REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1386/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Radaković, odvjetnik u Zagrebu, Prijedorska 23, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/17-01/238, URBROJ: 338-01-06-05-20-17 od 14. rujna 2020.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/17-02/95, URBROJ: 338-21-81-17-3 od 23. siječnja 2017.

III. Tužitelju se priznaje dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M23.9 posljedicom priznatih ozljeda na radu od 11. listopada 2000. pod evidencijskim brojem 28472 1110006/2001 i od 22. srpnja 2022. pod evidencijskim brojem 23170- 2207022/2002 te mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istoj dijagnozi od 25. listopada 2016.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.937,20 EUR (slovima: tri tisuće devetsto trideset sedam eura i dvadeset centi).

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-502-03/17-01/238, URBROJ: 338-01-06-05-20-17 od 14. rujna 2020., odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/17-02/95, URBROJ: 338-21-81-17-3 od 23. siječnja 2017., kojim se tužitelju ozljeda nastala 6. listopada 2016., izražena šifrom prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 ne priznaje ozljedom na radu te se u vezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

1.1. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude ovoga suda , poslovni broj: Us I-1507/17-18 od 17. srpnja 2020., kojom je poništeno prethodno rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/17-01/238, URBROJ: 338-01-21-17-04 od 2. svibnja 2017. i predmet je vraćen na ponovni postupak.

2. Presudom ovoga suda poslovni broj: Us I-2707/20-10 od 17. svibnja 2021. poništeno je osporeno rješenje tuženika od 14. rujna 2020. i predmet je vraćen na ponovni postupak.

2.1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske , poslovni broj: Usž- 3336/21-4 od 1. ožujka 2023., poništena je presuda poslovni broj: Us I-2707/20-10 od 17. svibnja 2021. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj u tužbi ističe kako u ponovljenom postupku tuženik u cijelosti ignorira pravna shvaćanja, primjedbe i uputu Upravnog suda u Zagrebu iz presude posl. br. Us l-1507/17-18 od 17. srpnja 2020. i iste evidentno smatra irelevantnim te pobijano rješenje obrazlaže isključivo mišljenjem i nalazom tuženikovog liječničkog povjerenstva, u potpunosti ignorirajući nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka prim. mr. sci. dr. Miroslava Bielena od 17. veljače 2020. Sve to uz obrazloženje iznijeto putem svojeg liječničkog povjerenstva da je tuženik izrazio apsolutno neslaganje s nalazom i mišljenjem neovisnog sudskog vještaka, čime je tuženik postupio izravno suprotno uputi Upravnog suda iz citirane presude te ponovno donosi nezakonito rješenje kojim odbija žalbu tužitelja sadržajno identično poništenom rješenju, uz obrazloženje nalaza, mišljenja i ocjene svojeg liječničkog povjerenstva koje u bitnome smatra da sudski vještak ne razumije klasificiranje ozljeda te ne razumije obvezujuće zakonske odredbe u ograničavanju priznavanja ozljeda na radu. Tužitelj stoga smatra da je pobijano rješenje pogrešno i nezakonito. Ističe da liječničko povjerenstvo tuženika ne bi trebalo davati tumačenja o primjeni obvezujućih zakonskih odredbi niti je tuženik pravno mišljenje trebao zatražiti od svog liječničkog povjerenstva. Dodaje kako činjenica da se liječničko povjerenstvo tuženika ne slaže s nalazom i mišljenjem neovisnog sudskog vještaka tuženiku ne daje mogućnost da nalaz i mišljenje sudskog vještaka zanemari, uz obrazloženje da se njegovo liječničko povjerenstvo s tim nalazom i mišljenjem ne slaže. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu napominje da su se njegova liječnička povjerenstva u potpunosti pridržavala odredbi Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine broj 8/15,17/15,104/17 i 34/18). Ističe da je u provedenom postupku, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom, Klasa: UP/ll-502-03/17- 01/238, Urbroj: 338-01-10- 04-20-13 od 24. srpnja 2020., utvrdio da se dg. M23.9/Unutrašnji poremećaj koljena, nespecificiran ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 6. listopada 2016. Navedena dijagnoza ne označava akutnu ozljedu koljena. Evaluacijom priložene medicinske dokumentacije tuženik utvrđuje da se kod osiguranika radi o akutizaciji kroničnog stanja, odnosno sindroma prenaprezanja, što je verificirano učinjenom slikovnom obradom. Pogoršanja kroničnog stanja ne smatraju se ozljedom na radu sukladno Zakonu. Slijedom navedenog, tuženik je u ponovljenom postupku odbio žalbu te potvrdio prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2017. Tuženik smatra da u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika nema osnova za priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu tužitelju i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba, Ministarstvo unutarnjih poslova, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je proveo medicinsko vještačenje po ovlaštenim sudskim vještacima prim. dr. sc. Mariji Zavalić i prof. dr. sc. CI.

