Pr-2244/2022-35

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VH, [adresa] zastupan po punomoćniku Mihovilu Joviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mihovila Jovića, objavljene dana 08. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 538,81 sa kamatom koja na navedeni iznos teće od 08. srpnja 2022. pa do 01. siječnja 2023. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe. Za više zatraženi iznos od 13.32 eura, kao i za više zatraženu kamatu za razdoblje od 16. 05.2021. do 08.07.2022. tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.275,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu 14. studenoga 2022. u bitnome se navodi kako je dana 16. svibnja 2021. tužitelj kao zaposlenik tvrtke Cemex Hrvatska d.d doživio nezgodu na radu. U vrijeme štetnog događaja poslodavac tuženika da je imao ugovoreno osiguranje osoba od posljedice nesretnog slučaja broj police: P41- 1020034248. Uslijed navedene nezgoda da je tužitelj zadobio teške tjelesne ozlijede zbog čega je zaostao trajni invaliditet u omjeru 18%. U tužbi se navodi da se prije pokretanja sudskog postupka tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku te da mu je tuženik isplatio 9.000,00 kn na ime 3% invaliditeta, iznos od 1.540,00 kn na ime boravka u bolnici iako da je u bolnici bio 41 dan.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 49.200,00 kuna s kamatom koja teče od dana 16. svibnja 2021. predložio je tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.1. Nakon izvedenog dokaza vještačenje po vještaku spec. traumatologu dr. GH tužitelj je podneskom od dana 30. listopada 2025. konačno precizirao tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 552,13 eura s kamatom koja teče od dana 16. svibnja 2021. pa do isplate. Predložio je tuženika obvezati i na snašanje parničnog troška.

1.2. Očitujući se na prigovore stvarne i mjesne nadležnosti tužitelj je u bitnome naveo kako se protivi prijedlogu tuženika da se Općinski sud u Splitu oglasi nenadležnim, te da predmet uputi nadležnom Općinskom sudu u Zagrebu. Tužitelj je naveo kako je spor nastao povodom djelatnosti poslovne jedinice, Ugovor sklopljen zato da se može primijeniti odredba čl. 59. ZPP-a. Nadalje, glede odredbe ugovora kojom je ugovorena mjesta nadležnost u slučaju spora tužitelj je istakao kako odredba predstavlja odredbu predviđenu čl. 49. st.1. Zakona o zaštiti potrošača koja bi uzrokovala značajnu nepoštenu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana baš na stranu potrošača. Nadalje, da se smatra kako se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo jer je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač ovdje tužitelj, nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Na koncu, u konkretnom slučaju da se radi o klauzuri o kojoj se sasvim sigurno nije posebno pregovaralo, a koja je obzirom na činjenicu da tužitelj živi u [adresa] i da bi bio primoran putovati u Zagreb, za tužitelja uzrokovala značajnu neravnotežu među ugovornim stranama obzirom na vrijeme i cijenu putovanja tužitelja iz mjesta stanovanja u [adresa] do Zagreba.

Glede prigovora vezano za kamate predložio je naložiti tuženiku dostavu potvrde iz koje će se vidjeti kada je zaprimio zahtjev u mirnom postupku.

2. U odgovora na tužbu od 30. studenoga 2022., tuženik je istakao prigovor stvarne i mjesne nadležnosti Općinskog suda u Splitu iz razloga jer da se tužbenim zahtjevom potražuje isplata osigurnine, koja je proizašla iz odredbi ugovora o osiguranju, a ne izvanugovornoj odgovornosti za štetu. Naime, kako tuženik i tužitelj nisu ni u kakvom radnom odnosu te da tuženik kao osiguratelj ne ulazi u odnose između tužitelja i njegovog poslodavca. Nadalje, Općinski sud u Splitu da nije ni mjesno nadležan jer da ne postoji odredba Zakona o parničnom postupku koja predviđa posebnu mjesnu nadležnost u slučaju tužbe kojem se potražuje isplata osigurnine, posebna mjesna nadležnost da je predviđena u slučaju izvanugovorne odgovornosti za štetu. Dakle, kako bi za postupanje u ovom postupku bio nadležan Općinski sud u Zagreb kao opće mjesno nadležni sud pa je predložio predmet uputiti Općinskom sudu u Zagrebu radi daljnjeg postupanja. Nadalje, tuženik je istakao kako polica temeljem koje tužitelj potražuje isplatu je Polica osiguranje od posljedica nesretnog slučaja koje su sastavni dio Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja kao i Tablice za određivanje postotka invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja. Predmetnim uvjetima osiguranja i to čl. 21. da ugovorena mjesna nadležnost nadležnog suda u Zagrebu u konkretnom slučaju Općinskog suda u Zagrebu. Na koncu, u koliko sud nastavi s postupanjem u ovoj pravnoj stvar tuženik je iskazao kako priznaje pasivnu legitimaciju osporavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, kako je tuženik u mirnom postupku na zahtjev tužitelj istome isplatio 9.000,00 kn na ime trajnog invaliditeta od 3%, kao i iznos od 1.540,00 kn po osnovi boravka u bolnici. Kako je tuženik isplatio i iznos od 6.000,00kn s osnova pokrića hospitalizacije. Tuženik je osporio i tijek zakonskih kamata jer da dana 16. svibnja 2021. zahtjev tužitelja niti nije bio prijavljen osiguratelju. Slijedom navedenog, predložio je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška zajedno s kamatom od presuđenja pa do isplate.

Glede, konačno postavljenog zahtjeva tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja u cijelosti predložio isti kao neosnovan odbiti i tužitelja obvezati na snašanje parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju; uvid u prijavu nezgode; dopis tuženika upućen tužitelju dana 27. srpnja 2022.; pregledani su Opći uvjeti za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode); uvid u policu osiguranja P41-1020034248; uvid u tablice za određivanje postotka invaliditeta od tuženika; uvid u odluku Županijskog suda u Puli Gž-627/2022-2; uvid u zdravstveni karton tužitelja; izveden je dokaz vještačenja po vještacima spec. traumatologu dr. GH; izveden je dokaz pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.

6. Među strankama u ovom postupku nije bio sporan osnov kao ni pasivna legitimacija tuženika

- nije bilo sporno da je dana 08. srpnja 2022. tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 9.000,00 kn na ime trajnog invaliditeta, iznos od 1.540,00 kn po osnovi tužiteljev bolničkog liječenja te iznos od 6.000,00 kn s osnova pokriće hospitalizacije, sve s osnova naknade štete koju je tužitelj pretrpio dana 16. svibnja 2021. radeći kod osiguranika tuženika.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa 552,13 eura kao i tijek zakonskih zateznih kamata.

8. Prigovor tuženika stvarne i mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu nije osnovan.

9. Čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ-a od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima smatrati će se nepoštenim jednostrana određena klauzula koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.1. Slijedom prednje odredbe, Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na tri glavna kriterija:

- ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovarala

- postoji značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama

- mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja

9.2. Direktiva EU nema pravu snagu Uredbe koja je za obvezujući zakonodavni akt, već određuje cilj koje države članice moraju ostvariti. Republika Hrvatska kao članica EU navedenu Direktivu implementira u svoje zakonodavstvo, između ostalog i u Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19) koji je bio na pravnoj snazi u trenutku sklapanja police obveznog osiguranja P41-1020034248.

10. Člankom 49. citiranog zakona dan je pojam nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, st. 1. navodi kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorne strane na štetu potrošača, dok st. 2. istog čl. propisuje kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbi unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

10.1. Odredbom čl. 50. citiranog Zakona taksativno su navedene ugovorne odredbe, koje se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača mogu smatrati nepoštenima, dok je odredbom čl. 55. st. 1. propisano da je nepoštena odredba ništetna.

11. Sud EU u nizu svojih odluka zauzeo je stajalište u potrebi tumačenja citirane Direktive i njenih odredbi implementiranih u nacionalno zakonodavstvo na način da se maksimalno pogoduje potrošačima. Odluke suda koju regulativnu o nepoštenim ugovorenim odredbama kvalificirao kao dio javnog poredak, posredično obvezao nacionalne sudove da ex off ispituje nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radili se o materijalnim ili postupovnim odredbama, koje se mogu primijeniti na konkretan slučaj to su odluke (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98 Oceano) i (C-137/08 u nastavku Penzig leasing)

12. Kada se utvrdi da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi ista će se utvrditi apsolutno ništetnom ex tunc, što je ustaljena praksa Suda kod potrošačkih ugovora. Upravo u presudu Oceano utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju imati ovlasti ispitati nepoštenost ugovorne odredbe po službenoj dužnosti.

13. Dakle, u odnosu na istaknuti prigovor nenadležnosti ovog suda tuženik se pozvao na uvjete iz potpisane police kojima je bila propisana nadležnost Općinskog suda u Zagrebu. Tuženik tijekom postupka nije dostavio dodatne dokaze kao ni ime i prezime osobe koja je potpisala policu u ime osiguravatelja niti je predložio izvođenje drugog dokaza na tu okolnost.

14. Sud je pregledao Policu osiguranja koja prileži spisu kao i Opće uvjeti za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) u primjeni od 01. siječnja 2016. Člankom 21. kako u slučaju spora između ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja i osiguratelja je stvarno nadležan sud u Zagrebu.

15. Nakon što je sud pregledao i pročitao Uvjete za dragovoljno osiguranje, zaključuje kako odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženika predstavlja situaciju iz toč. 19 čl. 50. Zakona o zaštiti potrošača. Naime, radi se o odredbi koja otežava pravo potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja da pravo iz ugovora ostvari pred sudom, budući da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 50 Zakona o zaštiti potrošača uzimajući u obzir okolnosti navedeno u čl. 55. citiranog zakona takva se odredba ima smatrati ništetnom. Štoviše, nadležnog suda u mjestu u kojem nije prijavljeno prebivalište potrošača – tužitelja, dovodi do toga da je tužitelju otežano pravo na ostvarivanje prava iz ugovora pred sudom.

16. Sud je pošao od činjenice kako je tužitelj osoba s prebivalištem u [adresa], prolongiranje mjesne nadležnosti na sud koji je znatno udaljen od mjesta boravišta tužitelja cca 400km u jednom smjeru, protivno je načelu ekonomičnosti, sasvim sigurno nepravično prema tužitelju kojemu bi zbog udaljenosti bilo otežano pravo na ostvarivanje prava iz ugovora pred sudom. Za istaći je činjenicu kako tuženik ima poslovnicu u Splitu baš na adresu [adresa]. Radi se o sporu u kojem tuženik ima poslovnicu u Splitu, a tužitelj prebivalište u [adresa]. Stoga je po mišljenju ovog suda nelogično prorogirati mjesnu nadležnost iz Splita u Zagreb.

17. Nadalje, pregledom Police kao i Općih uvjeta za dobrovoljno osiguranje od posljedica nesretnog slučaja utvrđeno je kako se radi o tipskom adhezijskom ugovorom na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati te je evidentno postojala neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama obzirom na činjenicu da je ugovorna pozicija tuženika značajno jača u odnosu na tužitelja. Na koncu, ni u jednom postupku vođenom pred sudovima RH po istom činjeničnom i pravnom osnovu nije dokazano da bi stranke pregovarale o prorogacijskog klauzuli što tuženik u prigovoru ne istiće niti postupka dokazuje.

18. Slijedom navedenog ovaj sud smatra kako su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 49. i čl. 50. Zakona o zaštiti potrošača jer tuženik nije dostavio dokaz na okolnost da se odredbi koja se odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost suda pojedinačno pregovaralo te da je nakon toga tužitelj razumio odredbu o mjesnoj nadležnosti s kojom bi se suglasio. Odredba o mjesnoj nadležnost u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – tužitelja. Zato je prigovor tuženika o nenadležnosti Općinskog suda u Splitu kao neosnovan odbijen.

19. Kako bi se utvrdila visina štete koju je tužitelj pretrpio i to stupanj umanjenja životnih aktivnosti kao i potreba za bolničkim liječenjem (broj dana bolničkog liječenja) sud je izveo dokaz vještačenjem po vještaku spec. traumatologu dr. GH.

20. Vještak spec. traumatolog dr. GH temeljem medicinske dokumentacije koja prileži spisu, zdravstvenog kartona tužitelja, polazeći od Tablica tuženika za određivanje trajnog invaliditeta iskazao je kako su Tablice tuženika restriktivne te da je u toč. 163. našao vrstu trajnijih posljedica koje bi bila najbliže posljedicama zaostalih kod tužitelja. Isključivo u slučaju da se radilo intrartikularnom prijelom. Međutim, ista točka da navodi kako je uredna funkcija zgloba. U konkretnom slučaju da se ne može naći nikakva podudarnost s točkom 163. koja opisuje ukočenost zgloba. U konkretnom slučaju da je reduciran opseg pokreta za 1/3. Točku 162. da ne može uzeti u razmatranje. Dakle, kako je trajni invaliditet cijenio isključivo prema točki 163. Tužitelj da je u bolnici boravio u tri navrata, prvi put 9 dana, drugi put 10 dana, treći put 21 dan. Osim navedenog kako je tužitelj redovito odlazio na kontrolne preglede (ukupno 8 puta). Na koncu, kako iz kartona fizikalne terapije proizlazi kako je tužitelj osim stacionarne rehabilitacije prove ambulantu rehabilitaciju (nakon izvršene terapije odlazio kući) ukupno 20 dana.

Očitujući se na prigovore tužitelja na ročištu održanom 10. rujna 2025. vještak je zaključio kako u cijelosti ostaje pri prvom zaključku. Ističući kako vezano za ozlijede tužitelja u tablici postoje samo dvije točke i to točka 162. – potpuna ukočenost skočnog zgloba kao i točka 163. – gdje stoji radiološki dokazi, prijelom u području skočnog zgloba zarasli s pomakom ili intrartikularnim prijelomi uz urednu funkciju zgloba. Na koncu, kako se kod tužitelja nije razvila potpuna ukočenost skočnog zgloba s tim u svezi da nije cijenio točku 162.

Dakle, da je zaostale posljedice tužiteljeve ozlijede cijenio u smislu toč. 163. obzirom da se radi o ugovorenom osiguranju što da ga je upućivalo na procjenu u smislu Tablica polica osiguranja.

21. Odredbom čl. 921. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

22. U konkretnom slučaju polazeći od nespornih činjenica kako je došlo do nastanka osiguranog slučaja, te činjenice kako je tuženik kao osiguratelj tužiteljevog poslodavca dana 08. srpnja 2022., tužitelju isplatio iznos od 9.000,00kn na ime trajnog invaliditeta od 3% (čl. 163. Tablice) iznos od 1.540,00 kn s osnova boravka u bolnici te iznos od 6.000,00kn s osnova pokrića hospitalizacije.

Dakle, preostalo je raspraviti i odlučiti pripadali tužitelju pravo na isplatu daljnjeg iznosa i to s osnova boravka u bolnici.

Angažirani sudski vještak spec. traumatolog dr. GH zaključio je kako je tužitelj zbog posljedica štetnog događaja koji se dogodio dana 16. svibnja 2021. u bolnici boravio u tri navrata u ukupnom trajanju 40 dana.

U ovom postupku nije bilo sporno da je dana 08. srpnja 2022. tuženik u mirnom postupku tužitelju s osnova boravka u bolnici isplatio ukupan iznos od 1.540kuna (ugovorena svota je 140,00kn za jedan dan).

Dakle, tužitelju pripada pravo na isplatu razlike s osnova boravka u bolnici od 1.500kn za 11 dana, za daljnje razdoblja od 29 dana. Polazeći od mišljenja vještaka dr. GH i ugovorene svota od 140,00kuna ili 18,58 eura za jedan dan, tuženik je dužan tužitelju s ovog osnova isplatiti daljnji iznos od 538,81 eur.

23. Tužitelj je podneskom od 30. listopada 2025. konačno precizirao tužbeni zahtjev zatraživši isplatu s osnova razlike bolničkog liječenja u ukupno iznos od 552,13 eura stoga je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznos od 13,32 eura kao neosnovan trebalo je odbiti.

24. Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

25. Tužitelju na dosuđeni iznos pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu, ali ne kako je to zatražio o nastanka štetnog događaja dana 16. svibnja 2021., nego od dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku ili dana podnošenja tužbe. Tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost kojega se dana obratio tuženiku u mirnom postupku, ali je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio Dopis od dana 27. srpnja 2022., u kojem se navodi kako se očituje na pritužbu tužitelja koju je zaprimio dana 25. srpnja 2022., a vezano za isplatu koju je tuženik izvršio na račun tužitelja dana 08. srpnja 2022.

Iz navedenog proizlazi kako se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku prvi put prije dana 08. srpnja 2022. (tužitelj nije dostavio dokaz kojega se dana po prvi put obratio tuženiku), to je po mišljenju ovog suda primjereno tužitelju dosuditi zakonsku zateznu kamatu koja teće od dana 08. srpnja 2022., kada je tuženik u mirnom postupku izvršio isplatu na račun tužitelja.

Za više zatraženu kamatu i to za razdoblje od nastanka štetnog događaja dana 16. svibnja 2021. do 08. srpnja 2022. kada je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju, tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

Slijedom prednjih utvrđenja temeljem citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima sud je odlučio kao pod toč. I izreke presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 93/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u i svezi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak za sastav tužbe 200,00 eura, za pristup na ročišta održana 06.05.2024. i 30.10.2025. po 50,00 eura, za ročišta održana

18.6.2024.,14.10.2024.,14.04.2025.,10.09.2025.,03.03.2026., po 200,00 eura, za sastav podneska od 19.06.2024. 200,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 375,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a i iznos od 400,00 eura za potrebe provedenog vještačenja tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.275,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe članka 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, zato je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 08. svibnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tome ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimljena pisanog otpravka iste.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis