Posl.br. P Ob-15/2022-47

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po Nataši Citković Vrkić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IZ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Kristianu Čarapiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene IZŽ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi uzdržavanja punoljetnog djeteta, 27. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj IZŽ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da za uzdržavanje sina IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za razdoblje od 14. siječnja 2022. do 26. listopada 2023., i to na račun tužitelja IZ otvoren kod Zagrebačke banke d.d., broj računa HR 7423600003245836706 isplati dospjeli novčani iznos od 4.373,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to:

– na iznos od 200,00 EUR od 31. siječnja 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 28. veljače 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. ožujka 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 30. travnja 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 30. lipnja 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. srpnja 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. kolovoza 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 30. rujna 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. listopada 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 30. studenoga 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. prosinca 2022. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. siječnja 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 28. veljače 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. ožujka 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 30. travnja 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. svibnja 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 30. lipnja 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. srpnja 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 31. kolovoza 2023. do isplate,

– na iznos od 200,00 EUR od 30. rujna 2023. do isplate,

– na iznos od 173,00 EUR od 26. listopada 2023. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 1.127,00 EUR kao neosnovan.

III.Nalaže se tuženici IZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 14. siječnja 2022. godine u bitnome navodi da je rođen **.**.2000. u braku njegovih roditelja, majke, ovdje tužene IZŽ te njegova oca EZ, koji je brak razveden rješenjem ovoga suda posl. broj: R1 Ob-711/19 od 4. prosinca 2019. Nadalje, navodi da je od 2019. redovni student na Visokoj školi za informacijske tehnologije u Zagrebu, te zbog studiranja živi u drugom gradu od mjesta prebivališta. O njemu se isključivo skrbi i uzdržava ga otac EZ, dok tužena ni na koji način ne doprinosi njegovom uzdržavanju premda je to u mogućnosti. Tužitelj, osim redovnih i uobičajenih troškova za osobe svoje dobi, ima i troškove boravka za vrijeme školovanja u drugome gradu. S obzirom da je tužitelj redoviti student koji uredno izvršava svoje obveze, koji ne živi s majkom, ovdje tuženom, potražuje od tužene mjesečni iznos od 199,08 EUR (1.500,00 kuna) na ime uzdržavanja, počev od dana podnošenja tužbe, a sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke te potražuje naknadu parničnoga troška.

1.1.Podneskom od 3. lipnja 2025. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u visini od 250,00 EUR počevši od dana podnošenja tužbe pa zaključno do 26. listopada 2023. odnosno do trenutka kad je tužitelja zasnovao radni odnos.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu od 20. svibnja 2022. godine u cijelosti protivi tužbenome zahtjevu, u bitnome navodeći da su odnosi stranaka izrazito kompleksni, da tužena nema nikakvu komunikaciju s tužiteljem, da je tuženu tužitelj zajedno s njegovim ocem vrijeđao i omalovažavao te iznosi problematične obiteljske odnose, da je sporno uzdržava li otac tužitelja, EZ, samoga tužitelja i skrbi li o njemu, da je tužitelj paušalno odredio iznos mjesečnoga uzdržavanja te da je cilj tužitelja tuženu financijski „iscijediti“. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje naknadu parničnoga troška.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja tijekom dokaznog postupka provedeni su dokazi uvidom u svu relevantnu materijalnu dokumentaciju (isprave) sadržanu u spisu, i to elektronički zapis iz matice rođenih (str. 4 spisa), potvrdu o redovitom studiranju (str. 6 spisa, str. 43 spisa), prijepis ocjena tužitelja (str. 42 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka tužene (str. 66-70 spisa), platne liste tužene (str. 91-140 spisa), potvrdu o završetku studija (str. 163 spisa), Ugovor o radu tužitelja (str. 165-172 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 07. srpnja 2022. godine (str. 173- 179 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 09. studenoga 2022. godine (str. 180- 186 spisa), saslušao je tužitelja (str. 52-53 spisa i str. 190-191 spisa) i svjedoka EZ (str. 50-51 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno presudom.

6. Predmet spora je kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatom na ime uzdržavanja (punoljetnog) djeteta za razdoblje od dana podnošenja tužbe 14. siječnja 2022. do zaključno s datumom 26. listopada 2023. i to za mjesečni iznos od 250,00 EUR (tužitelj je tijekom postupka povisio tužbeni zahtjev) s pripadajućim zateznim kamatama.

7.Među strankama nije sporno da je tužitelj rođen u braku između tužene i EZ, koji je brak razveden odlukom suda, ni da je tužitelj upisao fakultet – Visoku školu za informacijske tehnologije u Zagrebu, koji je u međuvremenu završio.

8.Tužena načelno nije osporila svoju obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta, nije osporila ni činjenicu da u spornom razdoblju nije doprinosila za uzdržavanje tužitelja. Nadalje, tužena nije osporila da je tužitelj u spornom razdoblju živio s ocem. Navodi tužene o odnosima s tužiteljem i njegovim ocem, čime pravda okolnost da ne doprinosi za njegovo uzdržavanje, irelevantni su za ovaj postupak.

9. Sporna je visina zahtijevanog uzdržavanja te okolnost je li tužitelj redovno i uredno izvršavao svoje obveze tijekom studija.

10.U smislu odredbe članka 290. stavka 1. i 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje ObZ) roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta, s time da punoljetno dijete koje je završilo obrazovanje iz stavka 1. ovoga članka, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo dvadeset šest godina.

11. Stoga je u postupku valjalo utvrditi je li tužitelj redovito i uredno izvršavao svoje studijske obveze, njegove stvarne mjesečne materijalne potrebe, s obzirom na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, zdravstvene skrbi, prijevoza, literature, nastavnih i studijskih materijala, informatičke opreme te druge troškove primjerene dobi i redovitom studiranju, uz istodobnu ocjenu raspolaže li tužitelj vlastitim prihodima, stipendijom, zaradom od studentskog rada ili drugom imovinom koja je od utjecaja na opseg njegove potrebe za uzdržavanjem. Konačno, valjalo je utvrditi imovinske mogućnosti tužene, i to kroz njezina stalna i povremena primanja, imovinu, radnu sposobnost, mogućnost stjecanja povećane zarade, njezine vlastite nužne potrebe te eventualne druge zakonske obveze uzdržavanja, pri čemu je sud imao u vidu da se visina obveze uzdržavanja punoljetnog djeteta određuje prema stvarno utvrđenim potrebama djeteta i mogućnostima roditelja.

12. Nakon provedenog dokaznoga postupka, sud je utvrdio da je brak između tužiteljevih roditelja formalno razveden Rješenjem ovog suda posl. broj: R1 Ob-711- 2019, da je tužitelj bio redoviti student Visoke škole za informacijske tehnologije u Zagrebu, da je uredno i redovito izvršavao svoje studijske obveze do okončanja studija 20. srpnja 2023. godine, da je za vrijeme studija i do okončanja studija živio u [adresa], da je povremeno radio putem studentskih ugovora te da ga je uzdržavao otac, EZ, kod kojeg je živio za vrijeme i nakon završenog studija. Ukupni mjesečni troškovi za vrijeme studiranja i boravka u Zagrebu tijekom 2022. i 2023. iznosili su između 800,00 i 900,00 EUR mjesečno, s time da mu je školarina iznosila 3.500,00 EUR godišnje, a koje je sve troškove podmirivao otac tužitelja EZ. Nadalje, utvrđeno je i da je tužitelj zasnovao radni odnos 27. listopada 2023. Pritom je sud prihvatio iskaz tužitelja kao i njegova oca, svjedoka EZ, ocijenivši ih uvjerljivim, životnim i logičnim, na okolnosti mjesečnih troškova tužitelja za vrijeme njegova studija. Isto je tako utvrđeno da je tužitelj imao status redovnoga studenta do kraja akademske godine tj. 30. rujna 2023. godine, odnosno da je stekao diplomu 20. srpnja 2023. godine, te da je u razdoblju od stjecanja diplome do zasnivanja radnoga odnosa živio sa svojim ocem EZ, a koji ga je uzdržavao, odnosno da su na strani tužitelja u tom razdoblju postojale pretpostavke iz čl. 290. st. 2. ObZ-a, budući u tom razdoblju nije bio zaposlen.

13. Nadalje je utvrđeno da majka tužitelja, ovdje tužena, ni na koji način nije uzdržavala tužitelja niti doprinosila u smislu čl. 290. ObZ-a te da s tužiteljem uopće nema komunikaciju niti bilo kakav odnos.

14. Pri ocjenjivanju mogućnosti tužene za doprinos uzdržavanju tužitelja sud je bio dužan utvrditi njezino ukupno imovinsko stanje i sva primanja u smislu članka 307. stavka 3. ObZ-a, a ne samo iznos njezine redovne plaće. Utvrđeno je da je tužena na dugogodišnjem bolovanju od 17. siječnja 2022. godine, te da joj je za siječanj 2022. godine i veljaču iste godine isplaćena plaća na teret poslodavca u bruto iznosu od 1581,88 EUR (11.918,64 kn), odnosno 1360.33 EUR (10.249,40 kn) , a od 28. veljače 2022. godine nadalje se isplaćuje naknada za bolovanje na teret HZZO-a, prosječno 565,04 EUR (4.257,28 kn) mjesečno za 2022. i 2023. godinu, te su tuženoj u navedenom razdoblju isplaćena sva materijalna prava temeljem kolektivnoga ugovora, odnosno radnopravnih propisa.

15. Stoga je sud cijenio podatke o neto godišnjim primanjima tužene iz radnog odnosa u iznosu od 5.777,67 EUR (43.531,83 kn) za 2022. godinu, iznos od 7.180,48 EUR za 2023. godinu s pripadajućim eventualnim varijabilnim primicima, dodacima na plaću, regresu, božićnici i drugim novčanim primitcima iz radnog odnosa, te o njezinu cjelokupnom imovinskom stanju, uključujući nekretnine i sredstva ostvarena njihovom prodajom. Pri ocjeni mogućnosti tužene za uzdržavanje sud je uzeo u obzir i činjenicu da je ista prodala nekretninu temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. srpnja 2022. za kupoprodajnu cijenu od 73.000,00 EUR te nekretninu temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 09. studenoga 2022. za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 EUR. Taj iznos, premda ne predstavlja prihod od rada, ne može ostati izvan sudske ocjene, jer pri odlučivanju o uzdržavanju prihodi od rada nisu jedini izvor iz kojega je obveznik dužan doprinositi uzdržavanju djeteta, nego su to i sredstva ostvarena prodajom imovine, renta i slično. Stoga je sud ocijenio da kupoprodajni iznos ostvaren prodajom nekretnine predstavlja relevantan pokazatelj imovinskih mogućnosti tužene u mjeri u kojoj je tim sredstvima raspolagala, odnosno mogla raspolagati radi podmirivanja obveze uzdržavanja. Budući da je riječ o uzdržavanju punoljetnog djeteta koje se redovito školuje, sud je imao u vidu i odredbu članka 316. stavka 2. Obiteljskog zakona, prema kojoj su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje punoljetnog djeteta, s time da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Na temelju tako utvrđenih okolnosti sud je zaključio da stvarne i potencijalne mogućnosti tužene opravdavaju doprinos uzdržavanju tužitelja u iznosu od 200,00 EUR mjesečno.

16. Sukladno utvrđenomu, sud je zaključio da iznos od 200,00 za utuženo razdoblje predstavlja primjeren iznos na kojega punoljetno dijete koje redovito pohađa studij ima pravo potraživati od majke, ovdje tužene, kao i da predmetni iznos, shodno gornjim utvrđenjima o mogućnostima tužene, predstavlja iznos kojeg tužena može, odnosno mogla je platiti na ime uzdržavanja svojega punoljetnoga sina, ovdje tužitelja.

17. Pri tom je tužitelju dosuđeni iznos od 200,00 EUR za mjesec listopad 2023. izračunat srazmjerno broju dana u zadnjem mjesecu obveze tužene, budući tužitelj ima pravo na uzdržavanje do trenutka zasnivanja radnoga odnosa, dakle zaključno s 26. listopada 2023. godine.

18.Sud je uzeo u obzir i činjenicu da je pred ovim sudom u tijeku parnica koja se vodi pod posl.br. P Ob-85/2022 između EZ i tužene, uz sudjelovanje mlt. RZ rođenog **.**.2010., radi odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju djeteta. Nesporno je da mlt. RZ od 31. prosinca 2021. zajedno s punoljetnim bratom, ovdje tužiteljem, živi kod oca te da je i pravomoćnom odlukom ovog suda poslovnog broja R1 Ob-517/2022 maloljetni RZ povjeren na stanovanje ocu. Prema tome je sud uzeo u obzir da je tužena obveznik uzdržavanja još jednog maloljetnog djeteta te je sukladno tome umanjio njen doprinos za uzdržavanje tužitelja, iako odluka o uzdržavanju i visini doprinosa za uzdržavanje još nije donesena.

19.Odluka o zateznim kamatama na dospjele obroke uzdržavanja temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23). Budući da tužitelj u tužbi nije posebno označio dan dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja, sud je početak tijeka zakonske zatezne kamate odredio prema samoj naravi mjesečne obveze uzdržavanja, odnosno da kamata na svaki pojedini obrok teče od završetka razdoblja za koje je taj obrok dosuđen, i analogno odredbi članka 289. stavka 2. ObZ-a, prema kojoj se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati te postojećoj praksi. Slijedom toga, na svaki puni mjesečni iznos uzdržavanja zatezna kamata teče od posljednjeg dana mjeseca za koji je taj iznos dosuđen pa do isplate, dok na razmjerni dio uzdržavanja za mjesec koji nije obuhvaćen u cijelosti kamata teče od završetka razdoblja za koje je taj razmjerni iznos dosuđen.

20. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 366. ObZ-a u vezi s čl. 154. st. 5., čl. 155. st. 1. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP). Tužitelj je u cijelosti uspio u pogledu osnove te u pretežitom dijelu u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat trošak odvjetničkog zastupanja u visini jednokratne naknade sukladno Tbr.7.3., Tbr. 53. i Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) iznosu od 500,00 EUR ukupno (200 bodova × 2,00 EUR = 400,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a = 500,00 EUR), dok preostali pojedinačno naznačeni troškovi iz troškovnika nisu posebno priznati jer su obuhvaćeni jednokratnom nagradom propisanom za ovu vrstu postupka.

Rijeka, 27. travnja 2026.

SUTKINJA

Nataša Citković Vrkić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužitelja Kristianu Čarapiću, odvj.

-tuženoj