REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-9701/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari I tužitelja EĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], i II tužiteljice ŠĐ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB 26187994862), Zagreb, V. Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika KB Dubrava (OIB 32206148371), Zagreb, av. G. Šuška 6, kojeg zastupa punomoćnik Tonči Ravlić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. ožujka 2026. godine u prisutnosti osobno I i II tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika i umješača, dana 8. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862 isplatiti I- tužitelju EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete ukupan iznos od 18.500,00 EUR od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 31.3.2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862 isplatiti II- tužitelju ŠĐ OIB: [osobni identifikacijski broj] ime naknade štete ukupan iznos od 18.500,00 EUR od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 31.3.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.125,00 eura, a umješaču u iznosu od 8.812,00 eura, svima sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (8.5.26.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da je njihov brat HĐ zbog posljedica liječničkog propusta preminuo u KB Dubrava dana 2.10.2021. godine.

1.1.Nadalje, tužitelji tvrde da je između njihovog pokojnog brata i njih postojala čvrsta emocionalna povezanost i bliskost, zbog čega smatraju i tvrde da je između njih postojala trajnija zajednica života pa od tuženika, kao osiguravatelja KB Dubrave potražuju naknadu štete za povredu prava osobnosti i to svaki u iznosu od 18.500,00 eura sa kamatom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik i umješač u odgovoru na tužbu prvo smatraju i tvrde da nije postojao liječnički propust zbog kojeg je HĐ preminuo. Dakle, osporavaju krivnju tj. propust u liječenju umješača koji bi doveo do smrti HĐ.

2.1. Nadalje, tuženik i umješač u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrde da odnos tužitelja i pokojnog HĐ nije imao one kvalitete temeljem kojih bi se tužiteljima dosudila naknada neimovinske štete tj. pravične novčane naknade zbog smrti brata. Zbog toga tuženik i umješač predlažu tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuju naknadu parničnog troška s pripadajućim kamatama.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, policu osiguranja, u presude, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UĐ, FĐ, JĐ, TĐ i tužitelja, kao stranaka, u svrhu dokazivanja.

3.1.Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Nije sporno, jer to priznaje tuženik, da je sa umješačem, KB Dubrava, na dan smrti HĐ imao zaključenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti pri obavljanju liječničke djelatnosti.

5. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je HĐ bio na bolničkom liječenju od 1.9. do 19.9.2021. godine te nakon toga od 27.9.2021. godine do 2.10.2021. godine kojeg dana je u KB Dubrava i preminuo.

6. Tuženik i umješač ne osporavaju da su tužitelji brat i sestra pokojnog HĐ.

7. Cijeneći činjenične navode tužbe, a imajući u vidu i navedeno pod 4. -6. ove presude sud utvrđuje da osnovanost zahtjeva tužitelja ovisi o ispunjenju dviju odredbi Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO).

7.1. Potrebno je da postoji krivnja, odnosno u konkretnom slučaju propust u radu bolnice, umješača u ovom sporu, odnosno da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1045 ZOO-a.

7.2. Nadalje, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 1045 ZOO-a nužno je da su u odnosu tužitelja i njihovog pokojnog brata ispunjeni uvjeti iz čl. 1101 st. 2 ZOO-a, kojim je propisano da u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi naknadu braći i sestrama umrlog, ako je između njih postojala trajnija zajednica života.

7.3. Citirano znači da u ovom konkretnom slučaju moraju biti u potpunosti zadovoljeni i to kumulativno uvjeti propisani ZOO, prvi da je do smrti došlo zbog propusta u radu bolnice i drugi, da su ispunjeni uvjeti iz čl. 1101 st. 2 ZOO-a.

8. Imajući u vidu tijek ovog postupka, a posebno cijeneći presudu ovoga suda broj P Ob-71/2023 od dana 17.6.2025. godine, a vodeći računa i o načelu ekonomičnosti postupka pri čemu je sud imao u vidu da su medicinska vještačenja na okolnost propusta u radu bolnica dugotrajna, a i skupa, jer se uobičajeno za utvrđivanje propusta u radu bolnica imenuju ustanove (Medicinski fakulteti), sud je u ovom postupku prvo odlučio utvrditi jesu li uopće ispunjeni uvjeti iz čl. 1101 st.2 ZOO-a.

8.1. Naime, ako nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1101 st. 2 ZOO-a tada nema potrebe utvrđivati je li do smrti brata tužitelja došlo zbog propusta u radu umješača, jer sam propust, tj. krivnja i ako postoji, ne dovodi do toga da tužitelji imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu.

