Poslovni broj:Ovr.179/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja POMAK d.o.o., OIB 74508065785, Tolstojeva 32, Split, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika MEDIUS d.o.o., OIB 78225674173, Put za Petraču 16, Petrača, zastupanog po punomoćniku Draženu Vukoviću, odvjetniku u Splitu, radi prigovora ovršenika u postupku izravne naplate, dana 8. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 17. travnja 2026. temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br.OV-1385/2025 dana 6. veljače 2025.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za donošenjem rješenja kojim se odgađa postupak po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu od 17. travnja 2026. temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br.OV-1385/2025 dana 6. veljače 2025.

i z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik, da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate po zahtjevu ovrhovoditelja od 17. travnja 2026. temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br.OV - 1385/2025 dana 6. veljače 2025. jer tražbina ovrhovoditelja prema ovršenicima ne postoji s obzirom ovrhovoditelj nije ispunio obvezu preuzetu Ugovorom br.0828/04 od 28.8.2024.

Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

Obrazloženje

1.1. U svom prijedlogu od dana 24. travnja 2026. ovršenik navodi da je ovrhovoditelj protiv njega podnio Financijskoj agenciji prijedloge za izravnu naplatu 17. travnja 2026., a za što je on doznao prilikom posjeta FINA-i povodom drugog postupka izravne naplate. Ovaj postupak je pokrenut temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, posl.br.OV-1385/2025 dana 6. veljače 2025. te je naplata zatražena za iznos od 52.500,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 11. kolovoza 2025. do isplate. Ovršeniku je na temelju zahtjeva zaplijenjen iznos od 56.415,28 EUR. Ovršenik je izdao navedenu zadužnicu temeljem Ugovora br.0828/04 od 28. kolovoza 2024., a na temelju kojeg se ovrhovoditelj obvezao ovršeniku izvesti usluge pripreme i izrade planova za izvođenje radova, te praćenje dokumentacije vezane za izvođenje radova, za koju uredno izvršenu uslugu se ovršenik obvezao isplatiti iznos od 52.500,00 EUR. Kao osiguranje odnosno jamstvo za uredno plaćanje izdanih faktura (pod uvjetom da je usluga izvršena i da je izvršena uredno) ovršenik je predao zadužnicu koju je ovrhovoditelj predao na naplatu. Ovrhovoditelj nije izvršio uslugu preuzetu predmetnim ugovorom, stoga ne postoji tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku u ovom predmetu. Ranije je ovrhovoditelj dostavio ovršeniku račun, koji ovršenik smatra u cijelosti neosnovanim, te ga nikada nije zaveo u svojim poslovnim knjigama. Račun je u cijelosti osporio putem svog punomoćnika, budući ovrhovoditelj nije izveo za njega nikakvu uslugu. Stoga pozivajući se na čl. 50. st.1. OZ-a navodi da izjavljuje ovaj prigovor iz razloga propisanih u toč.7. i 8. istog.

1.2. Ističući kako smatra da je potraživanje ovrhovoditelja neosnovano jer traži naplatu tražbine koja ne postoji, vjerojatno za uslugu koju nikada nije ni izveo, te bi provedbom naplate ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ovim podneskom ovršenik je podnio pravni lijek protiv zahtjeva za izravnu naplatu. Time smatra da je jasno da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za odgodom ovrhe, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti sukladno presudi Suda Europske unije.

2.Prijedlog od dana 24. svibnja 2026. je zaključkom od dana 27. travnja 2026. dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju.

3.1. U svom podnesku od dana 5. svibnja 2026. ovrhovoditelj navodi da sve što je u svom prijedlogu istaknuo ovršenik smatra neosnovanim, te da iz dokumentacije koju dostavlja uz prijedlog jasno proizlazi da je ovrhovoditelj sve svoje obveze preuzete ugovorom br. 0824/04 u cijelosti izvršio, što mu je ovršenik i potvrdio Izjavom od 5. lipnja 2025. Ovršenik nije želio platiti navedene usluge i radove pa je ovrhovoditelj pravilno postupio po odredbama zaključenog ugovora i ispostavio račun, a nakon što ga je ovršenik odbio platiti zadužnicu koju je ovršenik izdao dostavio FINAi na izravnu naplatu. Slijedom navedenog predlaže da se ovršenika odbije i sa prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i sa prijedlogom da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava.

4.1. Čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 , 73/17, 131/20, 114/22 – u daljnjem tekstu OZ) propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili na drugi način sazna za takvu naplatu protiv njega može od suda predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenom.

4.2. Čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona propisuje da se na prijedlog proglašenje pljenidbe i prijednosa sredstava povodom zahtjeva za izravnu naplatu tražbine na temelju ovršne odluke suda, na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. istog.

5.1. Cijeneći sve navode i priložene dokaze sud nalazi da prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u dijelu u kojem je u ovom postupku ovlašten odlučivati, nije osnovan.

