Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9278/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. RO, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 18. srpnja 2022., broj: 32. SB Pp-1437/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. RO, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i novčanoj kazni na način da se izriče da je okr. RO djelom za koje je proglašen krivim, počinila prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), činjenično opisan u izreci pobijane presude za koji se okrivljenici izriče novčana kazna 100,00 EUR (stotinu eura) u koju kaznu se na temelju čl. 40. st. 2. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 4. lipnja 2022. u 00,10 sati do 4. lipnja 2022. u 11,00 sati kao 39,82 EUR (trideset devet eura i osamdeset dva centa) pa je okrivljenici ostalo za platiti 60,18 EUR (šezdeset eura i osamnaest centi).
II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. RO dužna platiti u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
III. U ostalom dijelu se odbija kao neosnovana žalba okr. RO te prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje.
IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje: PZ) okr. RO se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 30,00 EUR (trideset eura), u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. RO je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena novčana kazna 750,00 kuna (što je predstavljalo protuvrijednost od 200 DEM) u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u uhićenju kao 300,00 kuna, tako da je preostalu novčanu kaznu okrivljenica dužna platiti u roku 30 dana od primitka pravomoćne presude uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne te je dužna naknaditi trošak prekršajnog postupka 100,00 kuna.
2. Protiv te presude okr. RO je osobno pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sanciji, predlažući usvojiti žalbu.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti.
5. Okr. RO u žalbi navodi da priznaje da je kriva, kaje se, ali se ničega ne sjeća jer nije bila prisebna, sklona je alkoholu, nezaposlena je, bolesna, moli oprost ili olakšavanje plaćanja novčane kazne.
6. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenica suštinski pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe se da su isti neosnovani budući da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio, te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno okrivljenicu proglasio krivom zbog vikanja na policijske službenika na javnom mjestu pod utjecajem alkohola (2,0 g/kg u organizmu), a što je potvrđeno i Izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju sastavljenom od strane policijskog službenika koji je neposredno opažao predmetni događaj. Opisanim ponašanjem je okrivljenica nedvojbeno ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
6.1. Stoga, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja novčane kazne težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a, utvrdio postojanje otegotne okolnosti zbog ranije prekršajne osuđivanosti okrivljenice (zbog prekršaja iz područja javnog reda i mira te nasilja u obitelji), ne nalazeći pritom olakotne okolnosti, ovaj sud je uvidom u prekršajnu evidenciju (str. 12 i 13 spisa) utvrdio da je do trenutka rješavanja u ovom žalbenom postupku, računajući od dana pravomoćnosti presuda navedenih u Potvrdi o prekršajnoj evidenciji okrivljenice, proteklo više od tri godine te je nastupila rehabilitacija. Budući da rehabilitacija po sili zakona nastupa protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, o čemu sva državna tijela vode računa po službenoj dužnosti sukladno odredbama čl. 77. st. 2. i čl. 250. st. 2. PZ-a, to se okrivljenica u konkretnom predmetu ne može smatrati osuđivanom osobom.
7.1. Stoga, cijeneći činjenicu da nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost na strani okrivljenice (a niti olakotna s obzirom da okrivljenica nije pristupila na ispitivanje pred sudom pa nema podataka o njenim imovinskim ili osobnim prilikama, izuzev paušalnih navoda žalbe), ovaj sud smatra da je novčana kazna od 100,00 eura za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom, primjerena stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. PZ-a. Iz tog razloga je djelomično prihvaćena žalba okrivljenice te preinačena pobijana presuda u odluci o novčanoj kazni kao pod t. I. izreke ove presude, koju novčanu kaznu, umanjenu za vrijeme oduzimanja slobode okrivljenice, je ista dužna platiti u roku 30 dana od primitka ove presude te joj je sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a, ukazano na pogodnost koju ima ako uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u tom roku, u kojem slučaju će se novčana kazna smatrat plaćenom u cjelini.
8. Ovdje je potrebno istaknuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja i donošenja presude, stupio na snagu Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22.), kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republiku Hrvatsku, koji za predmetni prekršaj iz čl. 13. propisuje blažu najnižu novčanu kaznu (u iznosu od 20 eura, a što prema fiksnom tečaju konverzije - 7.53450, iznosi 150,69 kuna), dok je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i donošenja presude propisivao za taj prekršaj nešto višu najnižu novčanu kaznu (u iznosu od 50 DEM što je revalorizirano 1. siječnja 2001. iznosilo 188,50 kuna). Prema načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.
8.1. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio tu, izmijenjenu odredbu Zakona o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao blažeg propisa, budući da je izrečena novčana kazna od 100,00 eura, unutar granica novčanog iznosa propisanog zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja te je ujedno i unutar okvira novčanih kazni propisanih novim, izmijenjenim zakonom. Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi“ zakon, odnosno, Zakon o izmjeni Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 114/22) u izmijenjenoj odredbi ne dovodi do povoljnijeg rezultata za okrivljenika.
9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 20,00 eura, predstavlja iznos troška postupka blizu donje granice paušalnog iznosa te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.
10. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. (t. III. izreke) i čl. 207. (t. I. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 8. svibnja 2026.,
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 3 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
