REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5220/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi protiv tuženika Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja uz zamjenika njegovog punomoćnika TV, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika EV, zaposlenika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj ŠV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine- 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), Stan br. 91 na IV. (četvrtom) katu, površine 35,35 m[2] sa pripadajućim spremištem u podrumu, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica], zemljišnoknjižno opisana kao [adresa][2] , od čega dvorište 57 m , dvorište 63 m , zgrada mješovite uporabe br. 2, 4, 6 i 8 površine 1.280 m[2] , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski građanski sud u Zagrebu vodi za k.o. 999901, Grad Zagreb pa je tuženik Grad Zagreb, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 dužan trpjeti da se tužitelj u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnik predmetne nekretnine.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠV (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je na temelju pravnog posla-kupoprodaje stekao vlasništvo stana u [adresa] u [adresa] od prodavateljice FV, kao pravne prednice tužitelja. Stan je stečen kao izvanknjižno vlasništvo i u trenutku prodaje nije bio upisan u knjizi položenih ugovora. Zgrada mješovite uporabe u kojoj se nalazi predmetni stan sagrađena je na nekretnini katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] opisane u posjedovnom listu broj 2275 za k. o. [katastarska općina] kao [adresa], ukupne površine 1400 m[2] , zgrada mješovite uporabe, [adresa], 2, 8, 6 površine 1280 m[2] , dvorište površine 63 m , dvorište površine 57 m[2] , a koja nekretnina kao zemljišna čestica u dijelu odgovora nekretnini zemljišnoknjižne evidencije i to katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] zemljišnoknjižnog opisa livada i oranica površine 1384 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U odnosu na zemljišnu česticu u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi kao posjednik odnosno vlasnik upisan je tuženik što ga čini pasivno legitimiranim u ovom postupku. Pravna prednica tužitelja FV predmetni je stan stekla temeljem kupoprodaje sa PV u rujnu 1992., a PV od pravne osobe BEC d.o.o. iz Zagreba u veljači 1992. Tužitelj ne raspolaže dokumentacijom o stjecanju predmetne nekretnine u vlasništvo društva BEC d.o.o., no prema neformalnim spoznajama tužitelju je poznato da je to društvo nekretninu steklo od investitora izgradnje predmetne nekretnine i to društava GP ZAGORJE iz Varaždina i CONING HOLDING d.d. iz Varaždina. Pokušao je pribaviti dokumentaciju o to tome, no zbog proteka vremena te stečaja tih subjekata do dokumentacije nije mogao doći. Stan je u neprekinutom mirnom posjedu tužitelja kao i njegovih prednika od veljače 1992. godine i od tada nije bilo ikakvih ometanja tog posjeda. Uvažavajući da je tužitelj u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu kroz vrijeme koje je dulje od 20 godina, predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnog stana pa je tuženik dužan trpjeti da se u tužitelj upiše kao vlasnik predmetne nekretnine. Traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Tuženik Grad Zagreb (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer u predmetnoj zgradi postoje stanovi upisani u knjigu položenih ugovora pa vlasnicima posebnih dijelova nekretnine pripada i odgovarajući suvlasnički dio nekretnine odnosno zajedničkih dijelova zgrade kao i samog zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Kada bi tuženik bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, onda bi tuženik bio aktivno legitimiran upisati se kao vlasnik predmetne zgrade, a podredno i stanova izgrađenih u predmetnoj zgradi. Upravo iz navedenog proizlazi kako tuženik nije pasivno legitimiran jer da jest onda bi se svi stanovi koji nisu upisani u knjigu položenih ugovora imali smatrati vlasništvom tuženika, s što je nemoguće. Da je tome tako proizlazi i iz toga što tuženik ne bi mogao priznati pravo vlasništva tužitelju iz razloga što nikada nije raspolagao predmetnim stanom pa ne može priznati neko pravo na nekretnini niti drugome. S obzirom na to da je za predmetnu zgradu otvorena knjiga položenih ugovora te je kod ovog suda pokrenut postupak povezivanja KPU i zemljišne knjige pod brojem Z-43270/15, tužitelj bi prijavu trebao podnijeti u navedeni postupak i pokušati ishoditi uknjižbu svojeg prava vlasništva. Zbog toga smatra da tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe. Ističe da tuženik nije bio sudionik niti jednog pravnog poslova na kojima tužitelj temelji zakonitost posjeda. Navodi da se iz navedenih ugovora ne može utvrditi na koju se nekretninu isti odnose odnosno ne može se zaključiti da se odnose na nekretninu koja je predmet ovog postupka. Ističe da tužitelj ne dokazuje neprekinuti pravni slijed stjecanja prava vlasništva jer ne dokazuje da je društvo BEC d.o.o. bilo vlasnik nekretnine. Navodi da tužitelj nije dokazao valjani pravni temeljem posjedovanja u neprekinutom pravnom slijedu niti je dokazao da je kvalificirani posjednik kao niti da je pošten posjed zajedno s posjedom pravnih prednika tužitelja trajao 40 godina.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-7010/21-11 od 8. veljače 2022. određen je prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora koji se vodi kod Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda pod poslovnim brojem Z-43270/15. Postupak je nastavljen rješenjem ovoga suda poslovni broj P-7010/21-12 od 9. lipnja 2025. s obzirom na to da je pravomoćno okončan postupak Z- 43270/15.

4. Podneskom od 8. prosinca 2022. tužitelj je naveo da je točkom IV. izreke rješenja ovoga suda poslovni broj Z-43270/15 od 19. kolovoza 2022. odbijen upis prava vlasništva za korist tužitelja u odnosu na stan broj 91 na IV (četvrtom) katu površine 35,35 m[2] pa tužitelj ima pravni interes za nastavak ovog postupka. Istovremeno, temeljem navedenog rješenja o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora određen je upis nekretnine koja je predmetom ovog parničnog postupka kao nove etažne jedinice pod rednim brojem ETAŽA 22 u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski građanski sud u Zagrebu vodi za k.o. 999901, Grad Zagreb, pri čemu je ista sada opisana kao 23. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22), Stan br. 91 na IV. (četvrtom) katu, površine 35,35 m[2] sa pripadajućim spremištem u podrumu, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica], zemljišnoknjižno opisana kao [adresa][2] , od čega dvorište 57 m , dvorište 63 m , zgrada mješovite uporabe br. 2, 4, 6 i 8 površine 1.280 m , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski građanski sud u Zagrebu vodi za k.o. 999901, Grad Zagreb. Slijedom navedenog, usklađuje tužbeni zahtjev u dijelu opisane nekretnine prema njenom aktualnom zemljišnoknjižnom stanju.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao: ugovor o kupoprodaji nekretnine od 19. kolovoza 2019. (list 7-9 spisa), Aneks broj 1 Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 3. siječnja 2020. (list 10-12 spisa), porez na promet nekretnina za 2019. godinu (list 13-15 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 16 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 17-19 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 20-21 spisa), identifikaciju čestica (list 22-23 spisa), kupoprodajni ugovor (list 24-26 spisa), rješenje od 2. listopada 1992. (list 27 spisa), kupoprodajni ugovor (list 28-31 spisa), rješenje od 3. ožujka 1992. (list 32 spisa), prijedlog za pokretanje postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora (list 67-110 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 119-139 spisa), rješenje ovoga suda poslovni broj Z-43270/2015 od 19. kolovoza 2022. (list 199-212 spisa), saslušana je svjedokinja FV (list 224-225 spisa) i tužitelj (list 225 spisa).

5. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini- 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) i to stan br. 91 na IV. (četvrtom) katu, površine 35,35 m[2] sa pripadajućim spremištem u podrumu, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica], zemljišnoknjižno opisanoj kao [adresa][2] , od čega dvorište 57 m , dvorište 63 m , zgrada mješovite uporabe br. 2, 4, 6 i 8 površine 1.280 m , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski građanski sud u Zagrebu vodi za k.o. 999901, Grad Zagreb, a koji zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasništvo istog stekao dosjelošću.

7. Navod tuženika da nije pasivno legitimiran u ovom postupku nije prihvaćen jer je uvidom izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je tuženik upisan kao predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za stambenu zgradu u [adresa] vođenim kod ovoga suda pod brojem Z-43270/2015 temeljem odredbe čl. 362. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/1996 , 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/ 2012, 152/2014 i 52/2025, dalje u tekstu: ZV) i članka 17. st. 4. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (''Narodne novine'', broj 121/13 i 61/18, dalje u tekstu: Pravilnik). S obzirom na to da se prema navedenim odredbama tuženik smatra vlasnikom predmetnog stana, tužitelj ga je ispravno legitimirao kao tuženika kako bi mogao pokrenuti ovaj postupka u kojem dokazuje suprotno odnosno da je isti stekao pravo vlasništva predmetnog stana.

8. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 2275 za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik upisan kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe, [adresa], 2, 8, 6 i dvorišta površine 1400 m[2] , a koja odgovora zkčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 19. kolovoza 2019. utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao kupac i FV kao prodavatelj u odnosu na stan oznake A7 br. 91/64 u [adresa], površine 35,35 m2 u Folnegovićevom naselju u stambeno-poslovnoj zgradi na adresi u [adresa], 4, 6, 8 ulaz u stan na kbr. 2 te spremište na kbr. 4 sagrađenom na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] opisane u posjedovnom listu 2275 k. o. [katastarska općina] koja odgovara zemljišnoj čestici i to kčbr. [katastarska čestica] zemljišnoknjižnog opisa mrtvi rukav Save u Prudištu površine 26.622 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri čemu je u odnosu na zemljišnu česticu u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi kao posjednik odnosno vlasnik upisan Grad Zagreb. Kupoprodajna cijena utvrđena je u iznosu od 30.000,00 eura te prodavatelj potpisom potvrđuje da mu je ista isplaćena.

10. Čitanjem Aneksa br. 1. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 3. siječnja 2020. utvrđeno je da su istim tužitelj kao kupac i FV kao prodavatelj suglasno izmijenili opis i identifikaciju nekretnine iz osnovnog Ugovora o kupoprodaji nekretnine na način u dijelu zemljišne čestice koja odgovara katastarskoj čestici te su utvrdili da je riječ o kčbr. [katastarska čestica] livada i oranica površine 1384 m[2] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri čemu je u odnosu na zemljišnu česticu u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi kao posjednik odnosno vlasnik upisan Grad Zagreb.

11. Iz podataka Porezne uprave (list 13-15 spisa) razvidno je da je tužitelju obračunat poreza na promet nekretnina u odnosu na ovu kupoprodaju u iznosu od 6.645,13 kn.

12. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 30. rujna 1992. utvrđeno je da su istog sklopile ČV, kao prodavateljica i FV, kao kupac za kupnju nekretnine – garsonijere A7 br. 91/64 koja se sastoji od kuhinje, sobe, nusprostorije i spremišta. Čitanjem rješenja od 2. listopada 1992. razvidno je da je poreznom obvezniku ČV, kao prodavateljici utvrđen porez na promet nekretnina u odnosu na ovu kupoprodaju.

13. Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 24. veljače 1992. utvrđeno je da su istog sklopili BEC d.o.o., kao prodavatelj i ČV, kao kupac za kupnju nekretnine – garsonijere A7 br. 91/64 koja se sastoji od kuhinje, sobe, nusprostorije i spremišta. Čitanjem rješenja od 3. ožujka 1992. razvidno je da je poreznom obvezniku BEC d.o.o., kao prodavatelju utvrđen porez na promet nekretnina u odnosu na ovu kupoprodaju.

14. Čitanjem pravomoćnog rješenja ovoga suda poslovni broj Z-43270/2015 utvrđeno je da je u zk. ull. br. k. o. [katastarska općina] besteretno otpisana zkčbr. [katastarska čestica] livada i oranica, površine 1384 m[2] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist dosadašnjeg vlasnika Grada Zagreba. U zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem je upisana zkčbr. [katastarska čestica] livada i oranica, površine 1384 m[2] dopušten je upis promjene izgrađenosti tako da je upisana zgrada mješovite uporabe 2, 4, 6 i 8 površine 1280 m[2] , dvorište površine 57 m i dvorište 63 m[2] , ukupno 1400 m te su preneseni posebni dijelovi upisani u knjigu položenih ugovora za predmetnu stambenu zgradu te je između ostalih upisana i etaža 22 s opisom stan br. 91 na IV. (četvrtom) katu, površine 35,35 m[2] sa pripadajućim spremištem u podrumu, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, a kao vlasnik stana upisan je tuženik na temelju čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/1996 , 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/ 2012, 152/2014 i 52/2025, dalje u tekstu: ZV) i članka 17. st. 4. Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnog dijela nekretnine (''Narodne novine'', broj 121/13 i 61/18). Ujedno je odbijen upis prava vlasništva za korist ovdje tužitelja na stanu br. 91 na IV (četvrtom) katu, površine 35,35 m[2] .

15. Svu navedenu dokumentaciju sud je cijenio vjerodostojnom jer ju tuženik svojim navodima nije doveo u upitnost.

16. Svjedokinja FV u iskazu je navela da je predmetni stan kupila 1992. godine. Našla ga je preko oglasa te ga je kupila od IV. Riječ je o stanu na adresi [adresa], garsonijeri, ne sjeća se više točno površine- do negdje 40 m[2] na četvrtom katu. Predan joj je posjed stana nakon što je isplatili kupoprodajnu cijenu prodavatelju. Platili su porez i stan je bio njihov. U taj stan su dolazili prespavati kad bi nešto trebali obaviti u Zagrebu te ga davali i prijateljima da ga koriste kad su i oni trebali nešto obaviti u Zagrebu. U tom stanu kasnije je živjela njezina kći do unazad nekih 10 godina kada je odselila. Stan je tada bio prazan i zaključili su da im više ne treba. Stupila je u kontakt s gospodinom ŠV i pitala ga je zna li nekoga tko bi kupio stan, a na kraju je on kupio taj stan. Rekla mu je da nemaju sve papire od tog stana. Već su ranije pokušali doći do papira te su tražili ZV papire od kog je ona kupila taj stan. Sve papire koje je ona imala im je dala. Također, njezina kći je pokušavala preko predstavnika stanara zajedno s drugim stanarima upisati vlasništvo. Tada se došlo do firme Bec i neke Čačićeve firme Conig. Ta firma Bec je prodavala stanove, no tada je, kada su to saznali, bila u stečaju. Suprug je zvao za te papire, no stečajni upravitelj mu je rekao da nema papira i da je puno papira koji su njemu bili potrebni za stečaj nestali. Svi stanari tada ostaju vezanih ruku. Kći se i kasnije raspitivala kod predstavnika stanara i on joj je rekao da nema ništa od tih papira. Čitavo ovo vrijeme do prodaje gospodinu ŠV nitko im nije branio posjed tog stana niti je polagao ikakva vlasnička prava.

17. Tužitelj u iskazu navodi da je 2019. godine predmetni stan kupio od gospođe FV. Bio je upoznat sa stanjem vlasništva. Gospođa FV mu je pokazala ugovor o kupoprodaji kojim je ona kupila predmetni stan te porezno rješenje o toj kupoprodaji. Također, prije te kupoprodaje savjetovao se i sa predstavnikom stana iz te zgrade koji mu je rekao da čitava zgrada ide u rješavanje zemljišnoknjižnog stanja. U tom je postupku, na ovaj stan, upisan Grad Zagreb. I on je pokušavao doći do ovih tvrtki Bec i Coning. Našao je neke brojeve telefona na internetu, nazvao ih je, no te osobe nisu bile suradljive i ništa nije uspio. U tom stanu je, od kada ga je kupio, njegova kći. Svi režijski troškovi su na njegove ime, kao i troškovi pričuve. U trenutku kupoprodaje gospođa FV mu je također pokazala račune koji su tada glasili na nju te su svi bili podmireni. Od kada je kupili ovaj stan nitko mu nije branio posjed niti je polagao ikakva vlasnička prava. Inače, riječ je o garsonijeri na četvrtom katu uz pripadajuće spremište u [adresa], a spremište se nalazi na kbr. 4.

18. Iskaz svjedokinje FV i tužitelja cijenjeni su istinitim jer su jasno, logično i uvjerljivo iskazivali o okolnostima stjecanja predmetnog stana te posjedovanju istog. Oboje su iskazali da ih nikada nitko nije sprječavao u posjedu predmetnog stana niti je ikada itko polagao kakva vlasnička prava na taj stan.

19. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je:

- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnog stana upisan tuženik na temelju predmnijeve o vlasništvu temeljem čl. 17. st. 4. Pravilnika i čl. 362. ZV,

- da je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor 19. kolovoza 2019. za kupnju predmetnog stana s prodavateljicom FV te mu je obračunat porez na promet nekretnina,

- da je prodavateljica FV predmetni stan kupila od ČV o čemu su sklopile kupoprodajni ugovor 30. rujna 1992. te je prodavateljici obračunat porez na promet nekretninama,

- da je BV predmetni stan kupila od BEC d.o.o. o čemu je sklopila kupoprodajni ugovor 24. veljače 1992. te je prodavatelju BEC d.o.o. obračunat porez na promet nekretninama,

- da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine te ga nikad nitko, kao niti njegove prednike u posjedu nekretnine nije smetao niti je polagao kakva vlasnička prava u proteklih 28 godina njihovog posjedovanja stana.

20. Odredba čl. 159. st. 1. ZV propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću nekretninu poretkom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe dospjelošću vlasništvo nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, steći će dosjelošću vlasništvo nekretnine tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (st. 4.).

21. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

22. Pravo vlasništva na temelju zakona, pa tako i temeljem dosjelosti, kao jednim od način stjecanja prava vlasništva temeljem zakona, stječe se samim time što su se ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje i u trenutku kada su se one ispunile, dakle bez upisa u zemljišne knjige (čl. 129. st. 1. ZV), ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišne knjige (čl. 130. st. 1. ZVD).

23. Prema čl. 11. ZV propisano je da je samostalni posjednik onaj koji stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, a posjed će se smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotnim.

24. Prema čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se prema st. 5. istog članka presumira da je posjed pošten (osim ako se dokaže suprotno).

25. Prema čl. 18. st. 1. ZV posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj temeljem tog posjedovanja (pravo na posjed), a st. 2. istog članka je propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prevarom, ni zlouporabom povjerenja.

26. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi ima li posjed tužitelja kvalitetu zakonitosti, istinitosti i savjesnosti (poštenja), u kojem slučaju bi se radilo o kvalificiranom posjedu, kada rok za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću iznosi 20 godina (čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 159. st. 2. ZV), ili je pak posjed barem savjestan (dakle nije zakonit ili istinit) u kojem slučaju se radi o izvanrednoj dosjelosti te je za stjecanje prava vlasništva potrebno stvar posjedovati u razdoblju od 40 godina. Pri tome valja istaknuti da nesavjestan posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, ma koliko njegov posjed trajao.

27. Posjed je istinit ako je stečen na pravilan način, odnosno način ili modus stjecanja posjeda mora biti po pravu dopušten. U konkretnom slučaju utvrđeno je da posjed tužitelja ima kvalitetu istinitosti jer isti nije stečen niti silom niti prijevarom, niti zloupotrebom povjerenja, odnosno isti nije stečen viciozno. Naime, ni iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi suprotno, naprotiv svi pravni prednici tužitelja i sam tužitelj predmetnu nekretninu nesmetano su posjedovali i koristili sve od 1992. godine bez da im je itko to priječio.

28. Posjed je zakonit ako se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi. Kod osnove za stjecanje posjeda javljaju se one iste osnove koje se traže i za stjecanje prava vlasništva, a to su pravni poslovi, odluke državnih organa ili pak neke druge činjenice koje se moraju dogoditi da bi se zasnovalo vlasništvo (npr. okupacija, odvajanje plodova i dr.). Tužitelj je dokazao pravnu osnovu za stjecanje zakonitog posjeda, a to je kupoprodaja. Naime, iz dostavljenih ugovora o kupoprodaji proizlazi kako su tužitelj i njegovi prednici predmetni stan kupili koji im je i predan u posjed i nitko ih u posjedu nije smetao, a takav posjed, stečen temeljem kupoprodaje je i zakonit pa tužitelju daje valjani pravni temelj posjedovanja.

29. Konačno, posjednik je savjestan (pošten) ako ne zna niti iz okolnosti slučaja može znati da nema pravni osnov posjedovanja te da stvar koju posjeduje nije njegova, pri čemu se savjesnost pretpostavlja, a onaj tko tvrdi drugačije mora to i dokazati. U konkretnom slučaju tužitelj je savjestan posjednik jer tuženik nikada nije protiv tužitelja ili njegovih prednika pokretao ikakav postupak niti im je priječio korištenje, čak štoviše sam u odgovoru na tužbi navodi da nikada nije raspolagao predmetnim stanom iz čega proizlazi da nikada nije niti polagao ikakva vlasnička prava na predmetnom stanu. Tužitelj pak s druge strane predmetni stan posjeduje kao vlasnik od kada ga je kupio kao i njegovi prednici sve od veljače 1992. godine. U trenutku kada je tužitelj stekao posjed sporne nekretnine (kupoprodajom) nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed jer je nekretninu kupio od osobe koja je predmetni stan posjedovala kao vlasnica te mu je predočila prethodne isprave o stjecanju. U zemljišnim knjigama u trenutku stjecanja nekretnine nije bila upisana niti zgrada niti predmetni stan, već livada i oranica i kao njihov vlasnik tuženik, a s obzirom na to da i sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nikada nije raspolagao predmetnih stanom, očito je da s obzirom na ove okolnosti tužitelj niti njegovi prednici nisu imali razloga sumnjati da osoba koja im prodaje stan ne bi bila ovlaštena istim raspolagati. S obzirom na to da je upis prava vlasništva tuženika oboriv kako to propisuje odredba čl. 362. ZV, sud je stava da je tužitelj u ovom postupku dokazao da je stekao vlasništvo predmetnog stana dosjelošću jer su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Za slučaj da neka treća osoba polaže vlasnička prava na isti stan, to tu treću osobu ne sprječava da isto dokazuje u odgovarajućem postupku u odnosu na tužitelja. Ono što je kao bitno utvrđeno u ovom postupku da tuženik navodi da nikada nije raspolagao predmetnim stanom, ne polaže ikakva vlasnička prava na taj stan, a njegov upis vlasništva proveden je temeljem predmnijeve, a onaj tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

30. Slijedom navedenoga, tužitelj je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini

– 23. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) i to stan br. 91 na IV. (četvrtom) katu, površine 35,35 m[2] sa pripadajućim spremištem u podrumu, u ulazu [adresa], koji je dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika, koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na nekretnini katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica], zemljišnoknjižno opisanoj kao [adresa][2] , od čega dvorište 57 m , dvorište 63 m , zgrada mješovite uporabe br. 2, 4, 6 i 8 površine 1.280 m , upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski građanski sud u Zagrebu vodi za k.o. 999901, Grad Zagreb na temelju zakonitog, istinitog i poštenog posjeda (zajedno sa svojim prednicima u trajanju od 28 godina) dosjelošću pa je temeljem čl. 159. st. 2. i 4. ZV odlučeno kao u izreci.

31. U smislu odredbe čl. 130. ZV valjalo je prihvatiti i dio tužbenog zahtjeva na trpljenje uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja.

32. Stranke nisu potraživale naknadu parničnog troška.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku