Zakon.hr

REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-8623/2023-37

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koke tiju, u pravnoj stvari tužitelja SI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Suzane Horvat, odvjetnice u Zagrebu, i ZOGDO CI, **.**.2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju SI iznos od 6.767,75 EUR-a (šesttisućasedamstošezdesetsedam eura i sedamdesetpet eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SI radi isplate od tuženika Republike Hrvatske procesnih zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos glavnice za razdoblje od 26. siječnja 2023. do 17. srpnja 2023., kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da naknadi tužitelju SI troškove postupka u iznosu od 1.936,70 EUR (tisućudevetstotridesetšest eura i sedamdeseteurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 8. svibnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se pred Županijskim sudom u Osijeku vodio kazneni postupak, pod posl. br. K-Us-4/2019., protiv osuđenika PI i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 328. st. 2. i dr. Kaznenog zakona/11. Pravomoćnim Rješenjem Vijeća Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 4. svibnja 2020., protiv imenovanog osuđenika produljen je istražni zatvor, te je određeno da se istražni zatvor može zamijeniti jamstvom, i to polaganjem gotovog novca u iznosu od 3.500.000,00 kn. Tužitelj je 4. svibnja 2020. za korist Državnog proračuna temeljem navedenog rješenja izvršio uplatu jamčevine u iznosu od 3.500.000,00 kn slijedom čega je Rješenjem Vijeća Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Kv I-Us-19/2020 (K-Us-4/2019) od 5. svibnja 2020., ukinut istražni zatvor protiv osuđenika. Na zahtjev tužitelja za povrat jamstva od 22. rujna 2022. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. KvI-Us-19/2020-3 od 13. listopada 2022., ukinuto je jamstvo određeno osuđenom PI u novčanom iznosu od 3.500.000,00 kn / 464.529,83 EUR te je naloženo ovdje tuženiku izvršiti povrat uplaćenog jamstva tužitelju. Predmetno Rješenje postalo je pravomoćno dana 25. listopada 2022. S obzirom da tuženik nije postupio po navedenom rješenju ni nakon više od 2 mjeseca, tužitelj ga je požurio dopisom 10. siječnja 2023., međutim bezuspješno. Sukladno čl. 186. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) tužitelj se Zahtjevom za mirno rješenje spora od 25. siječnja 2023. obratio tuženiku radi povrata jamstva zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Povodom navedenog zahtjeva tuženik je 2. veljače 2023. izvršio povrat jamstva u iznosu od 3.500.000,00 kn / 464.529,83 EUR.

1.1. S obzirom da tuženik nije izvršio plaćanje zakonskih zateznih kamata, dopisom od 9. veljače 2023. zatražio je isplatu istih za period od 26. listopada 2022. do 2. veljače 2023., a na koji se tuženik očitovao na način da je priznao zakonske zatezne kamate za period od 10. prosinca 2022. do 2. siječnja 2023. u iznosu od 1.556,75 EUR, a koje mu da danas nisu isplaćene, dok je otklonio za period od 26. listopada 2022. do 9. prosinca 2022, te za period od 3. siječnja 2023. do 2. veljače 2023. S obzirom da tuženik nije pravodobno tužitelju izvršio povrat uplaćenog jamstva, već tek 2. veljače 2023., tužitelj potražuje sve zakonske zatezne kamate na iznos od 3.500.000,00 kn / 464.529,83 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporava tužbu te se protivi tužbenom zahtjevu po osnovi i visini, ne spori da je Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kvl-US-19/20-3 od 13. listopada 2022. ukinuto jamstvo te da je naloženo tuženiku putem nadležnog ministarstva pravosuđa i uprave vratiti iznos jamstva od 3.500.000,00 kn, kao i da je nakon obraćanja državnom odvjetništvu izvršen povrat iznosa uplaćenog jamstva od 464.529,83 eur / 3.500.000,00 kn dana 2. veljače 2023. putem nadležne FINA-e. Ponavlja kao i u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora da tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate za period od 10. prosinca 2022. do 2. siječnja 2023. u iznosu od 1.556,75 eura (prema obračunu nadležnog ministarstva) što je tužitelju i ponuđeno no isti je odbio sklopiti nagodbu u tom pravcu, pa u tom dijelu tužena priznaje tužbeni zahtjeva i potražuje odgovarajući trošak za taj dio zahtjeva bez obzira na ishod spora. Tuženik nije izvršio isplatu tog nespornog dijela zakonskih zateznih kamata budući da tužitelj nije pristao sklopiti nagodbu na taj iznos bez čega nadležno ministarstvo ne može izvršiti isplatu. Preostale zakonske zatezne kamate 26. listopada 2022. do 9. prosinca 2022., te od 3. siječnja 2023. do 2. veljače 2023. smatra neosnovanim iz razloga što je rješenje Županijskog suda u Osijeku br. Kv -I-US- 19/2022-3 od 13. listopada 2022., zaprimljeno u Ministarstvo pravosuđa i uprave 9. studenog 2022., nakon čega je 2. siječnja 2023. doneseno rješenje o povratu sredstava KLASA:UP/I-400-06/22-02/1921 od 2. siječnja 2023. po čemu je nadležna FINA postupila 2. veljače 2023. Ističe da je tuženik sukladno čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku dužan u roku od 30 dana od zaprimanja zahtjeva donijeti rješenje o povratu sredstava, pa je zahtjev za isplatom zateznih kamata za period od 10. prosinca 2022. do 2. siječnja 2023. osnovan. Tuženik ističe da je rješenje Županijskog suda u Osijeku br. Kv-I-US-19/2022-3 od 13. listopada 2022. postalo pravomoćno 25. listopada 2022. te da u istom nije određen rok za izvršenje povrata sredstava, pa je glede samog povrata iznosa jamčevine bilo potrebno donijeti novo, provedbeno rješenje u smislu odredaba Zakona o izvršenju državnog proračuna za 2022. (NN br. 62/22 i 131/22), a što je i doneseno 2. siječnja 2023., te je isto postalo pravomoćno protekom roka od 30 dana unutar kojeg roka je isplata izvršena. Ističe da rješenje Županijskog suda u Osijeku br. Kv-I-US-19/2022-3 od 13. listopada 2022. o povratu jamčevine kao takvo nije podobno za ovrhu u smislu čl. 25. Ovršnog zakona, odnosno čl. 133. Zakona o općem upravnom postupku, budući da mu nedostaje parici jski rok zbog čega samo to rješenje i nije moglo postati izvršno i kao takvo podobno za ovrhu, odnosno prisilnu naplatu. Samim time niti zatezne kamate ne mogu u korist vjerovnika početi teći od jednog dana nakon pravomoćnosti tj. od 26. listopada 2022. nadalje . Napominje da je predmetno Rješenje dostavljeno odmah FINA-i na provedbu, a uobičajeno postupanje FINA-e u ovakvim situacijama je takvo da ista prvenstveno plijeni sredstva, te nakon proteka određenog roka 30 ili 60 dana vrši isplatu na račun vjerovnika. Tužena ističe da je postupanje FINA-e propisano Zakonom, te podzakonskim aktima te da ona na to nema utjecaj zbog čega se zasigurno ne može smatrati odgovornom za dio zateznih kamata od trenutka zaprimanja Rješenja KLASE:UP/I-400-06/22-02/1921 od 2. siječnja 2023. u FINA-u do same isplate tih sredstava. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u dijelu koji je osporen u cijelosti te traži troškove postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužitelj je tražio isplatu uglavničenih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 6.837,75 EUR s daljnjim zakonskim (procesnim) zateznim kamatama od 26. siječnja 2023., pa do isplate.

3.1. Nakon izvedenog vještačenja, podneskom od 28. travnja 2025. tužitelj je raniji zahtjev postavio kao glavni zahtjev tražeći isplatu 6.767,75 EUR te dodao eventualno kumulirani zahtjev kojim traži isplatu uglavničenih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 5.754,06 EUR s daljnjim zakonskim (procesnim) zateznim kamatama od 26. siječnja 2023., pa do isplate.

4. Analizom konačno specificiranog tužbenog zahtjeva iz podneska od 28. travnja 2025. izvodi se zaključak da tužitelj u pogledu glavnog zahtjeva djelomično povukao tužbu za iznos od 70,00 EUR (smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe - tako i VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.) čemu se tuženik nije protivio, a u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev tužitelj na temelju istog činjeničnog kompleksa i pravne kvalifikacije potražuje uglavničene zakonske zatezne kamate na iznos od 464.529,83 EUR za razdoblja koja se u pretežitom dijelu podudaraju. Dakle, eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traženo je isto što je sadržano u glavnom tužbenom zahtjevu (manje je sadržano u većem).

4.1. Polazeći od odredbi čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP), kojim je propisano da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, kumulacija zahtjeva kako je to postavio tužitelj nije moguća. U konkretnom slučaju nema dva ili više zahtjeva, jer je ponovljen kao eventualni isti zahtjev koji su istaknut (sadržan) ispred njega. Tužitelj ne može zahtijevati da sud prihvati tužbeni zahtjev za određeni novčani iznos ako nađe da nije osnovan tužbeni zahtjev za taj isti novčani iznos (tako izričito i VSRH Rev 1417/02 od 29. rujna 2004.). U protivnom, odluka suda bila bi proturječna kada bi se odbijao glavni zahtjev, a usvajao eventualno kumulirani zahtjev.

4.2. Nadalje, kod eventualne kumulacije tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima, pa stoga kad sud makar i djelomično prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, on nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima (tako i VSRH Rev 1388/21 od 25. siječnja 2022. i Revr 103/02 od 27. listopada 2004.). Uzimajući u obzir navedeno, sud je ocjenjivao isključivo glavni zahtjev tužitelja unutar postavljenih granica sukladno čl. 2. ZPP-a.

5. Tijekom postupka sud je pročitao Rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 4. svibnja 2020. (list 6-11 spisa), Potvrda o plaćanju jamstva (list 12 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 4. svibnja 2020. (list 13 -15 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 13. listopada 2022. (list 16 -17 spisa), Prijedlog za ukidanje jamstva (list 18-19 spisa), Rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 30. ožujka 2022. (list 16 -17 spisa), Požurnica od 10. siječnja 2023. (list 23 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 25. siječnja 2023. (list 24-27 spisa), Očitovanje tužitelja u postupku mirnog rješenja spora od 9. veljače 2023. (list 28 spisa), Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 27. travnja 2023. (list 30 i 52 spisa), Očitovanje tužitelja od 24. svibnja 2023. (list 31-34 spisa), Odgovor tuženika od 27. travnja 2023. (list 35 spisa), Potvrda o povratu jamčevine (list 36 spisa), Rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave KLASA:UP/I-400-06/22-02/1921 od 2. siječnja 2023. (list 50-51 spisa), Očitovanje FINA-e od 3. ožujka 2023. (list 62-63 spisa), Očitovanje Ministarstva pravosuđa i uprave od 15. svibnja 2023. (list 66 spisa), Izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omaziću iz Omazić d.o.o. (list 80-82,104 spisa), Očitovanje Županijskog suda u Osijeku od 8. siječnja 2026. zajedno s dostavnicom (list 119-120 spisa).

6. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Materijalna dokumentacija u spisu ocijenjena je kao vjerodostojna jer stranke nisu istu osporavali.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate uglavničenih zakonskih zateznih kamata na dospjeli iznos glavnice 464.529,83 EUR, a koji je tuženik platio sa zakašnjenjem, zajedno s daljnjim procesnim kamatama.

9. Između stranaka nije sporno:

- aktivna i pasivna legitimacija stranaka;

- da je tužitelj 4. svibnja 2020. za korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na temelju Rješenja Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 4. svibnja 2020., izvršio uplatu jamčevine u iznosu od 3.500.000,00 kn / 464.529,83 EUR;

- da je Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 13. listopada 2022., pravomoćnim 25. listopada 2022., ukinuto jamstvo i naloženo tuženiku (Ministarstvu pravosuđa i uprave) da izvrši povrat uplaćenog iznosa, koje je navedeno ministarstvo zaprimio 9. studenoga 2022.;

- da je tužitelj požurnicom od 10. siječnja 2023. (predanom neposredno Ministarstvu pravosuđa i uprave 11. siječnja 2023.) tražio žurno postupanje po navedenom rješenju;

- da je tužitelj Zahtjevom za mirno rješenje spora od 25. siječnja 2023., zatražio isplatu/povrat jamčevine u iznosu od 464.529,83 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 26. listopada 2022.;

- da je 2 veljače 2023., izvršen tužitelju povrat glavnice u iznosu od 464.529,83 EUR;

- da je tuženik bio u zakašnjenju i da tužitelju svakako pripadaju zakonske zatezne kamate za razdoblje od 10. prosinca 2022. do 2. siječnja 2023.;

10. Sporna je osnova i visina, dakle pripadaju li tužitelju zakonske zatezne kamate za zakašnjelo plaćanje glavnice za razdoblje od 26. listopada 2022. (dan nakon pravomoćnosti Rješenja Županijskog suda u Osijeku kojim je naloženo tuženiku isplata) do 2. veljače 2023. (dan isplate glavnice) izuzev nespornog razdoblja kada je tuženik svakako bio u zakašnjenju računajući od 10. prosinca 2022. do 2. siječnja 2023., kao i u kojem iznosu.

11. Prije svega valja napomenuti da Rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019. od 4. svibnja 2020. predstavlja valjanu pravnu osnovu tuženika za zadržavanje položene jamčevine pa prema tome kada je Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019 od 13. listopada 2022. ukinuto jamstvo i naloženo tuženiku (Ministarstvu pravosuđa i uprave) da izvrši povrat uplaćenog iznosa tužitelju, u biti prestala je pravna osnova tuženika za držanje položene jamčevine, u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, sukladno čl. 1115. ZOO-a.

11.1. Iako u Rješenju Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019 od 13. listopada 2022. nije izričito naveden paricijski rok za dobrovoljno izvršenje, potrebno je napomenuti da Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP) posebno regulira ovršnost rješenja u kaznenom postupku. Naime, sukladno čl. 179. ZKP-a sva rješenja kad postanu pravomoćna su ujedno i ovršna (tako i VSRH Rev 1559/15 od 11. svibnja 2016. i Rev-1318/15 od 17. veljače 2016.).

11.2. Polazeći od navedenog, izvodi se zaključak da je pravomoćnošću navedenog rješenja svakako protekao rok za dobrovoljno ispunjenje (u protivnom ne bi bilo ovršno), odnosno drugim riječima rečeno tuženik je od tada nepošten stjecatelj . S obzirom na navedeno, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na iznos jamčevine, računajući od 25. listopada 2022. kada je Rješenje Županijskog suda u Osijeku, posl. br. K-Us-4/2019 od 13. listopada 2022. postalo pravomoćno, odnosno od idućeg dana kada je tuženik u zakašnjenju (čl. 183. ZOO-a) pa sve do vraćanja navedene jamčevine 2 veljače 2023. (identično shvaćanje zauzeo je i USRH u U-

III/2532/16 16. listopada 2018., VSRH Rev 1422/19 od 22. studenoga 2022. i Rev 1401/12 od 10. veljače 2015.). U tom smislu, valja napomenuti da je primjenom i tumačenjem odredbe čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), Europski sud za ljudska prava zauzeo određena načelna shvaćanja, koja se u konkretnom slučaju također mogu primijeniti:

- teret osiguranja poštivanja presude protiv države je na državnim vlastima (Yavorivskaya protiv Rusije, 2005., stavak 25. i Burdov protiv Rusije, br. 2. 2009.., stavak 69);

- vrijeme potrebno vlastima da postupe po presudi kojom se nalaže isplata novčane naknade treba računati od datuma kada je presuda postala konačna i izvršna pa sve do datuma isplate dosuđenog iznosa (Burdov protiv Rusije, br. 2. 2009., stavci 73. – 76. i 83.);

- stranka ne može biti lišena koristi utvrđene pravomoćnom odlukom kojom joj je dosuđena naknada (Burdov protiv Rusije, 2002., stavak 35.) bez obzira na složenost postupka ili državnog proračunskog sustava.

11.3. Imajući u vidu navedeno, svi prigovori tuženika u pogledu neosnovanosti zahtjeva za isplatom svih dospjelih zakonskih zateznih kamata na iznos jamčevine koji je sa zakašnjenjem vraćen, a kako to tužitelj potražuje, su promašeni jer pravomoćnošću rješenja kojim se nalaže tuženiku povrat jamčevine tuženik je postao nepošten (nesavjestan) stjecatelj i ne može se pravdati na određenu zakonom propisanu proceduru i rokove postupanja iz primjerice čl. 101. Zakon o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) koji se odnosi na odlučivanje isključivo o određenoj upravnoj stvari po zahtjevu stranke, kao i na nepravovremeno postupanje Financijske agencije, iz čijeg se očitovanja od 3. ožujka 2023., može utvrditi da se čekala suglasnost Ministarstva financija, dakle opet tuženika.

12. S obzirom da je izračun visine zakonskih zateznih kamata bio sporan, izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omaziću iz Omazić d.o.o. koji je izračunao zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 3.500.000,00 kn / 464.529,83 EUR za razdoblje od 26. listopada 2022. do 2. veljače 2023., i koje prema njegovom mišljenju iznose 6.767,75 EUR.

12.1. Stranke nisu prigovarale na nalaz i mišljenje vještaka, nisu osporavale matematički izračun niti su tražili da imenovani vještak iznese nalaz i mišljenje na ročištu. Sud ocjenjuje nalaz i mišljenje uvjerljivim, potpunim, u skladu sa postavljenim zadatkom, te ga sud prihvaća i ocjenjuje mjerodavnim za odluku u sporu.

13. Polazeći od navedenog, sud ocjenjuje da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom 6.767,75 EUR na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 464.529,83 EUR za razdoblje od 26. listopada 2022. do 2. veljače 2023.

14. Nadalje, prema odredbi članka 31. st. 1. ZOO-a na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno, dok je prema st. 2. istog članka propisano da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

14.1. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da je prvim stavkom utvrđeno temeljno pravilo zabrane anatocizma tj. obveze plaćanja kamata na dospjelu kamatu, a da drugi stavak propisuje da je anatocizam dopušten samo iznimno, u situaciji kada se sudu podnosi zahtjev za isplatu neisplaćenih kamata. Dakle, procesne (zatezne) kamate iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na dospjele zatezne kamate mogu se zahtijevati nakon prestanka glavnog potraživanja, i to od dana kad je isključivo sudu (ne i državnom odvjetništvu) podnesen zahtjev za njihovu isplatu u apsolutnom iznosu.

14.2. S obzirom da je tužitelj podnio tužbu u ovom postupku 18. srpnja 2023. u kojem je tražio isplatu procesnih kamata na dospjele neisplaćene zakonske zatezne kamate u apsolutnom iznosu, pripadaju mu iste tek od navedenog datuma, a ne kako on to traži od 26. siječnja 2023.

14.3. Neosnovani su prigovori tuženika da se tužitelj s tim dijelom zahtjeva nije obratio Zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu pa da je stoga u tom dijelu zahtjev nedopušten, sukladno čl. 186.a ZPP -a. Naime, kao što je gore navedeno, vjerovnik ima pravo na procesne kamate tek od dana podnošenja takvog zahtjeva pred sudom, dakle one nastaju i dospijevaju tek tada pa prema tome, tužitelj nije ni mogao iste zahtijevati ranije zahtjevom iz čl. 186.a ZPP-a. Isto tako, smisao i svrha postupka iz čl. 186.a ZPP je izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ako se spor može riješiti na miran način, a ako tuženik nije bio spreman priznati cijeli glavni zahtjev, očito ne bi priznao ni sporedni zahtjev. Svako drugo tumačenje bio bi pretjerani formalizam (u tom smislu i VSRH Rev 671/22 od 14. lipnja 2022. i Revr 140/10 od 9. studenog 2011.).

14.4. Slijedom navedenog, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom procesnih zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice od 6.767,75 EUR računajući od 18. srpnja 2023. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan, sve sukladno čl. 31. ZOO-a, stoga je odlučeno kao u točkama I i II izreke.

15. U odnosu na troškove postupka valja napomenuti da je prilikom njihove ocjene sud uzeo u obzir i dispozicije tuženika prije i tijekom ovo postupka. Naime, sukladno čl. 157. ZPP-a ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

15.1. Tuženik je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora N-DO-88/2023 od 27. travnja 2023. priznao osnovanost dijela zahtjeva tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na glavnicu za razdoblje od 10. prosinca 2022. do 2. siječnja 2023. u iznosu od 1.556,75 EUR te je pozvao tužitelja da se očituje o prijedlogu za sklapanje izvansudske nagodbe, na koji prijedlog se tužitelj očitovao tražeći isplatu cjelokupnog iznosa. U odgovoru na tužbu od 17. studenoga 2023. tuženik je u tom dijelu priznao tužbeni zahtjev i potraživao trošak za taj dio zahtjeva bez obzira na ishod spora.

15.2. Analizom držanja tuženika sud ocjenjuje da je tuženik dao povoda za tužbu. Naime, tuženik je još u postupku mirnog rješenja spora bio svjestan svoje obveze za plaćanjem zakonskih zateznih kamata, međutim unatoč tome, a nakon što je tužitelj tražio isplatu cjelokupnog iznosa, nije izvršio plaćanje svoju nespornog dijela novčane obveze. Tuženik je, doduše, priznao utuženu obvezu i spremnost na njeno plaćanje, ali ju je propustio ispuniti u vrijeme njene dospjelosti. S druge strane, tužitelj kao vjerovnik, ima pravo na ispunjenje obveze odmah s njezinim dospijećem. Kako je u vrijeme podnošenja tužbe obveza bila dospjela, a unatoč tome nije bila ispunjena, tuženik je dao povoda tužbi, neovisno o njegovom priznanju obveze (tako i VTSRH Pž- 259/09 od 16. studenoga 2009.). Osim toga, tužitelj je potraživao isplatu od 6.767,75 EUR, a tuženik je priznao dio zahtjeva za isplatu 1.556,75 EUR, a budući da takvom dispozicijom nije promijenjen tarifni razredi iz Tbr. 7. t.1 OT, tuženiku nisu nastali posebni troškovi (u tom smislu i VSRH Rev-312/23 od 27. svibnja 2025.). Prema tome, u svakom slučaju tuženiku ne pripadaju troškovi postupka.

16. Imajući u vidu navedeno, odluka o trošku tužitelju temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 6.767,75 EUR i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

17. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, i sastav podneska od 29. studenoga 2023. (Tbr. 8. t. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 14. veljače 2024., 14. svibnja 2025., 4. studenoga 2025. i 11. ožujka 2026. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR što ukupno iznosi 1.200,00 EUR, a uz PDV iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja u plaćenom iznosu od 264,45 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 57,42 EUR kao i na presudu 114,83 EUR odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 1.936,70 EUR.

17.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7. travnja 2024., i 28. travnja 2024. jer istih u spisu nema, a podnesak od 4. studenoga 2024. nije bio nužan za postupak.

18. Tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate na troškove postupka od 8. svibnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP -a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

19. Svi iznosi koji su bili izraženi u kunama preračunati su u eure prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

20. Slijedom navedenog, o troškovima postupka valjalo je odlučiti kao u točki III izreke presude.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 8. svibnja 2026.

Sudac:

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Pun tužitelja uz sudsku pristojbu na tužbu i presudu;

2. Tuženiku po ZOGDO.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte