nalaze u tzv. naselju Bolnica, a da se predmetna nekretnina nalazi na rubu tog naselja. Za svaku poredbenu nekretninu opisao je udaljenost i njihovu lokaciju. U odnosu na procjenu poslovnog prostora, vještak je naveo da u bazi nekretnina koju izdaje Ministarstvo na području Grada Poreča da nema dovoljno podudarnih nekretnina s predmetnim poslovnim prostorom pa da su odabrane dvije poredbene nekretnine iz obalnih gradova [adresa] i [adresa]. Radi se također o poslovnim prostorima uslužnih djelatnosti, koji se nalaze u blizini centra grada i uz rub frekventne prometnice. Budući da u raspoloživoj bazi podataka kupoprodaja nekretnina na području obalnog dijela Istre nema evidentiranih kupoprodaja restorana u razdoblju 2018. – 2025. korišteni su poslovni prostori s profitabilnim djelatnostima koji su opremljen i, uređeni i u funkciji. Vještak nije mijenjao mišljenje o visini tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina.

24. Na ročištu održanom 9. prosinca 2025. tužitelji su naveli da građevinski vještak u svom očitovanju nije otklonio primjedbe na koje su ukazali ali da su iz razloga ekonomičnosti tužitelji suglasni s procjenom vještaka.

24. 1. Tuženik je smatrao da je procjena tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina nepotrebna, ali je također ukazao da je vještak procijenio vrijednost na dan vrednovanja 22. veljače 2025. umjesto na datume određenu u zadatku. Nakon dopune te pisanog očitovanja, tuženik se nije dodatno očitovao.

24. 2. Nakon izvršene dopune procjembenog elaborata, odnosno procjene tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina na datume određene zadatkom suda, te pisanog očitovanja na primjedbe tužitelja, sud je prihvatio vještačenje građevinskog vještaka ocjenjujući ga stručnim i provedenim u skladu s pravilima struke.

25. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - etažna knjiga, i to: suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), Agencija u prizemlju zgrade, površine 314,31 m2, u planu označen kao posebni dio "A"; suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), Stan na drugom katu zgrade, površine 117,46 m2, u planu označen kao posebni dio "C", utvrđeno je da su opisani suvlasnički dijelovi „opterećeni“ ovršnim postupkom koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, pod poslovnim brojem Ovr-225/2021-3 od dana 4. svibnja 2021., zalogom u iznosu od 200.000,00 eura u korist Istarske kreditne banka Umag d.d., OIB: 65723536010, [adresa], a koja je banka i pokrenula ovrhu, zalogom u iznosu od 156.000,00 eura u korist BERN. KI. d.o.o. [adresa], OIB: 67237541421, Slavonska 19, zalogom u iznosu od 125.000,00 eura i 419.250,00 eura u korist IGP d.o.o., OIB: 92458938310, [adresa]. Prema tome, u trenutku stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina od strane tuženika, samo glavnica koja je opterećivala predmetne suvlasničke dijelove ukupno je iznosila 900.250,00 eura.

26. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., u nastavku: ZOO), ništav je ugovor protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva u kojem slučaju je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ugovaratelj koji je kriv za

Posl. br. P-818-2021-78

sklapanje ništetnog ugovora odgovara za štetu ako protivna strana nije znala niti morala znati za uzrok ništetnosti.

27. Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti (čl. 329. st. 1. ZOO-a).

28. Kako je predmet ispitivanja Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine, a stranke Ugovora su tužitelji kao zajmoprimci i tuženik kao zajmodavac, a posebno s obzirom na visinu dužne tražbine od 43.500,00 eura (tužitelji tvrde da je dužna tražbina iznosila 23.700,00 eura, jer da su tuženiku vratili iznos od 19.800,00 eura, što nisu dokazali jer je iz iskaza tuženika utvrđeno da se taj iznos odnosio na prijašnji dug iz ranijih pozajmica), to je valjalo imati u vidu ponašanje tuženika prema tužiteljima, odnosno ima li elemenata zelenaštva.