5.2. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kako oni sami navode u tekstu, je izjavljen, iz razloga navedenih u čl. 50. st.1. toč. 7 i 8. OZ-a U historijatu se za ispunjenje onog iz čl. 50. st.1. toč.8. OZ-a, a koji propisuje da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako nije ispunjen uvjet koji je propisan ovršnom ispravom, navodi samo da nije ispunjen uvjet za naplatu po zadužnici. Ovršna isprava u ovom slučaju je zadužnica koja je odvojen pravni posao od onog u svrhu osiguranja ispunjenja obveza iz kojeg je izdana. Sama zadužnica nije opterećena uvjetom koji je propisan u istoj, pa sud žalbeni navod u smislu tog članka, a o kojem je dužan odlučiti u ovom postupku, smatra neosnovanim.

6.1. Ovršenik u glavnom ističe razlog koji je obuhvaćen promjenom čl. 52. st.1. i 3. OZ-a, koji se članak također primjenjuje temeljem čl. 210.st.2. OZ-a, i koji propisuje da će ako je žalba izjavljena iz razloga navedenih u čl. 50. st.1. toč. 7. i 9. -11. OZ-a sud prvog stupnja dostaviti ovrhovoditelju žalbu radi očitovanja, te ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje, ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dana primitka zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa (ovrhe) nedopuštenim.

6.2. Stoga je u tom dijelu ovršenik zaključkom koji je sastavni dio ove odluke upućen na pokretanje parnice radi proglašenja iste nedopuštenom iz razloga istaknutih u prijedlogu.

7. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka zakona. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe, odnosno da je ovršenik dokazao vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u slučaju provedbe ovrhe kao i postojanje nekih od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. citiranog članka.

7.1. U odnosu na zahtjev ovršenika da se postupanje odgodi ( u ovoj situaciji -da se odredi odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava) sud također drži da je prijedlog neosnovan. Naime, da bi se takav prijedlog usvojio potrebno je da su ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe tj. da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji navedenih u st.1. toč.1-11 kao objektivna pretpostavka, kao i subjektivna pretpostavka, a to je nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovršniku, koja bi se mogla spriječiti odgađanjem postupanja.

7.2. Ovršenik u dijelu prijedloga kojim traže odgodu navodi da je potraživanje ovrhovoditelja neosnovano, pa da bi naplatom istog on trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Drugi uvjet smatra zadovoljenim time što je podnio pravni lijek protiv zahtjeva za izravnu naplatu.

7.3. Iz navedenog bi se dalo zaključiti da se ovršenik poziva na ispunjenje pretpostavke propisane u čl. 65.st.1. toč.1. OZ-a, odnosno da je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek. Taj uvjet nije ispunjen, a to stoga što zahtjev za izravnu naplatu nije odluka na temelju koje je određena naplata, već je to zadužnica, protiv koje pravni lijek ni ne može biti izjavljen. Tako podnošenjem zahtjeva za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim takav uvjet nije ispunjen. Formalno, zadovoljen je uvjet iz čl. 65. st.1.toč.5. OZ-a iako se na njega ovršenik ne poziva, s obzirom da je u ovom postupku upućen u parnicu.

7.4. Međutim, zakon zahtjeva i zadovoljenje uvjeta vjerojatnosti nastanka štete određenog karaktera – nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Tu ovršenik ne nudi nikakve dokaze da bi šteta imala potreban karakter, a to bi se dogodilo u slučaju da su vjerojatnim učinili da zaplijenjeni iznos neće moći vratiti od ovrhovoditelja u slučaju da se ispostavi da nije bio ovlašten na podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu. Naime, u ovakvim slučajevima odgoda predstavlja isključivo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelju, a ne odgodu blokade. Sredstva su blokirana i takva ostaju i u slučaju kada se odredi odgoda prijenosa, ovršenici s njima ne mogu raspolagati do okončanja parnice. U ovakvim predmetima nenadoknadiva šteta se ne procjenjuje po učinku na ovršenika, već po prilikama ovrhovoditelja, odnosno hoće li se u slučaju protuovrhe sredstva moći naplatiti natrag. Ovršenik samo navodi da bi mu nastala teško nadoknadiva ili nenadoknadiva šteta jer potraživanje ovrhovoditelja ne postoji, što nije dovoljno, a na okolnosti koje su navedene se ne referira niti nudi neki dokaz da sredstva u slučaju uspjeha u parnici ne bi uspio vratiti od ovrhovoditelja.

7.5. Slijedom obrazloženog je odlučeno kao u toč.II izreke rješenja.

U Dubrovniku, 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ana Poljanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv toč.I. i II. rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv zaključka pravni lijek nije dopušten.

DNA:

- ovrhovoditelj po punomoćniku

- ovršenik po punomoćniku