REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4106/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, u pravnoj stvari tužitelja AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Bilić-Prcić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Knezović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 2. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te tuženika i njegovog punomoćnika, dana 8. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj AŠ vlasnik zk.č.br. 1248/3 [adresa], Dvorište površine 211 m2 i zk.č.br. 1248/4 [adresa] površine 158 m2, Dvorište 110 m2, Kuća, [adresa] površine 48 m2, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik ŽŠ dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana.".
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 8. svibnja 2026. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je preko svojih prednika, sada pokojnog BŠ, njegove pok. supruge RŠ i njihovih pokojnih sinova ŽŠ i MŠ, u neprekinutom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara zk.č.br. 1249/2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk.č.br. 1248/3 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]) i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara zk.č.br. 1248/4 u naravi kuća u [adresa], površine 48m2, dvorište površine 110 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Prema P.L. 3616 k. o. [katastarska općina], tužitelj je i upisan kao samostalni posjednik obje katastarske čestice (894/1 i 894/2) te navodi da k. č. br. [katastarska čestica] površine 844 m2, odgovara zk.č.br. 1249/2 površine 633 m2 i zk.č.br. 1248/3 površine 211 m2 (633+211=844), a dijelom u površini od 633 m2 upisana je u suvlasništvu tužitelja u 5/8 i njegove supruge PŠ u 3/8 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok u površini od 211 m2 odgovara zk.č.br. 1248/3 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je upisana u zemljišnim knjigama formalno kao vlasništvo tuženika u 1/1, isto kao i k. č. br. [katastarska čestica] površine 158 m2, koja odgovara zk.č.1248/4 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj tvrdi kako tuženik nikada nije bio posjednik niti stvarni vlasnik navedenih čestica. Predmetne k. č. br. [katastarska čestica] nastale su cijepanjem osnovne k. č. br. [katastarska čestica] na dva dijela, što se vidi iz izvoda iz katastarskog plana od 8. lipnja 2018., a novonastala čestica k. č. br. [katastarska čestica] nastala je spajanjem k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada kao jedna k. č. br. [katastarska čestica], koja odgovara zk.č.br. 1249/2 u površini od 633 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te koja je upisana u vlasništvo tužitelja u 5/8 dijelova i njegove supruge PŠ u 3/8 dijelova i zk.č.br. 1248/3 u površini od 211 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], sada formalno pravno upisanoj kao vlasništvo tuženika. Novonastaloj k. č. br. [katastarska čestica] fizički je pripojena k. č. br. [katastarska čestica], koja odgovara zk.č.br. 1248/4 u površini od 158 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada upisanoj formalno pravno na tuženika, odnosno, sada te obje čestice čine fizički jedno dvorište i okućnicu ograđenu čvrstom ogradom unatrag 80 i više godina. Na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi se kuća [adresa] u kojoj je godinama, do svoje smrti 14. siječnja 2023., živio sada pokojni DŠ, otac supruge tužitelja PŠ, iz [adresa]. Predmetne nekretnine tužitelj je kupio 2017. od sada pokojnih DŠ i MŠ, sinova pokojnog BŠ, kojega su isti naslijedili temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-537/80 od 30. listopada 1980., zajedno sa svojom majkom RŠ, koju su isto naslijedili sinovi DŠ i MŠ, temeljem rješenja ovog suda poslovni broj O-3010/14, a od kojih je tužitelj kupio predmetnu nekretninu. Predmetne k. č. br. [katastarska čestica] (odgovara zk.č.br. 1249/2 u površini od 633 m2 i zk.č.br. 1248/3 u površini od 211 m2) i kč. br. [katastarska čestica] (odgovara zk.č.br. 1248/4 u površini od 158 m2) uvijek su bile u faktičnom posjedu i stvarnom vlasništvu prednika tužitelja, BŠ, RŠ te DŠ i MŠ, a sada su u isključivom vlasništvu i faktičnom posjedu tužitelja. S obzirom da se tužitelj nalazi neizravno i izravno u savjesnom, istinitom i zakonitom posjedu preko 80 godina predmetnih k. č. br. [katastarska čestica] Gornje Vrapče i dosjelošću je stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Dodao je i da je 1983. pred ovim sudom vođen postupak između RŠ i susjeda GŠ, vlasnika i posjednika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u predmetu zbog smetanja posjeda poslovni broj Pp-479/83, u kojem je sklopljena nagodba prema kojoj GŠ priznaje RŠ vlasništvo novosagrađene škarpe (zida) od armiranog betona u dužini 16 metara i širini 30 cm, koji je sagrađen na međi između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo RŠ i k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu LŠ, pa je i ovo dokaz da je prednica tužitelja RŠ bila stvarni vlasnik i posjednik tada cijele kč. br. [katastarska čestica], a sada 894/2 k. o. [katastarska općina]. Tuženik je svojedobno 1973. kupio zk.č.br. 1248 i to dio od 257/307, što u naravi predstavlja kuću i dvorište tada na adresi u [adresa]. (sada br. 35 [adresa]) s 307 čhv od OŠ i ĐŠ. Međutim ta zk.č.br. 1248 bila je sastavljena od k. č. br. [katastarska čestica] (sada u posjedu i vlasništvu tužitelja) i kč. br. [katastarska čestica] (sada u posjedu i vlasništvu GŠ) i k. č. br. [katastarska čestica] (u posjedu i vlasništvu tuženika) i kč. br. [katastarska čestica] (sada u posjedu treće osobe), pa je potpuno nejasno kako je tuženik uknjižen na dijelu bivše zk.č.br. 1248, a sada zk.č.br. 1248/3 i zk.č.br. 1248/4 (što odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i cijeloj k. č. br. [katastarska čestica]) u naravi [adresa] Dvorište površine 211 m2 i kuća u [adresa] i dvorište površine 158 m2. Tužitelj je 2021. dao izraditi geodetski elaborat po tvrtki Geo omega d.o.o. u Zagrebu, radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja, gdje je na terenu utvrđeno faktično stanje za navedene katastarske čestice, sastavni dio kojeg su Izvješće o utvrđivanju međa i drugih granica te o novom razgraničenju, Izvješće o zgradama i drugim građevinama i kopija katastarskog plana za zemljišnoknjižnu česticu, iz kojih se vidi položaj zk.č.br. 1249/2, 1248/3 i 1248/4 i grafički prikaz povijesti nastanka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je vlasnik i posjednik zk.č.br. 1248/1, a GŠ zk.č.br. 1248/2 te su isti sačinili Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice 4. srpnja 2005. Tuženik osporava tužitelju pravo vlasništva zk.č.br. 1248/3 i zk.č.br. 1248/4 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tužitelj predložio da sud, temeljem čl. 159. st. 3. i čl. 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, utvrdi da je tužitelj vlasnik navedenih čestica i da naloži tuženiku trpljenje upisa prava vlasništva u korist tužitelja na istima u zemljišnim knjigama, uz naknadu parničnog troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da iz dostavljenih dokaza ne proizlazi da tuženik ispunjava pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina oznake zk.č.br. 1248/3 i zk.č.br. 1248/4, obje k. o. [katastarska općina], s obzirom da tuženik, a niti njegovi navodni prednici nikada nisu bili zakoniti, istiniti, ni pošteni posjednici nekretnina koje su predmet ovog postupka te da tužitelj ničim nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za takvo stjecanje sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, tuženik smatra da tužitelj ničim nije dokazao da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama odgovara zk.č.br. 1248/3 k. o. [katastarska općina], odnosno da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama odgovara zk.č.br. 1248/4 k. o. [katastarska općina]. Navodi i da je odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, što znači kako je poštenje nužna kvaliteta posjeda te ukoliko posjednik nije pošten, ostale kvalitete se ne razmatraju, niti mogu početi teći rokovi predviđeni odredbom čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kvaliteta posjeda tužitelja na temelju tvrdnje da je samo upisan u katastru kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (koje navodno odgovaraju dijelu zk.č.br. 1248/3 k. o. [katastarska općina] odnosno dijelu zk.č.br. 1248/4 k. o. [katastarska općina]), nije dostatna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer se ne radi o samostalnom i zakonitom, a niti o poštenom posjedu tužitelja, s obzirom da su tužitelj i njegovi prednici BŠ, RŠ, DŠ i MŠ, od samog početka znali da nisu vlasnici nekretnina oznake zk.č.br. 1248/3 i 1248/4, obje k. o. [katastarska općina], koje su naknadno nastale od zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], koje nekretnine je, temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1973., tuženik kupio kao kupac u dobroj vjeri, postupajući s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige, od prodavatelja OŠ i ĐŠ (koji su bili isključivi zemljišnoknjižni vlasnici i samostalni posjednici) i to tada nekretninu oznake zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište u [adresa], površine 307 čhv, koja je tada bila upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik se temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora uknjižio u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik nekretnine oznake zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], površine 307 čhv i odmah stupio u samostalni posjed te nekretnine u cijelosti. Nakon toga je, na zamolbu susjeda, pokojnog DŠ (otac supruge tužitelja PŠ), dopustio istom da na dijelu tadašnje zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], odnosno na dijelu današnjih zk.č.br. 1248/3 i 1248/4, obje k. o. [katastarska općina], koje su naknadno nastale od zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], povremeno odlaže svoje stvari, odnosno da povremeno koristi, za odlaganje drva, zapuštenu i derutnu baraku koja se nalazi na današnjoj zk.č.br. 1248/4 k. o. [katastarska općina]. Pokojni DŠ, a koji je i navodni prednik tužitelja, je od 1973. godine, odnosno od samog početka kada je tuženik kupio nekretninu, znao da je upravo tuženik isključivi vlasnik i samostalni posjednik nekretnine oznake zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], površine 307 čhv, od koje su naknadno nastale predmetne zk.č.br. 1248/3 i 1248/4, obje k. o. [katastarska općina], odnosno da samo zbog dobre volje i odobrenja tuženika odlaže drva povremeno, te je tako koristio dio tadašnje zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], odnosno dio današnjih zk.č.br. 1248/3 i 1248/4, obje k. o. [katastarska općina]. Prednici tužitelja nikada nisu osporavali tuženiku pravo vlasništva i samostalni posjed predmetnih nekretnina te prednici tužitelja nikada nisu protiv tuženika pokretali bilo kakav postupak kojim bi mu osporili njegovo nedvojbeno pravo vlasništva stečeno i uknjiženo u zemljišnim knjigama temeljem Kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1973. Nadalje, tuženik navodi da predmetne nekretnine nisu mogle biti predmetom nasljeđivanja iza pokojnih BŠ i RŠ, s obzirom da je vlasnik i samostalni posjednik predmetnih nekretnina od 1973. bio isključivo tuženik, a što oni tuženiku nikada nisu osporavali, a niti njihovi sada pokojni sinovi DŠ i MŠ te u rješenju o nasljeđivanju iza pok. BŠ nisu obuhvaćene predmetne nekretnine oznake zk.č.br. 1248/3 i 1248/4, obje k. o. [katastarska općina], koje su naknadno nastale od zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], već se spominje samo k. č. br. [katastarska čestica] upisana u posjedovni list 403 k. o. [katastarska općina], a s obzirom da je u zemljišnim knjigama odgovarala zemljišnoknjižnoj čestici u vlasništvu pokojnog BŠ oznake zk.č.br. 1249/2 k. o. [katastarska općina] površine 633 m2. Iste nisu bile obuhvaćene niti rješenjem o nasljeđivanju iza pokojne RŠ, a s obzirom da ih pok. DŠ i MŠ nisu stekli nasljeđivanjem, nije ih ni tužitelj mogao kupiti 2017. od DŠ temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. veljače 2017. te od MŠ temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. veljače 2017., s tim da su predmet kupoprodaje u navedenim ugovorima nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ne predmetne nekretnine koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ranije zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Navedeni kupoprodajni ugovori su stoga suprotni i načelu jedinstvenosti nekretnine iz čl. 366. u vezi čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a to iz razloga jer su u navedenim ugovorima kao predmet kupoprodaje određene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u te zk.ul. nikada nisu bile upisane k. č. br. [katastarska čestica]. Smatra da navedeni kupoprodajni ugovori ne predstavljaju, niti mogu predstavljati, valjani pravni temelj za zakoniti posjed predmetnih nekretnina, a niti se slijedom toga posjed tužitelja može smatrati kvalificiranim sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj neosnovano ističe da je tuženik 1973. kupio samo dio od 257/307 dijela nekretnine oznake zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], površine 307 čhv te da tužitelj neosnovano ističe da je nejasno kako je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina. Naime, tuženik je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. veljače 1979. prodao GŠ 50/307 dijela nekretnine oznake zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], slijedom čega je tužitelj ostao i dalje upisan kao vlasnik 257/307 dijela nekretnine oznake zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina]. S obzirom da su tuženik i GŠ bili uknjiženi kao suvlasnici navedene nekretnine, i to tuženik u 257/307 dijela, a GŠ u 50/307 dijela, tuženik i GŠ sklopili su Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 4. srpnja 2005. kojim su, temeljem Geodetskog elaborata oznake R.N. 806/2005 k. o. [katastarska općina], suglasno razvrgnuli suvlasničku zajednicu na način da dio nekretnine oznake zk.č.br. 1248 k. o. [katastarska općina], nastao novoformiranom nekretninom oznake zk.č.br. 1248/1 k. o. [katastarska općina], površine 962 m2 pripadne u cijelosti tuženiku uz istovremeni otpis u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a novoformirana zk.č.br. 1248/2 k. o. [katastarska općina] površine 142 m2 pripadne u cijelosti GŠ. Temeljem prijavnog lista br.1 RN 92/2021 k. o. [katastarska općina] od 2. srpnja 2021. provedena je promjena oblika, površine, broja i izgrađenosti kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, [adresa] i zgrada ukupne površine 962 m2, na sada: kč. br. [katastarska čestica], Kuća, zgrada i dvorište [adresa] površine 593 m2, kč. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa] površine 211 m2, kč. br. [katastarska čestica], Kuća, [adresa] površine 48 m2, dvorište površine 110 m2, ukupne površine 158 m2. Glede parničnog postupka pod poslovnim brojem Pp- 479/83 vođenog između RŠ i GŠ zbog smetanja posjeda, u kojem je sklopljena nagodba, prema kojoj GŠ priznaje RŠ vlasništvo novosagrađene škrape (zida) od armiranog betona u dužini 16 metara i širini 30 cm, koja je sagrađena na međi između kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za što tužitelj smatra da je dokaz da je prednica tužitelja RŠ bila stvarni vlasnik i posjednik tada cijele 894, a sada 894/2 k. o. [katastarska općina], tuženik je ukazao da je odredbom čl. 441. Zakon o parničnom postupku propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Stoga taj postupak nije od značaja, s tim da tuženik ističe kako niti GŠ, a niti RŠ nikada nisu bili vlasnici nekretnina koji su predmet ovog parničnog postupka da bi mogli jedni drugima priznavati bilo kakvo pravo, a kamoli pravo vlasništva na istima. Kako tužitelj ničim nije dokazao da je zakonit, a kamoli pošten posjednik predmetnih nekretnina, tužitelju nikada nije ni počeo teći rok sa stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tako da isti nije mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću, jer su iste u nedvojbenom vlasništvu i samostalnom posjedu tuženika od 1973. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, broj IV O-537/80 od 30. listopada 1980., dopunsko rješenje o nasljeđivanju ovoga suda, poslovni broj O-8094/2021-13 od 1. veljače 2023., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Duška Sudara, poslovni broj O- 3010/14 od 6. svibnja 2014., zapisnik poslovni broj PP-479/83 od 25. kolovoza 1983., Kupoprodajni ugovor od 16. kolovoza 1973., prijepis posjedovnog lista, informaciju o identifikaciji zemljišnoknjižnih čestica prema evidenciji iz katastarske dokumentacije, izvod iz katastarskog plana, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove URBROJ: 251-15-02-2-21-3, KLASA: UP/I932-07/21-02/3171 od 8. srpnja 2021., izvadak iz zemljišne knjige, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 16. veljače 2017., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15. veljače 2017., geodetski elaborat od 12. travnja 2021., kopiju katastarskog plana, potvrdu Grada Zagreba, Geodetskog ureda za katastar i geodetske poslove od 2. srpnja 2021., potvrdu Državne geodetske uprave od 1. lipnja 2021., Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 4. srpnja 2005., Uvjerenje Grada Zagreba od 4. srpnja 2005., popisni list, tužbu od 6. srpnja 2024., rješenje Grada Zagreba, Sekretarijata za financije, Odsjeka za poreze i takse broj UP/I-03/13-12633/3 od 30. kolovoza 1973., rješenje Grada Zagreba - Općine Črnomerec, Sekretarijata za financije broj UP/I-03-1-26/213 od 16. travnja 1979., zapisnik ovog suda poslovni broj O-1612/2024-6 od 8. svibnja 2024., rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-1612/2024-7 od 8. svibnja 2024., izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Željku Periću, ing. geod., saslušani su svjedoci GŠ, ŠŠ, CŠ, PŠ, TŠ, ČŠ i HŠ, te su saslušani tužitelj i tuženik.
4. Ocjenjujući u postupku sve izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama z. k. č. [katastarska čestica] [adresa], Dvorište površine 211 m2 i z. k. č. [katastarska čestica] Završje površine 158 m2, Dvorište 110 m2, Kuća, [adresa] površine 48 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
6. Sporno je je li tužitelj zajedno sa svojim prednicima u posjedu navedenih nekretnina kroz vrijeme potrebno za stjecanje istih dosjelošću te je li njihov posjed bio takve kvalitete koja je potrebna za takvo stjecanje vlasništva, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva iste od strane tužitelja dosjelošću.
7. Iz Kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1973. proizlazi da su isti sklopili OŠ i JŠ, kao prodavatelji, i tuženik, kao kupac, te da su kao predmet kupoprodaje navedene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja kuću i dvorište u 1. [adresa] s 307 čhv te je istim ugovorena predaja u posjed nekretnina s trenutkom potpisa Ugovora. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je kao vlasnik čestica 1248/3 i 1248/4, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] upisan tuženik, s tim da su iste nastale provedbom prijavnog lista br. RN 92/2021 k. o. [katastarska općina] od 2. srpnja 2021. kojim je izvršena promjena oblika, površine, broja i izgrađenosti negdašnje k. č. br. [katastarska čestica] površine 962 m2, a vlasništvo tuženika na istima upisano temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina od 4. srpnja 2005. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. i 15. veljače 2017. proizlazi da je iste sklopio tužitelj, prvi s DŠ, a drugi s MŠ te da su kao predmet kupoprodaje u istima navedene k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul [broj ZK uloška] (1/4 suvlasništva istih od DŠ i 3/4 suvlasništva istih od MŠ), dok su predmetne nekretnine upisane u drugi zk.ul. (10065 k. o. [katastarska općina]), koji su u istom omjeru upisani u posjedovnom listu kao vanknjižni vlasnici istih, kako to proizlazi iz prijepisa posjedovnog lista, a za koje je u istom navedeno da odgovaraju, i to k. č. br. [katastarska čestica], dijelu zk.č 1248/1, upisanoj u zk. ul [broj ZK uloška], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], a k. č. br. [katastarska čestica], dijelu zk.č. 1249/1, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i dijelu 1249/2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška].
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke ing. Željka Perića proizlazi da se u evidenicji Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nalaze zemljišnoknjižne čestice 1248/3 s površinom 211 m2 i evidentiranim dvorištem i 1248/4 površine 158 m2 s evidentiranom kućom ([adresa]) i dvorištem, dok se u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] nalazi čestica 1249/2 s površinom 633 m2 i evidentiranim dvorištem kao načinom uporabe. Vještak navodi i da su u posjedovnom listu Gradskog ureda za katastar br. 3616 k. o. [katastarska općina], evidentirane katastarske čestice [katastarska čestica] površine 844 m2 s evidentiranom kućom ([adresa]), pomoćnim zgradama i dvorištem i k. č. br. [katastarska čestica] površine 158 m2 s evidentiranom kućom ([adresa]) i dvorištem. Prema evidenciji Ureda za katastar, izrađen je geodetski elaborat oznake RN-91/2021 k. o. [katastarska općina] kojim se evidentira stvarni položaj čestice, usklađuje evidencija zemljišne knjige sa evidencijom Ureda za katastar te se evidentiraju objekti. Naveo je i da je prilikom očevida izvršeno geodetsko snimanje stvarnog stanja predmetne čestice, kao i fotografiranje predmetne nekretnine te da je dojam tom prilikom bio da se obje čestice koriste kao cjelina. Dodao je i da je geodetski elaborat oznake RN-92/2021 djelomično proveden i u Uredu za katastar su nastale katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je izrađeni elaborat, potpisan i od tužitelja, pokazao da su to u naravi dvije čestice, kako je i prikazano u elaboratu i provedeno u katastru zemljišta. Sukladno izrađenom elaboratu, katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji se od dvije zemljišnoknjižne čestice i to zk.č.br. 1249/2 (površine 633 m2) i zk.č.br.1248/3 (površine 211 m2), obje k. o. [katastarska općina], dok sukladno tom elaboratu, katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara zemljišnoknjižnoj čestici zk.č.br. 1248/4 k. o. [katastarska općina].
9.
Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio jer je isti dan nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, a na isto niti stranke nisu imale primjedbi te je isti u skladu i s utvrđenjima suda prilikom očevida, kojom prilikom je utvrđeno su sporne parcele, kako ih je identificirao vještak u nalazu, u posjedu tužitelja, koji posjed je u cijelosti ograđen zidanom betonskom ogradom, za koju je vizualno utvrđeno da se ne radi o novopostavljenoj ogradi.
10. Iz navedenog slijedi da su nekretnine koje su predmet spora u neposrednom posjedu tužitelja te su kao njegov posjed evidentirane i Uredu za katastar, a na okolnost duljine i kvalitete posjeda izvedeni su dokazi saslušanjem predloženih svjedoka i stranaka.
11. Iz iskaza svjedokinje ČŠ proizlazi da svjedokinja živi u kući preko puta te da je u toj kući i rođena i oduvijek živi tamo, tako da joj je poznato da su zemljište koje je predmet spora koristili ranije djed i baka od supruge tužitelja PŠ te su oni imali konje i krave koje su držali u staji koja se nalazila na spornom zemljištu, a sjeća se da je njena mama od njih kupovala mlijeko. Djed i baka su živjeli u kući koja se nalazi u sklopu istog dvorišta, a u sklopu istog je i ta staja, koje dvorište je od kada pamti svjedokinja bilo ograđeno i tu staju su koristili isključivo A. Ubrzo nakon što se njihov sin DŠ oženio, s obzirom na nesuglasice do kojih je dolazilo među njima, jer je isti pretjerano konzumirao alkohol, on se sa suprugom preselio u tu staju koju su preuredili u stambeni objekt i to prije rođenja njihove prve kćeri PŠ, te od tada do danas tu kuću posjeduju, odnosno sada ju posjeduju PŠ i njen suprug. Svjedokinja je napomenula da joj ništa nije poznato o tome na koji način su oni stekli to zemljište jer je bila dijete, a s obzirom da su starosjedioci tamo, pretpostavlja da su zemljište stekli nasljeđivanjem. Iskazala je i da je tuženik tamo kasnije došao, s tim da ne zna točno kada, i da nije postavljao pitanje nekretnine na kojoj se nalazi sada stambeni objekt, a poznato joj je i da je on prodao jedan dio svoje parcele GŠ, te da je između te parcele i susjedne parcele od Ž oduvijek bio put koji vodi prema kući tuženika, a na kraju se nalazi još jedna parcela u vlasništvu ZŠ koji je tamo imao voćnjak. Dodala je i da joj je poznato da je došlo do problema u braku između HŠ i DŠ, zbog čega se ona odselila zajedno s djecom, a misli da je jedino PŠ tada bila punoljetna, dok su ostali bili maloljetna djeca te se oni nakon toga nisu više vraćali u tu kuću, već je u njoj do smrti ostao živjeti DŠ, dok je Brankova majka živjela u drugoj kući koja se nalazila u istom dvorištu.
12. Svjedok GŠ je iskazao da je od tuženika kupio parcelu na kojoj je izgradio kuću te je tamo došao 1973., a radilo se o dijelu nekad jedinstvene čestice. Prije toga je živio kao podstanar kod tuženika, a poznato mu je da je nekretninu koja je predmet spora nekada koristio BŠ, koji je u staji držao konje i krave. Poznato mu je da se njegov sin DŠ počeo sukobljavati sa svojima u kući, a naročito je imao problema s majkom, s tim da je tada već bio oženjen, te da je tada tražio od tuženika da mu dopusti da živi u toj staji i između njih tada nije bilo sporno da je to tuženikovo. Misli da DŠ nije posebno uređivao taj prostor, već je živio u uvjetima koji nisu bili za stanovanje, a kratko s njim su živjeli i njegova žena i djeca, koja su kasnije živjela po dječjim domovima. Dodao je i da, kada je on zidao ogradni zid, odnosno škarpu, tada ga je majka od DŠ tužila da je to zidao na njenom zemljištu, za što je u tom sudskom postupku utvrđeno da nije točno. Inače, odnosi između pokojnog DŠ i njegovog zeta nisu bili dobri i zna da su se sukobljavali i da je bilo fizičkih prijetnji.
13. Svjedokinja PŠ je iskazala da su nekretninu koja je predmet spora koristili njeni djed i baka, BŠ i RŠ, koji su uz objekt na toj nekretnini, a radilo se o staji, imali i stambeni objekt u kojem su živjeli, dok su u toj staji držali konje i krave. Kasnije, kada je njen otac zasnovao obitelj, djed, baka i tata uredili su tu staju da se može koristiti za stanovanje, odnosno u njoj je bila uređena soba i kuhinja, dok sanitarni čvor nije bio uređen, već je bio izvan objekta poljski WC. Tamo su se sva djeca rodila i živjela neko vrijeme, a to je bilo u sklopu jednog jedinstvenog dvorišta u kojem se nalazi kuća u kojoj su živjeli djed i baka i koje je bilo ograđeno. Kako su se njeni roditelji rastali, majka je otišla sa sestrama, a svjedokinja, koja je tada pohađala prvi razred osnovne škole, se preselila baki u kuću. Iskazala je da je do svoje smrti u toj preuređenoj staji živio njen otac, a nakon njegove smrti taj objekt koriste ona i njen suprug te po potrebi prespavaju šogori kada im dođu u goste, a na upit na koji način su stekli posjed tog zemljišta, iskazala je da ga je njen suprug kupio od njenog oca i njegovog brata, odnosno strica MŠ. Dodala je i da tuženika poznaje cijeli život te da je on bio u dobrim odnosima s njenim pokojnim ocem i nije joj poznato da je ikada tražio išta vezano za predmetno zemljište, ali sjeća se da je jednom njenog oca potapšao po ramenu i rekao mu da će sve što treba za to zemljište potpisati.
14. Svjedokinja TŠ je iskazala da je od 1969. u susjedstvu te joj je poznato da je na nekretnini koja je predmet spora bila staja i nekakav štagalj koji je koristio BŠ i njegova supruga te da je BŠ u jednom dijelu imao radionu, a u drugom dijelu su oni kasnije držali konja i kravu. Zna da je poslije to njihov sin DŠ preuredio i tamo živio, nakon što se oženio, sve do svoje smrti. S obzirom da je puno pio, zna da mu se supruga odselila zajedno s djecom, osim najstarije kćeri PŠ, koja je od tada živjela kod bake i djeda, koji su odmah do te staje imali kuću. Nije joj poznato da bi tuženik imao ikakve veze s tim zemljištem, a nakon Brankove smrti isto čisti i uređuje PŠ. Dodala je i da je ta staja, kao i kuća u kojoj su živjeli BŠ i RŠ, sve ograđeno kao jedno zemljište. Tuženik nikada nije osporavao pokojnom DŠ pravo korištenja tog objekta te mu je znao ponuditi svoju pomoć ako ju zatreba. Iskazala je i da se do zemlje tuženika dolazi posebnim putem, kojim se ide i do još jedne parcele čiji je vlasnik KŠ, koji je naslijedio SŠ i koji je tamo imao voćnjak. Inače, tuženik nije bio tamo kada se ona doselila, već se doselio poslije nje, a moglo je to biti oko pet godina kasnije.
15. Svjedok ŠŠ je iskazao da je njegov otac 1973. kupio nekretninu na kojoj se nalazi i dio sa stajom koja je predmet spora, a s obzirom da je bio dijete nije mu poznato tko je tada koristio tu staju, već zna jedino iz pričanja oca da je on dopustio DŠ da koristi istu za stanovanje, jer mu je bilo žao kada ga je majka izbacila iz kuće te ga otac nije kasnije tražio da napusti tu staju, jer mu ga je bilo žao i jer je to ionako njihovo, tako da je on ostao tu sve do svoje smrti, što je bilo prije dvije godine, a upitan je li njegov otac sada u posjedu iste, iskazao je da nije jer je tužitelj u istu uselio svoju braću. Upitan je li ista privedena stambenoj svrsi, iskazao je da nije nešto posebno uređeno, a radi se o dvije prostorije, od kojih je jedna ožbukana, a druga nije i obje su sa zemljanim podom i bez sanitarnog čvora. Inače je DŠ tu živio sam te su mu djeca odrasla po dječjim domovima, a PŠ je povremeno dolazila u posjet baki, koja je živjela u kući koju sada koristi tužitelj i koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine. Dodao je da je, od kada on pamti, DŠ taj prostor koristio za stanovanje, kao i da je moguće i da je BŠ nekad prije u toj staji držao krave i konja, ali i da je njegov otac u toj staji držao stoku kojih 10-tak godina. Dodao je i da je punomoćnik tužitelja poslao tužitelja da im ponudi ugovor da ih isplati s 2.000,00 EUR te da im je tužitelj rekao da će uzeti najskupljeg odvjetnika da im to otme. Inače, on nije poznavao BŠ i RŠ, već ih je njegov otac poznavao, ali poznavao je DŠ i njegovog brata MŠ, koji tamo nije stanovao, te je on svoje zemljište prodao tužitelju kada se razbolio. Iskazao je i da pokojni DŠ nije nikom pokušao prodati staju jer nije mogao, s obzirom da je ista upisana na njegovog oca, već je to mogao samo tužitelju. Radi se o istom dvorištu u kojem se nalazi staja i kuća u kojoj živi tužitelj sa suprugom te je taj posjed ograđen žicom. Dodao je i da je pokojni DŠ s njegovim ocem bio u dobrim odnosima i da ga njegov otac nikada nije tražio da preda posjed predmetne nekretnine, a poznato mu je i da se on zahvaljivao ocu zbog toga i da mu je rekao da ne može tužitelju potpisati ugovor, jer on nije vlasnik te parcele.
16. Svjedok CŠ je iskazao da je njegov otac, tj. tuženik, kupio predmetnu nekretninu 1971. i na njoj, na mjestu stare kuće, izgradio novu kuću u kojoj živi i sada. Na toj nekretnini je bila i staja u kojoj je držao materijal i nikada nije držao stoku, a kada mu je predočeno da je njegov brat iskazao da je otac držao tamo kravu, iskazao je da ne zna tko je tamo držao krave, jer je bio dijete. Kasnije je tu staju koristio DŠ, a to je bilo kada ga je majka istjerala iz kuće i tada ga je njegov otac pustio da u njoj živi, s tim da ne zna koje je to godine bilo, i ostao je živjeti u njoj do smrti. On je u to vrijeme imao petero djece, koja nisu nikada živjela u toj staji, već su odrastala po dječjim domovima. Staja nije posebno uređena kao stambeni objekt, te nije imala struje, vode niti sanitarni čvor, a sada je u posjedu tog objekta tužitelj, koji je pitao oca može li napraviti šupu od toga. Inače svjedok je od oca čuo da je otac kupio to zemljište na kojem se nalazi staja, a moguće da je to bilo 1973. te je iskazao i da je postojala ograda između dijela dvorišta gdje se nalazi njihova kuća i ovog dijela gdje se nalazi staja, pa bi onda on dolazio do iste s glavne ceste. Zadnji put je u toj staji bio prije 20 godina, te mu je pokojni DŠ znao reći da kaže ocu da ga ne dira, kako bi imao gdje biti. Dodao je i da je pokojni DŠ bio u odličnim odnosima s njegovim ocem te da je tužitelj htio kupiti od njih tu zemlju i došao je s nekim poklonom i ugovorom i ponudio nekih 2.000,00 EUR, a tomu su bili nazočni on i njegov brat ŠŠ.
17. Svjedokinja HŠ je iskazala da je 1976. došla živjeti s pokojnim DŠ te su bili u izvanbračnoj zajednici neko vrijeme, u kojoj im se rodilo petero djece. U početku su živjeli u kući njegovih roditelja, ali je DŠ imao razmirice s majkom, zbog čega su se ubrzo preselili u staju koja je predmet spora, u kojoj su prije njegovi roditelji držali konje te ne zna tko je njemu dopustio da u toj staji živi, odnosno misli da su to bili njegovi roditelji. Najstarija kći PŠ im se rodila dok su još bili u kući s roditeljima, a ostala djeca dok su živjeli u toj staji koju je DŠ malo uredio, u smislu da je kupio namještaj. Nisu imali priključke vode i struje, a ni sanitarni čvor, već samo dvije prostorije od kojih je jedna bila kuhinja, a druga soba. Kako je DŠ puno pio, svjedokinja se odselila kada je PŠ imala šest godina i PŠ je tada ostala živjeti kod bake, a sva ostala djeca su bila otišla sa svjedokinjom. Ne zna ništa o tome da bi tuženik imao ikakva prava vezano za tu staju. Inače, kuća od roditelja pokojnog DŠ je bila na jednoj strani dvorišta, a staja na drugoj te to tada nije bilo ograđeno. Nakon što je otišla od tamo, nije više dolazila, tako da ne zna kakvo je stanje bilo poslije, a dodala je i da se ne sjeća je li postojala ograda između dvorišta GŠ i dvorišta roditelja pokojnog DŠ. Ne sjeća se da je viđala tuženika, a niti da se s njim upoznala.
18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se isti doselio 2016. svojoj nevjenčanoj supruzi PŠ u staru kuću njenih djeda i bake, u kojoj je ona živjela, a koja se nalazi u sklopu tog jedinstvenog dvorišta, koje je ograđeno, i u sklopu kojeg se nalazi i negdašnja staja, koju su njeni djed i baka koristili za držanje životinja, a poslije su je preuredili u stambeni objekt u kojem je živio njen otac DŠ. Ta staja, preuređena u stambeni objekt, ima broj 39/1 te je on od punca DŠ i njegovog brata Ivice Debanića 2017. kupio cjelokupnu nekretninu, tj. i staru kuću i staju, i od tada koristi iste kao vlasnik. Iskazao je da su mu njih dvojica pokazali izvadak iz katastra u kojem su oni bili upisani kao posjednici, a ne sjeća se je li provjeravao stanje u zemljišnim knjigama, odnosno naknadno je priznao da nije. Oni su mu rekli da neće imati nikakvih problema te je on prenio posjed u katastru na svoje ime, a angažirao je i geodeta radi identifikacije čestica, a istodobno i odvjetnika, da se napravi uknjižba. Upitan zašto nije podnio ugovor o kupoprodaji na provedbu u zemljišne knjige, iskazao je da kuće tada nisu imale građevinsku dozvolu, a htio je da se upiše stanje s objektima. Tek 2021. je saznao da je tuženik upisan na dvije čestice na kojima se nalazi ta negdašnja staja, a u preostalom dijelu je dvorište oko te staje. Inače, tuženik je prvi susjed s te strane na kojoj se nalazi staja i tužitelj ga je do tada svega jedanput vidio, kojom prilikom mu je tuženik rekao da je on uknjižen na dvije čestice koji su dio njegovog dvorišta. Tužitelj je iskazao da ga je tada pitao hoće li mu potpisati ako mu što bude trebalo, a tuženik je rekao da neće ništa potpisati i da se ne može izvršiti uknjižba, pa je tužitelj rekao da će to morati rješavati pravnim putem. Dodao je i da su napravili dva kupoprodajna ugovora, a to je bilo iz razloga jer prvi ugovor koji su sačinili nije bio dobar, pa su morali sačiniti dodatni ugovor, odnosno Aneks, a svog punomoćnika je upoznao u zemljišnoknjižnom odjelu kada je išao raditi prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem tih kupoprodajnih ugovora te ga je tada angažirao, jer je zemljišnoknjižni odjel odbio provesti uknjižbu radi ugovora koji nisu bili dobro sačinjeni. Napomenuo je da je ugovor o kupoprodaji sklopio s DŠ i MŠ, a oni su taj posjed naslijedili od svojih roditelja BŠ i RŠ. Djed njegove supruge, BŠ, je rođen 1913. i oduvijek je tamo živio u toj staroj kući u kojoj on sada živi, a koja nije predmet spora, dok je staju koja je predmet spora BŠ izgradio, a to zna jer mu je tako rekla supruga i njen otac DŠ, a i od susjeda je to čuo. Inače od susjeda je čuo i da je djed BŠ na Savi vadio pijesak, a bio je i kočijaš, te je u toj staji držao konje i krave i tako je bilo sve do 1970., kada se njegov sin DŠ oženio i preselio u tu staju, koju je preuredio, te mu se tamo rodilo petero djece. Radilo se o dvije prostorije od koje je jedna bila soba, a druga kuhinja te su imali poljski WC. Upitan koliko su živjela Brankova djeca u toj kući, iskazao je da su živjela 15 godina, a to zna iz pričanja pokojnog DŠ, a i punice HŠ, te je nakon toga DŠ sam ostao u toj kući sve do svoje smrti 2023. Dodao je i da je on dobio rješenje od katastra kojim su te sporne čestice prenesene na njegovo ime, a to rješenje je došlo i tuženiku, a to zna jer je tako stajalo u samom rješenju tj. kome će se ono dostaviti. Dodao je i da je tuženik znao da je on to kupio, jer mu je njegov punac rekao da to zna, te da od kada je u posjedu staje i zemljišta oko nje, tuženik ga nikada nije tražio da mu se preda taj posjed, a zna, jer mu je to rekao njegov punac DŠ, da mu je tuženik rekao da ako će mu što trebati vezano za vlasništvo, da će mu potpisati, jer da on ima svoje dvorište i da mu taj posjed ne treba. Iskazao je i da je izvodio radove na djelu dvorišta, kada se uđe kroz glavna vrata s lijeve strane te je 2018. radio priključak za vodu i kanalizaciju i to za obje kuće te smatra da je tuženik mogao vidjeti da se ti radovi izvode jer tuda prolazi. Tada je stroj kopao rupe za priključke te mu tuženik tada nije ništa rekao vezano za te radove. Inače sada u toj kući, koja je nekada bila staja, žive njegova dva brata i oni su sve preuredili, a u sklopu iste se nalaze još dva objekta i to garaža i drvarnica te nadstrešnica, što je sve sagradio njegov punac DŠ, tako da je ta čestica preko 30% izgrađena. Dodao je i da je baka njegove supruge, RŠ, imala spor sa GŠ 1973. oko škarpe koju je GŠ sagradio, a koju je morao prema presudi suda sagraditi u duljini od 16 metara od armiranog betona, što je vidio u odluci suda te je GŠ tada učinio nespornom među između njih, s tim da je GŠ kupio svoju parcelu od tuženika. Iskazao je i da je njegov punac DŠ pitao tuženika hoće li mu potpisati sve što treba, prije nego što je tužitelj angažirao mjernika, pa mu je tuženik rekao da hoće, a upitan da to pojasni iskazao je da mu punac nije rekao zašto bi trebao nešto potpisati.
19. Tuženik je iskazao da se 1965. doselio u kuću u kojoj i sada živi, i to kao podstanar, a koja kuća se nalazi na susjednoj parceli do sporne te je naknadno, 1973., kupio sve to zajedno tj. i spornu parcelu i ovu na kojoj je njegova kuća, ukupno 307 čhv. Kada se tamo doselio, staja koja je predmet spora, je bila prazna, a on je u njoj tada držao krave, dva teleta i devet svinja i to je imao do 1974., a nakon toga više nije tamo držao životinje. Iskazao je i da je otac od DŠ, Valent, umro 1980., a dvije godine kasnije Branka je majka izbacila iz kuće jer je bio teški alkoholičar i on ga je tada pitao može li se useliti u tu staju, te mu je tuženik to dopustio i rekao da ju može koristiti dok je živ. Inače, ne zna tko je taj objekt sagradio, jer kada je on tamo došao objekt je bio sagrađen, s tim da je on svoju parcelu kupio od OŠ i ĐŠ, koji su sve to kupili od IŠ, a B je to kupio od NŠ, a to je bio brat od BŠ, jer su se oni tada već bili podijelili. Poznato mu je da su A nekada u toj staji držali konje, odnosno da je to držao BŠ, a misli da mu je NŠ pustio da drži, iako je to njemu pripalo. Inače, kada su se oni podijelili, postavili su među te je ta međa upravo taj ostatak betona koji se vidi na fotografiji iz nalaza i mišljenja, a kada mu sud predočava fotografije iz spisa, navodi da je to taj zidić koji se vidi na fotografiji na listu spisa 156. Iskazao je da šupu, koja je kasnije nadograđena na spornoj parceli, nije izgradio DŠ, nego mu je tuženik to izgradio da mu drva ne bi bila mokra jer su stalno bila nenatkrivena u dvorištu, a nadstrešnicu o kojoj je govorio tužitelj je napravio DŠ da mu se može veš sušiti, te je dodao i da na tom zemljištu nema nikakva garaža. Dodao je i da ga je DŠ pitao može li tu nadstrešnicu postaviti, a on mu je to dopustio. Ustvrdio je i da su svi znali gdje se međa nalazi i nitko od njega nije tražio da im prepiše tu zemlju, jer je on nije namjeravao prodavati. Kada je DŠ umro nije tražio nikoga da mu preda posjed te sporne staje i zemljišta jer je tužitelj odmah uselio svoja dva brata, a u međuvremenu ga je i tužio. Dodao je i da mu je poznato da je tužitelj tražio od DŠ da mu prepiše ovu spornu parcelu, ali je DŠ rekao da ne može jer da nije parcela njegova već tuženikova, pa tuženik misli da tužitelju DŠ nije ništa potpisao. Inače on je s pokojnim DŠ bio u jako dobrim odnosima te ga DŠ nikada nije tražio da mu prepiše tu parcelu. Mjesec dana nakon smrti pokojnog DŠ, tužitelj je došao k njemu i rekao mu da mu treba potpisati da je on vlasnik sporne parcele, a tuženik mu rekao da je to njegovo, pa mu je tužitelj ponudio 2.000,00 EUR. Priznao je da je on dopustio DŠ da napravi priključak za vodu i kanalizaciju i da je DŠ to i izgradio, s tim da u to vrijeme tužitelj još nije bio doselio, a taj priključak je DŠ dobio besplatno, jer je bio hrvatski branitelj. Točno je da se autobusna stanica trebala napraviti ispred tuženikove ograde te ga nitko nije tražio suglasnost, ali se na kraju nije napravila. Dodao je i da je dio svoje čestice prodao GŠ 1979. te da je GŠ radio škarpu za potrebe svoje kuće, a kada mu je predočena nagodba između GŠ i RŠ od 28. kolovoza 1983., koja je sklopljena u sudskom postupku, ustrajao je u tome da je GŠ napravio škarpu jer mu je to on dopustio te je škarpa napravljena na njegovom zemljištu, a ne na zemljištu RŠ. Kada mu je predočena fotografija iz nalaza na listu spisa 154, iskazao je da je to njegov kolni ulaz koji vodi do staje i koji je on koristio prije nego što je dao DŠ da koristi staju, pa tako i ulaz koji vodi do nje. Dodao je da je pokojni BŠ imao jednog konja i kravu, te da je kolima vozio ugljen i što je kome trebalo, a to zna iz priča jer tada nije bio živio tamo. Upitan je li tražio od DŠ ili nekog drugoga iz obitelji RŠ da mu preda u posjed sporne parcele, iskazao je da što bi to tražio kada je to njegovo bilo oduvijek te mu nikada DŠ, RŠ ili BŠ nisu osporavali da bi on bio vlasnik sporne parcele.
20. Sud je prihvatio prvenstveno iskaze svjedokinja ČŠ i TŠ, jer je prva iskazala da živi od rođenja (1961.) u susjedstvu, a druga od 1969., pa im je zasigurno poznato tko je koristio spornu staju s dvorištem, te su iskazivale neposredno uvjerljivo i logično, kao i nezainteresirano za ishod postupka. Nadalje, suglasno kao i one je iskazao i svjedok GŠ, tj. da je sporne parcele zajedno sa stajom koristila obitelj RŠ, da je u staji pokojni BŠ držao krave i konje, a kasnije da je u istu uselio njegov sin DŠ, zbog razmirica sa svojom majkom, s tim da je taj svjedok, koji je tada bio tuženikov podstanar, a kasnije od njega kupio jedan dio parcele (50 hv) na kojoj tuženik ima kuću, iskazao i da je DŠ tražio od tuženika da mu dopusti živjeti u staji i da između njih nije bilo sporno da je to tuženikovo, a kako je isti u tom dijelu suglasan s iskazom tuženika i svjedoka ŠŠ i CŠ, sud je njegov iskaz prihvatio, a u istom dijelu i iskaze tuženika i navedena dva svjedoka. Sud je prihvatio iskaz tuženika i u dijelu u kojem je isti naveo da je sporna parcela u diobi pripala bratu BŠ, NŠ, iako to prema povijesnom izvatku iz zemljišnih knjiga nije bilo provedeno, koji je to dalje prodao, a tuženik kupio od njegovih sljednika, tj. kupaca OŠ i ĐŠ, te je moguće i logično, s obzirom da se radilo o bliskim srodnicima, da je NŠ dopustio BŠ korištenje staje i pripadajućeg zemljišta, a kasnije to učinili i novi vlasnici, pa i tuženik, s tim da je i sam tuženik priznao da je pokojni BŠ u toj staji nekada držao konje. Za dodati je i da takav slijed proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga, tj. da su i NŠ i BŠ bili upisani kao suvlasnici, s još nekim osobama, cijele nekretnine tj. zk.č.br. 1248 s 307 hv, a nakon njih, temeljem kupoprodajnog ugovora, OŠ i ĆŠ, te potom tuženik, a na temelju kupoprodajnog ugovora koji je isti sklopio sa svjedokom GŠ, na 50/307 dijela je uknjižen kao vlasnik svjedok GŠ. Sud nije prihvatio dio tuženikovog iskaza, kao i iskaza svjedoka ŠŠ u kojem su naveli da je i tuženik neko vrijeme držao krave u staji, jer to ne proizlazi iz iskaza svjedokinja ČŠ i TŠ, pa niti iz iskaza svjedoka CŠ.
21. Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženik temeljem valjanog kupoprodajnog sklopljenog s OŠ i VŠ od 16. kolovoza 1973., koji je proveden u zemljišnim knjigama, kupio cijelu zk.č.br. 1248 površine 307 hv, tada upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], od koje nekretnine je tuženik prodao 50 hv svjedoku GŠ te su temeljem Ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 4. srpnja 2005. i provedbom geodetskog elaborata, a temeljem suvlasničkih omjera od 257/307 u korist tuženika i 50/307 u korist svjedoka, kako to proizlazi iz sadržaja tog Ugovora i izvatka iz zemljišnih knjiga, formirane zk.č.br. 1248/1, kuća i dvorište [adresa] i zgrada u površini od 962 m2 u vlasništvu tuženika i zk.č.br. 1248/2, dvorište u površini od 142 m2 u vlasništvu svjedoka GŠ, s tim da je potonja ostala u zk. ul. [broj ZK uloška], dok je zk.č.br. 1248/1 otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. Nadalje, iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da su zk.č.br. 1248 površine 307 hv prethodno OŠ i ĆŠ stekli 1965. temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog s ranijim vlasnicima, između ostalih, NŠ i BŠ. U postupku je utvrđeno i da su zk.č.br. 1248/3, površine 211 m2 i zk.č.br. 1248/4, površine 158 m2 s evidentiranom kućom [adresa] i dvorištem formirane temeljem geodetskog elaborata RN-92/2021 k. o. [katastarska općina], kojim se evidentira stvarni položaj čestica i usklađuje evidencija Zemljišne knjige s evidencijom Ureda za katastar te se evidentiraju objekti, pa su tako nastale i k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da se prva sastoji od zk.č.br. 1249/2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], nesporno u suvlasništvu sada tužitelja i njegove supruge, a isto proizlazi i iz izvatka iz zemljišnih knjiga za tu nekretninu, i zk.č.br. 1248/3 na kojoj je vlasništvo upisano u korist tuženika, dok 894/2 odgovora zk.č.br. 1248/4, k. o. [katastarska općina], na kojoj je vlasništvo upisano u korist tuženika te su obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška].
22. U postupku nije utvrđeno da bi tužitelj mogao valjano steći iste temeljem kupoprodajnih ugovora sklopljenih s MŠ i DŠ, jer isti nisu bili vlasnici predmetnih nekretnina, pa ih nisu mogli valjano niti otuđiti, odnosno prenijeti na drugoga više prava nego što su ih sami imali. Nije utvrđeno ni da bi prednici tužitelja posjedovali predmetne nekretnine kao samostalni posjednici, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da su iste posjedovali uz suglasnost tuženika od 1973., kada ih je on kupio (1965. su prodane njegovim prednicima), koji je vjerojatno zatekao takvo stanje kada je kupio nekretninu tj. da je pokojni BŠ u staji koja se nalazila na kupljenoj nekretnini držao konje i krave i s tim se složio, s obzirom da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tražio predaju u posjed bilo mirnim ili sudskim putem. Nadalje je u postupku utvrđeno da je nakon toga, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća odobrio predniku tužitelja DŠ da koristi staju s okućnicom za potrebe stanovanja, koja je u tu svrhu uređena, tako da je u njoj jedna prostorija pretvorena u kuhinju, a druga u sobu, bez sanitarnog čvora i priključaka, već s uporabom poljskog WC-a, i on je u njoj nekoliko godina živio s obitelji, a nakon toga do svoje smrti 2023. sam, te se prije toga tuženik suglasio i da on uvede priključak struje i vode za isti objekt.
23.
Okolnost da su BŠ i njegova obitelj i nakon prodaje nastavili koristiti staju koja se nalazi na toj čestici te pripadajuće joj dvorište, koje su tijekom vremena ogradili i spojili faktički sa svojom nekretninom (zk.č.br. 1249/2), ne znači da su isti, a time ni njihovi pravni sljednici, pa tako ni tužitelj, koji je nekretnine kupio od svog punca i njegovog brata, ostvarili samostalni i pošten posjed, s obzirom da su morali znati da je nekretnina prodana, odnosno da im ne pripada pravo na posjed iste, jer su je prodali te je logično da su posjed zadržali uz odobrenje, makar i prešutno, novih vlasnika, najprije ĆŠ, a potom i tuženika, pa se radi o prekarističkom posjedu. I tužitelju, kao članu obitelji, je to zasigurno bilo poznato, stoga je neuvjerljiv i nelogičan njegov iskaz u dijelu da nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama prije kupnje istih, već je on kupnjom istih očito namjeravao promijeniti kvalitetu posjeda misleći da će time steći status poštenog posjednika. Za dodati je i da iz okolnosti koja proizlazi iz iskaza svjedoka i tuženika, tj. da su pokojni DŠ i tuženik bili u jako dobrim odnosima ukazuje upravo na to da isti nikada nije polagao pravo vlasništva na sporne nekretnine jer je znao da nisu njegove, već da ih koristi uz odobrenje vlasnika tj. tuženika, jer bi u protivnom on, a i njegovi prednici tražili od tužitelja ili pokrenuli odgovarajući postupak da se to pitanje riješi. Isto tako okolnost da je svjedok GŠ u sporu koji je vođen kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pp-479/83, po tužbi RŠ (supruge BŠ), radi smetanja posjeda sklopio nagodbu u kojoj joj je on priznao vlasništvo na škarpi sagrađenoj od betona (koju je on sagradio umjesto ranijeg plota) između k. č. br. [katastarska čestica], za koju je u nagodbi navedeno da je njeno vlasništvo, i njegove k. č. br. [katastarska čestica], kako to proizlazi iz sadržaja te nagodbe, sklopljene na zapisniku od 25. kolovoza 1983., nije od značaja, jer tuženik u tom postupku nije sudjelovao, te se radi o postupku radi smetanja posjeda u kojem se niti ne raspravlja o stanju vlasništva, već samo o stanju posljednjeg posjeda. I okolnost da su predmetne nekretnine, za koje je navedeno da se radi o izvanknjižnom vlasništvu, bile predmetom rješenja o nasljeđivanju u postupku iza pokojnog BŠ i DŠ, nije od značaja, jer je isto navedeno na temelju prijepisa posjedovnog lista te se u ostavinskom postupku ne ispituje jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva u smislu odredbi ZVDSP.
24. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao neprekinuti niz stjecanja do upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, jer niti tvrdi, a niti dokazuje da je nekretninu kupio od u zemljišne knjiga upisanog vlasnika, tj. tuženika, odnosno tužbu niti ne temelji na odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), već se poziva na odredbe čl. 159. i 160. tog Zakona, koje uređuju institut stjecanja vlasništva dosjelošću. Odredba čl. 159. st. 1. ZVDSP propisuje da se dosjelošću stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari, s tim da je st. 2. tog članka propisano da posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe vlasništvo dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a st. 3. tog članka je propisano da samostalni posjednik kojemu je posjed bar pošten, stječe vlasništvo nekretnine dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. ZVDSP, u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, a sukladno čl. 11. ZVDSP, tko priznaje višu vlast posrednog posjednika, nesamostalni je posjednik. Nadalje, sukladno čl. 18. st. 3. ZVDSP, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada, s tim da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno (st. 5.)
25. Kako je tuženik u postupku dokazao da posjed tužitelja i njegovih prednika na nekretninama koje su predmet spora nije bio nesamostalan niti pošten, kroz vrijeme potrebno za stjecanje istih izvanrednom dosjelošću, već je utvrđeno da su isti znali, odnosno morali znati da su predmetne nekretnine prodane i da ih drže u posjedu uz odobrenje novog vlasnika, tužbeni zahtjev je, temeljem čl. 159. st. 3. ZVDSP, odbijen kao neosnovan.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).
27. Tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 7. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava podnesaka od 5. studenog 2024. i 23. rujna 2025. po Tbr. 8. toč. 1. (2x250 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 3. travnja 2025., 13. studenog 2025. i 2. travnja 2026., sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x250 bodova), trošak zastupanja na očevidu po Tbr. 9. toč. 7. (250 bodova), te trošak PDV u iznosu od 875,00 EUR.
28. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 4.375,00 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).
29. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.
U Zagrebu, 8. svibnja 2026.
Sutkinja:
Davorka Ćurko Nasić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