29. Pravni učinak zelenaškog ugovora ogleda se u činjenici da je takav ugovor ništav pravni posao, dakle, da pravno ne postoji. Na zelenaški se ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO-a o posljedicama ništavosti.

29. 1. Za nastanak i postojanje zelenaškog ugovora potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

a) objektivna pretpostavka – da između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza postoji očiti nerazmjer u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno nerazmjer između obveza ugovornih strana

b) subjektivna pretpostavka – da je oštećenik pristao na očiti nerazmjer zbog nepovoljnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, lakomislenost ili zavisnost) te

c) subjektivna pretpostavka – da je u vrijeme sklapanja zelenaškog ugovora kod osobe u čiju je korist ugovoreno nerazmjerno davanje (kod "zelenaša") postojalo znanje o tim okolnostima odnosno da je ta osoba znala ili morala znati da se druga osoba nalazi u takvoj situaciji, te njegova namjera da takvu situaciju iskoristi u svoju korist ili korist određene treće osobe. Teret dokaza o navedenim odlučnim činjenicama je na onoj strani koja tvrdi da cijeli ugovor ili koja njegova odredba ima karakter zelenaškog ugovora, a to je u predmetnom slučaju na tužitelju.

30. Po ocjeni ovog suda, u pravnom poslu sklopljenom između pravnog prednika I. tužitelja (ARLEN d.o.o.) i II. tužitelja, kao zakupoprimaca te tuženika, kao zajmodavca, nema elemenata koji bi njihov pravni posao činio zelenaškim u smislu citirane zakonske odredbe. Naime, na temelju izvedenih dokaza – saslušane svjedokinje javne bilježnice EC, iskaza tuženika, ali i iskaza samog II. tužitelja, utvrđeno je da su II. tužitelj, koji je ujedno bio i direktor i ovlaštena osoba trgovačkog društva ARLEN d.o.o. [adresa] i tuženik i prije sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine bili u poslovnom odnosu, odnosno da mu je tuženik, odnosno tuženikova tvrtka i ranije pozajmljivao novac koji je II. tužitelj vraćao, te da je upravo II. tužitelj stupio u kontakt s tuženikom radi sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu, a sve kako bi platio zakupninu poslovnog prostora – turističkog objekta koje je imalo u zakupu trgovačko društvo ARLEN d.o.o. [adresa], a koje je zapalo u financijske probleme. Tuženik nije bio upoznat da je II. tužitelj i njegova tvrtka u tako ozbiljnoj financijskoj krizi da ne bi bio u mogućnosti i ovaj put vratiti pozajmicu. Iako je

Posl. br. P-818-2021-78

II. tužitelj uvijek vraćao tuženiku ranije pozajmice, tuženik je predložio II. tužitelju da se predmetna tražbina osigura fiducijom, na što je on pristao. To je tuženik zatražio iz razloga što su na predmetnim nekretninama tužitelja ranije bila upisana založna prava drugih vjerovnika, odnosno u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu nekretnine su bile opterećene s oko 800.000,00 eura osigurane tražbine samo na ime glavnice, što je više od same tržišne vrijednosti procijenjene od strane građevinskog vještaka. Prilikom sklapanja, odnosno potvrđivanja predmetnog ugovora, javni bilježnik je strankama ugovora pojasnio sve odredbe ugovora pri čemu II. tužitelj nije isticao nikakve prigovore pa tako ni na osiguranje fiducijom. Javni bilježnik, a i sam II. tužitelj je naveo da tada nije bilo govora o vrijednosti nekretnina, odnosno o nerazmjeru između vrijednosti nekretnina tužitelja i tražbine koja se osigurava, te da je on iako laik shvatio značenje fiducijarnog vlasništva. Utvrđeno je i da je javni bilježnik utvrdio da je sklapanja tog Ugovora stvarna volja stranaka.

30. 1. Sud nije utvrdio da je ispunjena niti jedna pretpostavka iz čl. 329. st. 1. ZOO-a na temelju kojih bi se predmetni Ugovor o zajmu imao smatrati zelenaškim. U odnosu na prvu pretpostavku, valja reći kako se doista naizgled čini kako u konkretnom slučaju, u vrijeme sklapanja ugovora postoji očiti nerazmjer između vrijednosti predmeta ugovorom preuzetih obveza. S obzirom na to da je građevinski vještak procijenio tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina u ukupnom iznosu od 617.306,00 eura, a da osigurana tražbina iznosi 43.500,00 eura, doista bi se dalo zaključiti da postoji očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana. Međutim, kada se uzme u obzir da su u trenutku sklapanja predmetnog ugovora, nekretnine tužitelja na kojima je radi osiguranja tražbine iz ugovora izvršen fiducijarni prijenos vlasništva, bile opterećene založnim pravima u korist drugih vjerovnika i to radi osiguranja glavnice u iznosu oko 800.000,00 eura, što je više od vrijednosti nekretnine procijen jene od strane građevinskog vještaka, to se po ocjeni ovog suda ne može smatrati da postoji očiti nerazmjer između vrijednosti osigurane tražbine i vrijednosti nekretnina prenesenih fiducijarnim vlasništvom.

30. 2. Tuženik prilikom sklapanja ovog Ugovora o zajmu nije iskoristio niti II. tužiteljevu eventualnu lakomislenost, a niti njegovo nedovoljno iskustvo, jer je II. tužitelj kao poduzetnik i ranije sklapao ugovore o zajmu te je i sam priznao da je znao da mora ispuniti ugovorne obveze i koje su posljedice neispunjenja te je bio upoznat s značenjem pojma fiducije, odnosno prijenosa fiducijarnog vlasništva. Stoga se ne može govoriti da predmetni ugovor o zajmu niti iz tih razloga ima elemente zelenaškog ugovora.

30. 3. Prema ocjeni ovog suda, tuženik prilikom sklapanja ovog ugovora nije iskoristio nikakvo tužiteljevo stanje nužde, jer kako je već rečeno, izvedenim je dokazima utvrđeno da je upravo II. tužitelj prvi stupio u kontakt s tuženikom radi sklapanja ugovora o zajmu, kao i činjenice da tuženik ničim nije prisiljavao II. tužitelja na sklapanje ovog pravnog posla, što i sam II. tužitelj potvrđuje saslušan kao stranka pa se niti iz tih razloga ne može smatrati da je ugovor zelenaški.

30. 4. Iako je financijsko stanje II. tužitelja (njegove tvrtke ARLEN d.o.o.) doista bilo teško jer nije bio u mogućnosti plaćati zakupninu poslovnog prostora, ali ne toliko iznimno teško da bi bio "prisiljen" sklopiti predmetni ugovor o zajmu u kojem je kao osiguranje ugovoren prijenos fiducijarnog vlasništva na predmetnim nekretninama, a svakako ne predstavlja stanje nužde, posebno kada se uzmu u obzir razlozi zbog kojih

Posl. br. P-818-2021-78

se II. tužitelj (i njegova tvrtka ARLEN d.o.o.) odlučio na "podizanje" predmetnog zajma uz mogućnost gubitka nekretnina koje su po njegovom mišljenju znatno vrijednije (više od 15 puta) od iznosa osigurane tražbine. Iako je tuženik znao da se II. tužitelj (njegova tvrtka) nalazi u financijskim problemima, jer inače ne bi niti tražio pozajmicu, tuženik nije bio upoznat o ozbiljnosti financijske situacije u kojoj se II. tužitelj i njegova tvrtka ARLEN d.o.o. nalaze, a pogotovo što je tuženik (njegova tvrtka) i ranije pozajmljivala II. tužitelju novac koji je on uredno vraćao, pa sud zaključuje da tuženik nije imao namjeru da takvu situaciju iskoristi u svoju korist.

31. S obzirom na to da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 329. st. 1. ZOO-a, predmetni Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine nema karakter zelenaškog ugovora pa samim time ni ništetnog.

32. Slijedom navedenog, s obzirom na to da predmetni ugovor o zajmu nije zelenaški pa time niti ništetan, posljedično tome, ne može biti ni ugovor o osiguranju novčane tražbine. Osim toga, instrument osiguranja tražbine putem javnobilježničkog osiguranja prijenosom prava vlasništva (fiducijarni prijenos), ne može se smatrati ništetnim, jer sam po sebi ne stvara nikakve obveze prema tužiteljima kao što bi primjerice bilo kod zelenaških ugovora (plaćanje kamata i sl.), ne predstavlja pravni odnos koji bi bio u suprotnosti s prisilnim propisima, a osim toga riječ je o supsidijarnom odnosu koji ovisi o glavnom odnosu (ugovor o zajmu). Treba naglasiti, kada je riječ o institutu fiducijarnog osiguranja da isti podrazumijeva prijenos vlasništva na određenoj imovini s dužnika (fiducijanta) na vjerovnika (fiducijara) s tim da pravo fiducijara da stekne potpuno vlasništvo nastaje tek u slučaju da fiducijant ne ispuni svoju osnovnu obvezu i pritom ne postupi po urednoj obavijesti javnog bilježnika u skladu s odredbama Ovršnog zakona.

33. Tužitelji nisu u pravu kada prigovaraju da javni bilježnik EC nije postupila u skladu s obvezom iz odredbe čl. 322. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24, u nastavku: OZ). Naime, uvidom u javnobilježnički spis tog javnog bilježnika posl. br. OU-218/19, veza OU-271/19 te iskaza samog javnog bilježnika pred kojim je sklopljen predmetni ugovor, utvrđeno je da je javni bilježnik pozvao dužnike da predlože kupoprodajnu cijenu, a u tom spisu prileže i dostavnice iz kojih je razvidno da su dužnici zaprimili taj poziv.

34. Neosnovano tužitelji dovode u pitanje pravnu posljedicu svojeg vlastitog nepostupanja po dostavljenoj obavijesti javnog bilježnika, dakle, činjenicu da će se u tom slučaju smatrati kako je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik predmetne stvari. U pravu je tuženik, kada navodi, da takva posljedica nepostupanja nije ništetna niti nezakonita, već samo proizlazi iz propisanih zakonskih odredbi kojima se uređuje institut osiguranja tražbine putem fiducijarnog prijenosa prava. Nečinjenje od strane tužitelja, suprotno zakonom propisanoj proceduri, ne može ići na štetu tuženika koji je postupao u skladu sa zakonom. Dakle, stjecanje prava vlasništva od strane tuženika nije rezultat njegove samovolje ili neosnovanog postupanja, već isključiva posljedica propusta samih tužitelja da pravodobno reagiraju na obavijest javnog bilježnika.

35. Što se tiče navoda tužitelja da javni bilježnik nije postupio u skladu s odredbom čl. 33. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu koji javnom bilježniku daje

Posl. br. P-818-2021-78

mogućnost da uskrati službenu radnju ako se njegovo sudjelovanje zahtjeva radi postizanja očigledno nedopuštenog ili nepoštenog cilja, iz iskaza svjedokinje javne bilježnice EC utvrđeno je da to nije učinila jer su stranke htjele sklopiti ugovor unatoč upozorenjima koje im je dala, odnosno da se uvjerila da ugovor odgovara stvarnoj volji stranaka.

36. Slijedom navedenog i utvrđenog, sud zaključuje da nije ništetan predmetni Ugovor o zajmu i o osiguranju novčane tražbine od 26. studenog 2018., te da nije ništetna niti pravno nevaljana Potvrda izdana po javnom bilježniku EC od 25. listopada 2019.

37. Stoga je sud ocijenio neosnovanim glavni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine od 26. studenog 2018., i Potvrde izdana po javnom bilježniku EC od 25. listopada 2019., te posljedično tome i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknj ižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora i Potvrde i uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist tuženika, te je u cijelosti odbijen kao neosnovan (t. I. izreke).

38. S obzirom na već izneseno obrazloženje, a posebno glede tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina (t. 30. 1.) ocijenjen je neosnovanim i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 700.000,00 eura pa je i taj tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (t. II. izreke).

39. Drugim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji zahtijevaju poništenje predmetnog Ugovora o zajmu i o osiguranju novčane tražbine od 26. studenog 2018., i Potvrde izdana po javnom bilježniku EC od 25. listopada 2019., te posljedično tome i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknj ižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora i Potvrde i uknjižbe prava vlasništva na ime i za korist tuženika.

40. Zahtjev za poništenjem ugovora temelji se na pobojnosti, a u skladu s odredbom čl. 330. ZOO-a, razlozi za pobojnost je ograničenje poslovne sposobnosti ili kada je prilikom sklapanja bilo mana volje (zabluda, prijevara, prijetnja).

41. Tužitelji ne obrazlažu razloge na kojima temelje tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog Ugovora i Potvrde. Međutim, sud može samo zaključiti da takav zahtjev temelje na postojanju mana volje prilikom sklapanja pravnog posla. Na temelju dokaznog postupka sud nije utvrdio da bi II. tužitelj prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla bio u zabludi, da je prevaren ili da mu je netko prijetio, a pogotovo nije utvrdio da je poslovna sposobnost II. tužitelja u trenutku sklapanja ugovora bila ograničena.

42. Slijednom navedenog, i svega prethodno obrazloženog, sud ocjenjuje neosnovanim i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za poništenje te posljedično tome i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja pa je i taj tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neosnovan (t. III. izreke).

43. Obje stranke su podnijele zahtjeva za naknadu troškova postupka. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelji su obvezni tuženiku naknaditi troškove postupka.

Posl. br. P-818-2021-78

44. Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka na ime zastupanja po punomoćniku, kod sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 25. listopada 2022., 23. veljače 2023., 3. listopada 2025. (dva puta navedeni trošak), zastupanje na očevidu 15. studenog 2024., sastava podnesaka od 22. studenog 2023. i 9. lipnja 2025., za svaku radnju u iznosu 1.998,00 eura uvećano za PDV, te kod pristupa na ročište za objavu u iznosu 100,00 eura uvećano za PDV, ukupno 20.105,00 eura. Zatražio je i trošak svjedoka EC.

44. 1. U skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, u nastavku: OT) te vrijednosti predmeta spora od 132.722,81 eura, tuženiku je priznat trošak zastupanja na ime sastava odgovora na tužbu u visini 999 bodova prema Tbr. 8/1 OT, zastupanja na ročištima 25. listopada 2022., 23. veljače 2023. i 3. listopada 2025., za svaku radnju u visini po 999 bodova prema Tbr. 9/1 OT, zastupanja na očevidu 15. studenog 2024. u visini 999 bodova prema Tbr. 9/7 OT i sastava obrazloženog podneska od 9. lipnja 2025. u visini 999 bodova prema Tbr. 8/1 OT, te sastava podneska od 22. studenog 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT (punomoćnik je samo obavijestio sud o zastupanju), ukupno 6019 bodova što prema Tbr. 54. OT (1 bod – 2.00 eura) uvećano za PDV 25 % prema Tbr. 46. OT, sveukupno iznosi 15.047,50 eura. Priznat mu je i plaćeni trošak svjedoku EC u iznosu 255,60 eura. Dakle, priznat mu je sveukupni trošak u iznosu 15.303,10 eura.

44. 2. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu 3. listopada 2025. u odnosu na drugi zahtjev za naknadu tog istog troška (tuženik je dva puta zatražio isti trošak).

44. 3. O zahtjevu za naknadu troška pristupa na ročište za objavu, sud zasada nije odlučivao jer se u trenutku pisanja presude ne zna hoće li punomoćnik tuženika pristupiti na to ročište i hoće li mu nastati taj trošak. U slučaju pristupa na ročište o tom trošku će se odlučiti posebnim rješenjem.

45. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljima da tuženiku solidarno naknade trošak postupka isplatom iznosa od 15.303,10 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, a u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troškova je odbijen kao neosnovan (t. IV. i V. izreke).

46. S obzirom na to da su tužitelji izgubili parnicu njihov zahtjev za naknadu troška odbijen je u cijelosti (t. VI. izreke).

U Bujama 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

Posl. br. P-818-2021-78

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. I.-II. tužitelju p.p.

2. tuženiku p.p.