9. Pravomoćnom presudom ovog suda broj P Ob-71/2023 od dana 17.6.2025. godine utvrđeno je da je točkom 1. suđeno da je između TĐ i pokojnog HĐ postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od početka 2000. godine sve do smrti HĐ **.**.2021. godine.

9.1. U citiranom predmetu tuženici su bili ovdje tužitelji, a njihova je žalba odbijena i Županijski sud u Puli-Pola u cijelosti je potvrdio presudu pod 9.

10. Nije sporno da je Vrhovni sud u odlukama zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se trajnijom zajednicom života između braće i sestara ne smatra življenje u istom stambenom prostoru niti vođenje zajedničkog domaćinstva, a niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koje proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja i razmjene njihove ljubavi te brige i poštovanja. Sve te komponente smislom i načinom na koji se očituju u svakodnevnom životu i odnosu između braće i sestara jesu pokazatelj može li se neki odnos gledati kao trajna zajednica života ili se radi o klasičnom i uobičajenom bratskom i sestrinskom odnosu, koji su u dobrim odnosima, ali ne takvim koji bi upućivali na postojanje trajnije zajednice života.

10.1. Sve navedeno pod 10. iz razloga da bi se utvrdile pretpostavke o kojoj ovisi pravo na naknadu neimovinske štete u smislu čl. 1101 st. 2 ZOO-a.

11. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je njihov otac preminuo 1971. godine, da je to bilo rano za njihovu dob, što sud prihvaća, jer je I tužitelj rođen 1962. godine, II tužiteljica 1960. a pokojni HĐ 1958. godine, pa se nastavno prihvaća da je HĐ, kao najstariji bio njima i otac i brat. Međutim, iz daljnjih iskaza proizlazi da je su životi braće i sestara krenuli u različitim smjerovima. I tužitelj se oženio 1987. godine i od tada pa sve do danas živi u zapadnom dijelu grada (Špansko, Vrapče), gdje je sa suprugom i djecom osnovano samostalno kućanstvo, a s novom suprugom nastavio živjeti u tom dijelu grada. Njegov pokušaj iskazivanja o svakodnevnom životu i odnosu sa svojim pokojnim bratom u bitnome je čak negirao i njego sin, saslušan kao svjedok, JĐ, koji navodi da zna da su II tužiteljica i HĐ bili jako povezani, ali da njegov otac nije imao takvu povezanost s njima. I tuženik navodi da su on i HĐ radili kao taxi vozači pa su se svakodnevno viđali i nalazili na kavi ili gablecu, njegova vanbračna supruga FĐ upotrebljava izraz da su se često viđali, a TĐ navodi da su se znali sresti na nekom taksi stajalištu i otići na kavu. U ostalom dijelu izostaje iskazivanja i samog I tužitelja i svih ostalih saslušanih svjedoka o bilo kakvih drugim odnosima koji bi ukazivali na trajniju zajednicu života. Cijeneći da je HĐ živio u istočnom dijelu grada sud prihvaća iskaze FĐ i TĐ iz kojih u bitnom proizlazi da su se njih dvojica, kao vozači taxi-a susretali onoliko koliko ih je posao vodio na iste dijelove grada, da je životno da se tada popije kava ili nešto pojede, ali da takav odnos predstavlja uobičajeni odnos dvojice braće, koji radi isti posao i koji se u obavljanju tog posla, ponekad, susretnu na istom taxi stajalištu. U iskazima se spominju i zajedničke proslave rođendana i blagdana, ali prema shvaćanju ovog suda niti takvi susreti braće ne prelaze uobičajene bratske odnose.

11.1. Osim toga, shvaćanje je ovog suda da trajnija zajednica života između braće mora postojati barem nekoliko godina unazad smrti jednog brata. Zbog toga činjenica da su odnosi bili jači u trenutku smrti njihovog oca i da je HĐ, kao najstariji, preuzeo veću ulogu u obitelji, ne mijenja odluku suda (11.), jer su ti odnosi, snažni, u kojoj je HĐ preuzeo brigu oko svojeg mlađeg brata i sestre, prestali kada se I tužitelj odselio u zapadni dio grada, zasnovao svoju obitelj, a s bratom nastavio uobičajene bratske odnose koji nemaju karakter trajnije zajednice života, jer niti saslušani svjedoci ne iskazuju o tome.

12. Sud navodi da za odluku u ovom predmetu nije odlučno kako saslušane osobe vide i cijene odnos koji je TĐ imala s pokojnim ŠĐ, jer je taj odnos pravomoćnom presudom utvrđen kao izvanbračna zajednica.

