Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

Stalna služba u Imotskom

Pn-38/2020-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu tog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja 1. OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21261 O, 2. ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21261 O, 3. LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 21261 O, 4. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 7. ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku AO, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika 1. CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33. 2. OOT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3. UO rođ. 1958., [adresa], 4. ĆOT, [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane 16. ožujka 2026., na ročištu za objavu održanom 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima ad.1., 2. i 4. u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljima pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, i to:

- tužitelju pod 1. OO u iznosu od 30.660,00 eura,

- tužiteljici pod 2. ĆO u iznosu od 30.660,00 eura,

- tužitelju pod 3. VO u iznosu od 10.425,47 eura,

- tužitelju pod 4. EO u iznosu od 10.425,47 eura,

- tužitelju pod 5. TO u iznosu od 10.425,47 eura,

- tužiteljici pod 6. FO u iznosu od 4.645,30 eura, i

- tužitelju pod 7. ĐO u iznosu od 4.645,30 eura,

i to sve sa zateznim kamatama koje teku od 14.08.2020. godine (dan utuženja) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 01. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, te od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženicima ad.1., 2. i 4. u roku od 15 dana solidarno isplatiti tužiteljima uobičajene troškove pogreba njihovog sina, brata i unuka pok. ČO, i to:

- tužitelju pod 1. OO u iznosu od 7.613,13 eura

- tužiteljici pod 2. ĆO u iznosu od 500,00 eura

- tužitelju pod 3. VO u iznosu od 396,46 eura,

- tužitelju pod 4. EO u iznosu od 396,46 eura,

- tužitelju pod 5. TO u iznosu od 396,46 eura,

- tužiteljici pod 6. FO u iznosu od 396,46 eura, i

- tužitelju pod 7. ĐO u iznosu od 396,46 eura

i to sve sa zateznim kamatama koje teku od 14.08.2020. godine (dan utuženja) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 01. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, te od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku ad. 1. u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1. OO i tužiteljici pod 2. ĆO osigurninu zbog smrti sina pok. ČO u iznosu od 5.300,00 EUR (pettisućatristo eura) , sa zateznim kamatama koje teku od 14.08.2020. godine (dan utuženja) pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 01. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdob lje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, te od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.3.

V. Nalaže se tuženicima ad.1., 2. i 4. u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 28.300,97 EUR (dvadesetosamtisućatristo eura devedesetsedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. svibnja 2026. pa do isplate.

VI. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku ad.3. parnični trošak u iznosu od 34.259,50 EUR (tridesetčetiritisućedvjestopedesetdevet eura i pedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. svibnja 2026. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom kod ovog suda dana 14. kolovoza 2020. tužitelji su ustali protiv tuženika, te u tužbi navode da je 31.10.2019. u [adresa] oko 00:40 sati smrtno stradao mal. ČO rođ. **.**.2003. godine, koji se u momentu nastanka prometne nesreće nalazio kao putnik na stražnjem sjedištu vozila marke VOLKSWAGEN GOLF reg. ozn. i broje IM715AK, vlasništvo tuženika pod 3. UO, kojim je u momentu nastanka nezgode upravljao kao vozač tuženik pod 2. OOT iz [adresa]. Ovo vozilo tuženik pod 3. da je na trajno upravljanje ustupio svome sinu tuženiku pod 4. koji da je kritične noći ključeve vozila dao tuženiku pod 2. i ovlastio ga da upravlja njime, unatoč tome što je znao da tuženik pod 2. nema položen vozački ispit. U momentu nastanka nezgode vozilo marke VOLKSWAGEN GOLF reg. ozn. [registarska oznaka] da je bilo osigurano kod tuženika pod 1. policom od automobilske odgovornosti broj 012910521850, koje osiguranje pokriva štete koje mogu nastati trećim osobama uporabom osiguranog motornog vozila. Do predmetne nezgode da je došlo radi vožnje tuženika ad.2. koja nije bila prilagođena uvjetima i stanju na cesti. Tužitelji ističu da se nesretne prigode pok. ČO nalazio kao putnik na zadnjem sjedištu vozila i u nezgodi zadobio brojne teške tjelesne ozljede opisane u zapisniku o očevidu, te da je isti uslijed takve koštano – moždane traume glave jakog stupnja preminuo na mjestu događaja. Nadalje, tužitelji obrazlažu svoj odnos s navedenim ČO, pa navode da su tužitelji ad.1. i 2. roditelji, OOT, ŠO i AO braća, FO baka, a ĐO djed ČO. Tužitelji od 1. do 6. da su članovi uže obitelji pok. ČO koji da su s njime živjeli u zajedničkom kućanstvu i među njima je od Zoranovog rođenja uspostavljena trajna zajednica života, dok je tužitelj pod 7. sa pok. unukom ČO bio silno emocionalno povezan i puno vremena provodio s njime tako da je među njima dugi niz godina bila uspostavljena trajnija zajednica življenja. U odnosu na tuženike tužitelji ističu sljedeće: odgovornost tuženika pod 1. temelji se na činjenici da je vozilo marke VOLKSWAGEN GOLF reg. ozn. i broja IM715AK na dan nastanka prometne nezgode bilo kod njega osigurano za štete trećim osobama policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 012910521850. Pok. ČO kao putnik u ovom vozilu ima se smatrati trećom osobom, jer se putnici u vozilu smatraju trećim osobama. Odgovornost tuženika pod 2. temelji se na činjenici što je isti teškim kršenjem prometnih propisa kao vozač navedenog vozila isključivi krivac za predmetnu prometnu nezgodu u kojoj je kao putnik u vozilu smrtno stradao ČO. Odgovornost tuženika pod 3. temelji se na odredbama čl. 1069. i 1070., jer je on vlasnik navedenog vozila oznaka IM715AK. Odgovornost tuženika pod 4. temelji se na činjenici što je kao osoba koja svakodnevno koristi navedeno vozilo oznaka IM715AK uz suglasnost oca – tuženika pod 3. kao vlasnika predmetnog vozila, dala ključeve vozila tuženiku pod 2. i ovlastila ga na upravljanje vozilom, iako je morao biti svjestan osposobljenosti tuženika pod 2. kao vozača obzirom da isti u to vrijeme nije imao položen vozački ispit.

1.1. Tužitelji su u ovom postupku tražili da im tuženici solidarno isplate iznose na ime neimovinske štete te na ime uobičajenih troškova pogreba pok. ČO. Također, od prvotuženika su tražili isplatu osigurnine u iznosu od 40.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ad.1. ističe se prigovor nedostatka aktivne legitimacije za tužitelje ad/3, ad/4, ad/5, ad/6 i ad/7 te se osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva. Podredno tuženik ističe prigovor suodgovornosti od 70% - radi nekorištenja sigurnosnog pojasa, pristanka na vožnju sa alkoholiziranim vozačem, te bez položenog vozačkog ispita, u vozilu kao treći suvozač na stražnjem sjedištu i osporava u cijelosti potraživanje osigurnine po – osiguranju nezgode – gubitak prava iz osiguranja sukladno odredbi čl.9.st.1.toč. 4. – upravljanje vozilom bez propisane službene isprave (vozačke dozvole). Navodi se da je pok. ČO svakako znao, odnosno morao znati da se pristankom na vožnju pod ovakvim uvjetima - izlaže potencijalnoj pogibelji, te pri tom potpuno neodgovorno preuzeo takav sasvim izvjestan rizik koji se u konačnici nažalost i ostvario.

2.1. Tuženici ad.3. i 4. u svom odgovoru na tužbu osporavaju svoju odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističu prigovor nedostatka pasivne legitimacije u odnosu na njih. Ističu da su tužitelji u pravu kada navode kako prema odredbi članka 1069. Zakona o obveznim odnosima, za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Međutim, ZOO da poznaje iznimke, a ista da je navedena u odredbi članka 1066. Zakona o obveznim odnosima, a kojim člankom je u st.1) propisano kako umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu, osim ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost. Tuženik pod 3) ističe kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod prvotuženika, a koje osiguranje je vrijedilo u vrijeme nastanka štetnog događaja, i stoga kao ni on, niti tuženik pod 4) ne odgovaraju za štetu tužiteljima, već prvotuženik.

2.2. Tuženik ad.2. nije dao pisani odgovor na tužbu već se samo protivio tužbenom zahtjevu na pripremnom ročištu.

3. Tužitelji su podneskom od 15. ožujka 2026. uredili tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute u Republici Hrvatskoj te i dalje ustraju na solidarnoj isplati na ime imovinske i neimovinske štete.

4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja izvršen je uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to: Potvrda MUP-a, PU Splitsko-dakmatinska, Policijska granične policije Imotski, KLASA: 211-04/19-K/0, URBROJ: 511-12-27/06-K-3-1/2019, od 21. studenog 2019., dopis navedene policijske postaje Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od 21.studenog 2019., zapisnik o očevidu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 31. listopada 2019., smrtni list pok. ČO, zapisnik s obdukcije od 31. listopada 2019., mišljenje prof. dr. sc. LOT upućeno Općinskom državnom odvjetništvu 18.studenog 2019. polica osiguranja od automobilske odgovornosti broj 012910521850, rodni list OO, vjenčani list OO i CO, rodni list ŠO, LO, OO,, vjenčani list ŽO i GO, račun obrta za trgovinu „ [obrt]“, rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČO, pravno mišljenje prof. dr. sc. JO od 10. kolovoza 2020., Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (Croatia osiguranje), Dopunski uvjeti za osiguranje vozača, putnika i radnika od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima, spis Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Km-32/2020, pročitano je kombinirao prometno- tehničko i sudsko-medicinsko vještačenje od 17. listopada 2025. kao i saslušanje tužitelja ad.1., tuženika ad.3. i 4. i saslušanje svjedoka DO, IO i ZO.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju tužitelji trpe zbog stradavanja njihovog sina, brata, odnosno unuka u prometnoj nesreći koja se dogodila 31. listopada 2019. u [adresa]. Među strankama je sporna visina i osnov tužiteljeva potraživanja.

6. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelji su naveli rodbinski odnos sa pok. ČO, emocionalnu povezanost i uspostavljenu trajniju zajednicu života, spadaju u krug osoba iz čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) koje zbog njegove smrti imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, a isto tako i u krug osoba iz čl. 1093.st.1. ZOO-a koje imaju pravo potraživati uobičajene troškove njegovog pogreba. Tu naknadu i troškove tužitelji da su ovlašteni potraživati od tuženih koji kao odgovorne osobe odgovaraju tužiteljima za ovu naknadu i troškove solidarno.