8. Visoki upravni sud u obrazloženju presude, poslovni broj: Usž-3336/21-4 od 1. ožujka 2023., navodi kako iz podataka spisa predmeta proizlazi da je za tužitelja poslodavac podnio prvostupanjskom javnopravnom tijelu prijavu o ozljedi na radu u vezi događaja od 6. listopada 2016. kada je tužitelj pretrpio ozljedu za vrijeme redovitog rada, pri izvođenju godišnje provjere motoričkih osobina i sposobnosti. Zahtjev za priznavanje navedene ozljede ozljedom na radu je odbijen prvostupanjskim rješenjem od 23. siječnja 2017. koje se temeljilo na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Zagrebu od 18. siječnja 2017., a koje je utvrdilo da se tužitelju bolest dijagnoze šifre M 23.9 ne može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede u predmetnom događaju. Tuženik je u postupku po žalbi potvrdio prvostupanjsko rješenje, jer je Liječničko povjerenstva Direkcije Zavoda nalazom, mišljenjem i ocjenom od 12. travnja 2017. potvrdilo ocjenu prvostupanjskog upravnog tijela vještačenja.

8.1. U postupku vođenom pod brojem Us l-1507/17-18 prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje po prim. mr. sci. dr. Miroslavu Bielenu na okolnost nastanka ozljede na radu kod tužitelja, odnosno da li se ozljeda tužitelja izražena šifrom M23.9 može uzročno-posljedično povezati s događajem od 6. listopada 2016. tj. priznati ozljedom na radu. Vještak je u nalazu i mišljenju od 17. veljače 2020. dao ocjenu da se, na temelju uvida u cjelokupnu priloženu medicinsku dokumentaciju koja uključuje i zdravstveni karton, zaključuje da ozljedu lijevog koljena koju je zadobio kritične zgode istome treba priznati kao ozljedu na radu. Nakon toga prvostupanjski sud je poništio rješenje tuženika i vratio mu predmet na ponovni postupak, s uputom da potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, uzimajući u obzir navedeni nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka prim. mr. sci. dr. Miroslava Bielena od 17. veljače 2020.

8.2. U izvršenju navedene presude prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us l- 1507/17-18 od 17. srpnja 2020., tuženik je 14. rujna 2020. donio rješenje kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 23. siječnja 2017. Tuženik je rješenje temeljio na vještačenju od 24. srpnja 2020. , kojim se utvrđuje da se dg. M 23.9 (Unutrašnji poremećaj koljena, nespecificiran) ne može uzročno - posljedično povezati s predmetnim događajem. Po tužbi izjavljenoj protiv navedene odluke tuženika prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik povrijedio zakon na štetu tužitelja. Naveo je da je neovisni sudski vještak prim. mr. sci. Miroslav Bielen cijenio da tužitelju ozljedu lijevog koljena koju je zadobio 6. listopada 2016. treba priznati ozljedom na radu, a kako je to tuženik propustio, ponovno mu je naložio da u postupku nakon presude potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka.

8.3. Visoki upravni sud nadalje navodi kako iz podatka spisa proizlazi da je sud prvoga stupnja propustio postupiti po članku 58. stavku 1. ZUS -a za što je imao sve uvjete. Navedena odredba propisuje da ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. S obzirom na prirodu stvari i stanje spisa prvostupanjski sud je nakon provedenog vještačenja isto trebao dostaviti strankama na očitovanje, u slučaju nejasnoća sam zatražiti od vještaka da iste otkloni, a ne vraćati predmet na ponovni postupak tuženiku. Vještak je dostavio nalaz i mišljenje, prvostupanjski sud je isti očito prihvatio davanjem upute tuženiku da isto uzme u obzir u ponovnom postupku. Nakon što to tuženik nije učinio , jer je u rješenju koje je poništeno pobijanom presudom odbilo tužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud trebao provesti raspravu. Na istu je trebao pozvati stranke spora i vještaka prim. mr. sc. Miroslava Bielena koji je dao nalaz i mišljenje.

8.4. ZUS u članku 33. stavku 5. propisuje da sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, 4/77., 36/77., 36/80., 6/80.,69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“, 53/91., 91/92., 112/99., 129/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.) u članku 260. propisuje da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljen je samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave. Slijedom navedenog, a u cilju pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno je zakazati raspravu, pozvati stranke i sudskog vještaka te omogućiti tužitelju postavljanje pitanja vještaku, odnosno iznošenje primjedbi na dan nalaz i mišljenje. Slijedom iznijetog, Visoki upravni sud smatra da su u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjene povrede postupka koje su dovele do nezakonitosti prvostupanjske presude u formalnom smislu. Kraj takvog stanja stvari Sud je poništio osporenu presudu i predmet vratio Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak radi otklanjanja navedenih postupovnih propusta.

9. Na raspravi 1. travnja 2025. utvrđeno je da je sudski vještak Miroslav Bielen, koji je izradio nalaz i mišljenje od 17. veljače 2020., preminuo **.**.2021., slijedom čega je tužitelj predložio provesti medicinsko vještačenje po vještacima medicine rada i ortopedu, koji dokazni prijedlog je sud usvojio.

10. Stalni sudski vještaci prim. dr. sc. Marija Zavalić, spec. medicine rada i prof. dr. sc. CI, spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije, u nalazu i mišljenju od 19. listopada 2025. zaključno navode: „Tužitelj OI rođen 1973. god. je u dva navrata prije predmetnog štetnog događaja 6. listopada 2016. zadobio ozljedu lijevog koljena. Dana 11.10.2000. prilikom sportskog natjecanja (hrvanje) zadobio je ozljedu lijevog koljena. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji zadobio je razdor unutarnjeg postraničnog ligamenta lijevog koljena. Postavljena je sumnja i na ozljedu unutarnjeg meniska koljena, a koja kasnije nije potvrđena. Po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala umjerena medijalna nestabilnost koljena , zbog čega mu je kod većeg opterećenja koljena preporučeno nošenje ortoze za koljeno. Dana 22.07.2002. god. kod doskoka na treningu ponovno je zadobio ozljedu lijevog koljena, zbog čega je 13.01.2003. učinjena artroskopija koljena. Nađen je razdor prednje ukrižene sveze i oštećenje hrskavice ivera koljena. Učinjena je resekcija sinovijalne plike lijevog koljena. U štetnom događaju 06.10.2016. tužitelj je pri izvođenja skoka u dalj s mjesta sunožno kod doskoka ponovno ozlijedio lijevo koljeno. Tužitelj je istog dana pregledan u Klinici za traumatologiju Draškovićeva. Kod pregleda je utvrđena izrazita bolnost vrška patele i manja palpacijska bolnost lateralne zglobne pukotine. Postavljene su dijagnoze Enthesitis apicis patellae sin i Laesio hondralis condyli lateralis femoris sin. susp. (sindrom prenaprezanja vrška patele - skakačko koljeno i sumnja na oštećenje hrskavice lateralnog kondila femura). Sljedeći dan, 07.10.2016. pregledan je od strane ortopeda u KBC Zagreb. Postavljene su dijagnoze: M23-Unutrašnja ozljeda koljena, Laesio chondralis patellae sin. i Hiperpresio lateralis patellae sin (Oštećenje hrskavice ivera koljena i hiperpresija patele-bol u prednjem dijelu koljena zbog pojačanog pritiska ivera na vanjski kondil bedrene kosti). Dana 28.10.2016. učinjena je MR koljena, utvrđena je smanjena debljina hrskavice zglobnih tijela, više unutarnjeg dijela koljena, nepotpuni razdor unutarnjeg meniska, degenerativne promjene vanjskog meniska, zadebljana vanjska postranična sveza u donjem dijelu i oštećenje hrskavice ivera koljena. Ortoped je na kontrolnom pregledu postavio dijagnoze oštećenja hrskavice ivera, lateralne hiperpresije ivera, stanje nakon istegnuća vanjske postranične sveze i oštećenje unutarnjeg meniska koljena. Preporučio je konzervativno liječenje, fizikalnu terapiju.

10.1. Dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji M23.9 označava stanje iza nespecificirane ranije ozljede koljena. Šifre označene slovom „M“ se ne koriste za akutne ozljede koljena, već za stanja koja su posljedica ranijih ozljeda koljena. Za akutne ozljede koljena koriste se šifre označene slovom „S“.

M23 Unutrašnje ozljede koljena:

• M23.0 Cista meniska

• M23.1 Diskoidni menisk (kongenitalni)

• M23.2 Poremećaj meniska zbog starog rascjepa ili ozljede

• M23.3 Drugi poremećaji meniska

• M23.4 Slobodno tijelo u koljenu

• M23.5 Kronična nestabilnost koljena

• M23.6 Drugi spontani rascjep ligamenta (ligamenata) koljena

• M23.8 Ostali unutrašnji poremećaji koljena

• M23.9 Unutrašnji poremećaj koljena, nespecificiran

S83 Dislokacija, iščašenje i nategnuće koljenskih zglobova i ligamenata :

• S83.0 Dislokacija ivera (patele)

• S83.1 Dislokacija koljena

• S83.2 Rascjep meniska, sadašnji

• S83.3 Rascjep zglobne hrskavice koljena, sadašnji

• S83.4 Iščašenje i nategnuće (fibularnog) (tibijalnog) kolateralnog ligamenta koljena • S83.5 Iščašenje i nategnuće ligamenta kruciata (anterior) (posterior) koljena • S83.6 Iščašenje i nategnuće drugih i nespecificiranih dijelova koljena

• S83.7 Ozljeda više koljenskih struktura

10.2. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zbog nestabilnosti koljena uslijed ranijih ozljeda prednje ukrižene sveze i unutarnje postranične sveze koljena zadobio uganuće koljena s pojavom manjeg izljeva u koljenu. Učinjenom MR koljena nađene su već ranije utvrđene ozljede koljena (oštećenje hrskavice ivera, oštećenje prednje ukrižene sveze), stanjena hrskavica zglobnih tijela koljena i degenerativne promjene meniska, a što je posljedica nestabilnosti koljena uslijed oštećenja ligamenata koje je zadobio ranije. Dijagnoza šifre M39.2 ne može se smatrati ozljedom na radu sukladno člancima 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, jer prema t. 5. članka 67. Zakona, ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. Tužitelj je zbog ozljeda ligamenata koje je zadobio prije predmetnog štetnog događaja imao nestabilnost koljena što predstavlja predispoziciju za novu ozljedu koljena.“

11. Tužitelj se očitovao podneskom od 7. studenoga 2025., navodeći da je mišljenje vještaka pogrešno i suprotno utvrđenim činjenicama. Naime, pogrešno postavljena „dijagnoza šifre M39.2.“ ne opravdava sudske vještake prilikom donošenja nalaza i mišljenja. Vještaci jasno navode da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji tužitelj u predmetnom štetnom događaju zbog nestabilnosti koljena uslijed ranijih ozljeda prednje ukrižene sveze i unutarnje postranične sveze koljena zadobio uganuće koljena s pojavom manjeg izljeva u koljenu. Tužitelj ističe da je ranija ozljeda o kojoj vještaci navode bila ozljeda na radu. Dodaje kako je iz medicinske dokumentacije razvidno da se ozljede u više liječničkih nalaza navode pod dijagnozom M23- unutrašnje ozljede koljena. Tužitelj ističe kako je zadatak vještaka utvrditi stvarnu uzročno-posljedičnu vezu ozljede tužitelja s ranijom ozljedom na radu, ozljedom koljenja koju je isti pretrpio na radu i koja je takvom i priznata, što u stvari logično i proizlazi kada se u nalazu i mišljenju navodi da je ozljeda tužitelja „...posljedica nestabilnosti koljena uslijed oštećenja ligamenata koje je zadobio ranije“. Odnosno nestabilnost koljena koju vještaci navode u nalazu i mišljenju u tom slučaju je izravna posljedica ranije ozljede na radu i kao takva ozljeda tužitelja treba biti priznata ozljedom na radu. Predlaže da se vještaci jasno očituju da li je sadašnja ozljeda na radu posljedica ranije ozljede na radu te da se tada očituju da li se ozljeda koja je posljedica ranije ozljede na radu treba smatrati ozljedom na radu.

