Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-115/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi Milki Tuškanec, OIB [osobni identifikacijski broj], Sisak, Ulica Andrije Hebranga 28 , zastupanoj po odvjetnici po službenoj dužnosti Meliti Marić Nekić, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 8. svibnja 2026., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njezine odvjetnice i voditeljice odjela KŽA dr. med. spec. psih., subspec. psihoterapije, istog dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj Milki Tuškanec, OIB [osobni identifikacijski broj], Sisak, Ulica Andrije Hebranga 28, u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 dana, počevši od 30. travnja 2026.

Obrazloženje

1. Na temelju obavijesti NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) o prisilnom zadržavanju uz priležeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je 4. svibnja 2026. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog zadržavanja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe Milke Tuškanec.

2. U obavijesti NPB Popovača, zaprimljene kod ovoga suda 4. svibnja 2026. putem elektroničke pošte se navodi da je Milka Tuškanec u bolnicu zaprimljena 30. travnja 2026., da je dovezena sanitetskim prijevozom u pratnji policije, a po hitnoj intervenciji T1 HMS-a, koji su pozvani od strane sina, prema čijim navodima je pacijentica prijetila suprugu da će ga ubiti, ali i verbalne prijetnje upućene njemu. lz nalaza HMP-a (dr. KŽ): "pacijentica psihomotorno uznemirena, navodi da će ubiti supruga, ne pije psihijatrijske lijekove, ima ideje veličine, sumanute ideje i namjere, nesuradljiva, otežan pregled pacijentice, nedostupna medicinska dokumentacija, bez vidljivih ozljeda, neuračunljiva." Sama pacijentica negira da je ikome prijetila, opisuje da je uzela slike sinova koje je pokidala i zapalila, jer je bila ljuta radi njegovog ponašanja prema njoj. Nakon toga je došao sin i zvao policiju. Navodi da ju suprug stalno provocira, da maritalni odnosi ne 'štimaju'. Opisuje da je sin jučer ušao u njezin stan i pokidao joj mobitel, nakon čaga je ona zvala policiju. U PA vidno uznemirena, agitirana, doima se nepredvidljivo. lznosi da na svom Facebook profilu objavljuje stalno tko ju sve zlostavlja, objavljuje svoje psihijatrijske nalaze i koji je psihijatar napravio što. Navodi da ne uzima nikakve lijekove, niti za somatske niti psihijatrijske bolesti. Od strane policajaca u pratnji se doznaje da su pozvani od strane HMS-a, po dolasku na mjesto događaja su uz pacijenticu bili prisutni sin i suprug. Sin im je rekao da pacijentica ne uzima terapiju, neartikulirano govori, baca stvari po kući, prijeti. Do sada u dva navrata liječena u NPB Popovača, prethodno liječenje od 7. studenoga do 17. prosinca 2025. pod dg: F25.2; F60.3; E11; I10; E78. U jednom navratu kontrola kod dr. K 2024. nakon hospitalizacije u KB Vrapče koja je bila od 18. rujna do 16. listopada 2024. Zadnja kontrola 4. veljače 2026., kada je indicirana hospitalizacija koju odbija. U zadnjem OP se navodi E11; I10; E78, koje pacijentica negira; pregled dijabetologa u 04/2025. kada u th preporučen Rybelsus uz gradaciju terapije, Forxiga 10 mg, te Glucophage XR 1000 mg uvečer. Radi nesuradljivosti, preporučeno izbjegavati injektibilne oblike dbt terapije. Pacijentica je zatražila razgovor sa dežurnim psihijatrom radi otpusta iz bolnice. U razgovoru paranoidna, potpuno bez uvida u svoje stanje, potencijalno agresivna, prijeti tužbama. Odbija bilo kakvu terapiju (i za dijabetes). Mišljenje je liječnika da je pacijentica psihotična, potpuno bez uvida u svoje stanje i da je potrebno pokrenuti postupak za prisilnu hospitalizaciju.

3. Odmah po zaprimanju obavijesti o zadržavanju BŽ u zdravstvenoj ustanovi, ovaj sud je u smislu članka 36. stavka 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj: 76/14. dalje: ZZODS) posjetio prisilnu smještenu osobu u ustanovi te istoj imenovao odvjetnika po službenoj dužnosti, saslušao prisilno zadržanu osobu, a potom i odredio psihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja osnovanosti prijedloga ustanove, ali i u smislu članka 36. stavka 4. ZZODS bez odgode donio i objavio rješenje o nastavku prisilnog zadržavanja dana 4. svibnja 2026. poslovni broj R1-115/2026-5.