7. U ovom postupku nesporno je da se 31. listopada 2019. u [adresa] dogodila prometna nezgoda u kojoj su smrtno stradali ČO i NO, da je automobil vozio tuženik MO, da je tuženik ad 4. UO dao ključeve automobila MO, a da je tuženik ad. 3. vlasnik automobila Volkswagen Gol 1.9 TDI reg. oznke IM 715.AK koje vozilo je bilo osigurano kod tuženika ad.1.

8. Međutim, sporna je aktivna legitimacija tužitelja ad.3., 4., 5., 6. i 7. kao i pasivna legitimacija tuženika ad.3. i 4. Valjalo je utvrditi je li tužbeni zahtjev u dijelu neimovinske odštete koja se potražuje prekomjerno postavljen za tužitelje ad/3, ad/4 , ad/5, tj. predviđena visina sukladna Orijentacijskim kriterijima za braću/sestre/djed/baka – iznosila je 75.000,00 kn, a izmjene kriterije odnose na 50% uvećanja, što znači kad bi osnova bila nesporna radilo bi se o iznosu od po 112.500,00 kn. Također je trebalo utvrditi imovinski dio odštete koja se potražuje– nadgrobni spomenik u iznosu od 50.000,00 kn, te troškovi pogreba u iznosu od 8.180,00kn, karmina u iznosu od 20.000,00 kn, te troškovi crnine svakom od tužitelja po 15.000,00 kn. Također, osporeno je i potraživanje osigurnine po – osiguranju nezgode – radi gubitka prava iz osiguranja sukladno odredbi čl.9.st.1.toč. 4. – upravljanje vozilom bez propisane službene isprave (vozačke dozvole).

9. Sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

9.1. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9.2. Tuženici su istaknuli prigovor suodgovornosti ČO zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, a koji prigovor je usvojen s obzirom da je u predmetnom nalazu i mišljenju utvrđeno da navedeni nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

10. S obzirom na nesporne činjenice o nastanku štetnog događaja među strankama, a koji nastanak nije bio sporan, u nastavku je valjalo izložiti o visini štete ocjenom nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

10.1. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da automobil «VW Golf» ([registarska oznaka]) kojim je upravljao vozač MO kretao se sjevernom prometnom trakom županijske ceste broj 6182 iz smjera istoka prema zapadu. Na početku destabilizacije osobnog automobila «VW Golf» u desnom zavoju brzina kretanja automobila iznosila je 88 km/h. Prilikom prometne nesreće došlo je do izlijetanja automobila «VW Golf» sa sjeverne prometne trake na površinu koja se nalazi s južne strane županijske ceste broj 6182. Kritične prigode automobil «VW Golf» udara brzinom od 88 km/h prednjim dijelom u hrpu kamenja izvan asfaltnog kolnika na udaljenosti od 58 metara od početne točke mjerenja (PTM) u smjeru zapada i južno 4 do 5 metara od središnje crte koja razdvaja dva prometna traka. Nakon toga dolazi do rotacije u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, tako da je drugi udar ostvaren stražnjim središnjim dijelom automobila «VW Golf» s kamenom kućom na udaljenosti od 64,70 zapadno od PTM-a i poprečno na 7,60 metara južno od središnje crte. Na visini od 1,20 metara od tla nalazi se trag udara stražnjeg dijela automobila u kamenu kuću (ovaj trag fiksiran je fotografijom i nosi oznaku traga broj 2). Zatim dolazi ponovo do rotacije u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, tako da se automobil «VW Golf» konačno zaustavlja na sjevernom prometnom traku prednjim dijelom okrenut u smjeru zapada. U mjestu [adresa], u desnom zavoju iz smjera istoka, koji je u području šireg mjesta izlijetanja osobnog automobila «VW Golf» proračunom je određena granična brzina prolaska kroz zavoj u uvjetima mokrog asfaltnog kolnika u iznosu od 63 km/h. Vozač MO prilikom prolaska kroz desni zavoj upravljao je automobilom «VW Golf» brzinom od 88 km/h što je više od granične brzine kretanja kroz predmetni zavoj (63 km/h) i što znači da izlijetanje automobila s kolnika županijske ceste 6182 nastupilo zbog prekoračenja granične brzine u zavoju. Iz smjera kretanja automobila «VW Golf», na dionici županijske ceste 6182 gdje je došlo do predmetne prometne nesreće propisano je ograničenje brzine od 50 km/h. Kako to tehničkim putem nije moguće utvrditi, vožnja vozača automobila «VW Golf» u kritičnom desnom zavoju može se pripisati njegovom subjektivnom načinu upravljanja, a može biti posljedica relativne nesposobnosti za sigurnu vožnju zbog prisutnosti alkohola u organizmu, umora, nepažnje ili nekog drugog razloga koji se ne može utvrditi ovim vještačenjem.

