REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-103/2024-12

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, na prijedlog sudske savjetnice Josipe Belamarić u pravnoj stvari tužitelja ALFA CREDIT SL, C / Principe Devergara 109/2, 28002 Madrid, Kraljevina Španjolska, OIB: 57768789523, zastupano po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Andrije Hebranga 27, OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika NO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi isplate, 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. OVRV-3170/2024 od 23. svibnja 2024. i sudi:

Nalaže se tuženiku NO OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju ALFA CREDIT SL OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.550,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 25.04.2024. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku NO OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tužitelju ALFA CREDIT SL OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u visini od 775,00 eura u roku od 15 dana, uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od donošenja ove presude pa do isplate, dok se zahtjev tužitelja za nadoknadom parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev da mu tuženik plati zateznu zakonsku kamatu na trošak ovršnog postupka za razdoblje od 23. svibnja 2024. pa do donošenja ove presude, kao neosnovan odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. OVRV-3170/2024 od 23. svibnja 2024. prihvaćen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovdje tužitelja, te je ovdje tuženiku naloženo da ovdje tužitelju na ime nepodmirenog dugovanja iz ugovora o zajmu ukupni iznos od 2.550,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.04.2024. pa do isplate, kao i da mu nadoknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počev od donošenja navedenog rješenja do isplate, te je radi ostvarenja rečene tražbine određena ovrha općenito na imovini ovdje tuženika.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iz t. I obrazloženja ove presude pravodobno izjavio prigovor u kojem je u bitnom naveo da je javni bilježnik apsolutno nenadležno tijelo za donošenje rješenja o ovrsi, nadalje da nije vlastoručno potpisao nikakav ugovor kao i da tuženik nema odobrenje za rad od strane Ministarstva financija RH. Također naveo je da je tužitelju na račun uplatio iznos od 375,00 eura jer da su ga telefonski ''maltretirali''.

3. Povodom prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Šibeniku broj Povrv-103/24 od 17. veljače 2026. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz Šibenika br. OVRV-3170/2024 od 23. svibnja 2024., čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak.

4. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je u podnesku od 6. ožujka 2023. naveo da su tužitelj i tuženik dana 20. veljače 2024. sklopili Ugovor o zajmu AC-2024- 694, kojim se tužitelj obvezao tuženiku (zajmoprimcu) isplatiti iznos zajma od 1.500,00 EUR, umanjen za troškove obrade u iznosu od 20,00 eura, koji iznos se tuženik obvezao vratiti u roku od 180 dana od dana zaključenja ugovora s uvećanjem koje se odnosi na fiksnu pristojbu u iznosu od 1.050,00 EUR što ukupno čini iznos od 2.550,00 EUR te je tužitelj tuženiku konačno 20. veljače 2024. isplatio iznos od 1.480,00 EUR te na taj način ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku. Tužitelj je istaknuo da Opći uvjeti i Ugovori o zajmu podliježu pravu Kraljevine Španjolske, te da strane svojim odabirom za rješavanje sukoba i odričući se bilo kojeg drugog suda, određuju nadležnost suda prema sjedištu/ prebivalištu/ boravištu zajmoprimca. Prema Općim uvjetima poslovanja tužitelja, a koji su također dostavljeni tuženiku, člankom 4. te u predmetnom ugovoru o zajmu u čl. 2 propisano je da se gore navedeni Ugovor o zajmu sklapa posredstvom usluga daljinske komunikacije, a koje uključuju elektroničku i mobilnu komunikacijsku mrežu i infrastrukturu (mobitel, SMS, e-mail, web stranice Zajmodavca i sl.), a sve u skladu s važećim zakonskim odredbama. Tuženik da je zaprimanjem Ugovora o zajmu AC-2024-694, potvrdio iznos koji je dužan vratiti tužitelju, te je također potvrdio da Otplatni plan određuje točne iznose i status dugovanja, a koji je bio priložen prethodno navedenom Ugovoru o zajmu kao prilog, odnosno tuženik je prije sklapanja Ugovora o zajmu bio upoznat s uvjetima i načinom na koji će morati izvršiti svoju obvezu prema tužitelju. Stoga da prigovor tuženika nije osnovan te da ide ka izbjegavanju obveze plaćanja, s obzirom na to da je tuženik u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu u sklopu s važećim zakonskim odredbama bio upoznat s visinom, načinom i uvjetima otplate. Tužitelj je napomenuo i da je iz čl. 5 predmetnog ugovora o zajmu razvidno da je tuženiku ostavljena mogućnost otkazivanja Ugovora o zajmu prema EU Direktivi 87/102/CEE u roku od 14 dana, a koju isti nije iskoristio. Tužitelj naglašava da prigovor tuženika ne sadržava razloge pobijanja tražbine koja je predmet ovrhe, a niti je tuženik dokazao da je podmirio istu.