4. Nakon što je vještakinja dr. Elviri Koić spec. psihijatrije sudu dostavila nalaz i mišljenje, ovaj sud je u smislu članka 37. stavka 1. ZZODS zakazao ročište za usmenu raspravu, na kojoj je saslušana BŽ, pročitan je predmetni spis broj R1- 115/2026 te su izvršeni uvidi u spise ovoga suda R1-362/2025 i R1-70/2022., kao i što je pročitano nalaz i mišljenje vještaka dr. Elvire Koić.

5. Na ročištu održanom 8. svibnja 2026. NPB Popovača u cijelosti ostaje kod pisanog prijedloga za određivanje prisilnog smještaja pacijentici Milki Tuškanec, te nadležna liječnica navodi da je pacijentici potrebno liječenje, da je pacijentica došla jer su je prijavili muž i sin, koji su zvali hitnu pomoć i policiju, a prema policijskom zapisniku proizlazi da je ista prijetila mužu da će ga ubiti. Dodaje da pacijentica odbija terapiju, da se prijeti prisutnoj liječnici, da je vulgarna, ulijeće u ambulantu prilikom sastanka liječnika i sestara pri razgovoru o drugoj pacijentici. Navodi da je 45 minuta slušala pacijenticu Milku Tuškanec koja je iznosila da liječnica štiti kriminalce koje ona niti ne poznaje.

6. Milka Tuškanec saslušana na ročištu od 4. svibnja 2026. je iskazala da se protivi prijedlogu jer se posvađala sa sinom koji ju je optuživao da telefonski maltretira njegovu bračnu družicu. Nadalje, navodi da je ona sinu ponudila svoj mobitel da izvrši uvid u njega i da vidi da nije telefonski napadala njegovu bračnu družicu na što joj je sin polomio mobitel zbog čega je prisilno zadržana osoba pozvala policiju. Drugi dan je došao njezin sin, a ona ga je vidjela na stepeništu te mu je rekla da ne ulazi u njezin stan, ali je on ipak ušao, zbog čega su se posvađali, pa su njezin sin B ili možda njezin bračni drug J pozvali policiju i hitnu pomoć. Navodi da ju je dr. M prije dvije godine na prevaru zadržala na liječenju, a i na odjelu su je vezali za ležaj. Navodi da je tada se sjetila dr. JŽ, te je zatražila da ju ona izvještači. Navodi da joj je zadnji put kada se odlučivalo o njezinom smještaju dr. M navodila da je sudac njezin prijatelj i da je sud samo pro forme. Navodi da se ne sjeća tko je prvi započeo svađu da li ona ili sin, ali osim verbalne svađe nije bilo drugog nasilja. Navodi da je ona "popizdila" zato što joj se sin smijao, no nije bilo nikakvih fizičkih napada niti ju je sin verbalno vrijeđao. Navodi da je u 4:00 sata ujutro "popizdila" na svoje sinove te je uzela fotografije svojih sinova iz djetinjstva te je najprije poderala te slike i u metalnoj posudi ih spalila. Nije spaljivala slike svojih unuka jer joj oni nisu ništa krivi. Navodi da su joj sinovi počeli govoriti unazad dva mjeseca da mora piti terapiju kao što joj govori i dr. M, a ona smatra da ju ne treba piti niti ju je ikada i pila. Navodi da je 2013. prvi puta liječena u bolnici u Vrapču, na preporuku liječnice opće prakse. Navodi da je na liječenju bila nekih dva mjeseca i da prvi tjedan nije uzimala nikakvu terapiju lijekovima jer joj nije bila propisana. Navodi da je od silnog stresa koji je imala u Siscii, gdje je bila zaposlena, imala probavne probleme zbog čega je smatrala da joj treba terapija. Navodi da joj je dr. Č prepisao eksperimentalni lijek, te joj je nelagoda koju je imala od toga lijeka nestala. Navodi da sada ne osjeća nikakvu nelagodu. Navodi da sada ne želi piti nikakvu terapiju jer je zdrava žena. Iskazala je da su je u četvrtak (30. travnja) prisilno zavezali i na silu joj dali dvije injekcije, pokazuje hematom na desnoj nadlaktici, gdje navodi da je primila injekciju. Ističe da se uopće ne želi liječiti jer nije bolesna te je istakla da ne želi da ju vještači bilo tko od liječnika koji su je do sada liječili. Iskazala je da se na nju vrši pritisak od 1990. godine, kada su je htjeli prisilno iseliti iz stana. Dodaje da imam osiguranje iz Njemačke prije 2020. gdje piše da je zdrava. Od 2008. navodi da je razno razni psihijatri zlostavljaju. Ističe da joj je jasno što se ovdje radi, da se štite kriminalci iz Siscie i želi se osporiti sve što ona govori da ispadne da nije relevantno. U konačnici je dodala da je sretna i zadovoljna, što se tiče ručka i večere, da joj dozvole da zapali cigaretu kada je vrijeme za to, ali što se osnovnih uvjeta tiče, da je zadovoljna, ali ne pristajem na liječenje.

