Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-366/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja AGENCIJA ZA MOBILNOST I PROGRAME EUROPSKE UNIJE ZAGREB, Frankopanska 26, OIB: 25385906011 zastupanog po punomoćniku Zvonimir Buterin odvjetnik iz OD Buterin & partneri iz Zagreba protiv tuženika Udruga ARTECO PAVLETIĆ, Malino, Ulica Ante Starčevića 29, OIB: 38224816327 kojeg zastupa punomoćnik Robert Subotić odvjetnik iz Požege , radi isplate 18.762,20 EUR-a, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 15. travnja 2026. u nazočnosti pun. stranaka, na ročištu za objavu presude od 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku, ARTECO PAVLETIĆ, Ulica Ante Starčevića 29, Malino OIB 38224816327, da tužitelju, AGENCIJA ZA MOBILNOST I PROGRAME EUROPSKE UNIJE, Frankopanska 26, Zagreb, OIB 25385906011, isplati iznos od 18.762,20 EUR-a (osamnaesttisućasedamstošezdesetdvaeuraidvadesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 09. lipnja 2025. do namirenja tužitelja po stopi koja se određuje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja u eurima u lipnju 2025. za tri i pol postotna poena, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.125,00 EUR-a (tritisućestodvadesetpeteura), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je javna ustanova osnovana radi upravljanja programima financiranim iz sredstava Europske unije, a tuženik je udruga osnovana u svrhu promicanja, unapređenja i očuvanja amaterskog umjetničkog stvaralaštva, te da su stranke 7. srpnja 2023. sklopile Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za program Europske snage solidarnosti, Projekt 2023-1-HR01-ESC51-VTJ-000129221, kojim je tužitelj tuženiku dodijelio bespovratna sredstva za projekt u okviru programa Europske snage solidarnosti, volonterski projekti.

2. Dodaje da su sastavni dio Ugovora između ostalog, tehničke specifikacije za program Europske snage solidarnosti, te da je sukladno dijelu 1. Opći podaci, tehničkih specifikacija, projekt trajao u periodu od 01. lipnja 2023. do 30. lipnja 2024., odnosno 13 mjeseci ,a stranke su 8. ožujka 2024. sklopile i dodatak Ugovoru kojim je tuženiku produljen rok za provedbu projekta do 31. kolovoza 2024.

3. Navodi da je najveći iznos bespovratnih sredstava koji se dodjeljuje sukladno dijelu 3. tehničkih specifikacija 48.397,00 EUR-a, a tužitelj je tuženiku na njegov bankovni račun uplatio iznos od 38.717,60 EUR-a koji predstavlja 80% najvišeg iznosa bespovratnih sredstava koji se dodjeljuje, a sukladno dijelu 4.2. Periodično izvješćivanje i plaćanja, Tehničkih specifikacija u svezi s odredbom čl. 22.1. Ugovora.

4. Nadalje navodi da je tuženik dužan u roku od 60 dana računajući od datuma završetka izvještajnog razdoblja, podnijeti završno izvješće o provedbi Projekta, a radi evaluacije Projekta te plaćanja preostalog iznosa bespovratnih sredstava sukladno odredbi čl. 21.2 Ugovora, koji rok je bio zaključno do 30 listopada 2024. uzimajući u obzir produljenje roka za provedbu Projekta sukladno dodatku Ugovora, što tuženik nije učinio, te mu je tužitelj uputio opomenu dana 7. studenog 2024. zbog nepodnošenja završnog izvješća.

5. Dodaje da je tuženik nakon toga podnio završno izvješće koje je evaluirano od strane tužitelja te je zaključeno da tuženik nije proveo sve planirane aktivnosti, odnosno da je u svrhu provedbe Projekta iskorišteno tek 41,23% dodijeljenih bespovratnih sredstava, slijedom čega je tuženiku priznat iznos od 19.955,40 EUR-a te mu je upućen zahtjev za povrat dijela iznosa uplaćenog prefinanciranja, odnosno iznosa od 18.762,20 EUR-a sukladno odredbi čl. 22.2. i 22.3.4. Ugovora, a sve u roku 30 dana.