12.1. Međutim, analizom svih saslušanih osoba, osim TĐ, sud utvrđuje da neki o odnosu TĐ i ŠĐ iskazuju na način da diskreditiraju TĐ, pa tako I tužitelj upotrebljava izraz da je njegov brat imao curice, ženskice, ostali govore da je bilo žena s obzirom na posao koji je radio, o burnoj vezi s E, da je bilo žena, a da je TĐ bila zadnja u nizu. Svjedokinja UĐ, susjeda u stanu u [adresa] u detalje zna sve ono što bi moglo ići u korist tužiteljima, ali o vezi ŠĐ i TĐ iskazuje površno, ili o odnosu ne zna ništa ili ga umanjuje da ne bi naštetila tužiteljima. Slično iskazuje i FĐ, 22 godine izvanbračna supruga II tužitelja. Dakle, radi se o pokušaju iskazivanja s ciljem diskreditiranja dugotrajnosti i ozbiljnosti odnosa koji su imali TĐ i HĐ, koji je trajao 21 godinu i po svojim karakteristikama odgovarao je bračnoj zajednici (temeljem propisa bračna i izvanbračna zajednica u Republici Hrvatskoj su u pravima i obvezama izjednačene), a sve da bi se dalo na posebnoj važnosti tužitelja i njihovog brata.

12.2. Saslušane osobe diskreditiraju odnos TĐ i ŠĐ da bi time u iskazivanju na važnosti dale odnosu posebno II tužiteljice i ŠĐ. Pri tome cijeli odnos II tužiteljice i ŠĐ baziraju na nespornoj činjenici da su u Dubravi II tužiteljica i majka tužitelja i ŠĐ živjele u jednom stanu, a preko puta, vlasnik drugog stana bio je HĐ. Nastavno na blizinu stana iskazuje se o svakodnevnom, višestrukom dolasku ŠĐ u stan II tužiteljice, u kojem HĐ dolazi na sve obroke, sestra (II tužiteljica) vodi brigu o rublju. Iskazuje se o zajedničkim proslavama rođendana i blagdana. II tužiteljica navodi da je HĐ donosio sve što je trebalo, iako ju u tom dijelu u iskazu ne podržava ni I tužitelj, koji navodi da je II tužiteljica kupovala namirnice, a ponekad HĐ. Nastavno II tužiteljica navodi da je HĐ vodio brigu o njoj i majci, sve što je trebalo je popravljalo, pripremao, da ju je vodio u bolnicu kada je slomila ruku i čekao ju od 18,00 do 03,00 sata.

12.3. Dijelovi iskaza nisu se mogli prihvatiti, jer je sin I tužitelja izjavio da je kao devetogodišnjak (rođen 1990. godine) puno vremena provodio sa stricem (ŠĐ) i njegovom tadašnjom suprugom Š na imanju u Čulinečkoj, gdje su živjeli, da se stric nakon toga razveo (1999. godine) i preselio u stan u [adresa]. I tužitelj u svojem iskazu pokušava skratiti taj rok pa navodi da se HĐ u stanu u [adresa] doselio već 1985. godine, pa takve nelogičnosti oca i sina dovode do uvjerljivosti iskaza svjedokinje TĐ koja navodi da su se ona i HĐ u stan u [adresa] doselili negdje 2005. godine, pa se i u odnosu II tužitelja i ŠĐ utvrđuje da je najmanje od 1985. do 2005. godine HĐ i fizički bio udaljen od sestre i majke, da je tada bio jedno vrijeme u braku, a nakon toga, od 2000. godine u izvanbračnoj zajednici, što ni sami tužitelji ne priznaju. Zbog toga, sud ne prihvaća kao istinite iskaza koji govore o neprekidnom i svakodnevnom kontaktu II tužiteljice i ŠĐ, njegovoj prehrani kod majke i sestre, jer u skladu s ostalim provedenim dokazima sud prihvaća iskaz TĐ koja iskazuje o uobičajenim, dobrim obiteljskim odnosima, koji uključuju posjećivanje, proslave, nedjeljne ručkove. Dakle, radi se o skladnom odnosu unutar obitelji, dobrim bratskim i sestrinskim odnosima, koji ni na koji način, jer tako ne proizlazi iz iskaza I i II tužitelja, u dijelu u kojem je prihvaćen, niti iz iskaza drugih svjedoka ne ukazuje na snažniju emotivnu povezanosti koja mora postojati da bi bili ispunjeni uvjeti iz čl. 1101. st. 2 ZOO-a.

