Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kžzd-42/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Sandre Juranović i Mladenke Paro-Rudić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog AN, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog AN podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-19/2026 od 20. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog AN odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Kv-19/2026 od 20. veljače 2026., na temelju odredbe članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4. 5. i 9. te stavaka 6. i 7., članka 99. stavaka 4. 5. i 9., članka 100. stavka 2. i članka 101. stavka 2. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/206. – dalje: ZKP/08), produljene su mjere opreza određene optuženom AN, i to: zabrana približavanja oštećenoj JN na udaljenost manju od 100 (sto) metara, osim u odnosu na približavanje i kontakte koji se tiču ostvarivanja roditeljske skrbi prema zajedničkoj maloljetnoj djeci ĆN i KN, zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenom JN, osim u odnosu na približavanje i kontakte koji se tiču ostvarivanja roditeljske skrbi prema zajedničkoj maloljetnoj djeci ĆN i KN te zabrana uhođenja ili iznemiravanja oštećene ON. Optuženik je ujedno upozoren da mjere opreza, u slučaju nepridržavanja, mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio optuženi AN, po braniteljici, odvjetnici Ani Babić, zbog povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi da pobijano rješenje ne sadrži obrazloženje opasnosti od ponavljanja djela koja, po njegovom mišljenju, niti ne postoji. Nije prekršajno kažnjavan ni kazneno osuđivan, a kroz sve vrijeme trajanja mjera opreza, iste nije kršio. Smatra da su mjere opreza ispunile svoju svrhu, da više nisu potrebne te da otežavaju komunikaciju između njega i oštećene, a sve vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi nad zajedničkom djecom. Ta komunikacija odvija se uz prisutnost treće osobe pa oni ne mogu razmjenjivati informacije o djeci „na razini na kojoj bi trebala biti njihova komunikacija“. Ukazao je na odredbu članka 98. stavka 3. ZKP/08 i naveo da je prije donošenja pobijanog rješenja, saslušana oštećena JN, međutim, ista nije ničim obrazložila zašto se protivi daljnjoj primjeni mjera opreza. Na temelju takve njezine izjave, sud nije mogao utvrditi činjenice koje bi bile odlučne za donošenje pobijane odluke. Istaknuo je da je provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje te da su vještaci preporučili zajedničku roditeljsku skrb kao i to da djeca polovicu svog aktivnog i budnog vremena provode s oba roditelja. Smatra da dosadašnja „nekvalitetna komunikacija i nemogućnost uspostavljanja komunikacije na roditeljskoj razini koja je prihvatljiva za oboje, bez posredovanja stručne osobe, predstavlja značajan rizik po daljnji razvoj njihove zajedničke djece“. Predložio je usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba optuženog AN nije osnovana.
4. Nije u pravu žalitelj kada navodi da u konkretnom ne postoje uvjeti za produljenje mjera opreza. Naime, razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ovo vijeće drugostupanjskog suda ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 pa time i za primjenu mjera opreza, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji i koji prileže spisu. Osim opće pretpostavke, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno da na strani optuženog AN i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Također, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio da se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, može postići i blažim mjerama, odnosno mjerama opreza koje su optuženiku određene na način kako je to opisano u izreci pobijanog rješenja. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim, konkretnim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovo vijeće drugostupanjskog suda.
4.1. Tako je protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da na strani optuženog AN postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela i koje prvenstveno proizlaze iz okolnost počinjenja djela za koja se optuženika tereti u ovome postupku, a što je sve valjano i obrazložio u točkama 13. i 14. obrazloženja pobijanog rješenja. I po ocjeni ovoga vijeća, iz okolnosti počinjenja djela, na način kako je to opisano u optužnici, proizlazi visok stupanj kriminalne volje, upornosti i fiksiranosti na oštećenu JN . Kad se ovome pridoda i kriminalna količina od ukupno šest kaznenih djela za koja se optuženika tereti, tada sve te okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, jesu okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela, i to unatoč tome što optuženik ranije nije osuđivan ni prekršajno kažnjavan.
4.2. Ovdje valja dodati i to da iz nalaza i mišljenja provedenog kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, između ostalog, proizlazi da optuženikove „osobine ličnosti, poput niske tolerancije na frustraciju, slabije kontrole impulsa i teškoće u održavanju konstruktivne komunikacije s bivšom partnericom, narušavaju stabilnost roditeljskog okruženja. Pokazuje sklonost višestrukoj reinterpretaciji ponašanja majke i njezine obitelji u negativnom svjetlu što se može nepovoljno odraziti na djecu.“. Kraj takvog stanja stvari, nije u pravu žalitelj kada navodi da mjere otežavaju komunikaciju između njega i oštećene, a sve vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi nad zajedničkom djecom. Upravo suprotno, mjere opreza su određene sa svrhom da se komunikacija između njega i oštećene svede na najnužniju mjeru, i to onu koja se tiče ostvarivanja roditeljskog prava i zaštite dobrobiti zajedničke djece. Kako i sam optuženik u žalbi na više mjesta navodi – nema razloga komunicirati s oštećenom niti dolaziti s njom u kontakt osim u pogledu zajedničke djece. Međutim, s druge pak strane, ističe da zbog mjera opreza ne može razmjenjivati informacije s oštećenom ni razgovarati o djeci „na razini na kojoj bi trebala biti njihova komunikacija“. Iz takvog proturječja u žalbenim navodima može se zaključiti da bi optuženik, bez primjene mjera opreza, pokušao s oštećenom komunicirati i o drugim temama, a ne samo o djeci. S tim u vezi valja istaknuti da je oštećena ispitana u smislu odredbe članka 98. stavka 3. ZKP/08 kojom prilikom je navela da joj mjere opreza daju sigurnost budući da trenutno nije na snazi nikakva mjera od strane Hrvatskog zatvora za socijalni rad. S obzirom na to, žalbeni navodi da nije pravilno primijenjena odredba članka 98. stavka 3. ZKP/08 nisu osnovani jer iz izjave oštećene jasno proizlazi se zbog mjera opreza koje su trenutno na snazi, osjeća sigurnije. Takva njezina izjava jasna je i nedvosmislena stoga žalbene interpretacije u svezi nepravilne primjene odredbe članka 98. stavka 3. ZKP/08, nije moguće prihvatiti.
5. Što se tiče žalbenih navoda da bi uslijed proteka vremena koliko su mjere opreza već na snazi kao i zbog pridržavanja mjera opreza od strane optuženika, mjere opreza trebalo ukinuti, valja navesti da činjenica da se optuženik pridržava mjera opreza koje su mu određene, ukazuje upravo na to da mjere ostvaruju svoju svrhu. U odnosu na protek vremena, ukazuje se na odredbu članka 98. stavka 7. ZKP/08 kojom je, između ostalog, propisano da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena, kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga Zakona.
6. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka, ističe se da će ocjenu tog nalaza i mišljenja dati sud u zasjedanju prilikom ocjene i vrednovanja svih dokaza.
7. Naposljetku, žalitelju se ukazuje da su mjere opreza koje su mu određene, primjerene težini i značaju kaznenih djela za koja ga se tereti te da u opsegu u kojem su određene, uspješno ostvaruju svrhu istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Njihova primjena i dalje je nužna i opravdana jer na strani optuženika, a kako je to već ranije obrazloženo, još uvijek postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Na taj način, a protivno navodima žalitelja, nije onemogućeno uspostavljanje komunikacije na prihvatljivoj roditeljskoj razini, niti to dovodi do značajnog rizika po daljnji razvoj zajedničke djece.
8. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom optuženog AN nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci 8. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Saša Cvijetić