11. Očitujući se na predmetni nalaz i mišljenje, prvotuženik navodi da ČO utužene prigode nije koristio sigurnosni pojas, a da jest koristio sigurnosni pojas tada bi zasigurno teške, smrtonosne ozljede glave bile izbjegnute. Ističe se i odgovornost samih tužitelja koji su propustili dužno skrbiti se o pok. ČO te štititi njegove interese i nadzirati njegovo ponašanje kao i poduzimati potrebne mjere radi njegove zaštite od opasnosti za život i zdravlje, a naročito paziti gdje je, s kim je i je li u sigurnom okruženju.

11.1. Drugotuženik je naveo da iz predmetnog nalaza i mišljenja ne bi proizlazilo da bi vještaci utvrdili da vozač koji je kritične prigode upravljao vozilom u kojem je nastradao sada pok. ČO ne bi imao odgovarajuće ovlaštenje za upravljanje vozilom kao i da bi istim upravljao pod utjecajem alkohola, a posljedično kojim utvrđenjima je tuženik pod 1. taj koji je dužan tužiteljima naknaditi štetu, a ne tuženici od 2. do 4., naravno pod uvjetom da tužitelji dokažu štetu kao i uzročnoposljedičnu vezu. Prijedlog da se od vještaka zatraži podatak o tome kolika bi bila suodgovornost nastradalog u šteti sud je odbio budući da su vještaci obrazložili kronologiju nastanka prometne nesreće kao i ozljede koje su uslijedile usred iste, a na sudu je da ocjeni kol iki je doprinos stradalog uzevši u obzir sve okolnosti te večeri koje su utvrđene provedbom dokaznog postupka. Protupravno postupanje ČO nevezivanjem sigurnosnim pojasom (čl. 138. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije moguće u konkretnom slučaju promatrati odvojeno od protupravnog postupanja drugotuženika za kojeg je pravomoćnom presudom utvrđena krivnja za štetni događaj, iz razloga jer kod odgovornosti za štetu po osnovi krivnje svaki štetnik odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji pod pretpostavkom postojanja uzročne veze. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju riječ o suodgovornosti, budući da ČO ne bi bio povrijeđen, bez obzira na vezanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo početne protupravne radnje osiguranika tuženika.

11.2. Tuženici ad.3. i 4. nisu imali primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje.

11.3. Na takav nalaz i mišljenje tuženici u ovom postupku nisu iznijeli ni jedan suštinski (sadržajni) prigovor, odnosno ni jedan prigovor koji bi na bilo koji način dovodio u sumnju pravilnost tog mišljenja, a niti su tijekom ovog postupka iznosili neke nove činjenice koje vještaci u kaznenom postupku nisu imali u vidu a koje su mogle dovesti do njihovog drugačijeg mišljenja o mehanizmu ozljeđivanja pokojnog te o uzroku njegove smrti.

12. U dokaznom postupku, kao što je već navedeno, saslušani su tužitelj ad.1., tuženici ad.3. i 4. te svjedoci DO, IO i ZO.

12.1. Tužitelj OO naveo je da MO nije bio prijatelj njegovog sina, da ga je viđao kako vozi automobil i traktor te da ga je viđao i prije prometne nesreće kako vozi automobil tuženika ad.3. U odnosu na ostale tužitelje, istakao je da svi osim tužitelja ad.7. žive u obiteljskoj kući, a da je djed ČO, njegov punac ĐO bio emotivno vrlo povezan s unukom. Baka ČO, odnosno supruga ĐO da je rano preminula i da je ĐO živio sam. Poznaje tuženike ad.3. i 4. i tuženik ad.4. da je često vozio automobil kojim je skrivljena prometna nesreća. Upoznat je s činjenicom da su ČO i ostali suputnici nesretne večeri bili na rođendanu, ali ne zna gdje su planirali dalje. On ga je osobno dovezao na rođendan. Koliko mu je poznato, tuženik ad.2. i ad. 4. su se družili. Ne zna koliko MO ima godinu niti koju je školu završio, ali da živi u istom mjestu, udaljen 2-3 km. Tužitelj dalje navodi da se dogovorio sa sinom da će ga on „pokupit“ nakon rođendana. Na rođendanu da je bilo i „starijih“ tako da njegov sin i ostali uzvanici koji nisu bili punoljetni nisu bili bez nadzora.

12.2. Tuženik ad.3. UO zna tko je MO, ali navodi da se njegov sin (tuženik ad. 4. ) ne druži s njim i da nikada nije davao Lubini automobil na korištenje. Viđao je MO kako vozi automobil i traktor i nije znao da ovaj nema vozačku dozvolu. Tuženik ad.4. da je često koristio njegov automobil.

12.3. Tuženik ad.4. UO, sin tuženika ad.3. naveo je da poznaje sve sudionike predmetne nesreće. Oni da su u jednom trenutku za vrijeme trajanja rođendanske proslave na kojoj su svi bili htjeli odvesti DO kući slijedom čega mu je prišao MO i zamolio ga da mu da ključ od automobila. Budući da je znao da DO živi u blizini mjesta gdje je bila organizirana rođendanska proslava, i da nije znao da MO nema vozačku dozvolu, a niti je primijetio da je itko iz tog društva pijan. Koliko je njemu poznato, svi koji su se nalazili u automobilu te večeri bili su prijatelji. MO nikada ranije nije davao automobil na korištenje. Te večeri dao mu je ključ jer je padala kiša, a prišli su mu samo MO i DO. Nije vidio ČO. Svakako, prije te večeri već je viđao MO kako upravlja osobnim automobilom i traktorom. Ne zna koja je generacija MO, ali misli da je tada završavao srednju školu. Na proslavu je tuženik došao sam i tamo bio sa svojim društvom i nakon što je dao ključeve MO, nije pratio tko ulazi u njegov automobil jer je bio u Domu. Nadalje ističe da roditelji i stric MO imaju isti automobil kao i njegov.

12.4. Svjedok DO, koji je bio suputnik ČO te večeri, naveo je da su svi zajedno bili na rođendanskoj proslavi jednog sumještanina te da kad je došlo „vrijeme za razilaženje,“ da su odlučili odvesti prijatelja BO kući, a on da ž ivi u blizini. Svi koji su se te večeri nalazili u automobilu da su bili prijatelji, da su zajedno igrali nogomet. U jednom trenutku da je MO otišao kod tuženika ad.4. i uzeo ključeve. Nitko od njih nije bio do te mjere pijan da bi se moglo reći da su bili „mortus,“ ali svakako da im na kraj pameti nije bilo da bi se nešto loše moglo dogoditi. Što se same vožnje tiče, navodi da nije bila posebno brza, ali da je bilo loše vrijeme. Što se tiče odnosa ČO i MO, nije se mogao detaljnije očitovati o njihovoj prisnosti, ali navodi da su svi u istom klubu igrali nogomet i da su bili u dobrim odnosima. Svakako te večeri nisu prvi put bili zajedno u društvu njih dvojica. Društvo koje se okupilo te večeri nije bila ista generacija, između nekih da je razlika godinu dana, ali osim nogometa da ih je povezivala škola, da su zajedno išli na izlete kao što su išli i te večeri na proslavu rođendana. Naveo je da je on pješke došao na rođendan, ali da ne zna kako je ČO stigao, i da nisu imali plan za povratak kući, uglavnom da su se s takvih druženja vraćali pješke budući da svi žive u selu, u blizini. ČO da je godinu mlađi od MO, te da su bili u istoj srednjoj školi i u istoj smjeni. U srednju školu da su išli autobusom, a MO da je prije te večeri viđao kako vozi motor i traktor, ali nikad ga nije vidio za volanom automobila.

12.5. Svjedok IO se također nalazio u automobilu u trenutku prometne nesreće i naveo je da su se svi koji su se nalazili u automobilu družili i inače. ČO i on da su generacija, a ostali su godinu stariji od njih. Nije vidio kad je MO uzeo ključ od automobila, ali da je bio s društvom ispred sale i da je MO došao i pitao ih hoće li se provozat s njim nakon čega su oni ušli u automobil. Planirali su odvesti BO kući, ali prije toga su napravili đir po mjestu. MO nije viđao ranije da vozi automobil već samo traktor. Nitko da nije bio naročito pijan, svi su ispijali alkoholna pića i družili se kao što je to inače bivalo na proslavama. Pretpostavlja da je ČO znao da je MO maloljetan budući da su se poznavali duže vremena. Iako njih dvojica nisu bili u istoj školi, bili su u istoj smjeni tako da su išli autobusom zajedno do škole. Navodi da nisu imali dogovor kako će kući, da bi vjerojatno išli pješke budući da svi žive u blizini. Tuženik ad.4. da nije bio s njima u društvu, da je stariji od njih, i ne zna je li ranije posuđivao MO automobil. Koliko se sjeća, obitelj MO da je imala sličan automobil kao i onaj kojim su se vozili te večeri. Tada su ČO i on bili u prvom razredu srednje škole, a MO je bio godinu stariji. Prije prometne nesreće da su prošli svega cca 4 km.

12.6. Sud je zatražio od kamenoklesarske firme Maršić da dostavi cijene zanadgrobni spomenik, oblog groba, sve prema prilikama u mjestu [adresa] i za razdoblje kada se zbila prometna nesreća. Navedeni se nisu očitovali podneskom, već je na raspravu pristupio ZO, vlasnik kamenoklesarskog obrta [obrt] u [adresa] koji je naveo da je prosječna cijena za nadgrobni spomenik i oblog groba u mjestu [adresa] na lokalnom groblju sv. Mihovil 2019. iznosila 8.000,00 eura. Gospodin ZO zna gdje je pokopan pokojni ČO.

13. Uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Splitu utvrđeno je da je drugotuženik MO proglašen krivim što je iz nehaja kao sudionik u cestovnom pometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, odnosno počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu te mu je izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine.

14. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe ZOO-a i ZPP-a.

14.1. Čl. 1086. ZOO-a određuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

14.2. Čl. 1092. regulira doprinos oštećenika vlastitoj šteti i glasi: "Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kada je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja."

14.3. Odredba čl. 1093. st. 1. ZOO-a glasi:

" Tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba."

14. 4. Čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO-a glase:

" 1.U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji ( bračni drug, djeca i roditelji).

2. Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života. "

14.5. Čl. 12. st. 3. ZPP-a određuje, da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kazne odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu Kaznenog suda, kojom se optuženik oglašava krivim.

15. Stavljajući u odnos utvrđene činjenice sa citiranim odredbama Zakona, sud je našao tužbene zahtjeve (ne za cijeli iznos) za naknadu imovinske i neimovinske štete osnovanim.

16. Što se tiče aktivne legitimacije, napominje se da trajniju zajednicu života iz čl. 1101. ZOO-a, po shvaćanju ovoga suda, ne treba tumačiti samo u smislu prijavljenog boravišta i mjesta noćenja, već kroz kvalitetu i učestalost susreta i druženja kao i namjeru da se bliski odnosi i dalje njeguju. Tužitelj ad.7., djed ČO živi sam, udovac je i sud nije imao razloga ne vjerovati tužitelju ad.1. na okolnosti emotivne povezanosti djeda i unuka. Obzirom na sve okolnosti slučaja, sud nalazi da svi tuž itelji trpe duševne boli zbog smrti djeteta, unuka i brata, koja je izazvana ne samo saznanjem za njegovu smrt već i zbog uskraćene im ljubavi i pažnje djeteta, unuka i brata koja permanentno traje.

17. Prije svega, imajući u vidu postojanje pravomoćne kaznene presude donesene protiv drugotuženika, te vezanost parničnog suda (čl.12.st.3. ZPP -a) tom presudom u pogledu kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, bez obzira na doprinos stradalog, ovaj sud zaključuje da je drugotuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

17.1. U pravu su tužitelji kada navode kako prema odredbi članka 1069. ZOO -a, za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Međutim, ZOO poznaje iznimke, a ista je navedena u odredbi članka 1066., a kojim člankom je u st.1) propisano kako umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu, osim ako je šteta proizašla iz neke skrivene mane ili skrivenog svojstva stvari na koje joj nije skrenuo pozornost. Dakle, ne postoji odgovornost tuženika pod 3), jer je on to vozilo povjerio svom sinu UO. S obzirom da je u vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] bilo osigurano kod prvotuženika, a koje osiguranje je vrijedilo u vrijeme nastanka štetnog događaja, nesporno je da je prvotuženik pasivno legitimiran.

17.2. Prvotuženik u podnesku od 28. listopada 2025. posebno naglašava da vještak nije ni utvrđivao ima li vozač vozačku dozvolu jer u trenutku nezgode nije napunio 18 godina pa svakako nije mogao imati vozačku dozvolu. Također ističe odgovornost tužitelja koji da su propustili dužno skrbiti se o pok. ČO te št ititi njegove interese i nadzirati njegovo ponašanje kao i poduzimati potrebne mjere radi njegove zaštite od opasnosti za život i zdravlje, a naročito paziti gdje je, s kim je i je li u sigurnom okruženju.

17.3. U odnosu na navode iz točke 17.2. ističe se da je nalaz i mišljenje napisala stručna osoba koja je imala podatke o vozaču. Nadalje, navode o odgovornosti tužitelja sud u konkretnom slučaju nikako ne može ocijeniti kao osnovane jer donošenju ove odluke nije prethodilo suhoparno iščitavanje zakonskih članaka pokušavajući odredbe o odgovornosti uklopiti uz neki navod iz spisa, već je ovdje riječ o tragičnom događaju u kojem je obitelj prerano ostala bez svog člana, a do te nesreće je došlo spletom niza nesretnih okolnosti. Naime, napominje se da je pokojni ČO bio u društvu sa svojim vršnjacima na proslavi rođendana svome sumještaninu, dakle svi su bili u istom selu, svi su bili u najmanju ruku poznanici i svi su živjeli u susjedstvu. Ne smije se smetnuti s uma da su osobe u tim godinama uglavnom vesele, pune života i nerijetko izlaze u večernjim satima na druženja, pogotovo kada su prigode kao što je bila ova koja je prethodila prometnoj nesreći. Dakle, staviti odgovornost na tužitelje u ovom slučaju bi dovelo do društvene osude velike većine roditelja koji imaju djecu od 16-17 godina. S druge strane, činjenica da je ušao u automobil s MO kako bi odveli prijatelja kući ili se pak samo provozali po selu, po tome bi ukazivala da ni roditelji ostala tri suputnika „ne paze“ na svoju djecu. Tužitelju ad.1. je bilo dobro poznato gdje je njegov sin i s kim je, ali ulazak ČO u automobil s MO ne može se nikako pripisati nedostatku skrbi njegove obitelji o njemu.

17.4. Nije u pravu prvotuženik kada navodi da su izgubljena sva prava iz osiguranja . Naime, odredbom čl. 23. toč. 3 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje ZOOP) propisano je oslobađanje osiguratelja od automobilske odgovornosti za štetu nastalu suputniku koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta, a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ali samo i isključivo ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata. Dakle, teret dokaza da je ta okolnost (da se radi o neovlaštenom vozaču) suputniku bila poznata je na osiguratelju, ovdje prvotuženiku. Nakon detaljno analizirane cjelokupne dokumentacije u spisu, a posebice iz iskaza saslušanih tuženika i svjedoka ne može se zaključiti da je ČO dragovoljno ušao u vozilo kojim je upravljao neovlašteni vozač. Već u odgovoru na tužbu tuženika ad.3. i 4. navodi se da UO(ad.4.) nije bilo poznato da MO nema položen vozački ispit te da ga je, kao svog susjeda, viđao da upravlja frezom, traktorom, automobilima… Životno je i logično da UO ne bi posudio svoj automobil osobi za koju zna da nema vozačku jer bi se na taj način bi svjesno upustio u rizik da mu netko „uništi“ njegovu imovinu, odnosno imovinu njegovog oca, posebice uzevši u obzir da mu je MO samo susjed, a ne prijatelj. I prilikom davanja iskaza, naveo je da ne zna koja je generacija MO, da je najmanje 5-6 godina razlike. U trenutku nesretnog događaja, UO imao je 26 godina, pa ako je smatrao da je razlika u godinama 5-6 godina, značilo bi da je mislio da MO ima „dovoljno“ godina za vozačku dozvolu, a i činjenica da ga je viđao već ranije da vozi automobil ukazuje da je očito pogrešno zaključio da je MO „ovlašten“ posuditi njegov automobil. Svjedok DO je viđao MO da vozi traktor i motor, a svjedok IO da vozi traktor. Potonji je potvrdio da se UO nije družio s njima i da je obitelj MO imala sličan automobil kao onaj s kojim je skrivljena prometna nesreća. Posebno se ističe da je isti naveo da su DO, ČO i on iz tog društva bili „prisniji“ prijatelji, odnosno više se družili međusobno nego s ostalima iz tog društva, a navodi da bi MO i ČO bili dobri prijatelji su se mogli pročitati samo u priloženoj kaznenoj presudi u kojem postupku "stupanj prijateljstva" njih dvojice nije presudan za donošenje odluke pa se o tamo o tome nije posebno ni raspravljalo. Iz cjelokupne dokumentacije u spisu, a posebno iz iskaza sas lušanih svjedoka proizlazi da su MO i ČO bili prijatelji, da su znali biti i ranije zajedno u društvu, što ne ukazuje nužno da je stradali ČO znao ima li Ante Lubina 18 godina, odnosno ima li vozačku dozvolu. Činjenica da su se MO i ČO kao i ostali suputnici zajedno uputili automobilom ne ukazuje nužno da su bili bliski prijatelji, i da je ČO znao da ovaj nema vozačku dozvolu. Tuženik ad.4. je naveo da je na rođendanskoj proslavi prema njegovoj procjeni bilo najmanje 100 uzvanika. Dakle, nije to bio uži krug prijatelji već velik broj ljudi iz sela koji se uglavnom međusobno poznaju. Slijedom navedenog, prema stanju u spisu, nije dokazano da su ČO i MO bili bliski prijatelji, ili bar do te mjere da bi ČO bio upoznat s tim ima li ovaj 17 ili 18 godina. Slijedom navedenog, prvotuženik nije dokazao da je ČO znao da je MO neovlašten vozač.

18. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da bi smrtonosne ozljede glave bile izbjegnute da je ČO utužene prigode koristio sigurnosni pojas. Uzevši u obzir sve naprijed navedeno, ovaj sud je ocijenio da je doprinos navedenog iznosio 30%. , sve u skladu odredbe čl. 1106. ZOO-a kojim je propisano da se odredbe o doprinosu oštećenika vlastitoj šteti i sniženju naknade koje vrijede za imovinsku štetu na odgovarajući način primjenjuju i na neimovinsku štetu, a odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

19. Ovaj sud smatra da tužiteljima pripada pravična novčana naknada zbog smrti sina, brata i unuka kako slijedi:

- tužitelju pod 1. OO u iznosu od 43.800,00 eura (330.000,00 kuna),

- tužiteljici pod 2. ĆO u iznosu od 43.800,00 eura (330.000,00 kuna),

- tužitelju pod 3. VO u iznosu od 14.864,95 eura (112.000,00 kuna),

- tužitelju pod 4. EO u iznosu od 14.864,95 eura (112.000,00 kuna),

- tužitelju pod 5. TO u iznosu od 14.864,95 eura (112.000,00 kuna),

- tužiteljici pod 6. FO u iznosu od 6.636,14 eura (50.000,00 kuna), i

- tužitelju pod 7. ĐO u iznosu od 6.636,14 eura (50.000,00 kuna), a sve u skladu s orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su doneseni na sjednici građanskog odjela 29. studenog 2002., a koji su izmijenjeni na sjednic i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. pri čemu je potrebno naglasiti da ovaj sud nije samo mehanički primjenjivao navedene orijentacijske kriterije već ih je kao što njihov naziv ukazuje, uzeo kao orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama.

19.1. Od navedenih iznosa valjalo je oduzeti 30% radi doprinosa oštećenika pa je u točki I. izreke naloženo tuženicima ad.1.,2. i 3. solidarno naknaditi pravičnu novčanu naknadu kako slijedi:

- tužitelju pod 1. OO u iznosu od 30.660,00 eura,

- tužiteljici pod 2. ĆO u iznosu od 30.660,00 eura,

- tužitelju pod 3. VO u iznosu od 10.425,47 eura,

- tužitelju pod 4. EO u iznosu od 10.425,47 eura,

- tužitelju pod 5. TO u iznosu od 10.425,47 eura,

- tužiteljici pod 6. FO u iznosu od 4.645,30 eura, i

- tužitelju pod 7. ĐO u iznosu od 4.645,30 eura.

20. Na ime imovinske štete tužitelji su potraživali naknadu troškova vezanih za pogreb pok. ČO, i to:

- tužitelju pod 1. troškovi za plaćeni lijes, cvjetne aranžmane, vijence i prijevoz pokojnika u iznosu od 1.085,67 eura , plaćeni obrtu [obrt] prema računu od 05.11.2019.,

- tužitelju pod 1. troškovi naručenog obloga grobnice i nadgrobnog spomenika u iznosu od 6.636,14 eura,

- tužitelju pod 1. troškovi karmine, plaćenih svetih misa, pogrebnika i svećenika u iznosu od 2.654,46 eura,

- svakom od tužitelja za troškove žalobne odjeće (uobičajeno je da se za mladom osobom nosi godinu dana u svakom godišnjem dobu) po 1.99,.84 eura, te

- tužiteljima pod 3., 4., 5., 6., i 7. za vijence i cvijeće svakom po 66,36 eura.

20.1. Takav tužbeni zahtjev sud je djelomično usvojio te je u točki II. izreke naloženo tuženicima ad.1.,2. i 3. solidarno naknaditi uobičajene troškove pogreba ( uz umanjenje 30%) kako slijedi:

- tužitelju pod 1. OO u iznosu od 7.613,13 eura

- tužiteljici pod 2. ĆO u iznosu od 500,00 eura

- tužitelju pod 3. VO u iznosu od 396,46 eura,

- tužitelju pod 4. EO u iznosu od 396,46 eura,

- tužitelju pod 5. TO u iznosu od 396,46 eura,

- tužiteljici pod 6. FO u iznosu od 396,46 eura, i

- tužitelju pod 7. ĐO u iznosu od 396,46 eura.

Ovaj sud je stava da je previsoko postavljen tužbeni zahtjev u odnosu na troškove crnine (svakome po 1.990,84 eura) te je svakome od tužitelja u tom vidu dosuđen iznos od 500,00 eura(umanjeno za 30%).

21. Policom osiguranja broj [broj police osiguranja] zaključeno je i dopunsko osiguranje vozača i putnika od posljedica nezgode koja nastane za vrijeme vožnje, koje uključuje rizike smrti i trajnog invaliditeta. Osigurnina za slučaj smrti po osobi iznosi 40.000,00 kuna. Pravo da potražuju ovaj iznos osigurnine zbog smrti sina pok. ČO koji je smrtno stradao kao putnik u vozilu čiji su putnici za slučaj smrti bili osigurani navedenom policom na navedeni iznos, pripada roditeljima pok. ČO, i to AO i ĆO. Sve to iz razloga što su oni njegovi zakonski nasljednici po čl. 11. st. 4,. Zakona o nasljeđivanju.

22. Tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na tuženika ad.3. iz razloga navedenih u točki 17.1. obrazloženja ove presude.

23. Solidarnost tuženika za ispunjenje obveze propisana je odredbama čl. 1107.

ZOO-a i 161. st. 3. ZPP-a.

24. Tužiteljima je obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. ZPP- a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a i u konkretnom slučaju 158. st. 1. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023). Uvažavajući u granicama postavljenog zahtjeva tužiteljima je određen trošak zastupanja po opunomoćeniku u granicama postavljenog zahtjeva uvažavajući konačno postavljeni tužbeni zahtjev i to za sastav tužbe 1442,5 boda, za zastupanje na ročištima dana 19.11.2021. 26.01.2022. 17.03.2022. 23.01.2025. 20.11.2025. 19.12.2025. 13.01.2026. 09.02.2026. 16.03.2026.- sve po 1442,5 boda te za sastav podnesak od 24.01.2022. – 1442,5 boda što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 39.668,75 eura. Uvažavajući činjenicu da su tužitelji u ovom postupku uspjeli u omjeru od 32 % (66% (osnov+visina/2) – tuženici 1., 2., 4. - 34 % (osnov+visina/2)), to je istima trebalo obistiniti iznos od 26.973,75 eura. Sud je tužitelju obistinio i materijalne troškove, i to za sudske pristojbe tužbe (663,61 eura) i presude (663,61 eura), što u zbroju s naprijed navedenim daje ukupni iznos od 28.300,97 eura. Za više zatraženo, zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

24.1. Od postotka stranke koja je više uspjela u sporu oduzima se postotak one koja je manje uspjela u sporu te se u navedenom postupku tužiteljima dosuđuje iznos naveden u prethodnoj točki obrazloženja. Zbog navedenog nije osnovan zahtjev tuženika ad.1., ad.2. i ad.4. za troškove popisane preko onih dosuđenih primjenom odredbe članka 154. ZPP-a kako je ranije navedeno.

24. 2. Uvažavajući činjenicu da je tuženik 3 u ovom postupku uspio u omjeru od 100 % (100% (osnov+visina/2) – tužitelji - 0 % (osnov+visina/2)), to je istome trebalo obistiniti iznos od 34.259,50 eura. Dakle, s obzirom na navedeno, obistinjen mu je trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanja na ročištu od 19. 11. 2021.,26. 01. 2022., 17. 03.2022., 23. 01.2025., 20. 11.2025., 09. 12.2025., 13. 01.2026., 09. 02.2026., 16.03.2026., sve po 1442,5 boda, uvećano za PDV.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Imotski, 8. svibnja 2026.

SUDAC

Duje Karaman

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika ad.1.

- pun tuženika ad.2.

- pun tuženika ad.3. i 4.