REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1970/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 08. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 1.082,85 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

-12,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

-23,09 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

-12,74 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

-26,54 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

-61,05 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

-16,19 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

-14,39 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

-28,67 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

-24,56 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

-2,39 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

-19,64 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

-2,39 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

-5,84 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

-12,74 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

-9,29 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

-30,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

-30,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

-12,74 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

-9,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

-26,54 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

-43,80 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

-2,39 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

-30,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

-23,09 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

-12,74 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

-26,54 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

-19,64 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

-12,74 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

-5,84 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

-23,09 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

-40,35 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

-40,61 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

-15,13 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

-50,17 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

-40,61 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

-15,14 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

-15,14 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

-18,00 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

-15,00 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

-30,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

-12,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

-33,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

-42,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

-18,00 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

-15,00 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

-33,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

-21,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

-36,00 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

-6,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

-6,00 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.618,75 EUR, a na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu dana 05.12.2023. navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za psihijatriju. Ističe se da je tužiteljica do 15.12.2022.g. imala prebivalište na adresi [adresa], a koja da je adresa prebivališta udaljena 20,20 km od adrese rada Split, Spinčićeva 1, te najbliža autobusna postaja navedenom tužiteljičinom prebivalištu da pripada III. tarifnoj zoni javnog prijevoznika trgovačkog društva Promet d.o.o. Također je navedeno da tužiteljica do 16.12.2022.g. ima prebivalište na adresi [adresa],a koja adresa prebivališta da je udaljena 13,80 km od adrese rada Split, Spinčićeva 1, te da najbliža autobusna postaja navedenom tužiteljičinom prebivalištu pripada III. tarifnoj zoni javnog prijevoznika trgovačkog društva Promet d.o.o. Istaknuto je da sukladno cjeniku javnog prijevoznika trgovačkog društva Promet d.o.o. mjesečna pokazna karta za III. tarifnu zonu iznosi 61,05 EUR- a/460,00 kuna mjesečno. Nadalje je navedeno da je odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) , a koji da se primjenjuju od 01.12.2017.g. propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Također se navodi da je odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je navedeno da obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za III. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 61,05 EUR-a/460,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Također je navedeno da obzirom da tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23. TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23), a koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., da je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, da je tužiteljici naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Također je istaknuto da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužiteljica zbog opravdanih razloga bila spriječena dolaziti na posao (npr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Naposljetku tužiteljica napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, a radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 17.02.2026.godine (list 93-95 spisa) na način da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza potražuje ukupan iznos od 1.082,85 Eur-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 16-17 spisa) ističe da osporava osnov i visinu potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom potvrda HAK-a (list 4-5 spisa); preslika osobne iskaznice (list 6 spisa); obračunske liste plaće tužiteljice za studeni 2019.godine (list 7 spisa); Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 9 spisa); cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 10 spisa); cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata (list 11 spisa); obavijesti Prometa d.o.o. Split o cijenama putnih karata (list 12 spisa); platnih lista i evidencija radnog vremena sa planom i rasporedom rada (list 29-40 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 01.srpnja 2025.godine (list 41-42 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kao medicinska sestra kod tuženika na Klinici za psihijatriju.

6. Sporno je pripada li tužiteljicu razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. i ukoliko pripada u kojem iznosu, te je u tom smislu sporan i pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Iz pregledanih potvrda HAK-a (list 4-5 spisa) proizlazi da je udaljenost tužiteljičinog ranijeg mjesta prebivališta [adresa] do mjesta rada Spinčićeva 1, Split iznosi 20,20 km, dok udaljenost njenog zadnjeg mjesta prebivališta [adresa], u [adresa] do mjesta njenog rada u Spinčićevoj 1, Split iznosi 13,80 km.

8. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za studeni 2019.godine (list 7 spisa) proizlazi da za taj mjesec u obračunskoj listi nije iskazana stavka troškova prijevoza.

9. Iz pregledanih Tarifnih zona poduzeća Promet d.o.o. Split (list 9 spisa) proizlazi da i tužiteljičino ranije prebivalište, [adresa], kao i njeno sadašnje prebivalište [adresa] spadaju u III Tarifnu zonu.

10. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnog gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 10 spisa) proizlazi da je cijena mjesečne pokazne karte za III. Tarifnu zonu 460,00 kuna/61,05 eura.

11. Iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da ista ističe da cijelo utuženo razdoblje radi kao medicinska sestra na Klinici za psihijatriju. Potvrđuje činjenicu da joj je do 15.12.2022. prebivalište bilo na adresi [adresa], a od 16.12.2022. na adresi [adresa]. Navodi da na navedenom odjelu radi u turnusima 12-24-12-48 te je radno vrijeme od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00. Ističe da je i jedno i drugo mjesto prebivališta na kojem je u utuženom razdoblju prijavljena se nalazi u III. tarifnoj zoni javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split. Navodi da je ona cijelo vrijeme utuženog razdoblja uglavnom koristila organizirani javni prijevoz autobusom za dolazak na posao i odlazak s posla osim u periodu pandemije corona virusa u razdoblju od 21.3.2020. -11.5.2020. kad zbog pandemije corona virusa nije bilo organiziranog javnog prijevoza. Tužiteljica navodi da ne zna prema kojoj zoni joj je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao putne troškove, ali da zna da joj je iznos mjesečne karte umanjivao za dane kad nije bila na poslu zbog bolovanja ili godišnjeg odmora, ili za slobodne dane koje ima, a obzirom da radi u turnusu. Naposljetku je tužiteljica potvrdila da je ovlastila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da troškove parničnog postupka može zaprimiti na svoj račun, a glavni dug i kamata da idu na račun tužiteljice.

12.Temeljem odredbe članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji se TKU primjenjuje od 01.12.2017.godine, te odredbe članka 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) koji se primjenjuje od 01.svibnja 2022.godine je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66.stavka 7. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 9. TKU-a (''NN'' br. 56/22, 127/22) je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Također je odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te odredbom članka 65.stavka 23. TKU-a (''NN'' br. 56/22,127/22) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

13. Iz pregledanih podataka HAK-a (list 4-5 spisa), te iskaza tužiteljice proizlazi nedvojbeno da je tužiteljičino mjesto prebivališta koje je imala do 15.12.2022.godine na adresi [adresa], te tužiteljičino mjesto prebivališta [adresa], 21315 Jesenice na kojem se nalazi od 15.12.2022.godine, udaljeno od mjesta rada u Spinčićevoj 1, Split 20,20 km i 13,80 km, a što znači da je znači da je mjesto prebivališta tužiteljice udaljeno od mjesta rada i na prijašnjoj i na sadašnjoj adresi više od 2 km. U navedenom smislu, a budući je udaljenost od tužiteljičinog prebivališta do mjesta rada duže od dva kilometra tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla sukladno citiranim odredbama članka 66.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/20-u daljnjem tekstu TKU-a), te 65.stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' br. 56/2022, 127/22- u daljnjem tekstu TKU-a) za cijelo utuženo razdoblje od 01.10.2018.godine do 30.09.2024.godine. Iz iskaza saslušane tužiteljice proizlazi da tužiteljica ima organizirani javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada a kojim dolazi na posao te da autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada III tarifnoj zoni, te da je cijena mjesečne pokazne karte za III Tarifnu zonu prema pregledanom cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava (list 10 spisa) iznosi 460,00 Kuna/61,05 Eur-a. Tužiteljičino radno vrijeme je prema iskazu tužiteljice od 7- 19,00 i od 19,00 do 7,00 sati, te ista radi u turnusima, te je iz iskaza tužiteljice razvidno da se ista za dolazak na radno mjesto koristila javnim prijevozom u utuženom razdoblju na relaciji od mjesta prebivališta do mjesta rada, osim u razdoblju kad je bila pandemija corona virusa i to u razdoblju od 21.03.2020. -11.05.2020.godine jer u tom razdoblju nije bilo organiziranog javnog prijevoza.

14. Imajući u vidu nesporno utvrđenu činjenicu u ovom postupku, a koja proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice da je tužiteljica osim u periodu pandemije corona virusa od 21.03.2020.godine – 11.05.2020.godine u ostatku utuženog razdoblja imala organizirani javni prijevoz koji joj je omogućavao redovan dolazak na posao i odlazak sa posla ovaj sud je mišljenja da tužiteljicu osnovano naknada troškova prijevoza temeljem mjesečne pokazne karte za treću tarifnu zonu na relaciji od tužiteljičinog mjesta prebivališta [adresa], te [adresa] do mjesta rada u Spinčićevoj 1 u Splitu , a za razdoblje od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine pripada naknada troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru jer je za to razdoblje općepoznata činjenica da zbog pandemije korona virusa nisu bilo organiziranog javnog prijevoza na ovoj relaciji, a što je razvidno i iz iskaza tužiteliice. Također i sama tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 17.02.2026.godine potražuje razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za utuženo razdoblje na način da potražuje neisplaćene troškove prijevoza prema iznosu mjesečne karte za treću tarifnu zonu osim za period kad nije bilo redovnog autobusnog prijevoza zbog pandemije corona virusa i to razdoblje od 21.03.2020.godine do 11.05.2020.godine , a za koje razdoblje potražuje naknadu troškova prijevoza prema prijeđenom kilometru.

15. U odnosu na utvrđivanje visine predmetnog potraživanja ovaj sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem prema Centru za vještačenja Split (list 47- 53 spisa). Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja Split proizlazi da je vještak naveo da je uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, razvidno da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužiteljici pod nazivom naknada troškova mjesnog prijevoza u visini karte i naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Navodi se da je sukladno postavljenom zadatku vještačenja te temeljem dokumentacije u spisu, vještak za utuženo razdoblje od 01. studenog 2018. do 20. ožujka 2020. godine te od 12. svibnja 2020. do 30. rujna 2024. godine izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju Kaštela/Dugi Rat -Split, javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, dok da je za razdoblje od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine izračun izvršen pod pretpostavkom da tužiteljici pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. istaknuto je da je tužiteljica do 15.12.2022.godine imala prebivalište na adresi [adresa], a koja je adresa prebivališta prema HAK planeru putovanja udaljena 20,20 km od adrese rada Split, Spinčićeva 1, a od 16.12.2022.godine da ista ima prebivalište na adresi [adresa], a koja adresa da je udaljena 13,80 km od adrese rada Split, Spinčićeva 1. Nadalje se navodi da je na zahtjev vještaka, prijevoznik Promet d.o.o. Split dostavio je Cjenike usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu koji su vrijedili u utuženom razdoblju (dostavlja se uz Nalaz i mišljenje). Slijedom navedenog, navodi se da se daje pregled cijena mjesečne karte za III. tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], za pojedino razdoblje. Ističe se da se temeljem prethodno navedenog, u Tabeli 1. daje pregled iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na obračunskim listama za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine, te razlika koja bi pripadala tužiteljici. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja. S obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak navodi da će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak ističe da će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Također vještak ističe da je iz prethodne tabele razvidno da je tužiteljici po osnovu naknade troškova prijevoza, a pod pretpostavkom da tužiteljici za razdoblje od 01.11.2018.g. do 20.03.2020.g. te za razdoblje od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. pripada pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa]/ [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da joj za razdoblje od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, manje isplaćen iznos od 1.082,85 EUR. Zaključno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu proizlazi da za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine potraživanje tužiteljice po osnovi naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužiteljica za razdoblje od 01.11.2018.g. do 20.03.2020.g. i od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu, odnosno relaciju [adresa], javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 1.082,85 EUR-a (Tabela 1. stupac '9').

16. Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u Splitu je u cijelosti logičan i vjerodostojan budući je zasnovan na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji koju je u predmetni spis dostavio tuženik. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju Centra za vještačenja podneskom od 13.02.2026.godine dok je tuženik u podnesku od 13.02.2026.godine (list 81-82 spisa) istakao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik neosnovano paušalno prigovara nalazu i mišljenju Centra za vještačenja u Splitu. Naime, isti svoj prigovor temelji isključivo na činjenici da je sud proveo vještačenje u ovom postupku isključivo temeljem parametara koje je postavila sama tužiteljica. Međutim, potrebno je istaći da je punomoćnik tuženika bio prisutan na drugom pripremnom ročištu održanom 14.03.2025.godine u ovom predmetu te da isti nije prigovarao zadatku kojeg je sud postavio Centru za vještačenja prilikom određivanja provedbe dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem niti je isticao da je sud odredio vještačenje isključivo prema parametrima koje je postavila tužiteljica, niti je sam predložio način ili varijantu prema kojoj smatra da treba provesti vještačenje pa je prigovor tuženika na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja u pravcu toga da je vještačenje provedeno isključivo po parametrima koje je postavila tužiteljica u potpunosti neosnovan. Centar za vještačenje je proveo vještačenje sukladno nalogu ovog suda i dokumentaciji koju je u predmetni spis dostavio tuženik uz podnesak tuženika od 18.03.2025.godine, te se vještak nije upuštao u ocjenu činjeničnih i pravnih pitanja u predmetnom spisu budući je sva sporna pravna i činjenična pitanja u ovom postupku raspravio ovaj sud.. Što se tiče odgovora na pitanja koja postavlja tuženik u podnesku od 13.02.2026.godine ovaj sud je iz provedenih dokaza, a posebice iskaza tužiteljice te nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu utvrdio da je tuženik u utuženom periodu tužiteljici isplaćivao troškove prijevoza u visini karte za III Tarifnu zonu, ali u iznosu manjem od onog kojeg je trebao plaćati budući je umanjivao cijenu mjesečne pokazne karte za sve dane kad tužiteljica ne dolazi na posao zbog godišnjeg odmora, bolovanja ili slobodnih dana umjesto samo za mjesec kad tužiteljica pretežito koristi godišnji odmor, a kako je propisano odredbom članka 66.stavka 17. TKU-a (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koja se odredba primjenjuje od 01.12.2017.godine odnosno odredbom članka 65. stavka 23. TKU-a (''NN'' 56/2022, 127/2022, 58/23), a zbog čega je i nastala razlika dugovanja u plaćanju troškova prijevoza, a koja činjenica je razvidna iz iskaza same tužiteljice. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je na relaciji od tužiteljičinog mjesta prebivališta do mjesta rada kod tuženika postojao organizirani javni prijevoz autobusom i da se tužiteljica isključivo i koristila tim prijevozom osim u periodu od 21.03.2020. do 11.05.2020.godine kad zbog pandemije corona virusa nije bilo organiziranog javnog prijevoza. Imajući u vidu sve navedeno svih prigovori na nalaz i mišljenje Centra za vještačenja istaknuti u podnesku tuženika od 13.02.2026.godine. Tuženik ne prigovara visini navedenog izračuna i ne predlaže dopunu vještačenja. Također je neosnovan i prigovor tuženika u kojem ističe da izračun visine potraživanja tuženika ne može biti prihvaćen kao dokaz o utvrđenom činjeničnom stanju niti dokaz o osnovanosti tužbenog zahtjeva budući nalaz i mišljenje vještaka može predstavljati i predstavlja dokaz o tome da li postoji dugovanje s osnova troškova prijevoza, a sud je uzeo u obzir i iskaz tužiteljice kao dokaz u ovom postupku. Tuženik u predmetnom spisu nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti suprotan zaključak u pogledu isplate troškova prijevoza tužiteljici, budući nije dostavljao nikakve odluke o prijevozu iz kojih bi proizlazio suprotan zaključak, a iz platnih podataka koje je sam dostavio u predmetni spis i temeljem kojih je Centar za vještačenje u Splitu proveo vještačenje proizlazi da je isti tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio manju naknadu troškova prijevoza od one koju je trebao i to u iznosu od 1.082,85 Eur-a, a prema izračunu Centra za vještačenja.