7. Saslušana na ročištu od **.**.2026. BŽ je iznova ističe da ona da nije psihički bolesna, da je u Bosni i u Njemačkoj dokazala da nije bolesna, da je zdrava osoba i smatra da joj liječenje ne treba. Ističe da ju dr. KŽA psihički zlostavljala u svojoj ordinaciji, na što joj je ona rekla da ne pomaže njoj nego njezinim kolegicama koje ju nastoje zaštititi. Iskazala je da nema šećernu bolest te da je u ambulanti primala Ozempik kada joj je rečeno, da ne mora svakodnevno uzimati lijekove za šećer nego samo povremeno jer da joj se šećer u krvi povisi samo kada se uzruja. Iskazala je da joj je takav način uzimanja lijekova rečen od liječnika i da ona nije šećerni bolesnik. Dodala je da sada kada je uzrujana, od kada je zadržana u bolnici, sestre joj daju pola tablete Sinjardija, to su joj oni preporučili i to popije kako bi joj se šećer normalizirao. Nakon čega joj se šećer normalizira te navodi da od kada je zadržana uzima po preporuci medicinskih sestara pola te tablete. Iskazala je da kada je bila uzrujana da je tražila da joj daju tablete za smirenje i za spavanje i sestre su joj uvijek dale. Što se tiče situacije kod kuće koja je prethodila ovom smještaju navodi da je to nešto malo eskaliralo, a samo da dokaže da je normalna. Ističe da ju njeni sinovi i muž vole, ali su povjerovali liječnicima da nije normalna. Ne želi više ponavljati milionti puta sve situacije koje je prošla na psihijatriji. Dodaje da ju je prvi puta liječnica HZMO- a 2013., prilikom odlučivanja o invalidskoj mirovini, uputila na bolničko liječenje na psihijatriju u bolnicu Vrapče. Tamo je bila možda dva ili dva i pol mjeseca, a što je bilo prije devet godina. Navodi da Dr. Č, koji joj se u početku tamo činio korektnim, na kraju je ispalo da ju je i on muljao jer joj je davao lijek za koji je tvrdio da je eksperimentalni, a na kraju je to bio običan lijek koji se mogao dobiti u svakoj apoteci, no od tog lijeka joj je bilo bolje i nestala je nervoza u želucu. Navodi da u početku ju je i dr. Č vodio pod paranoidnom shizofrenijom, a nakon toga joj je napisao da je nerazvrstana jer da ne zna koji tip, a u konačnici je stavio psihijatrijsku dijagnozu, a čini joj se da ju je u konačnici vodio pod dijagnozom: Nerazvrstana shizofrenija. Navodi da je proučila psihijatrijske knjige te je upoznata što je to shizofrenija, ali smatra da to nije njena dijagnoza jer osobe oboljele od shizofrenije ne mogu uspostaviti kontakt očima, a ona uvijek ostvaruje kontakt očima s drugim osobama. I nadalje ne želi uzimati nikakvu terapiju niti vezano za šećer, osim Sinjardija i lijekova za smirenje i spavanje kad osjeti potrebu. Druge lijekove nema namjeru uzimati. Želi dodati da je išla na kontrolu dr. Ž u bolnicu Vrapče, a to je kolega od dr. Č, tada je dr. Ž rekao da ona sigurno ne boluje od shizofrenije, da s obzirom na stanje kakvo je bilo na poslu, da se radi o eventualno prolaznoj psihozi. Što se tiče nalaza i mišljenja dr. Koić, ne slaže se s istim, jer je napisala da je psiho labilna, odnosno nešto u smislu da nije sva svoja.