12.4. Pri tome čak niti tužitelji ne iskazuju o nekim posebnim i dodatnim okolnostima koje bi upućivale na snažniju emotivnu povezanost, već tu činjenicu temelje na nepotrebnoj, a i netočnoj tvrdnji o svakodnevnom svakodnevnoj prehrani kod II tužiteljice i majke, brigu II tužiteljice o vešu ŠĐ, što je netočno, jer su brigu o tome vodili TĐ i HĐ u svojoj zajednici. Pri tome valja istaknuti da je II tužiteljica radila sve do prosinca 2018. godine pa, sve da su i točni navodi o prehrani ŠĐ oni su u vezi II tužiteljice i ŠĐ ipak morali biti ograničeni činjenicom rada II tužiteljice i odlaskom od kuće.

12.5. Sud je prihvaćajući iskaz TĐ utvrdio da su ona i HĐ „živjeli zajednički u ekonomskoj i intimnoj zajednici, što uključuje sve što je potrebno da bi se takav život vodio (prehrana, čišćenje stana, plaćanje režija i sl.), da su oni posjećivali II tužiteljicu i majku tužitelja i ŠĐ, da je na učestalost tih posjeta utjecala i činjenica da su živjeli u stanovima jedni preko puta drugih pa je to bilo svakodnevno, a posebno nakon što je majka 2019. godine pretrpjela moždani udar. I II tužiteljica iskazuje o brizi koju je HĐ pokazao prema majci, kupovanje lijekova i sl, ali majka nije stranka u ovom postupku.

12.6. Naravno da je svakome grozno kada mu premine brat i da je jako tužan, kako je to iskazala II tužiteljica, to je pokazatelj zdravih obiteljskih odnosa, ali sama ta činjenica, da je sestri teško kada joj umre brat nije ta posebna okolnost, snažna emotivna povezanost, iz koje bi sud zaključio o postojanju trajnice zajednice života.

13. I sama organizacija sahrane pa čak i izgled parte pokazuju da je TĐ preuzela ulogu koja je uobičajena za udovice i sastavila partu s podacima o ožalošćenima, na kojoj je ona navedena kao supruga, u džamiji organizirala vjerski pogreb, a da ju je I tužitelj vozio da sve to dogovori. Naime, čak i te radnje I i II tužitelji osporavaju, odnosno prikazuju ih kao prijevarno poduzete po TĐ. A iste, suprotno tužiteljima, ukazuju na uobičajeno funkcioniranje obitelji, u kojima udovica preuzima organizaciju sahrane, pa čak ni iz tog detalja života ne proizlazi posebna emotivna povezanost.

14. Kako dakle iz rezultata provedenih dokaza ne proizlazi da su i na strani II tužiteljice ispunjeni uvjeti iz čl. 1101. st. 2 ZOO-a i njezin je zahtjev valjalo odbiti.

15. Sud nije prihvatio dokazani prijedlog sa se sasluša svjedokinja DĐ, kćer I tužitelja, jer je i bez provođenja tog dokaza i saslušanjem ostalih svjedoka činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

15.1. Kako je utvrđeno da ni u odnosu ni jedno tužitelja nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 1101. st. 2 ZOO-a to sud nije niti provodio dokaze na okolnost postoji li krivnja umješača za smrt HĐ, jer utvrđivanje te činjenice, u ovako utvrđeno činjenično stanju, nije potrebno.

16. Odluka o troškovima postupka tuženika i umješača temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) i odnosi se na troškove zastupanja istih putem odvjetnika.

16.1. Tuženiku je priznat trošak pristupa na roč. 8.7.25, 5.11.25, 10.2.26, 24.3.26. po 1.000,00 eura i za roč. 28.4.25. 100,00 eura ili ukupno 4.100,00 eura, što je uvećano za 1.025,00 eura PDV-a. Nije mu priznat trošak sastava podneska od

22.1.25. jer isti ne prileži spisu.

16.2. Umješaču je priznat trošak pristupa na roč. 8.7.25, 5.11.25, 10.2.26, 24.3.26., sastav tri obrazložena podneska (24.1.25, 25.7.25, 14.1.26.) po 1.000,00 eura i za podnesak od 14.11.24. 50,00 eura ili ukupno 7.050,00 eura što je uvećano za 1.762,50 eura PDV-a.

16.3. Na ukupan troška tuženika u iznosu od 5.125,00 eura i umješača u iznosu od 8.812,50 eura kamata, temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a, teče od dana donošenja ove presude, a po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.