17. Tužiteljicu prema izračunu Centra za vještačenja u Splitu iz njegovog nalaza i mišljenja na ime manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.11.2018. do 20.03.2020.g., te za razdoblje od 12.05.2020..godine do 30.09.2024. pripada ukupan iznos od 1.082,85 Eur-a. Na priznati iznos glavnice potraživanja od 1.082,85 Eur-a tužiteljicu pripada i zakonska zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja u Splitu petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 92. stavku 3. ZR/14. Tužiteljicu ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega su tužiteljici na priznati iznos glavnice dosuđene zatezne kamate osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove presude.

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom tuženik joj je sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi parnične troškove. U navedenom tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 19.11.2024.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 14.03.2025.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 01.07.2025.godine u iznosu od 75 bodova; trošak sastava podneska od 16.02.2026.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu od 20.03.2026.godine u iznosu od 75 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 37,5 bodova, a što ukupno iznosi 487,5 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 975,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 243,75 Eur-a ukupno iznosi 1.218,75 Eur-a, te što uz trošak vještačenja od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 1.618,75 Eur-a, a koji iznos tužiteljicu pripada na ime parničnih troškova zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Tuženik se u podnesku od 25.02.2026. protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 1.917,00 Eur-a (list 21-22 spisa), a potom iznos od 1.082,85 Eur-a podneskom od 17.02.2026.godine (list 93-95 spisa) Međutim, iz postavljenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužiteljice podneskom od 19.11.2024.godine (list 21-22 spisa) je razvidno da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije raspolagala cjelokupnom dokumentacijom , a zbog čega je u tom podnesku i navela da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provedbe financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Ista je po nalogu suda iz rješenja od 13.11. 2024.godine (list 18-20 spisa) postavila kondemnatorni zahtjev citiranim podneskom od 19.11.2024.godine potražujući iznos glavnice od ukupno 1.917,00 Eur-a s time da je u navedenom podnesku istakla da će specificirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe i uređenja tužbenog zahtjeva podneskom od 19.11.2024.godine nije raspolagala svim odlučnim činjenicama potrebnim za uređenje tužbenog zahtjeva (platnim podacima, evidencijama o radu i rasporedu), a kojima je raspolagao tuženik, te u tom smislu nije mogla konačno precizirati tužbeni zahtjev bez provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tuženik je tek po nalogu ovog suda kao prilog uz podnesak od 18.03.2025. dostavio platne liste i evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, te je Centar za vještačenje temeljem tih podataka izradio nalaz i mišljenje, a kojim se precizno utvrdio dug tuženika prema tužiteljici s osnova naknade troškova prijevoza. Tužiteljica je citiranim podneskom od 17.02.2026.godine specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja budući je tek nakon navedenog vještačenja bilo moguće objektivno procijeniti visinu tuženikovog dugovanja po navedenom osnovu. Prema gledištu koje je zauzeo Vrhovni suda RH svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe prema članku 193. ZPP-a, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, te je za to uvijek potreban pristanak tuženika. Međutim, ovaj sud cijeni da se tuženik neosnovano protivi smanjenju tužbenog zahtjeva (djelomičnom povlačenju tužbe) budući je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev navedenim podneskom odmah nakon provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Centru za vještačenja u Splitu. Naime, budući je tužiteljica tek u trenutku kad je provedeno navedeno vještačenje mogla procijeniti visinu neplaćenih troškova prijevoza koji je pripadaju, te saznati sve odlučne činjenice vezano za visinu predmetnog potraživanja, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo odmah nakon provedenog vještačenja bi bilo nerazmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190.stavka 1. ZPP-a. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja nije promijenilo identitet spora niti su iznesene ikakve nove činjenice u postupku. U navedenom smislu neosnovano je protivljenje tuženika smanjenju tužbenog zahtjeva, a radi čega je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u navedenom, zatraženom smanjenom iznosu od 1.082,85 Eur-a, a kako je odlučeno u točki I/ izreke ove presude. Tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP- a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove primitaka računajući i primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 8 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Tužiteljica je i na ročištu od 01.07. 2025. potvrdila činjenicu da je izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić da je zastupa u predmetnom postupku, te je istakla da je istu ovlastila da za nju prima sve novčane primitke pa i parnični trošak putem računa punomoćnice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

Split, 08. svibnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

-pun. tužiteljice

-tuženika

-u spis