12. Tuženik u podnesku od 14. studenoga 2025. navodi kako je pribavio očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 12. studenoga 2025., koje dostavlja u privitku, a slijedom kojeg je tuženik u cijelosti suglasan s mišljenjem sudskih vještaka u odnosu na nemogućnost priznavanja dijagnoze izražene šifrom M23.9 ozljedom na radu vezano za događaj od dana 6. listopada 2016. godine .

13. S obzirom na prigovore tužitelja, sud je na raspravi 9. travnja 2026. saslušao sudske vještake. Ročište je održano u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji izostanke nisu opravdali, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS), pri čemu je na pozivima jasno navedeno da će se na ročištu izvesti dokaz saslušanjem sudskih vještaka.

13.1. Prof. dr. sc. CI, spec. kirurgije, ortopedije i traumatologije je iskazao kako tužitelj u svom podnesku navodi da je zadatak vještaka bio da utvrde da li se dg. šifre M23.9 (u vještačenju je omaškom navedena šifra M39.2) može smatrati ozljedom na radu sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navedena tvrdnja tužitelja nije u potpunosti točna, jer je zadatak vještaka bio utvrditi uzročno- posljedičnu vezu šifre M23.9 sa štetnim događajem od 6. listopada 2016. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji vidljivo je da je tužitelj u dva navrata prije štetnog događaja zadobio ozljede koljena te da se ozljeda koljena iz samog štetnog događaja pod šifrom M23.9 ne može smatrati ozljedom na radu sukladno Zakonu o zdravstvenom osiguranju, jer je do ozljede došlo uslijed stečene predispozicije zdravstvenog stanja odnosno ranijih ozljeda. Šifra M23.9 je točno postavljena , ali radi se o općenitoj šifri pod kojom se podrazumijevaju unutarnji poremećaji koljena, znači ozljede strukture koljena ali koje nisu akutno nastale. Na pitanje suda, vještak odgovara da je HZZO po primitku predmetne prijave ozljede na radu iz 2016. i priložene medicinske dokumentacije imao osnove za zaključak da bi se zapravo radilo o posljedici ranijih ozljeda iz 2000. i 2002. godine.

13.2. Prim. dr. sc. Marija Zavalić, spec. medicine rada, na pitanje suda navodi da se prema medicinskoj dokumentaciji predmetna ozljeda iz 2016. pod dg. M23.9 može smatrati direktnom posljedicom priznatih ozljeda na radu iz 2000. i 2002. godine. Slaže se sa zaključkom prof. CI da je po primitku predmetne prijave ozljede na radu i priložene medicinske dokumentacije HZZO mogao zaključiti da ista upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu u smislu članka 54. stavka 4. Pravilnika.

14. Nije sporno da je predmetni upravni postupak pokrenut radi priznavanja ozljede nastale 6. listopada 2016., izražene šifrom prema MKB-10 klasifikaciji M23.9, ozljedom na radu (članci 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju , Narodne novine broj 80/13, 137/13, dalje Zakon), a ne radi priznavanja posljedice već priznate ozljede na radu (članak 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti). Slijedom navedenoga, zadatak vještaka, kako je postavljen rješenjem suda od 28. kolovoza 2025., je bio utvrditi da li se dg. šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M23.9 može uzročno-posljedično povezati s događajem od 6. listopada 2016. i priznati ozljedom na radu sukladno člancima 66. i 67. Zakona.

15. Vještaci su u svom pisanom nalazu i mišljenju utvrdili da se dijagnoza šifre M23.9 ne može smatrati ozljedom na radu sukladno člancima 66. i 67. Zakona, jer je tužitelj zbog ozljeda ligamenata koje je zadobio prije predmetnog štetnog događaja imao nestabilnost koljena, što predstavlja predispoziciju za novu ozljedu koljena, sukladno čl. 67. t. 5. Zakona, prema kojoj odredbi se ozljedom na radu ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

16. Međutim, odgovarajući na prigovore tužitelja oba vještaka su mišljenja da je po primitku predmetne prijave ozljede na radu iz 2016. i priložene medicinske dokumentacije, tuženik mogao zaključiti da ista upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu u smislu članka 54. stavka 4. Pravilnika odnosno da je imao osnove za zaključak da bi se zapravo radilo o posljedici ranijih ozljeda iz 2000. i 2002. godine.

