Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-788/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod posl. br. Pn- 100/2022 od 15. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 08. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod posl. br. Pn-100/2022 od 15. lipnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točci I) izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 88.451,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.04.2022. do isplate kao neosnovan, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.076,92 eura ( 8.114,05 kn ) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku odluku, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je sud polazeći od primjene čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, 155/23, dalje ZOOP-a) pogrešno primijenio materijalno pravo u predmetnoj pravnoj stvari jer da se radi o šteti koja nastaje isplatom mirovine, pa da je odredba čl. 164. st. 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje, ZMO ) jedina mjerodavna za izračun ovakve vrste štete. Navodi da odredbe ZMO u konkretnom slučaju predstavljaju lex specialis i lex posterior u odnosu na odredbe ZOOP-a, pa da stoga ima pravo na naknadu pretrpljene stvarne štete prema propisima koji uređuju pravila o mirovinskom osiguranju.
4. Odgovor na žalbu nije podnijet.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete u iznosu od 88.451,94 kn na ime isplaćenog dijela invalidske mirovine svom osiguraniku ZF u razdoblju od 01.05.2019. do 31.12.2021., kao posljedice pretrpljene štete u prometnoj nezgodi koja se dogodila 07.10.2006., a koja je priznata kao ozljeda na radu.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je osiguranici tužitelja rješenjem HZMO, Područne službe u Slavonskom Brodu od 14.11.2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, te joj je pravo na isplatu invalidske mirovine priznato od 17.09.2008.,
- da je osiguranica tužitelja ozlijeđena u prometnoj nezgodi koja se dogodila 07.10.2006., da je ta ozljeda tretirana kao ozljeda na radu, te da je nezgodu skrivila osiguranica tuženika ĆF,
- da je uzročno-posljedična veza između predmetne prometne nezgode i ozljeđivanja osiguranice vidljiva iz priloženih nalaza i mišljenja liječnika vještaka provedenih u ranijim postupcima koje su stranke vodile pred Trgovačkim sudom u
Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu,
- da prema stavu Vrhovnog suda RH zauzetog u brojnim odlukama, osnovanost zahtjeva tužitelja treba procjenjivati prema odredbama Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to onom koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen,
- da prihvaćajući navedeni stav Vrhovnog suda RH i odredbe ZOOP -a tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem o umirovljenju i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini te razlike,
- da tužitelj tijekom postupka nije predložio provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja kojim bi dokazao odlučnu činjenicu za primjenu prava u ovom slučaju, pa da su primijenjena pravila o teretu dokazivanja,
- da stoga tužitelj nije dokazao navedenu odlučnu činjenicu, odnosno nastanak štete i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. st. 3. ZOOP- a, a koja propisuje drugačiji način obračuna štete od načina obračuna koji je propisan odredbama ZMO-a, pa da je izostala kumulacija pretpostavki odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. i 1046. koju propisuje Zakon o obveznim odnosima.
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja, a kojeg je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka da su u konkretnom slučaju za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, mjerodavne odredbe ZMO-a, a ne odredbe ZOOP-a.
11. Naime, prema ustaljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom u brojnim odlukama (Rev 12/2022 od 12.01.2022., Rev-x-388/2018 od 25.08.2020., Rev-5292/2019 od 16.06.2020 ) za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavne su odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i to članka 27. ZOOP-u koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
12. Pri tome valja istaknuti da je tuženik osiguravajuće društvo koje se, između ostalog, bavi i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji poslovi su regulirani odredbama ZOOP-a posljedično čemu se odredbe tog zakona primjenjuju na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja. Naime, tuženik kao osiguravajuće društvo nije štetnik, već temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila ima obvezu (u slučaju ispunjenja propisanih pretpostavki ) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe-štetnika (konkretnog osiguranika ) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom , odnosno ZOOP-om.
13. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika kao osiguratelja postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
14. Slijedom navedenog, a obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete obračunatoj prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP ( koja odredba propisuje drugačiji način obračuna štete od odredbi ZMO na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev ), to je pravilno prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, primijenio pravila o teretu dokazivanja, posljedično čemu je pravilno odbio tužbeni zahtjev.
15. Stoga žalbeni navodi tužitelja koji se u bitnom svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava, nisu osnovani.
16. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
17. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 08. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ksenija Dimec
