Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Eufemije Nanković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ČČ, zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 12. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18., 42/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. ČČ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, od 6. veljače 2023., broj: 45. Pp-2947/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ČČ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. ČČ se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okr. ČČ proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 12. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana i prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, činjenično opisanih u izreci prvostupanjske presude te je za svaki prekršaj okrivljeniku utvrđena novčana kazna od 660,00 eura tako da je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna 1.320,00 eura te je ukazano na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne u roku 30 dana od dana primitka pravomoćne presude te je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prvostupanjskog prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 79,94 eura.

1.1. Istom presudom je na temelju čl. 76.a PZ-a uz primjenu čl. 70. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, od okrivljenika oduzet predmeti i to plinski pištolj marke „BLOW“ F92, 9 mm, tvorničkog broja [serijski broj oružja].

2. Protiv te presude okr. ČČ pravodobno po braniteljima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta u Virovitici, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnoj postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i trošku postupka, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje, odnosno preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti su počinjene povrede koje žalitelj ističe u žalbi.

5. U odnosu na žalbeni navod u kojem se ističe da presuda sadrži nedostatke zbog kojih istu nije moguće ispitati jer se u podacima okrivljenika navodi da je isti oženjen i otac dvoje maloljetne djece, što ne odgovara istini jer okrivljenik nije oženjen i nema djecu, čime okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, ukazuje se da presuda nema takvih nedostataka da ju ne bi bilo moguće ispitati. Prije svega, osobni podaci okrivljenika navedeni u izreci prvostupanjske presude su isti osobni podaci koje je okrivljenik dao pred sudom na glavnoj raspravi održanoj 14. studenog 2022. u kojima je između ostalog navedeno da je oženjen i otac dvoje maloljetne djece (str. 19 spisa), a koji zapisnik je vlastoručno potpisao bez primjedbi. Prema tome, podaci iz izreke pobijane presude u potpunosti odgovaraju podacima iz zapisnika s navedene glavne rasprave, te nema niti jednog razloga zašto ih ovaj sud ne bi smatrao točnima. Nadalje, sve i da ti podaci nisu točni kako to okrivljenik navodi u žalbi, po ocjeni ovog suda se ne radi o nedostacima zbog kojih bi bilo dovedeno u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, s obzirom da se radi o podacima osobnog odnosno obiteljskog statusa okrivljenika koji u konkretnom slučaju nemaju nikakav utjecaj na inkriminaciju za koju je okrivljenik proglašen krivom. Osim toga, takvi podaci o obiteljskom statusu okrivljenika po ocjeni ovog suda, mogu okrivljeniku ići samo u korist prilikom odluke o izboru vrste i mjere kazne. Nadalje, ako je okrivljenik smatrao da su predmetni podaci netočni, a što prvostupanjski sud nikako nije mogao znati, mogao je od prvostupanjskog suda tražiti ispravak presude.

5.1. Iz navedenih razloga ovaj sud drži da u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a koju ističe okrivljenik.

6. Pobijajući presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u bitnome ističe da iz iskaza ispitanih svjedoka nije nesporno utvrđeno da bi okrivljenik počinio predmetne prekršaje jer ga oni pred sudom nisu teretili, a osporili su i Zapisnike o ispitivanju u policijskoj postaji te navodi da su suočenja manjkavo provedena jer je sud zamijetio samo što ide u prilog osuđujućoj presudi. Ističe i da nije jasan zaključak suda kada je okrivljeniku otegotnim cijenio njegov nekritičan odnos prema prekršaju s obzirom da se isti branio šutnjom.

6.1. Prije svega se ističe da je prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima, temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka GČ, ZČ i HČ koji su dali u policijskoj postaji na Zapisnik o ispitivanju svjedoka gdje su jasno i detaljno opisali kako su u vozilu svjedočili da je okr. ČČ pucao u zrak iz plinskog pištolja za vrijeme vožnje, a koje je ocijenio vjerodostojnim i u kojima nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaje za koji se tereti. I po ocjeni ovog suda je pravilno prvostupanjski sud prihvatio istinitim iskaze tih svjedoka koje su dali u policijskoj postaji, a ne one koje su dali na ispitivanju pred sudom kada su iskazivali potpuno drugačije odnosno da nisu bili u vozilu s okrivljenikom i da nemaju saznanja o događaju. Svaka sumnja u istinitost njihovih iskaza danih u policijskoj postaji, koju je isticao branitelj okrivljenika u postupku, potpuno je otklonjena provedenim suočenjem tih svjedoka sa svjedokom DČ policijskim službenikom koji je sastavio Zapisnike o ispitivanju svjedoka i okolnosno se očitovao na način sastavljanja tih zapisnika pri čemu je naglasio da su ti svjedoci iskazivali upravo onako kako je on to unio u zapisnike, nakon čega su im zapisnici pročitani te su ih vlastoručno potpisali bez primjedbi.

6.2. Potrebno je navesti da odredba čl. 158. st. 7. i 8. PZ-a jasno propisuje da, kada ovlaštena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora (u konkretnom slučaju policijski službenik), ispita osobu u svojstvu svjedoka na način propisan PZ-om (sukladno čl. 173. PZ-a o supsidijarnoj primijeni odredbi o ispitivanju svjedoka u Zakonu o kaznenom postupku "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP), taj se zapisnik može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Stoga je prvostupanjski sud pravilno izveo dokaz čitanjem navedenih zapisnika te proveo ocjenu njihove vjerodostojnosti i uvjerljivosti, na koje se obrana (okrivljenikov branitelj, budući da se okrivljenik branio šutnjom) tijekom postupka detaljno očitovala (zapisnik o glavnoj raspravi od 14. studenog 2022.) iznoseći primjedbe, čime je prvostupanjski sud postupao sukladno odredbi čl. 85. st. 2. PZ-a. Druga je stvar što se okrivljenik ne slaže s iskazom svjedoka koji su dali u policijskoj postaji zbog čega pokušava dovesti u pitanje istinitost tih iskaza.

6.3. Stoga okrivljenik žalbenim navodima bezuspješno pokušava obezvrijediti iskaze ispitanih svjedoka u policijskoj postaji, dovođenjem u sumnju uvjerljivosti njihovih iskaza, a koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio vjerodostojnim, za razliku od njihovih iskaza danih pred sudom kada su iskazali da nisu bili očevici događaja.

6.4. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu u smislu odredbe čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku. Prvostupanjski je sud sve provedene dokaze sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji je prvostupanjski sud pravilno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

7. Iz sadržaja žalbe, vidljivo je da žalitelj u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. toč. 2. PZ-a, jer žalitelj uopće ne iznose razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede materijalnog prekršajnog prava. Stoga, žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

8. Žaleći se zbog izrečene prekršajnopravne sankcije odnosno novčanih kazni koje su utvrđene za oba djela u stjecaju, okrivljenik u žalbi ističe da su one previsoko odmjerene, da je okrivljenik nezaposlen (o čemu prilaže potvrdu), da nije dostatno cijenjena okolnost da je on neosuđivana osobe pa mu se za prvi prekršaj trebalo tolerirati navedeno i kazniti ga srazmjerno njegovim primanjima pa će i minimalna kazna polučiti svrhu kažnjavanja.

8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, odnosno novčanoj kazni, a povodom žalbenih navoda, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za svaki počinjeni prekršaj utvrdio kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, okrivljeniku je prije svega izrečena blaža vrsta kazne – novčana kazna, budući da je za prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 12. i t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisana kao teža kazna, kazna zatvora do 60 dana, te mu je izrečena novčana kazna u najnižem posebnim zakonom propisanom iznosu novčane kazne za predmetne prekršaje (za koje je propisana novčana kazna od 660,00 do 5.300,00 eura). Iz navedenog je vidljivo da je prvostupanjski sud imao u vidu olakotnu okolnost na strani okrivljenika u pogledu njegove ranije neosuđivanosti, a koja je dovoljno cijenjena u njegovu korist izricanjem minimalnih novčanih kazni. Suprotno žalbenim navodima, okrivljenik se izjasnio na glavnoj raspravi prilikom davanja svojih podataka, da je zaposlen i s primanjima između 5.000,00 do 6.000,00 kuna, što je prvostupanjski sud imao u vidu kada mu je izrekao minimalne novčane kazne za svaki prekršaj. Nadalje, činjenica što je okrivljenik nezaposlen u vrijeme podnošenja žalbe (o čemu prilaže potvrdu od 16. ožujka 2023.), po ocjeni ovog suda ne utječe na pravilnu mjeru kaznu u visini zakonom propisanog minimuma novčane kazne za svaki prekršaj, s tim da nije jasan navod žalbe da izrečene novčane kazne nisu u skladu s primanjima okrivljenika, ako je isti nezaposlen. Nadalje, iako je točan navod žalbe da zbog toga što se okrivljenik branio šutnjom, prvostupanjski sud nije mogao cijeniti otegotnom okolnošću njegov nekritički odnos prema prekršaju, po ocjeni ovog suda taj propust prvostupanjskog suda nema utjecaja na izrečene novčane kazne, budući da su iste izrečene u najmanjim iznosima propisanim za predmetne prekršaje, kao što to uostalom i predlaže okrivljenik u žalbi.

9. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta od okrivljenika (plinskog pištolja marke „BLOW“ F92, 9 mm, tvorničkog broja [serijski broj oružja]), razmatrana je po službenoj dužnosti sukladno čl. 202. st. 5. PZ-a, a koja propisuje da sama žalba podnesena zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, sadrži u sebi između ostalog i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta. Po ocjeni ovog suda, odluka o oduzimanju predmeta kojim su počinjeni prekršaji, na temelju čl. 76.a st. 1. PZ-a, pravilna je i osnovana budući da i po stavu ovog suda postoji realna opasnost da bi se isti mogao ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, a uz to je isto potrebno radi zaštite opće sigurnosti imajući u vidu da je okrivljenik nasumice pucao iz vozila u pokretu u blizini naselja. Osim toga, cijeneći navedeni način počinjenja prekršaja u vezi s mogućom opasnosti od ponavljanja djela, po ocjeni ovog suda je oduzimanje predmeta razmjerno težini inkriminacije te okrivljenik oduzimanjem predmeta neće snositi prekomjerni teret, sve u smislu čl. 51.a PZ-a.

10. Iako je okrivljenik uvodno u žalbi naveo da se žali na prvostupanjsku presudu i zbog izrečenog troška postupka, taj žalbeni navod ni na koji način nije konkretizirao niti obrazložio, odnosno, naveo zašto smatra da je odluka o obvezi naknade troškova postupka neosnovana, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) s obzirom na složenost i trajanje postupka, držeći da plaćanje troška žalbenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 eura neće ugroziti egzistenciju okrivljenika koji prema stanju spisa nije nesposoban za rad.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.