8. Na ročištu od **.**.2026. dr. BŽA, spec. psihijatrije je navela da u odnosu na dijabetes tipa 2, koji je dijagnosticiran kod Milke Tuškanec, da prilikom prijema Milke Tuškanec je napravljen test te je utvrđeno da je šećer bio povišen na devet cijelih nešto, a postupno se, od kada je zadržana, razina šećera smanjila i liječnici konstantno kontroliraju njegovu razinu te je pacijentica na antidijabetičkoj dijeti na odjelu. Isto tako ističe da je napravljen test HBA1C, a kojim testom se utvrđuje razina šećera za posljednja tri mjeseca te je istim utvrđeno 7,5 % što znači da je šećer povišen u odnosu na normalnu vrijednost od 5,7. Što se tiče uzimanja lijekova od strane prisilno zadržane osobe, liječnica navodi da Milka Tuškanec odbija uzimanje lijekova osim povremeno lijekova za smirenje i lijekova za spavanje, a potvrđuje da uzima povremeno Sinjardi. Što se tiče lijeka Sinjardija koji se daje za dijabetes, navodi da ta vrsta lijeka bi se trebala uzimati redovito po terapiji koju propiše dijabetolog. Ističe da Milka Tuškanec kada osjeti da joj je povišen šećer uzme pola tablete Sinjardija. No ističe da unatoč tome na odjelu je uznemirena i agitirana i prema drugim pacijentima i zastrašuje osoblje prijetnjama, a što utječe i na druge pacijente i uopće funkcioniranje odjela. Liječnica navodi da je jučer slušala gospođu Tuškanec 45 minuta koja joj je iskazivala sve protiv svih od doktora, svekrve, vještakinje, bivšeg poslodavca itd. Na kraju navodi da je Milka Tuškanec opisala kako je gurnula muža i kako ga je udarila po glavi nakon čega je pitala liječnicu: "Doktorice pa zar bih ja uspjela u svemu tome zadnji 13 godina da sam nestabilna", te kada je liječnica rekla da smatra da je nestabilna, njezino raspoloženje se promijenilo.

9. Nakon što je liječnica iznesla navode, Milka Tuškanec navodi da je liječnica iznijela sve neistine i da je liječnica okrenula sve protiv nje. Navodi da je liječnica čitala zapisnike i liječničku dokumentaciju, a da je Milka Tuškanec šutila. Navodi da je liječnica čitala iz dokumentacije da je ona tukla muža, no da je ona liječnici opisala situaciju koju će sada opisati i sudu, te je nastavila s iskazom: "Moj bračni drug J je u invalidskim kolicima jer mu je amputirana lijeva noga ispod koljena, a govorim o događaju koji se nalazi u medicinskoj dokumentaciji. On me je zvao da bi išao spavati, on se krenuo dizati iz kolica bez proteze, a ja sam bila u strahu da će bez proteze pasti, srušila sam ga na krevet i kako sam bila jako uznemirena udarila sam ga otvorenim dlanom po glavi i rekla sam mu- kud si krenuo hoćeš li poginuti tu, na što se on bio jako uznemirio."

10. Nakon tih navoda prisilno zadržane osobe dr. HValjda navodi da je u razgovoru sa Milkom Tuškanec došla do saznanja da joj je u ranijoj obradi dr. Milena Peša Morožin postavila pitanje: "pa zašto bi svi ti ljudi" za koje Milka iznosi da izokreću istinu, "to radili?", na što na današnjem ročištu Milka Tuškanec navodi da to svi rade iz razloga što je ona zviždač iz Siscie, a kako bi zaštitili MŽ i ČŽ koja je bila nekakav direktor Siscie. Nadalje iznosi da nakon što je MŽ otišao u mirovinu je njegovo mjesto preuzela njegova kćer ŽŽ, koja nije bila ništa bolja od MŽ.

11. Tijekom postupka ovaj sud je odredio psihijatrisko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr. Elvire Koić, spec. psihijatra, utvrđeno je da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je Milka Tuškanec, na liječenju u NPB Popovača na 6. odjelu primljena 30. travnja 2026. zbog pogoršanja psihičkog stanja, u obliku agitiranosti, izražavanju prijetnji suprugu, sukoba sa svojim sinom, visoke razine uznemirenosti, nesuradljivosti. Na prijem dolazi u pratnji djelatnika Hitne medicinske pomoći uz asistenciju policijskih službenika, a na intervenciju ukućana. Bila je vrlo glasna, izgovarala različite prijeteće riječi i rečenice, bacala stvari po kući, nesuradljiva. Dulje vrijeme odbija uzimati preporučenu joj terapiju. Okupirana je odnosima iz prošlosti i sadašnjosti koji je uznemiruju, a i ona uznemiruje druge, što joj prigovaraju suprug, sin i snaha. Između ostalog svojim nekritičnim i nedistanciranim ponašanjem izvrgla ih je nelagodi i sramoćenju, na primjer, kada je oformila st ranicu na društvenoj mreži Facebook i na njoj između ostalog objavljuje imena različitih ljudi koje optužuje za loše ponašanje prema sebi, ali i svoje nalaze pregleda i psihijatrijskih uz komentare liječnika koji su joj pokušali pomoći. Pokušali su je korigirati u tom štetnom ponašanju, no to nije bilo moguće.