6. Navodi da je s obzirom na rezultate evaluacije projekta i dostavljeni zahtjev za povrat, tuženik dana 10. travnja .2025. podnio primjedbu na rezultate evaluacije završnog izvješća iznoseći svoje primjedbe na izvršenu evaluaciju, odnosno ocjenu djelovanja tužitelja kao javne ustanove u ovom te drugim projektima koje je tuženik provodio.

7. Dodaje da je sukladno podnesenoj primjedbi tužitelj tuženiku 09 svibnja 2025. uputio očitovanje o primjedbi na obavijest te je nakon analize iznesenih prigovora iste otklonio te ostao u cijelosti kod završnog izvješća, te je ujedno tuženiku ponovno uputio zahtjev za povrat iznosa od 18.762,20 EUR-a u roku 30 dana, a koji rok je istekao 08. lipnja 2025., te mu je ponovo uputio opomene pred tužbu dana 1. srpnja 2025. i 11. kolovoza 2025. po kojim opomena tuženik nije postupio i isplatio traženi iznos.

8. Iz navedenog predlaže donošenje presude kao u izreci.

9. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da se tužba temelji na nevaljanoj evaluaciji i radnjama tužitelja koje ne mogu proizvesti pravne učinke jer je završno izvješće predano pod prisilom, prijetnjom i u bitnoj zabludi o odlučnim pravnim činjenicama, tužitelj nije imao pravnu ovlast za takvo postupanje, nerazriješena je privremena obustava provedbe projekta, tužitelj se nedopušteno miješao u upravljanje projektom i odnos s volonterima te su postojale okolnosti više sile u smislu čl. 35. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava slijedom čega osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

10. U podnesku od 25. veljače 2026. tuženik ponovo ističe da osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze za navedeno u tužbi, a niti je obrazložio kako je utvrđen zatražen iznos u tužbi, te osporava da je do predmetnog događaja došlo zbog bilo kakvih radnji i propusta, pogrešaka i namjere tuženika, već je zato odgovoran tužitelj.

11. Također ponovo ističe da je tijekom cijelog postupka bilo više nepravilnih postupaka tužitelja od kojih je za istaknuti to što je osoba koja je bila programski savjetnik korisniku u tom projektu, kasnije vodila i nadzorni posjet, a zaključci s tog nadzora su kasnije kod ocjenjivanja završnog izvješća korišteni protiv korisnika iako su doneseni mimo pravila, kao i to što napravljeni dokumenti ne sadrže vlastoručni potpis odgovorne osobe, niti pečat institucije, a niti su opremljeni urednim urudžbenim brojem, slijedom čega se postavlja pitanje njihove vjerodostojnosti, autentičnosti i pravne valjanosti, osobito imajući u vidu da se na tim dokumentima temelji zahtjev za povrat sredstava.

12. Dodaje da je tuženik pisanim dopisom zatražio izdavanje ispravnog, formalno valjanog dokumenta koji sadrži urudžbeni broj, no taj je zahtjev odbijen te je umjesto toga izdan novi zahtjev za povrat sredstava, ali ponovo bez urudžbenog broja.

13. Nadalje, navodi da je tuženik sukladno ugovornoj i pravnoj osnovi potrošio iznos veći od onog koji je primio, iznos od 38.717,60 EUR-a (80 % od ukupnog iznosa od 48.397,00 EUR-a), budući je imao valjanu namjeru pripremiti sve potrebno za izvršenje svega potrebnog u predmetnom Ugovoru, odnosno dobiti i daljnjih 20%, odnosno ukupan ugovoreni iznos od 48.397,00 EUR-a slijedom čega ističe da je tuženik za pripremu svega navedenoga, pripremu neodržane aktivnosti potrošio iznos od 23.838,31 EUR-a, (računi uloženi za treću volontersku aktivnost) što je uz ostale troškove svakako iznos veći od onog iznosa koji tužitelj potražuje tužbom na ime povrata neutrošenih sredstava.

14. Dodaje da je iz navedenog evidentno je da je tuženik uredno potrošio veći iznos nego je primio od tužitelja, slijedom čega tužitelj nema nikakve osnove potraživati bilo kakav iznos od tuženika.

15. Osim toga, ističe prigovor nenadležnosti ovog suda budući je pod „točkom 43.2. Rješavanje sporova“, Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za program europske snage solidarnosti nadležan sud Europske unije.

16. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Tužitelj je u cijelosti osporio navode tuženika vezane za tvrdnju da je završno izvješće predao pod prisilom i prijetnjom te da tužitelj nije imao pravnu osnovu za spominjanje mogućeg raskida Ugovora o dodijeli bespovratnih sredstava za program Europske snage solidarnosti, Projekt 2023-1-HR01-ESC51-VTJ- 000129221 u opomeni zbog nepodnošenja završnog izvješća navodeći da su potpuno neosnovani, kao i navode o postojanju više sile na strani tuženika odnosno postojanje iznimnih okolnosti zbog kojih bi provedba ugovorne obveze tuženika bila onemogućena ili iznimno otežana.

18. Također ističe da nisu osnovani navodi tuženika o postojanju sukoba interesa prilikom evaluacije završnog izvješća navodeći da tuženik u odgovoru na tužbu navodi o kojim osobama je riječ, niti obrazlaže zašto smatra da bi se te osobe nalazile u sukobu interesa.

19. Nadalje, navodi da nikako nije davao upute o napuštanju projekta bez uključivanja tuženika već je iz e mail korespondencije od 21. svibnja 2024. vidljivo da su tužitelj i tuženik komunicirali o volonteru te da je tužitelj samo dao sugestiju kako riješiti predmetni odnos, ako je to moguće.

20. Također osporava prigovor nenadležnosti ovoga suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari koji je istaknuo tuženik navodeći da je stvarna nadležnost naslovnog suda određena u dijelu čl. 43.2. st. 1. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za program Europske snage solidarnosti od 07. srpnja .2023. kojim je propisano da ako se spor odnosi na tumačenje, primjenu ili valjanost Ugovora, stranke moraju pokrenuti postupak pred nadležnim sudovima države članice tijela koja dodjeljuje bespovratna sredstva, a ovaj spor se vodi u vezi s izvršenjem obveza iz Ugovora, dakle odnosi se na primjenu Ugovora slijedom čega je za određivanje stvarne nadležnosti u ovom sporu isključivo mjerodavan čl. 43.2. Ugovora.

21. U odnosu na navode tuženika da je potrošio veći iznos od onog koji mu je isplaćen u okviru predfinanciranja navodi da je u svom završnom izvješću tuženik zatražio isplatu od 21.072,00 EUR-a od čega iznos od 2.225,00 EUR-a za troškove upravljanja, iznos od 9.216,00 EUR-a za troškove organizacijske potpore, iznos od 3.072,00 EUR-a za potporu za uključivanje u organizacije, iznos od 4.105,00 EUR-a za potporu za putovanje, iznos od 2.304,00 EUR-a za džeparac i iznos od 150,00 EUR-a za potporu za učenje jezika, iz čega slijedi da je tuženik zatražio isplatu iznosa koji je za 1.116,60 EUR-a veći od onog koji mu je tužitelj priznao u evaluaciji završnog izvješća u iznosu od 19.955,40 EUR-a.

22. Dodaje da je tuženik za razdoblje od lipnja 2023. do veljače 2024. dostavio račune u vrijednosti gotovo 24.000,00 EUR-a, a koji računi se odnose na nabavu građevinskog materijala, materijala za fasadu i krov (npr. cement, stiropor, gips ploče, crijep, grede, vuna, agregati, vijci i sl.), malih kućanskih aparata i bijele tehnike (npr. led TV, štednjak), alata (npr. sjekira, kliješta, motorna pila), stvari za uređenje interijera, kao što su police i sl., uredski materijal, led lampice i dr ., a kako se radi o jediničnim doprinosima koji ima karakter paušala, a ne stvarnih troškova, za aktivnosti koje je tuženik održao u završnom izvješću priznat mu je cjelokupni iznos od 2.225,00 EUR-a za troškove upravljanja projektom, umanjeni iznos od 8.294,00 EUR-, za organizacijsku potporu i cjelokupni iznos od 3.072,00 EUR-a za potporu za uključivanje.

23. Navodi da je smanjenje organizacijske potpore za 10%, provedeno kao financijska korekcija za zbroj bodova ostvaren na kvaliteti završnog izviješća (55/100 bodova), te je tuženiku u okviru administrativne (tzv. desk check) provjere smanjen i iznos potpora za putovanje i iznos potpora za učenje jezika iz rzaloga što je jedan od volontera veći dio putovanja putovao avionskim prijevozom koji se sukladno pravilima iz Priloga 2. ne smatra zelenim putovanjem, a u odnosu na potporu za učenje jezika je tuženik najprije u završnom izviješću obračunao jezičnu potporu u iznosu od 150,00 EUR-a za individualnog volontera, da bi naknadno izjavio da istu nije koristio jer mu nije bila potrebna.

24. Slijedom navedenog tužitelj navodi da je tuženik ostvario pravo na iznos bespovratnih sredstava u konačnom iznosu od 19.955,40 EUR-a, te je u skladu s time tuženik dužan izvršiti povrat sredstava tužitelju u iznosu od 18.762,00 EUR-a koji predstava iznos iznos isplaćenog pretfinanciranja umanjen za konačni iznos bespovratnih sredstava.

25. Tužitelj je također ostao kod navoda da su navodi tuženika o postojanju nepravilnosti u postupcima tužitelja koji se ogledaju u tome da su u različitim provjerama sudjelovale iste osobe, neosnovani i neutemeljeni jer tuženik nije uopće naveo koje su to osobe, a nadzorni posjet u ovom projektu nikada nije proveden pa je posve nemoguće da je osoba koja je bila programski savjetnik kasnije vodila nadzorni posjet kako to netočno tvrdi tuženik.

26. Isto tako, tužitelj je ostao kod navoda da tuženik neosnovano navodi da dokumenti doneseni od strane tužitelja ne predstavljaju valjanu osnovu samo zbog toga što zahtjev za povrat sredstava ne sadržava klasifikacijsku oznaku i urudžbeni broj jer navedene oznake služe vođenju evidencije u poslovanju sukladno odredbi čl. 22. Uredbe o uredskom poslovanju, a tužitelj zahtjev za povrat izdaje uz obavijest o rezultatima evaluacije završnog izviješća, za one korisnike koji nemaju primjedbi na utvrđeni iznos povrata, te ponovno uz očitovanje o primjedbi na obavijest o rezultatima evaluacije završnog izviješća, kao poziv na plaćanje , dok oba navedena dokumenta sadrže i klasifikacijsku oznaku (KLASA) i urudžbeni broj (URBROJ), na koje se sam zahtjev za povrat referira, a uostalom smisao zahtjeva za isplatu je dostava tehničkih informacija potrebnih za uplatu povrata (iznos povrata, podaci o bankovnom računu za uplatu, opis i rok za plaćanje).

27. Tuženik je osporio sve navode tužitelja ističući da je sporan u cijelosti cijeli postupak koji se vodio između tužitelja i tuženika te je predložio saslušanje svjedoka:

GN, ravnateljice Agencije, ON, pomoćnice ravnatelja, DN, Voditeljice Odjela za Europske snage solidarnosti, LN, voditeljice Odjela za stratešku podršku programima EU-a, ŽN, za savjetovanje i praćenje korisnika, JN, više savjetnica u Odjelu za Europske snage solidarnosti, KN, evaluaciji završnog izvješća i desk chek te predsjednika udruge NN na postojanje nepravilnosti u postupanju tužitelja.

28. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čine: izvadak iz sudskog registra za tužitelja i izvadak iz registra udruga za tuženika od 25. studenog 2025., Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za program

EUROPSKE SNAGE SOLIDARNOSTI projekt broj 2023-1-HR01-ESC51-VTJ- 000129221 od 7. srpnja 2023., Tehničke specifikacije za program EUROPSKE SNAGE SOLIDARNOSTI, dodatak Ugovoru od 8. ožujka 2024., opomena tuženiku zbog nepodnošenja završnog izvješća od 7. studenog 2024., obavijest o rezultatima evaluacije završnog izvješća i konačnom iznosu bespovratnih sredstava od 11. ožujka 2025., očitovanje tužitelja o primjedbi tuženika na obavijest o rezultatima evaluacije završnog izviješća i konačnom iznosu bespovratnih sredstava za projekt broj 2023-1-HR01-ESC51-VTJ-000129221 od 9. svibnja 2025., zahtjev za povrat od 9. svibnja 2025., opomene tužitelja pred utuženja od 1. srpnja 2025. i 11. kolovoza 2025., primjedba tuženika na evaluaciju završnog izvješća od 27. prosinca 2025. , odgovor na zahtjev za suspenziju projekta od 2. kolovoza 2024., računi tuženika za različitu robu (list spisa 179-262), računi, pravila prihvatljivosti troškova (list spisa 274-289), završno izvješće (list spisa 312-330) i vodič kroz Europske snage solidarnosti za 2023.

29. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem predloženih svjedoka budući je poslovni odnos između tužitelja i tuženika reguliran odredbama Ugovora dodjeli bespovratnih sredstava za program EUROPSKE SNAGE SOLIDARNOSTI projekt broj 2023-1-HR01-ESC51-VTJ-000129221 od 7. srpnja 2023. kojim je točno propisan postupak dodjele bespovratnih sredstava EU za provedbu ugovorenih aktivnosti, uvjeti pod kojima se ta sredstva dodjeljuju, koji su prihvatljivi i ne prihvatljivi troškovi te posljedice neispunjavanja obveza obje strane, kao i dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja budući da je nesporan iznos koji je tužitelj tuženiku doznačio po osnovu bespovratnih sredstava, iznos koji je tužitelj tuženiku priznao od tog iznosa u završnom izvješću te razlika koju tužitelj potražuje tužbom po osnovu neiskorištenih sredstava.

30. Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za program EUROPSKE SNAGE SOLIDARNOSTI projekt broj 2023-1-HR01-ESC51-VTJ-000129221 (u daljnjem tekst Ugovor) od 7. srpnja 2023. za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 30. lipnja 2024. odnosno u trajanju od 13 mjeseci sukladno kojem Ugovoru je tužitelj tuženiku dodijelio bespovratna sredstva za projekt u okviru programa EUROPSKE SNAGE SOLIDARNOST, za aktivnost volonterski projekti (list spisa 11-60) što je razvidno iz točke 1. tehničkih specifikacija za program EUROPSKE SNAGE SOLIDARNOST koji su sastavni dio Ugovora (list spisa 61-64), te da je maksimalni zatraženi iznos bespovratnih sredstava 61.190,00 eura, a maksimalni dodijeljeni iznos bespovratnih sredstva 48.397,00 eura, od kojeg iznosa je tužitelj tuženiku na njegov bankovni račun uplatio 80% dodijeljenog iznosa odnosno iznos od 38.717,60 EUR-a dana 13. srpnja 2023. što je razvidno iz točke 3. tehničkih specifikacija i bankovnog izvatka broj 129. (list spisa 68-69)

31. Sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nenadležnosti ovoga suda za suđenje u ovom predmet budući je čl. 43.2. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za program EUROPSKE SNAGE SOLIDARNOSTI od 7. srpnja 2023. određeno da ko se spor odnosi na tumačenje, primjenu ili valjanost Ugovora, stranke moraju pokrenuti postupak pred nadležnim sudovima države članice tijela koje dodjeljuju bespovratna sredstva.

32. Nije sporno da su stranke dana 8. ožujka 2024. sklopile dodatak Ugovoru kojim je tuženiku produžen rok za provedbu projekta do 31. kolovoza 2024. (list spisa 65-67), te da je sukladno točki 4.2. tehničkih specifikacija, periodično izvješćivanje i plaćanja tuženik bio u obvezi dostaviti tužitelju završno izvješće o provedbi projekta, a radi evaluacije projekta te plaćanja preostalog iznosa bespovratnih sredstava u roku od 60 dana računajući od datuma završetka izvještajnog razdoblja.

33. Budući su stranke sukladno dodatku ugovora produžile datum završetka projekta do 31. kolovoza 2024. tuženik je bio u obvezi dostaviti tužitelju završno izvješće o provedbi projekta zaključno do 30. listopada 2024. što tuženik nije učinio pa mu je tužitelj poslao opomenu dana 7. studenog 2024. (list spisa 70).

34. Nije sporno da je tuženik nakon toga podnio završno izviješće koje je evaluirano od strane tužitelja, te da je tužitelj tuženiku dana 11. ožujka 2025. dostavio obavijest o rezultatima evaluacije završnog izvješća i konačnom iznosu bespovratnih sredstava za predmetni projekt Klasa: 605-34/23-08/1, Ur. broj: 359- 09/3-25-14 (list spisa 71-75) potpisano od strane voditeljice odjela za stratešku podršku programima EU-a LN.

35. U evaluaciji projekta u zaključku je navedeno da je predmetni projekt ocijenjen s ukupno ukupno 55/100 bodova, da je Agencija za mobilnost i programe EU doznačila korisniku ovdje tuženiku, pretfinanciranje u iznosu od 38.717,60 EUR, da je najviši ukupan iznos ugovorenih sredstava za predmetni projekt 48.397,00 EUR, te da je korisnik u završnom izvješću zatražio bespovratna sredstva u ukupnom iznosu od 21.072,00 EUR.

36. U daljnjem tekstu zaključka je tužitelj naveo razloge zbog kojih je umanjio potraživana sredstva navodeći da je u proračunskoj stavci troškovi puta jer je volonter iz Milazzo Italija veći dio putovanja u km putovao avionskim prijevozom, a označen je kao zeleno putovanje stoga se umjesto prijavljenih 320,00 EUR priznaje 275,00 EUR što znači da umanjenje iznosi 45,00 EUR, te da se umanjenje troškova primjenjuje također i na stavci jezična potpora na kojoj je u završnom izvješću obračunata jezična potpora 150,00 EUR za individualnog volontera, a koji ju prema izjavi korisnika nije primio iz razloga što mu nije bila potrebna.

37. Nadalje, tužitelj je naveo da je na evaluaciji kvalitete završno izvješća projekta ocjenjeno sa 55 bodova slijedom čega se organizacijska potpora umanjuje za 10% odnosno za 921,60 EUR-a te ukupna financijska korekcija iznosi 1.116,60 EUR, te da je na temelju rezultata evaluacije završnog izvješća predmetnog projekta, utvrđuje se da je konačan iznos bespovratnih sredstava na koji je korisnik ostvario pravo 19.955,40 EUR, a postotak iskorištenosti dodijeljenih sredstava iznosi 41,23%, te da je u skladu s time, korisnik je dužan izvršiti povrat sredstava Agenciji u iznosu od 18.762,20 EUR.

38. Također je nesporno da je tuženik tužitelju dostavio primjedbu datiranu sa 10. travnja 2024. (list spisa 91-110) na analizu završnog izvješća (budući je tužitelj izvješće sačinio dana 11. ožujka 2025. tuženik je očito pogrešno naveo godinu) na koje primjedbe je tužitelj tuženiku dostavio očitovanje dana 9. svibnja 2025. Klasa: 605-34/23-08/1, Ur. broj: 359-09/1-25-16 potpisano od strane voditeljice odjela za Europske snage solidarnosti DN u kojem očitovanju je navedeno da su primjedbe u cijelosti neosnovane što je objašnjeno po točkama očitovanja, te da se potvrđuje ocjena završnog izvješća i utvrđeni iznos povrat sredstava iz obavijesti o rezultatima evaluacije završnog izvješća kao i da se uz očitovanje korisniku dostavlja zahtjev za povrat neutrošenih sredstava u iznosu od 18.762,20 EUR-a. (list spisa 76- 83)

39. Nadalje, nesporno je da je tužitelj tuženiku nakon toga dostavio 2 opomene pred utuženje zbog nepodmirenog dugovanja u iznosu od 18.762,20 EUR od 1. srpnja 2025. i od 11. kolovoza 2025. (list spisa 84-89).

40. Sud je ocijenio neosnovanim navode tuženika da se iz tužiteljevih dokumenata ne može utvrditi tko je stvarni potpisnik ovih dokumenata budući da svi dokumenti na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev sadrže klasu i urudžbeni broj te potpis i pečat ovlaštene osobe, voditeljice odjela u čijoj nadležnosti je donošenje pojedinog dokumenta.

41. Točni su navodi tuženika da zahtjev za povrat utuženog iznosa od 9. svibnja 2025. ne sadrži broj klase i urudžbeni broj, međutim navedeno nije od utjecaja na valjanost predmetnog dokumenta budući je navedeni zahtjev za povrat datiran istog dana kada i očitovanje tužitelja o primjedbi tuženika na obavijest o rezultatima evaluacije završnog izvješća i konačnom iznosu bespovratnih sredstava , koji sadrži oznaku klase i urudžbenog broja te je isti dostavljen zajedno sa očitovanjem tuženiku, a što je razvidno iz posljednje rečenice očitovanja u kojoj se navodi da se uz očitovanje korisniku dostavlja zahtjev za povrat, a nesporno je da je tuženik primio i očitovanje i zahtjev za povrat.

42. Sud je također ocijenio neosnovanim navode tuženika da je sukladno Ugovoru potrošio već iznos od onog iznosa koji je primio odnosno od iznosa od 38.717,60 EUR budući je za pripremu aktivnosti koje nije održao potrošio iznos od 23.838,31 EUR, a za koji iznos je dostavio brojne račune za kupljenu robu različite vrste ( list spisa 179-261) budući da je nesporno da tuženik navedene troškove nije prijavio u završnom izvješću.

43. Isto tako tuženik neosnovano navodi da ne postoji dokument tužitelja s dospijećem iznosa koji potražuje tužitelj na ime povrata budući da je u zahtjevu za povrat od 9. svibnja 2025. koji je tuženiku dostavljen zajedno s očitovanjem na njegovu primjedbu na obavijest o rezultatima evaluacije završnog izvješća i konačnom iznosu bespovratnih sredstava za predmetni projekt, naveden rok za povrat 30 kalendarskih dana od datuma primitka ovog zahtjeva.

44. Osim toga, sud je ocijenio neosnovanim navode tuženika da projekt nije mogao dovršiti zbog postojanja iznimnih okolnosti s elementima više sile budući da se o tim navodima očitovao tužitelj u odgovoru na zahtjev tuženika za suspenziju projekta od 2. kolovoza 2024. Klasa: 605-34/23-08/1 Ur.broj: 359-09/8-24-7 u kojem je utvrđeno da niti jedan od razloga navedenih u zahtjevu za suspenzijom nije prepreka izvršenju ugovorne obveze te se zahtjev za suspenziju odbija, a navedeni odgovor je ovjeren pečatom tužitelja i potpisan od strane ravnateljice mr.sc. GN (list spisa 157-158), kao i navode tuženika o postojanju sukoba interesa prilikom evaluacije završnog izvješća budući se je o tim prigovorima tuženika tužitelj detaljno očitovao podneskom od 24. veljače 2026. u kojem je iste u cijelosti otklonio.

45. O ostalim navodima tuženika vezanim za zastupničko pitanje i postojanje sile i prijetnje prilikom postupanja tužitelja ovaj sud nije raspravljao budući da isti nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

46 Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza ukupno sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje od tuženika povrat neutrošenih bespovratnih sredstva u iznosu od 18.762,20 EUR budući da je tuženik od uplaćenih sredstava od 38.717,60 EUR-a u svrhu provedbe projekta iskoristio samo 41,23% sredstava slijedom čega mu je priznat iznos od 19.955,40 EUR-a dok je isti u obvezi izvršiti povrat razlike u iznosu od 18.762,20 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. ( slijedeći dan nakon proteka roka od 30 dana od primitka zahtjeva za povrat od strane tuženika dana 9. svibnja 2025.) u skladu sa odredbom čl. 22.5.1. Ugovora i čl. 29. st. 1 i 2. ZOO-a

47. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev i presudio kao u izreci presude sukladno čl. 336. st. 1 i čl. 342. st. 1 ZOO-a

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 1 a u svezi s čl. l55 . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZPP) pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 3.125,00 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) - Tbr.7 t.1, Tbr. 8. t. 1 i Tbr. 9 t 1 i 3 Tbr. 46 – za sastav tužbe – 625,00 EUR-a s PDV-om, za sastav podneska od 24. veljače 2026. - 625,00 EUR-a s PDV-om, za pristup na ročište od 26. veljače 2026. - 625,00 EUR-a s PDV-om, za sastav podneska od 12. ožujka 2026. - 625,00 EUR-a s PDV-om, za pristup na ročište 15. travnja 2026. - 625,00 EUR-a s PDV-om.

U Osijeku, 8. svibnja 2026.

S U D A C

Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.