5. Na ročištu 10. travnja 2026. zamjenik punomoćnika tužitelja ostao je u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih navoda iznesenih u tijeku postupka, dok je tuženik izjavio da ne osporava da je primio novac na temelju predmetnog ugovora o zajmu, ali da smatra visinu obračunatih kamata na glavnicu nemoralnim i previsokim, kao i da smatra da je potrebno provjeriti dozvolu za rad tužitelja u RH.

6. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem: cjelokupnog spisa javnog bilježnika broj Ovrv-3170/24, a naročito izvod otvorenih stavaka od 24.4.2024. (list 8 javnobilježničkog spisa), Ugovor o zajmu AC-2024-694 od 20. veljače 2024. na listu 42, eurski platni nalog na listu 45, Opće uvjete poslovanja na listu 198-205, Otplatni plan za AC-2023-2868 na listu 191-2, e mail korespondenciju na listu 47-108 te 145- 197, presudu broj Gž Ovr -724/2018 na listu 109-110, presudu broj Gž Ovrv-165/23 na listu 111-112, aneks ugovora o zajmu AC-2024-694 br. 1 na listu 136., odgoda otplatnog plana od 20. ožujka 2024., novi otplatni plan na listu 152., preslik debitne kartice i osobne iskaznice tuženika, preslik obračuna plaća tuženika.

7. Postupajući u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), savjesnom i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. U skladu s čl. 2. st. 1. ZPP-a određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, dok je odredbom čl. 7. ZPP-a određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.550,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime povrata zajma iz Ugovora o zajmu broj AC-2023-2868 od 20. veljače 2024. sklopljenog na daljinu.

10. Među parničnim strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Čitanjem ovjerenog prijevoda sa španjolskog jezika potvrde broj 28668/23 Registra trgovačkih društava u Madridu i potvrde o osobnom identifikacijskom broju sud je utvrdio da je tužitelj upisan u registar trgovačkih društava u Madridu, da ima pravnu osobnost te da je upisani član uprave E. P. Alvarez Arjona, kojem je Ministarstvo Financija - Porezna uprava dodijelila OIB.

12. Čitanjem Ugovora o zajmu broj AC-2023-2868 od 20. veljače 2024. sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor posredstvom daljinske komunikacije, i to SMS porukom ili e-mailom ugovor o zajmu koji se smatra sklopljenim od strane zajmoprimca (ovdje tuženika) u trenutku kada zajmoprimac pošalje zajmodavcu SMS ili poruku elektroničke pošte kojom, u skladu s primljenim uputama, potvrdi zajmodavcu da zahtjeva isplatu zajma. Nadalje, smatra se da slanje navedene SMS poruke od strane zajmoprimca ima jednak pravni učinak kao i običan elektronički potpis Ugovora o zajmu, dok je određeno da se smatra ugovor sklopljenim od strane zajmodavca u trenutku kada zajmodavac isplati zajmoprimcu zajam na njegov račun.

13. Čitanjem članka 3. predmetnog ugovora utvrđeno je da je tuženik bio dužan vratiti zajam u iznosu od 1.500,00 eura, umanjen za troškove obrade u iznosu od 20,00 eura, u roku 180 dana po sklapanju ugovora, s uvećanjem koje se odnosi na fiksnu pristojbu u iznosu od 1.050,00 EUR, a što ukupno čini iznos od 2.550,00 eura.

14. Čitanjem e-mail korespondencije utvrđeno je da je 20. veljače 2024., dakle na dan sklapanja ugovora, tužitelj obavijestio tuženika da mu je odobren zajam u iznosu od 1.500,00 eura sa rokom otplate od 180 dana te mu je dostavljen i otplatni plan, uz naznaku da ako se slaže s uvjetima, da pošalje SMS poruku na naznačeni broj. Najzad, kasnije dana 20. veljače 2024. obaviješten je tuženik da mu je zajam AC-2024- 694 isplaćen na tekući račun.

15. Čitanjem potvrde o isplati utvrđeno je da je tužitelj isplatio na račun tuženika iznos od 1.480,00 eura na ime pozajmice AC-2024-694 dana 20. veljače 2024.

16. Čitanjem aneksa ugovora o zajmu AC-2024-694 br. 1. od 20. ožujka 2024. sud je utvrdio da je tuženik ugovorio odgodu povrata duga za mjesec dana i to uplatom naknade od 360,00 eura, a koji iznos je u suglasju te je istovjetan s iznosom za kojeg je tuženik u svom prigovoru naveo da ga je uplatio tužitelju, ali ne navodeći da je riječ upravo o naknadi za odgodu.

17. Iz svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik podnio zahtjev za zajam na daljinu, da je tužitelj tuženiku posredstvom elektroničke komunikacije odobrio zatraženi iznos, dostavio svu relevantnu dokumentaciju, a slijedom toga, i isplatio ugovoreni iznos zajma, kao i da je otplata predmetnog zajma na zahtjev tuženika prolongirana uz jednokratnu naknadu od 360,00 eura, a koju je tom prilikom tuženik i platio.

18. Tuženik je na ročištu 10. travnja 2026., unatoč navodima iz svog prigovora, priznao osnov tražbine, odnosno da je primio novac od tužitelja po osnovi zajma, no osporio je visinu tužbenog zahtjeva, točnije kamate smatrajući iste previsokima, te je doveo u pitanje dozvolu za rad tuženika u RH, pri čemu je za istaknuti da je isti bio upoznat sa sadržajem predmetnog ugovora o zajmu, da je na uvjete zajma kao i opće uvjete tužitelja pristao te da je novac primio. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika o dozvoli za rad tuženika u RH, isti je irelevantan za rješavanje ove pravne stvari, budući da se tražbina temelji na valjanoj ovršnoj ispravi te da je ista dovoljno određena, dospjela i dokazana, svakako, u postupku je utvrđeno da tuženik ima pravnu osobnost te da mu je Ministarstvo Financija, Porezna uprava RH dodijelila osobni identifikacijski broj - OIB.

19. Nadalje, odredbom čl. 19. Općih uvjeta određeno je da Opći uvjeti i Ugovor o zajmu podliježu pravu Kraljevine Španjolske, to je ovaj sud izvršio uvid u mjerodavne odredbe pravnih pravila Kraljevine Španjolske. Odredbom čl. 1740. Građanskog zakonika određeno je da ugovorom o zajmu jedna osoba predaje drugoj neku nepotrošnu stvar da ju koristi tijekom određenog vremena i potom joj vrati istu, u kojem se slučaju radnja naziva posudba, ili joj predaje novac ili neku drugu potrošnu stvar pod uvjetom da joj ta osoba vrati posuđenu vrijednost u vidu stavke iste vrste i svojstava, u kojem slučaju radnja zadržava naziv zajam. Posudba je u osnovi besplatna, dok jednostavan zajam može biti besplatan ili uz ugovoreno plaćanje kamate. Nadalje su međusobna prava stranaka uređena odredbama čl. 1741. do 1757. Građanskog zakonika. Na ugovore sklopljene na daljinu primjenjuju se odredbe čl. 98. pročišćenog teksta Općeg zakona o zaštiti potrošača i korisnika kojom su odredbom određeni formalni zahtjevi ugovora na daljinu te je između ostaloga propisano da će, u ugovorima na daljinu, trgovac informacije propisane člankom 97.1. dati potrošaču i korisniku na jeziku korištenom u prijedlogu ugovora ili na jeziku koji je odabran za sklapanje ugovora, a u najmanju ruku na španjolskom jeziku, ili će mu ih staviti na raspolaganje putem korištenih sredstava komunikacije na daljinu, u jasnim i razumljivim pojmovima pri čemu se posebno valja pridržavati načela dobre vjere u komercijalnim transakcijama kao i načela zaštite osoba nesposobnih za sklapanje ugovora. Ako se navedene informacije daju na trajnom mediju moraju biti čitljive. Ako ugovor na daljinu koji će se elektronički sklopiti podrazumijeva neku obvezu plaćanja za potrošača i korisnika, trgovac će potonjeg na jasan i istaknut način, i to prije naručivanja, obavijestiti o informacijama iz članka 97.1.a a), e), p) i q). Trgovac treba voditi brigu o tome da potrošač i korisnik kod naručivanja izričito potvrde da su svjesni obveze plaćanja koju ista podrazumijeva. Ako se naručivanje vrši aktivacijom gumba ili slične funkcije, na gumbu ili sličnoj funkciji treba na lako čitljivi način naznačiti samo "narudžba s obvezom plaćanja" ili slična nedvojbena formulacija koja upućuje na to da naručivanje podrazumijeva obvezu plaćanja trgovcu. U suprotnom slučaju, potrošač i korisnik neće biti obvezni ugovorom ili narudžbom.

20. Slijedom navedenoga, a na temelju svjesne i brižljive ocijene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj je sud utvrdio da je među strankama sklopljen ugovor o zajmu na daljinu i to posredstvom elektroničke komunikacije, a za sklapanje kojeg ugovora nije potreban potpis zajmoprimca. Odnosno, tuženik je putem e-maila pravovaljano bio obaviješten o svim bitnim sastojcima ugovora, te je sukladno Općim uvjetima, odnosno, odredbama mjerodavnih pravnih pravila, dao svoj pristanak na sklapanje predmetnog Ugovora o zajmu AC-2024-694. Također, utvrđeno je i da je tužitelj tuženiku isplatio iznos od 1.480,00 eura (uključivo s umanjenjem od 20,00 eura za trošak obrade) dok se sklopljenim ugovorom o zajmu tuženik obvezao vratiti ukupno utuženi iznos od 2.550,00 eura, slijedom čega je tuženik u obvezi vratiti ono što je temeljem sklopljenog ugovora o zajmu primio. Budući da se tuženik obvezao iznos od 2.550,00 eura vratiti tužitelju u roku od 180 dana od sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu AC-2024-694, koji je sklopljen 20. veljače 2024., odnosno po aneksu ugovora o zajmu AC-2024-694 br. 1 (na listu 136.) kojim je produljen rok otplate za 30 dana, stoga jer tuženik nije vratio nisi jednu od rata predviđenih otplatnim planom, to je cjelokupni iznos dospio na naplatu 25. travnja 2024.

21. Iz navedenoga proizlazi da navodi tuženika da on nije vlastoručno potpisao nikakav ugovor nisu od utjecaja na valjanost sklopljenog ugovora o zajmu jer je predmetni Ugovor o zajmu valjano sklopljen na daljinu. Također, navode tuženika da nije u obvezi platiti jer su kamate previsoke, ovaj je sud ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo odugovlačenu postupka i izbjegavanju ugovorom preuzetih obveza.

22. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu zakonskih zateznih kamata, sud je u skladu s čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naložio tuženiku da isplati tužitelju ukupan iznos od 2.550,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

23. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice od 2.550,00 eura temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21; dalje ZOO). U skladu s čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok visina zateznih kamata proizlazi iz čl. 29. st. 2. ZOO. Također, člankom 31. st. 2. ZOO-a određeno je da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

24. Pored svega navedenoga, polazeći od činjenice da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao da bi tužitelju podmirio predmetni dug, to je tužbenom zahtjevu valjalo udovoljiti.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i stavka 5., članka 155. i članka 164. ZPP-a, a tužitelju je u odnosu na vrijednost predmeta spora od 2.550,00 eura po predmetnom prijedlogu za ovrhu, sud obistinio nastali trošak postupka pred javnim bilježnikom u visini od 275,00 EUR, od čega na ime sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave po odvjetniku u visini od 250,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife) s uračunatim PDV-om, te na ime predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u ukupnoj visini od 25,00 EUR (članak 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, “Narodne novine” br. 9/21., 18/22. i 154/22.); nadalje u skladu s Tbr. 8. stavku 1. i Tbr. 9. st. 1., oboje u svezi s Tbr 7. st.1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. i 107/25. - dalje: Tarifa) za sastav podneska od dana 6. ožujka 2026. priznat je trošak u visini od 100,00 bodova, ili u novcu 200,00 eura po Tbr. 54. Tarife s PDV-om (50,00 eura) te za zastupanje na ročištu 10. travnja 2026. u visini od 100,00 bodova ili u novcu 200,00 eura plus PDV (50,00 eura) tj. ukupno po ovom osnovu 500,00 eura, a što zajedno za troškovima nastalim u postupku pred javnim bilježnikom čini ukupno 775,00 eura troška parničnog postupka.

26. Nadalje, sud je odbio tužiteljev zahtjev za nadoknadom preostalog parničnog troška, i to za sastav podneska od 9. kolovoza 2024. na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a jer sadržajno ne predstavlja samostalnu i potrebnu parničnu radnju, te jer isti nije pridonio razjašnjenju stvari niti je bio potreban za vođenje parnice, kao i trošak sudske pristojbe koji je zahtijevan paušalno te tužitelj nije specificirao vrstu i visinu sudske pristojbe čiju naknadu zahtijeva, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja, također, odbijen.

27. U odnosu na obistinjenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od 275,00 eura, ranije trošak ovršnog postupka, a koji po prigovoru postaje dijelom parničnog troška jer se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti utuženog platnog naloga isti ne održava na snazi, za istaknuti je da ista na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 15. svibnja 2026., slijedom čega je suđeno kao u točki II. izreke ove presude.

Šibenik, 15. svibnja 2026.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćniku

- tuženiku, osobno