11.1. Nadalje se u nalazu navodi da prema medicinskoj dokumentaciji se radi o osobi koja je psihijatrijsko liječenje započela još 2008., ambulantno u OB Sisak. U NPB u Popovača je liječena krajem 2025. godine, a prije toga krajem 2024. u KPB Vrapče u Zagrebu, zbog shizoafektivne psihoze, graničnog poremećaja ličnosti, ali i somatskih stanja - diabetes mellitusa, hiperlipidemije i hipertenzije. Udana je, živi sa suprugom BŽA. Roditelji su dva sina, KŽ r. 1987 i C, r. 1992.. BŽ je u invalidskoj mirovini unazad šest godina, nakon 28 ili 27 godina radnog staža stečenog u tvrtki „Siscia“. Po struci je tekstilni tehničar. Posjeduje vozačku dozvolu za vožnju osobnog automobila. Razboljela se, no ne prihvaća svoje stanje i nije kritična prema istom. Samostalno je pokretna. Snažne osteomuskularne građe i uhranjenosti. Uspostavlja komunikaciju, glasna i opširna, tako da je potrebno usmjeravanje. Povišenog je raspoloženja i trudi se prikazati veselom, no povremeno čak i zaplače. Opširnim sadržajem opisuje uglavnom različite odnose iz prošlosti i sadašnjosti, koji je frustriraju i doživljava ih kao nepravedne prema sebi. Aktualno nije suicidalna ni agresivna, mada se stječe dojam kako je svjesna svoje fizičke snage i na neki način prijetećeg stava koji na specifičan način zauzima prema svima, pa i prema osoblju i drugim bolesnicama. To je svojevrsni i obrambeni mehanizam, ali i njen način traženja potvrde za svoj trud koji ulaže prema svima, a koji to ne gratificiraju dovoljno koliko očekuje, ni sin ni snaha, ni članovi bivšeg kolektiva. Ponosna je na svoj rad u Njemačkoj koji smatra da je bio priznat i poštovan. Ovdje namjerava tužiti čak i Invalidsku mirovinsku komisiju koja joj je omogućila mirovinu utemeljenu na radnoj nesposobnosti zbog tjelesnih i duševnih stanja, jer smatra da su je pogrešno procijenili. Sada je u dobi od 57 godina, uskoro 58.

11.2. Prilikom osobnog pregleda Milke Tuškanec vještakinja navodi da ista na poziv dežurne medicinske sestre dolazi na razgovoru u ambulantu odjela. Samostalno je pokretna, snažne osteomuskularne građe i višeg rasta, urednog vanjskog izgleda. Bez otpora prihvaća komunikaciju. Glasna je u izričaju, no razumljiva. Orijentirana je u svim smjerovima. Pokušava ostaviti dojam vesele vedre osobe, mada je afekt prenaglašen i povišenog je raspoloženja. Misli kako je došlo do problema u komunikaciji. Uvrijeđena je prisilnim dovođenjem u bolnicu i zadržavanjem. Odbija uzimati preporučenu joj terapiju. Uzima što ona odluči da treba, bez uvažavanja mišljenja liječnika. Izuzetno je osjetljiva na procjene drugih osoba, koje joj na primjer, postavljaju dijagnoze i dijele terapiju, a s tim se ne slaže, pa ni sa dijagnozom šećerne bolesti. Ne smatra da je objavljivati povjerljive dokumente, kao ni neprimjerene fotografije, nešto loše ili sramotno. Smatra da sa svojim predmetima i tijelom može što hoće. Prijetnje suprugu tipa „da će ga ubiti, da će mu slomiti kičmu“ i slične grube riječi smatra njihovim uobičajenim šalama i ne misli da je to nešto loše, niti smatra da će ih realizirati. U Njemačkoj joj se jako sviđalo raditi, no ipak nije tamo ostala, već se vratila u Hrvatsku zbog epidemije Covid-19, ali i zato „da istjera pravdu“, jer su je „svi na poslu“ zlostavljali. Tvrtka je u međuvremenu prestala sa radom, ugasila se. Nema konkretnu predstavu o tome kako će „istjerati pravdu“ za nezadovoljstvo ponašanjem i odnosom drugih prema sebi u davnoj prošlosti, ali je to jako muči i osnovna joj je okupacija. Zbog te nekorektibilnosti, ostavljala je dojam psihotične osobe, koja ne testira stvarnost, bez racionalnog ponašanja i reagiranja. Pri svakom pokušaju objašnjenja potrebe za liječenjem, navodi različita nesuvisla objašnjenja, bez kritičnosti i mogućnosti adekvatne prosudbe. Razgovarala i sa sutkinjom županijskog suda, no ni to je ne korigira niti impresionira. Jedina je promjena to što više ne protestira zbog ostanka u bolnici, ali ne želi da to potraje predugo. Ostavlja dojam konfuznosti mišljenja i dezorganizacije u ponašanju. Nema razvijenu socijalnu mrežu pa ni adekvatnu podršku, kao ni primjerene aktivnosti kojima bi se okupirala. Negira pojavljivanje halucinatornih doživljavanja. Negira suicidalnost. Aktualno nije agresivna, ali je nepredvidiva i impulzivna pa se takvo ponašanje ne može sa sigurnošću isključiti. Cjelokupnim stavom i načinom komunikacije izaziva oprez i straši druge osobe, čime i sebe dovodi u opasnost. Projekcije u odnosu na medicinsko osoblje i liječenje su na granici paranoidnih i teže su korektibilne. Također nije moguće postići razumijevanje u odnosu na potrebu pristanka na suradnju, između ostalog i potpisom nakon informiranja o potrebi liječenja, koje odbija a u samoobrani negira i postojanje bolesnih stanja i poremećaja. Vještakinja zaključuje da je trenutno nesposobna za adekvatno rasuđivanje. Potrebna joj je tuđa njega i pomoć i stalni nadzor.

11.3. Zaključno vještakinja u mišljenju navodi da se radi o osobi u dobi od 57 godina, na liječenju je u NPB u Popovača, zbog psihičke dekompenzacije u okviru kroničnog poremećaja, uz projekcije odnosa do paranoidnosti. Nije suradljiva u pogledu liječenja, nepovjerljiva. Negira suicidalne namjere. Na tjelesnom planu nalazi se također u potrebi liječenja i nadzora nad dijabetes mellitusom i hipertonijom. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB-10, vodeće dijagnostičke oznake sada su F25.2 psychosis chr (schizoaffectiva mixta - paranoidni poremećaj uz promjenjivo bipolarno raspoloženje, manično ili depresivno). F62.8 trajne promjene ličnosti. Ona nije kritična i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje. Sada psihomotorno još uvijek nije smirena i još uvijek ne može shvatiti zbog čega je to potrebno pa odbija primati i minimalne terapijske doze. S obzirom na intenzitet poremećaja, predstavlja vrlo veliku opasnost prije svega u odnosu na sebe, ali potencijalno i u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije. Dakle, postoji realna opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti. Ta će se opasnost ublažiti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem. U ovom trenutku vještakinja predlaže određivanje prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi sukladno članku 27. odnosno članku 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u NPB dr. Ivan Barbot Popovača i to na vrijeme od jedan do tri mjeseca, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti.

12. Nalaz i mišljenje vještakinje, a obzirom da isti, ne samo u skladu s mišljenjem specijalista ustanove u kojoj je Milka Tuškanec zadržana, već i prethodno provedenim vještačenjima, ovaj sud smatra danim potpunom, istinito i u skladu s pravilima struke.

13. Naime, u smislu članka 34. stavka 6. ZZODS, a u svrhu utvrđivanja stanja BŽ kao i prethodnih anamneza ali i ekscesnih događaja koja su prethodila predmetnom postupku, ovaj sud izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj R1- 70/2022. i R1-362/2025. Uvidom u spis ovog suda R1-70/2022 utvrđeno je da je radi zaštite Milke Tuškanec 2022. vođen postupak radi određivanja prisilnog smještaja iste u psihijatrijsku ustanovu, kada je 1. ožujka 2022. zaprimljena u NPB Popovača zbog psihotične dekompenzacije, karakterizirane paranoidnim interpretacijama realiteta, psihomotornim nemirom i agresijom. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da se radi o osobi koja je u višegodišnjem psihijatrijskom tretmanu i to ne samo u ustanovi u kojoj je i sada prisilno zadržana, već i u tretmanu KB Vrapče pod dg. F20.0 te da nakon trogodišnjeg samovoljnog prekida terapije je u stanju psihičke dekompenzacije. Za potrebe tog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještakinji psihijatru dr. Mileni Peša Morožin a koja u svome mišljenju navodi da je BŽ afektom slabije modulacije, održanih voljno nagonskih dinamizama, nepredvidljiva ponašanja, latentno agresivna. Zaključno vještak daje miljenje da je ispitanica osoba koja boluje od paranoidne shizofrenije, višegodišnji je psihijatrijski bolesnik, a da je u ustanovu primljena u stanju psihotičke dekompezacije osnovne bolesti jer se nije kontrolirala i uzimala terapiju, da je danima pred prijem uznemirena, dezorganiziranog ponašanja, paranoidna prema suprugu, nekontroliranog ponašanja, dosta napeta, latentno agresivna. Svojim ponašanjem ugrožavala je sebe, okolinu i imovinu. Prema svom psihičkom stanju potpuno bez uvida i kritičnosti. Stoga vještakinja u tom predmetu smatra da je psihijatrijsko liječenje u neophodno te obzirom da nije u stanju dati valjani pristanak za isto vještak predlaže određivanje prisilnog liječenja u trajanju do 30 dana. Po navedenom prijedlogu pravomoćnim rješenjem ovog suda od 4. ožujka 2022. poslovni broj R1-70/2022-8 Milki Tuškanec je određen prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju do 30 dana.

14. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj: R1-362/2025 utvrđeno je da je u istom također vođen postupak po prijedlog NPB Popovača a radi zaštite ovdje prisilno zadržane osobe, tijekom kojeg je utvrđeno da je prisilno zadržana osoba zaprimljena u ustanovu u ranim jutarnjim satima 7. studenog 2025. zbog pogoršanja psihičkog stanja, psihotične dekompenzacije sa paranoidnim idejama ali i halucinatornim proživljavanjima, agitacijom i heteroagresivnošću prema svome bračnom drugu. U NPB Popovača tada je dovezena sanitetskim prijevozom OHBP OB Sisak gdje je pregledana i opservirana zbog hiperglikemije nakon što je dovezena kolima HMP koja je pozvana jer je kod kuće fizički nasrnula na bračnog druga. Kako je tijekom dana prijema povukla pristanak za liječenje, proveden je sudski postupak radi utvrđivanja potrebe prisilnog smještaja. Za potrebe tog postupka također je provedeno psihijatrijsko vještačenje a u mišljenju vještakinja za potrebe tog postupka navodi da je Milka Tuškanec, zbog pogoršanja psihičkog stanja, u okviru kroničnog psihotičnog poremećaja shizoafektivnog miješanog tipa, dezorganizirana i disfunkcionalna. Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 njeno stanje označava šifra F25.2 a predstavlja tešku duševnu bolest, uz izmjene intenzivnih afektivnih stanja, raspoloženja i paranoidnosti. Liječena je i ranije psihijatrijski pod dijagnozom F20.0 schizophrenia paranoides. Uz to također je vještakinja navela da na tjelesnom planu je oboljela od šećerne bolesti, dijabetes mellitusa za čiju regulaciju je nužna disciplina i svakodnevna adekvatna regulacija terapije. U trenutku vještačenja i tada prisilnog zadržavanja pokazuje ponašanje koje još nije u cjelovitim okvirima primjerenog ni racionalnog, čime izaziva nelagodu u sredini u kojoj se nalazi, kod drugih osoba sa kojima je u kontaktu te mogućnost za potencijalno opasno ponašanje te kako u tom trenutku još nisu nastupile bitne pozitivne promjene, kritički uvid i realnije procjene svog stanja i okolnosti, tako da potencijalno ugrožava svoje zdravlje i sigurnost, a tako i zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od mogućeg štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti, predloženo je od vještaka odrediti joj prisilni smještaj. Pravomoćnim rješenjem ovog suda od 11. studenog 2026. poslovni broj R1-362/2025-8 Milki Tuškanec je određen prisilni smještaj u NPB Popovača u trajanju do 30 dana.

15. Dakle, ocjenjujući provedene dokaze, pritom uvažavajući i prava i interese prisilno zadržane osobe u smislu članka 14. ZZODS ali i štiteći ista u smislu članka 1. i 2. ZZODS, ovaj sud je utvrdio da je prijedlog NPB Popovača osnovan.

16. Naime, suprotno mišljenju same prisilno zadržane osobe, iz medicinske dokumentacije, mišljenja NPB Popovače, ali i provedenim vještačenjem, utvrđeno je da je BŽ osoba s težim duševnim smetnjama, a da takve smetnje nisu projekcija pojedinca ili jedne ustanove potvrđuje i činjenica da je ista u višegodišnjem psihijatrijskom tretmanu različitih ustanova (pa tako i KB Vrapče) ali i predmet vještačenja različitih vještaka (pa osim vještakinje u ovom predmetu dr. HŽ ista je vještačena i po vještakinji dr. Mileni Peša Morožin, obje spec. psihijatrije) a rezultat kojih vještačenja je da BŽ ima duševne smetnje odnosno poremećaj, koji je ozbiljni i koji zahtjeva praćenje i redovito liječenje.

17. U odnosu na postojanje psihičkog poremećaja, a koji je dijagnosticiran od strane više različitih ustanova i vještaka, apsolutno je nekritična i bez uvida u isto, zbog čega prekida terapije odnosno terapiju lijekovima samoinicijativno i po vlastitom mišljenju i volji uzima odnosno ne uzima, zbog čega je u više navrata dolazilo, a kao i u predmetnom slučaju, do pogoršanja psihičkog stanja i psihotične dekompenzacije i zbog čega je ona uznemirena, dezorganiziranog i nekontroliranog ponašanja, paranoidna, napeta te heteroagresivna (kao i u konkretnom slučaju prema bračnom drugu, ali potencijalno i prema drugim osobama).

18. Ocjenjujući iskaz prisilno zadržane osobe, može se zaključiti da je BŽ razvila određene oblike otpora (koje se s psihijatrijske strane mogu okarakterizirati paranojom, a kako to proizlazi iz mišljenja predlagatelja ali i vještaka), a koji nisu usmjereni samo prema članovima njezine primarne obitelji, već i osobama u ranijem radnom okruženju (radnom mjestu – Siscia), zatim prema javnim djelatnicima (medicinskim radnicima i liječnicima, ali i djelatnici HZMO-odluka o invalidskoj mirovini) ali i sucima u različitim postupcima. Broj i različitost osoba prema kojima su takve emocije BŽ usmjerene, a koje međusobno nisu povezane (dakle suci, obitelj, medicinski djelatnici, osobe zaposlene na istom radnom mjestu i slično) ukazuju na postojanje duševnih smetnji kod BŽ, a zbog kojih, uslijed njezine ustrajnosti, da sve te osobe rade protiv nje, ali i posljedično iskazivanju agresivnosti prema njima (pa tako i prema bračnom drugu i svome sinu) ukazuju da je ista, potencijalno opasna kako za sebe tako i osobe oko sebe. To posebno potvrđuje njezina ustrajnosti u odbijanju bilo kakvog liječenja, što posljedično dovodi do psihotične dekompenzacije a onda i heteroagresivnosti iste

19. U konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da se kod BŽ radi o osobi s težim duševnim poremećajem (prema vještačkom nalazu i mišljenju F25.2 psychosis chr, schizoaffectiva mixta - paranoidni poremećaj uz promjenjivo bipolarno raspoloženje, manično ili depresivno - F62.8 trajne promjene ličnosti) zbog kojeg (u izostanku adekvatnog liječenja) dolazi do psihotične dekompenzacije, a posljedično poteškoća kontrole agresivnosti te sklonosti impulzivnim načinima reagiranja s produkcijom niza paranoidnih ideja, a pri pokušajima suprotstavljanju tim idejama i pokušajima razuvjeravanja, postaje agresivna prema okolini, uključujući i fizičku agresivnost. Kako je utvrđeno da je ista apsolutno nekritična prema svom psihičkom stanju i potrebi liječenja te odbija bilo kakvo liječenje, osim kojeg sama procjeni da je potrebno, ista svjesno ili nesvjesno, dovodi u opasnost svoje zdravlje (kako psihičko tako i fizičko-odbijanjem ili uzimanjem sporadične terapije za somatske tegobe) ali realno (primjerice prema bračnom dugu) i potencijalno (prema drugim osobama za koje smatra da su joj "nešto krive", primjerice situacija oko spaljivanja fotografija svojih sinova kada ističe da nije spalila fotografije unučadi jer joj oni nisu "ništa krivi") dovodi u vrlo veliku opasnost i druge osobe s kojima dolazi u interakciju. Zbog intenziteta tog poremećaja i realne opasnost od štetnih ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti, a koja opasnost će se ublažiti odnosno ukloniti adekvatnim liječenjem i daljnjim praćenjem, ovaj sud smatra osnovanim odrediti BŽ prisilni smještaj u NPB Popovača, gdje je i aktualno zadržana, a u okviru kojeg će se provesti nužna disciplina i svakodnevna adekvatna regulacija terapije u cilju uklanjanja odnosno ublažavanja posljedica neadekvatnog liječenja i izostanka istog uopće. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da su ispunjenje pretpostavke iz članka 27. ZZODS slijedom čega je temeljem članka 39. stavak 1. ZZODS, odlučio kao u izreci. Trajanje prisilnog smještaja određeno je temeljem članka 39. stavka 3. ZZODS na rok do 30 dana računajući od dana kada je nadležni psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju, u konkretnom slučaju od 30. travnja 2026.

Sisak, 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. Prisilno smještena osoba: Milka Tuškanec, NPB Popovača - VI odjel

2. Odvjetnica po službenoj dužnosti: Melita Marić Nekić, odvjetnica u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA - VI odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis