REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I – 2782/2022-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠKODA AUTO a.s. Mladá Boleslav, tr Václava Klementa 869, 29301, Češka, CZ00177041, kojeg zastupa opunomoćenica Kornelija Miše Bobinac, odvjetnica iz Kovač & partneri odvjetničkog društva d.o.o. u Zagrebu, Heinzelova 70, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi povrata poreza na dodanu vrijednost, 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-19/21- 01/67, URBROJ: 513-04-22-3 od 20. srpnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-19/21-01/67, URBROJ: 513-04-22-3 od 20. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava za nerezidente, KLASA: UP/I - 410-03/2020-002/003218, URBROJ: 513-07-01-12-2021-6 od 6. svibnja 2021.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za povrat poreza na dodanu vrijednost za razdoblje 1.1.2019. do 31.1.2019. u iznosu naznačenom u izreci, uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome navodeći da se zahtjev za povrat PDV temeljio po računima za isporuke koje je primio od hrvatskih obveznika PDV-a, koje su bile oporezive PDV-om u Republici Hrvatskoj, a radilo se o marketinškim događajima (Dynamic Press Launch SCALA i Škola Challenge 2019.) koje je organizirao i koji su bili izravno povezani s njegovim poslovanjem, isti se odnose na proizvodnju i prodaju vozila i rezervnih dijelova marke Škoda. Navodi kako za navedene usluge nije propisano posebno pravilo o mjestu obavljanja usluge, pa se primjenjuje opće odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13 – rješenje USRH, 148/13, 143/14, 153/13 – rješenje USRH, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, dalje: Zakon o PDV-u) i to čl. 17. st. 1., stoga se mjestom obavljanja usluga smatra mjesto sjedišta poreznog obveznika primatelja usluge, što znači da se usluge ne smatraju obavljenim u Hrvatsko j. Pogrešnim smatra navod poreznog tijela da je bio obvezan registrirati se u Hrvatskoj za PDV u skladu s člankom 77. Zakona o PDV-u, pa se u tom smislu poziva na pojedinačno naznačene presude Suda Europske unije.
3.1. Tužitelj predlaže poništiti osporena rješenja i usvojiti zahtjev za povrat PDV-a.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Presuda u ovom sporu donosi se nakon održane usmene i javne rasprave dana 24. travnja 2026. u skladu s odredbama članka 6. i 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS) kako bi se strankama dala mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet spora.
5.1. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, a na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.
5.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Ne predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, proveden je dokazni postupak na način da je izvršen uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu članka 114. stavka 1. ZUS-a, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
8. Iz prvostupanjskog rješenja vidljivo je da je doneseno po podnesenom zahtjevu tužitelja za povrat PDV-a za razdoblje od 1.1.2019. do 31.12.2019.
8.1. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe članka 71. Zakona o PDV -u, uz obrazloženje u kojemu su navedeni računi temeljem kojih je tužitelj zatražio povrat, a za koje upravno tijelo navodi kako je provjerom istih utvrđeno da je razlog odbijanja:
99 – Ostalo, dodatne informacije: nakon provjere, utvrđeno je da je tužitelj obavljao isporuke dobara ili usluga na području Republike Hrvatske koje prema zakonu nisu obuhvaćene izuzećem (Direktiva 2008/9/EC, članak 3.b.)
8.2. Prvostupanjsko se tijelo poziva na odredbe članka 21. stavka 1. i 2. u vezi sa člankom 77. Zakona o PDV-u, te zahtjev odbija iz razloga jer se trebao registrirati.
9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome navodeći da je uvidom u dostavljene račune utvrđeno da je tužitelj obavljao isporuke dobara ili usluga na području Republike Hrvatske koje prema zakonu nisu obuhvaćene izuzećem, sukladno Direktivi 2008/9/EC, članak 3.b., kojom se utvrđuju detaljna pravila za povrat PDV -a kako je propisano u čanku 170. Direktive 2006/112/EZ poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članci povrata, a koji zadovoljavaju uvjete utvrđene u članku 3.
9.1. Žalba je odbijena na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
10. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13 – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 153/13 – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20, dalje u tekstu: Zakon o PDV-u) propisano je da se mjestom obavljanja usluga pristupa kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim događanjima kao što su izložbe i sajmovi te pomoćnih usluga u vezi s tim pristupom, obavljenih poreznom obvezniku, smatra mjesto gdje se ta događanja stvarno odvijaju.
10.1. Prema stavku 2. članka 21. Zakona o PDV-u mjestom obavljanja usluga i pomoćnih usluga u vezi s kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim i sličnim aktivnostima kao što su izložbe i sajmovi, uključujući obavljanje usluga organizatora takvih aktivnosti osobi koja nije porezni obveznik, smatra se mjesto gdje se te aktivnosti stvarno odvijaju.
11. Člankom 68. stavkom 1. Zakona o PDV-u propisano je da porezni obveznik koji nema sjedište u [adresa], već ima sjedište u drugoj državi članici, ima pravo na povrat zaračunanog PDV-a za dobra i usluge koja su mu isporučili ili obavili drugi porezni obveznici u tuzemstvu ili za dobra uvezena u tuzemstvo, pod uvjetima iz stavka 3. ovoga članka.
11.1. Prema stavku 3. članka 68. Zakona o PDV-u ovaj postupak primjenjuje se na poreznog obveznika koji nema sjedište u tuzemstvu i ispunjava sljedeće uvjete: 1. tijekom razdoblja povrata u tuzemstvu nije imao sjedište ili stalnu poslovnu jedinicu iz koje su se obavljale poslovne transakcije niti je imao prebivalište ili uobičajeno boravište ako takvo sjedište ili stalna poslovna jedinica nisu postojali,
2. tijekom razdoblja povrata nije isporučio dobra ili obavljao usluge koje se smatraju isporučenima ili obavljenima u tuzemstvu, osim:
a) prijevoznih i s prijevozom povezanih usluga oslobođenih plaćanja PDV -a u skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom 35., člankom 45. stavkom 1., člancima 46. i 47., člankom 48. stavkom 1. točkama a), b), c), d) i e), člankom 49. te člankom 51. stavkom 3. ovoga Zakona,
b) usluga i isporuka dobara primatelju koji je obvezan platiti PDV u skladu s člankom 10. stavkom 4., člankom 75. stavkom 1. točkama 6. i 7. te člankom 75. stavkom 2. ovoga Zakona.
11.2. Prema stavku 4. članka 68. Zakona o PDV-u ovaj postupak ne primjenjuje se na:
a) iznose PDV-a koji su, prema odredbama ovoga Zakona netočno zaračunani, b) iznose PDV-a koji su zaračunani za isporuke dobara koje su oslobođene ili mogu biti oslobođene plaćanja PDV-a u skladu s odredbama članka 41. stavka 1. te članka 45. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.
12. Člankom 71. Zakona o PDV-u propisano je postupanje javnopravnog tijela po zahtjevu za povrat.
13. Člankom 77. Zakona o PDV-u propisano je registriranje za potrebe PDV-a.
14. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 3. rujna 2020. podnio zahtjev za povrat poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1.1.2019. do 31.12.2019. temeljem računa pobrojanih na str. 2. i 3. obrazloženja poreznog rješenja. Zahtjev je odbijen pozivom na odredbe Zakona o PDV-u uz obrazloženje da se tužitelj trebao registrirati za potrebe PDV-a sukladno članku 77. istog Zakona
15. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, otklanjajući žalbene prigovore kao neosnovane, navodeći kako je u postupku razmatranja zahtjeva za povrat PDV -a utvrđeno uvidom u dostavljene račune da je tužitelj obavljao isporuke dobara ili usluga na području Republike Hrvatske koje prema zakonu nisu obuhvaćene izuzećem, sukladno Direktivi 2008/9/EC, članak 3b., kojom se utvrđuju detaljna pravila za povrat PDV-a kako je propisano u članku 170. Direktive 2006/112/EZ poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, a koji zadovoljavaju uvjete utvrđene u članku 3.
16. Direktiva vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici u članku 3. propisuje da se ova Direktiva primjenjuje na svakog poreznog obveznika koji nema nastan u državi članici povrata i koji zadovoljava sljedeće kriterije: (a) tijekom razdoblja za povrat u državi članici povrata nije imao sjedište svoje gospodarske djelatnosti ni stalni poslovni nastan iz kojega bi obavljao svoje poslovne transakcije ili, ako nije postojalo takvo sjedište ili nastan, nije imao poreznu rezidentnost ni uobičajeno boravište;
(b) tijekom roka za povrat nije isporučivao nikakvu robu ni usluge za koje se smatra da su bile isporučene u državu članicu povrata, osim sljedećih transakcija:
I. isporuka transportnih usluga i njima srodnih usluga, izuzetih prema člancima 144., 146., 148., 149., 151., 153., 159. ili 160. Direktive 2006/112/EZ;
II. isporuka robe i usluga osobi koja je obvezna plaćati PDV u skladu s člancima od 194. do 197. i članku 199. Direktive 2006/112/EZ.
16.2. Iz odredbe članka 2. Zakona o PDV-u razvidno je da su navedene Direktive Europske unije prenesene u pravni poredak Republike Hrvatske.
17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
17.1. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, a za koje uporište postoji u podacima spisa predmeta te odredbama mjerodavnog materijalnog prava na koje se pozivaju upravna tijela u svojim odlukama.
18. Prema ocjeni suda pravilan je zaključak upravnih tijela da tužitelj ne ostvaruje pravo na povrat PDV-a iz razloga navedenih u obrazloženjima pobijanih odluka.
19. Sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja kojima osporava zaključke tuženika da se u konkretnom slučaju radi o takvim uslugama za koje nije propisano posebno pravilo o mjestu obavljanja usluga, pa da bi trebalo primijeniti opće odredbe Zakona o PDV-u, članka 17. stavka 1. prema kojemu se mjestom obavljanja usluga smatra mjesto sjedišta poreznog obveznika koji je primatelj usluge.
19.1. U konkretnom predmetu iz dostavljene dokumentacije spisa, proizlazi kako je tužitelj u Republici Hrvatskoj organizirao događaje koji su upravna tijela, i prema ocjeni ovog suda pravilno okarakterizirala događajima koji se mogu podvesti pod odredbe članka 21. Zakona o PDV-u, a za koje nije propisano izuzeće u smislu članka 3b. Direktive na koju se pozivaju upravna tijela.
20. Imajući u vidu navedeno, navode tužbe sud nije prihvatio osnovanima. Isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, a pozivanje tužitelja na pojedinačno naznačene presude Suda Europske unije, prema ocjeni suda nije opravdano, budući da se ne radi o predmetima iste činjenične i pravne stvari, stoga ne utječu na zakonitost osporenog rješenja.
21. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
22. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.
23. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. svibnja 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnica Kornelija Miše Bobinac, Kovač & partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 70
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška 43/IV, [adresa] Zagreb
3. U spis
