REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula

Poslovni broj P-152/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Tamari Došen kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika RAIFFESENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 53056966535, radi isplate, 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 112 -50- 4820185 sklopljenog 11.travnja 2008., potvrđenog 14. travnja 2008. kod javnog bilježnika Nansi Kopić, pod poslovnim brojem OV-6558/08, koja glasi: ''NAKNADA:

3,70% (tri zarez sedamdeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita''

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 214,05 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se njegov zahtjev u preostalom dijelu, za iznos od 400,00 eura, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 24. veljače 2026. tužitelj navodi da je 11. travnja 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 112-50-4820185 za kupnju novog vozila Toyota u kunskoj protuvrijednosti 32.077,14 CHF prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, da je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena jednokratna naknada od 3,70 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te je tuženik 15. travnja 2008. naplatio 5.453,05 kn / 723,74 eura. Tuženik je Ugovor o kreditu sastavio na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama na koje tužitelj nije imao utjecaj, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, u ugovoru nisu navedeni troškovi za koje banka naplaćuje jednokratnu naknadu, ne zna se zbog čega naknada iznosi upravo 3,70 % od odobrenog kredita stoga je ugovorna odredba u članku 3. nepoštena te tužitelj zahtijeva utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe i naknadu parničnog troška.

2. Tužba i poziv da dostavi odgovor uručeni su tuženiku 6. ožujka 2026.

3. Budući da tuženik nije u ostavljenom roku podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica koje se temelje na dokazima, ugovoru o kreditu i potvrdi od 20. prosinca 2024., prema kojima je tužitelj s tuženikom 11. travnja 2008. zaključio ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren iznos od 32.077,14 švicarskih franaka prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, da je ugovorena naplata naknade od 3,70% prilikom prvog korištenja kredita, da je tužitelju naplaćena naknada od 5.453,05 kuna prilikom isplate odobrenog kredita 15. travnja 2008., da je ugovor o kreditu sastavio tuženik na svome standardnom obrascu, a ne postoje okolnosti koje opravdavaju nepodnošenje odgovora na tužbu, sud je na temelju članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/11., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.) odlučio kao izreci.

4. Uvažavajući vrijednost predmeta spora koja proizlazi iz priložene potvrde sud je sukladno čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH („Narodne novine“ br. 57/22. i 88/22.) izvršio preračunavanje novčanog iznosa naknade od 5.453,05 kuna primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro, navedenog u Odluci Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 85/22.) te prema vrijednosti predmeta spora od 723,74 eura u skladu s člankom 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku priznao i dosudio trošak nagrade punomoćniku za sastav tužbe od 75 bodova što primjenom Tbr. 46., 52.3., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) iznosi 187,50 eura i 26,55 eura plaćene pristojbe na tužbu i presudu zbog ogluhe. Naime uvažavajući mogućnost polovičnog plaćanja pristojbe na tužbu i visine pristojbe na odluku, plaćenim iznosom naplaćena je pristojba na tužbu i presudu zbog ogluhe prema po sudu utvrđenoj vrijednosti predmeta spora.

4.1. Sud je na zahtjev tužitelja u skladu s člankom 151. stavkom 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj člankom 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. i 155/2023.)

U Puli 8. svibnja 2026.

S u d a c

Tamara Došen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. O žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalba se može podnijeti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navedenih u članku 354. stavak 2. točke 1. 2. 4. 5. 6. 8. 9. 10. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule

2. tuženiku