17. Naime, iz spisa tuženika je razvidno da je tužitelju ozljeda lijevog koljena od 11. listopada 2000. (ruptura lig. collaterale med genus l. sin, laesia menisci med genus sin) priznata kao ozljeda na radu pod evid. brojem 28472 1110006/2001 te da mu je ozljeda lijevog koljena od 22. srpnja 2022. (puknuće ligamenata) priznata kao ozljeda na radu pod evid. brojem 23170-2207022/2002 (spisu prileže ovjerene preslike ovjerenih prijava o ozljedi na radu).

18. Prema članku 53. stavku 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine broj 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, dalje Pravilnik) posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.

18.1. Sukladno članku 54. Pravilnika ako izabrani doktor opće/obiteljske medicine ocjeni da se radi o oštećenju zdravlja kao posljedici koja je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana sa već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, osigurana osoba ima pravo pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja takve posljedice (st. 1.).

Postupak iz stavka 1. ovog članka pokreće se na osnovi zahtjeva osigurane osobe koji se podnosi regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe, u roku od 8 dana od kada je osigurana osoba primila pisano mišljenje izabranog doktora iz stavka 1. ovog članka (st. 2.).

Osigurana osoba dužna je uz zahtjev iz stavka 2. ovog članka priložiti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, presliku osobnog zdravstvenog kartona koji se vodi kod izabranog doktora, ovjerenu Prijavu o ozljedi na radu odnosno ovjerenu Prijavu o profesionalnoj bolesti, odnosno rješenje o priznatoj ozljedi na radu odnosno profesionalnoj bolesti i mišljenje izabranog doktora (st. 3.).

Postupak utvrđivanja i priznavanja oštećenja zdravlja koje je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću može pokrenuti zahtjevom i izabrani doktor opće/obiteljske medicine, kao i nadležni regionalni ured Zavoda odnosno područna služba Zavoda prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe po službenoj dužnosti po primitku dokaza odnosno medicinske dokumentacije koja upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti (st. 4.).

18.2. Člankom 55. Pravilnika propisano je da se u postupku iz članka 54. ovog Pravilnika obvezno pribavlja nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Zavoda, sukladno članku 127. stavku 2. Zakona, da li se radi o oštećenju zdravlja označenom određenom dijagnozom/dijagnozama po Međunarodnoj klasif ikaciji bolesti kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću (st. 1.).

Radi utvrđivanja činjenica u postupku iz članka 54. ovog Pravilnika može se tražiti i mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada kao i Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu (st. 2.).

18.3. Sukladno članku 56. Pravilnika na osnovi provedenog postupka iz članka 54. ovog Pravilnika osiguranoj osobi izdaje se rješenje u upravnom postupku kojim se odlučuje o priznavanju, djelomičnom priznavanju ili nepriznavanju oštećenja zdravlja kao posljedici koja je s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s već priznatom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolesti, a osnovom kojeg joj pripadaju ili ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom 2. te stavkom 2. i 3. ovog Pravilnika (st. 1.). Prava iz stavka 1. ovog članka priznaju se osiguranoj osobi od dana zaprimanja u nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda zahtjeva iz članka 54. stavka 2. i stavka 4. ovog Pravilnika odnosno s danom zaprimanja dokaza odnosno medicinske dokumentacije u nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi Zavoda kada se postupak pokreće po službenoj dužnosti (st. 2.).

19. Prema čl. 45. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, dalje ZUP) do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.

19.1. Člankom 7. ZUP-a propisano je da kad ovlaštena službena osoba (u daljnjem tekstu: službena osoba) tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

20. Za predmetnu ozljedu od 6. listopada 2016. poslodavac tužitelja je 25. listopada 2016. podnio prijavu o ozljedi na radu, a sastavni dio prijave je izvješće izabranog doktora opće/obiteljske medicine koju je potpisala dr. GI.

20.1. Tužitelj nema potrebna stručna znanja da bi mogao razlikovati novu ozljedu na radu od posljedice priznate ozljede na radu, pa se podnošenje pogrešnog zahtjeva ne može smatrati greškom tužitelja niti takva okolnost može ići na štetu tužiteljevih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Prva osoba koja je temeljem svog stručnog znanja trebala/mogla utvrditi da je umjesto prijave ozljede na radu potrebno podnijeti zahtjev za utvrđivanje i priznavanje oštećenja zdravlja koje je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu, jest izabrani doktor opće/obiteljske medicine dr. GI. Kad je ona propustila tako postupiti, tu okolnost je trebalo uvidjeti liječničko povjerenstvo prvostupanjskog tijela (koje u svom nalazu i mišljenju od 12. travnja 2017. navodi ozljede lijevog koljena iz 2000. i 2002. , a koje su priznate kao ozljede na radu) te je službena osoba trebala sukladno čl. 7. ZUP-a upozoriti tužitelja da izmijeni svoj zahtjev u smislu čl. 45. ZUP-a, jer se radi o istom činjeničnom stanju, a neznanje stranke ne smije biti na štetu prava koja joj po zakonu pripadaju. Nadalje, tuženik je mogao iskoristiti i ovlast iz čl. 54. st. 4. Pravilnika i po službenoj dužnosti pokrenuti postupak utvrđivanja i priznavanja oštećenja zdravlja koje je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezano s priznatom ozljedom na radu, budući da je uz prijavu ozljede na radu zaprimio medicinsku dokumentaciju koja upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu.

20.2. Naime, na raspravi 9. travnja 2026. sudski vještak ortoped je izjavio da je HZZO po primitku predmetne prijave ozljede na radu iz 2016. i priložene medicinske dokumentacije imao osnove za zaključak da bi se zapravo radilo o posljedici ranijih ozljeda iz 2000. i 2002. godine. Sudska vještakinja medicine rada je izjavila da se prema medicinskoj dokumentaciji predmetna ozljeda iz 2016. godine pod dg. M23.9 može smatrati direktnom posljedicom priznatih ozljeda na radu iz 2000. i 2002. godine te se slaže sa zaključkom prof. CI da je po primitku predmetne prijave ozljede na radu i priložene medicinske dokumentacije HZZO mogao zaključiti da ista upućuje na postojanje posljedice priznate ozljede na radu u smislu članka 54. stavka 4. Pravilnika.

21. Imajući u vidu da predmetni postupak traje već skoro 10 godina, da je tek tijekom upravnog spora 2026. godine utvrđeno da je dg. M23.9 posljedica koja je sa medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana sa već priznatim ozljedama na radu od 11. listopada 2000. i 22. srpnja 2022., a što je utvrdio specijalist medicine rada (u smislu čl. 55. st. 2. Pravilnika), sud smatra da bi bilo protivno načelu učinkovitosti i načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa primoravati stranku da sada podnosi novi zahtjev prvostupanjskom tijelu za priznavanje posljedice priznatih ozljeda na radu, za koji postupak je neizvjesno koliko će još trajati i kada će stranka ostvariti pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ono što je u upravnom sporu utvrdio sud na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka, trebalo je utvrditi još prvostupanjsko tijelo i postupiti kako je opisano u točki 19.1. obrazloženja ove presude. Pri tome se napominje da rok iz čl. 57. u vezi čl. 54. st. 2. Pravilnika za tužitelja nije ni počeo teći, s obzirom da tužitelj nikada nije primio pisano mišljenje izabranog doktora iz čl. 54. st.1. Pravilnika, budući da je izabrani doktor umjesto toga popunio prijavu nove ozljede na radu.

21.1. Nadalje, nema bitne razlike između upravnog postupka priznavanja ozljede na radu i upravnog postupka priznavanja posljedice priznate ozljede na radu, jer se u oba slučaja pribavlja nalaz, mišljenje i ocjena liječničkih povjerenstava tuženika, a može se tražiti i mišljenje nadležnog doktora specijaliste medicine rada kao i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (čl. 49. st. 1. i čl. 55. Pravilnika). Konačno, u oba postupka se odlučuje o priznavanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, dakle, riječ je o potpuno istim pravima.

21.2. Sud napominje da je tuženik uredno pozvan na raspravu 9. travnja 2026. kada su vještaci usmeno iznijeli svoj nalaz i mišljenje te je u pozivu bilo navedeno da će se na ročištu izvesti dokaz saslušanjem vještaka, a tuženik na raspravu nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao. Dakle, tuženik je imao mogućnost očitovati se na utvrđenja sudskih vještaka i ista osporiti, ali je zbog vlastite pasivnosti tu mogućnost propustio, a koja okolnost ne može ići na štetu tužiteljevih prava.

22. Također, Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž- 2555/2022-5 od 26. travnja 2023., u točki 19. obrazloženja, ističe da upravni sud u upravnom sporu ne odlučuje samo o pitanju zakonitosti, već svojom presudom ima mogućnost neposredno odlučiti o pravima ili obvezama određene osobe u upravnoj stvari. Smisao provođenja upravnog spora je osigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnih tijela. Ovaj Sud smatra da u tom cilju postoji obveza suda da, ukoliko je to moguće, spor riješi u potpunosti, učinkovito i djelotvorno za stranku. Postupajući u skladu s tim ciljem, sud je ovlašten voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, pri čemu je ovlašten samostalno utvrđivati činjenično stanje, provoditi dokaze potrebne za njegovo utvrđenje, provesti usmenu raspravu, odnosno ovlašten je meritorno odlučiti o konkretnoj upravnoj stvari. Pravilno je stoga postupio prvostupanjski sud, u skladu sa svojim zakonskim ovlastima, kada je u sporu pune jurisdikcije na temelju dokaza pribavljenih u upravnom sporu, pa i onih koji su nastali nakon donošenja osporenog rješenja tuženika, odlučio o pravu tužitelja.

22.1. Navedeno pravno stajalište Visokog upravnog suda RH je u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-III-5072/2021 od 14. ožujka 2024., u kojoj, u točkama 8. i 9. obrazloženja, Ustavni sud podsjeća da je Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka i rješenje USRH broj: U-I-2753/2012 i dr., 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS/10), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012., bitno izmijenjen dotadašnji koncept upravnog sudovanja, primarno zasnovan na upravnom sporu kao sporu o zakonitosti upravnog akta, iako je istodobno i prema ranijem Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91., 9/92. i 77/92.) postojala mogućnost, iako ne i obveza upravnog suda suditi poput suda pune jurisdikcije (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-I-745/1999 od 8. studenoga 2000., "Narodne novine" broj 112/00.). Stupanjem na snagu ZUS-a/10 upravni sudovi dužni su voditi upravni spor kao spor pune jurisdikcije, samostalno utvrđivati činjenično stanje, provesti javnu i kontradiktornu usmenu raspravu te meritorno odlučiti o upravnoj stvari. Dakle, radi ostvarenja jamstva sudske kontrole pojedinačnih upravnih akata, upravni spor je važećim zakonodavstvom uređen kao spor pune jurisdikcije u kojem sud mora imati mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te u kojem stranka ima prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava. Nadalje, u točkama 12. i 14. obrazloženja navedene odluke Ustavni sud ističe da upravni sudovi u sporovima pune jurisdikcije moraju suditi na temelju stanja stvari (utvrđenog pravno relevantnog činjeničnog supstrata) u trenutku donošenja njihovih odluka.

23. Slijedom navedenoga te budući da je sudska vještakinja medicine rada utvrdila da se prema medicinskoj dokumentaciji predmetna dg. M23.9 može smatrati direktnom posljedicom priznatih ozljeda na radu iz 2000. i 2002. godine, sud je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te sam riješio ovu upravnu stvar, na način da je priznao dijagnozu šifre prema MKB-10 klasifikaciji: M23.9 posljedicom priznatih ozljeda na radu od 11. listopada 2000. pod evidencijskim brojem 28472 1110006/2001 i od 22. srpnja 2022. pod evidencijskim brojem 23170- 2207022/2002 te je priznao tužitelju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu po istoj dijagnozi, i to od 25. listopada 2016. odnosno s danom zaprimanja medicinske dokumentacije u nadležnom regionalnom uredu Zavoda (čl. 56. st. 2. Pravilnika).

24. S obzirom na uspjeh u sporu, sud je na temelju čl. 144. i čl. 147. st. 1. ZUS-a naložio tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u potraživanom iznosu od 3.937,20 EUR. Naime, tužitelj potražuje trošak za sastav tužbe i podneska od 07.11.2025. te zastupanje na raspravi 10.05.2021., 01.04.2025. i 09.04.2026. po 250 bodova, u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost prema Tbr. 46. Tarife te trošak sudskog vještačenja u iznosu od 812,20 EUR, koji trošak je sud ocijenio opravdanim i potrebnim za vođenje spora.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Davor Radaković, Prijedorska 23, [adresa] Zagreb

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, [adresa] Zagreb

3. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, [adresa] Zagreb

4. U spis