K-7/2025-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Darku Kovaču, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Jaković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐŽ, radi kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. i 1. Kaznenog zakona, povodom Privatne tužbe ĐŽA od 8. siječnja 2025., nakon javne rasprave održane i završene 5. svibnja 2026., u nazočnosti privatne tužiteljice ĐŽA, opunomoćenika privatne tužiteljice KŽ, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Juršetić i partneri d.o.o. iz Zagreba, okrivljenika ĐŽ i branitelja Josipa Pažina, odvjetnika iz [adresa], dana 8. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; nadalje: Zakon o kaznenom postupku),

okrivljenik ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Đ i K, rođene V, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektroničar.

k r i v  j e

jer je 7. studenog 2024. i 15. studenog 2024., putem svog Facebook profila naziva ĐŽ, kojeg prati veći broj ljudi (5.000), u namjeri da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice ĐŽA, znajući da su neistinite, objavio sljedeće činjenične tvrdnje:

„…već je instalirana (tužiteljica) na mjesto zamjenice ravnateljice kako bi prijetila radnicima, davala lažna obećanja, tjerala ljude u sindikat i trošila Vaše i moje pare u neograničenim količinama, a sve kako bi kupila povjerenje radnika Dječjeg vrtića…“, „Fascinantna je doza bahatluka kod osobe koja nema zrnca srama i daje izjave o ustanovi , njenom ustroju, odnosima unutar vrtića plaćama radnika … a da u tom vrtiću nije provela niti mjesec dana, da nije odradila jedan sat na svom radnom mjestu, već s pozicije koja uopće nije njena prijeti radnicima, prijeti roditeljima djece, svaki čas mijenja mišljenje i obmanjuje ljude.“,

„Sve je obavijeno velom tajne, roditeljima se ništa ne govori, one čija bi se djeca sada trebala upisati a pitaju o uvjetima u kojima će njihova djeca biti smještena, ta gospođa prijeti da će ako ne pristanu na njihove uvjete, biti brisani sa liste čekanja za iduću godinu.“,

dakle, pred drugima za privatnu tužiteljicu iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi časti i ugledu, a djelo je počinjeno putem računalnog sustava i mreže,

II. pa je time, počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – opisano člankom 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, kažnjivo po članku 149. stavak 2. Kaznenog zakona,

III. te se, temeljem članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona,

o s u đ u j e

novčanom kaznom od 40 (četrdeset) dnevnih iznosa,

koji dnevni iznos je 50,03 €, odnosno

novčanom kaznom u iznosu od =2.001,20 €.

IV. Temeljem članka 56. Kaznenog zakona, okrivljenom ĐŽ, izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se novčana kazna neće izvršiti ako okrivljenik, u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

V. U slučaju opoziva uvjetne osude okrivljenik ĐŽ dužan je, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude platiti novčanu kaznu izrečenu ovom presudom.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakon o kaznenom postupku okrivljenik ĐŽ dužan je podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakon o kaznenom postupku u iznosu od 83,20 €, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, nužne izdatke privatne tužiteljice ĐŽA te nužne izdatke i nagradu opunomoćenika privatne tužiteljice, KŽ, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Juršetić i partneri d.o.o. Zagreb, o kojoj visini troškova odlučit će se posebnim rješenjem, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakon o kaznenom postupku, paušal u iznosu od 200,00 €.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica ĐŽA, po opunomoćeniku iz Odvjetničkog društva Juršetić i partneri d.o.o. iz Zagreba, podnijela je Privatnu tužbu od 8. siječnja 2025. protiv okrivljenog ĐŽ radi kaznenog djela iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona.

2. Dopisom od 10. siječnja 2025. (list 24-26) okrivljeni ĐŽ obaviješten je o kaznenom djelu za koje se Privatnom tužbom od 8. siječnja 2025. tereti i upoznat je sa temeljnim pravima okrivljenika iz Zakona o kaznenom postupku.

3. Ročište za prethodno razjašnjenje stvari i rasprava održani su i završeni 5. svibnja 2026. , s time da se okrivljenik ĐŽ na početku rasprave očitovao da se ne osjeća krivim, a u dokaznom postupku Sud je pročitao iskaz privatne tužiteljice ĐŽA (list 36-39), svjedokinje VŽ (list 50-52), svjedokinje CŽ (list 186-188), svjedokinje HŽ (list 188-190), svjedokinje SŽ (list 191-193), svjedokinje IŽ (list 193-196), svjedokinje KŽA (list 216-219), svjedokinje NŽ (list 219-222), svjedokinje VŽA (list 227-229), svjedokinje OŽ (list 229-231), svjedokinje MŽ (list 231-234), svjedoka ŽŽ (list 238-240), preslik Rješenja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 12. prosinca 2024., dopis Ministarstva od 16. prosinca 2024. (list 55-68), Očitovanje HŽ od 28. veljače 2025., dopis Udruge Sidro od 3. veljače 2025. (list 69-72), dopisi Dječjeg vrtića Križevci od 27. siječnja 2025. upućen HŽ i ĆŽ (list 73-76), dopisi Republičkog sindikata radnika, Zagreb, broj 514/2025 i broj 521/2025, oba od 20. veljače 2025. (list 77-79), preslik obrasca Izjave zaposlenika Dječjeg vrtića Križevci od 2. prosinca 2024. (list 80), podnesak branitelja okrivljenika ĐŽ od 3. prosinca 2025., s prilozima (list 82-137 i list 155-185), preslik Rješenja Ministarstva znanosti obrazovanja i mladih od 24. listopada 2025. (list 138-154), Potvrde o nekažnjavanju za privatnu tužiteljicu ĐŽA (list 200-202), Odluka Republičkog sindikata radnika od 11. studenog 2024., broj 2208/2024 (list 203), te vrši pregled preslika javne tiskovine Prigorski.hr (list 242-248), a zatim su, čitanjem i pregledavanjem, izvedeni materijalni dokazi, i to priloženih uz Privatnu tužbu od 8. siječnja 2025., i to: preslik objava ĐŽ (list 6 -12), Zapisnik javnog bilježnika Joze Rotima od 8. siječnja 2025., s prilogom preslika objava okrivljenika ĐŽ (list 13-22). Na kraju dokaznog postupka, pristajući odgovarati na pitanja Suda i branitelja, obranu je iznio okrivljenik ĐŽ (list 251-253).

3.1. Privatna tužiteljica ĐŽA u iskazu iznosi da je prethodno radila u Dječjem vrtiću u Dugom Selu, a kada je objavljen natječaj, javila se i zasnovala ugovor o radu sa Dječjim vrtićem u Križevcima. Dana 18. listopada 2024. imenovana je zamjenikom ravnateljice dječjeg vrtića, s time da je 31. prosinca 2024. imenovana za vršitelja dužnosti ravnatelja ovog Vrtića. Nakon toga, negdje u mjesecu siječnju 2025., imenovana je za ravnatelja ovog dječjeg vrtića i, u periodu između 7. studenog i 15. studenog 2024., bila je izložena medijskom nasilju okrivljenog ĐŽ. Između ostaloga, napisano je da je instalirana, da je postavljena od strane vatrogasca, a dana 7. studenoga 2024. pročitala je okrivljenikovu objavu na Facebooku obzirom da je ĐŽ u ovoj društvenoj mreži, gdje je i ona bila nazočna, bio je evidentiran kao "prijatelj". Naime, od ranije je pratila objave sada okrivljenog putem ove društvene mreže, da bi 7. studenog, a potom i 15. studenog 2024., pročitala njegove objave i u tom intervalu, odnosno između 7. i 15. studenoga 2024. na e -mail adresu koja je, u međuvremenu, njoj otvorena kada je imenovana za v.d. ravnatelja, iz Republičkog sindikata radnika i odgojitelja, sindikata u kojem je okrivljenik čelnik, pristizali u e- mailovi koji su za nju predstavljali psihičko maltretiranje. Što se tiče dijela objave koja je u unesena u Privatnu tužbu nije točno da je prijetila radnicima, niti da je davala lažna obećanja, nije djelatnike tjerala da se učlane u sindikat, niti sam trošila u neograničenim količinama sredstva. Nije istina što joj se stavlja, odnosno predbacuje u drugom dijelu objave jer je povodom otvaranja dodatne odgojne skupine prethodno obavljen razgovor s roditeljima. U pogledu liste čekanja pozvani su svi roditelji na razgovor tako da je s njima postojala komunikacija. Povodom roditelja koji su bili potpisnici peticije i s njima je obavila razgovor. Istina je da je u tom periodu okrivljenik, kao predsjednik spomenutog sindikata, tražio da se održi zajednički sastanak koji nije održan jer se nije uspjelo dogovoriti vrijeme njegova održavanja.

3.2. Na upit da li znade razlog za ovakvo postupanje, odnosno objave okrivljenika, privatna tužiteljica iznosi da je okrivljenik kandidat na predstojećim lokalnim izborima za gradonačelnika Križevaca i da bi to bio razlog ovakvog njegovog postupanja obzirom da je i za druga događanja u gradu imao sudjelovanje. Smatra da nije u pitanju ona osobno u svezi predmetnih objava. Nakon ovih objava svi su ih imali prilike komentirati, i zaposlenici dječjeg vrtića i roditelji, zapravo iako ona nije poznata od ranije u Križevcima, od njezina ulaska kao zaposlenika vrtića stvorio se napad na nju. Osnivač je pod početka bio upoznat sa peticijama roditelja i sa objavama okrivljenika obzirom da su bili kontinuirano u komunikaciji, na osnovu koje je zaključeno da je potrebno krenuti u sudski proces. Ima obitelj u kojoj je i dvoje djece, a jedno od njih pohađa predmetni vrtić tako da su svi oni znali za ove objave . Naprosto nije joj bilo ugodno jer svakim danom dolaskom na posao prvo pregledala e-mailove, a dok sam išla gradom istina je da su je neki gledali sa mržnjom jer je nešto objavljeno putem facebooka. U isto vrijeme još dva portala pisala su o njoj i dječjem vrtiću, a da niti jednom nisu postavili upit vrtiću ili njoj u svezi vrtića. Što se tiče svega što se dogodilo to je imalo odjek jer Križevci nisu veliko mjesto, pa su svi upoznati sa objavama i drugim događanjima. Sve je to pojačano i sada kampanjom vezanom za izbore. Istina je da je dolazila na posao pod stresom vezano za moguće objave, sve me to pogodilo i u početku je plakala. Željela je raditi svoj posao i da nema nikakve veze, niti je imala sa politikom. U svome radu u vrtiću u Križevcima poštivala je zakone i održavala komunikaciju i kontakt sa kolegicama na poslu i roditeljima djece koja pohađaju vrtić. U vremenu nakon postavljana za v.d. ravnateljice vrtića okrivljenik, kao čelnik sindikata, nije postavljao pitanje problematike plaća, odnosno izjednačavanje plaća djelatnika u vrtiću i škola. To je bila tema ranijeg odnosa bivše ravnateljice i okrivljenog, kao čelnika sindikata. U periodu mjeseca studenog, pa na ovamo, nije imala nikakvu službenu prepisku, dopis, e-mail u kojem bi se sindikat obraćao njoj u svezi problematike izjednačavanja plaća. Javila se na natječaj kada je bila zaposlena kao odgojiteljica u Dječjem vrtiću u Križevcima, a onda je Upravno vijeće u kratkom je roku postavilo za zamjenicu ravnateljice jer je aktualna ravnateljica već bila na porodiljnom dopustu, a čelnika vrtića nije bilo. Dobivala je svojedobno u to vrijeme od sindikata e- mailove gdje je ukazivano na prava radnika. Kada se konkretno pitalo za neki spor, bila je na položaju kada je proizašla sumnja da jedna odgojiteljica zlostavljala djecu i to je proslijedila nadležnim tijelima. Istina je da je u vrijeme dok je obnašala dužnost v.d. ravnateljice proveden inspekcijski nadzor u kojem je konstatirano postojanje nepravilnosti. Otišla je osnivaču, odnosno gradonačelniku Grada Križevaca kojem je prenijela prijedlog da se izvrši isplata razlike plaća djelatnicima vrtića za period 01. 03. 2024. do 01. 06. 2024., koje povećanje plaće bilo je vezano za Uredbu Vlade RH. Obećano joj je da će biti izvršena isplata, te su kod osnivača pozvani djelatnici vrtića od kojih je traženo da potpišu izjavu o primitku razlike, ali da neće sudskim putem tražiti isplatu razlike tih plaća. Dio djelatnika vrtića, i to tehničko osoblje, na taj sastanak s osnivačem se javilo i potpisao izjave, a dio zaposlenika, koliko zna, na inicijativu sindikata čiji je čelnik okrivljenik, na sastanak se nije odazvao, a onda njima nije izvršena isplata spomenute razlike plaća. Među osobama kojima je isplaćena razlika plaće, ali i onima kojima nije isplaćeno bilo je članova sindikata. Znade da je 20 zaposlenika vrtića uskraćena je isplata razlike plaće, pa su oni pokrenuli sudski postupak. U međuvremenu, od siječnja 2025. kako su pristizale pojedinačne tužbe, tako se vršila isplata razlika plaće. Koliko je sjeća ta izjava je glasila kako djelatnik prima određeni iznos novca i da, po čl. 51. Zakona o predškolskom odgoju, neće pokretati sudski spor, odnosno podnositi tužbu. Od početka ni je osporavala isplatu svim radnicima razlike plaće, no zašto i ovim djelatnicima koji nisu potpisali izjavu nije isplaćena isplata kada i drugima, ne zna razlog. To je bilo do osnivača. Ne zna što su objavljivali portali u svezi dječjeg vrtića i imenovanja njegova ravnatelja prije nego je zaposlena u Dječjem vrtiću u Križevcima. Od svojih kolegica znala je da je bio raspisan natječaj za primanje 8 odgojiteljica prije nego se javila na natječaj jer su rekle da idu na razgovor povodom tog natječaja na koji se ona nije javila. U to vrijeme radila je u Dječjem vrtiću u Dugom Selu.

3.3. Okrivljenik ĐŽ u obrani iznosi da je predsjednik sindikata koji ima svoje članove u Dječjem vrtiću Križevci. Uz to je lokalni političar i već je u nekoliko mandata gradski vijećnik u Gradskom vijeću Grada Križevaca. U ovom vremenu u kojem mu se stavlja na teret kazneno djelo zbog kojeg je danas ovdje bio je od strane članova Sindikata radnika, službenika u Gradu Križevcima i dijela roditelja obavještavan o načinu rada i postupanja privatne tužiteljice. Isto tako upoznat je sa nalazom prosvjedne inspekcije koju su dostavili i u spis predmeta. Temeljnu objavu koju je objavio na svom facebook profilu temeljio je na informacijama koje su mu bile dostupne putem lokalnih portala, informacija koje je dobio od gore navedenih osoba, radnika itd., a objavu je objavio isključivo radi zaštite radnika Dječjeg vrtića Križevci, članova Republičkog sindikata radnika, što je u krajnjoj liniji, uz pregovore za kolektivni ugovor, glavna djelatnost sindikata. Posebno je bilo zabrinjavajuće saznanje da se u dječjem vrtiću svjesno, zbog političkih igara, žele pretrpati vrtićke skupine. U njih je stavljan prekobrojan broj djece, a za čiji odgoj postupanje u krajnjoj liniji zdravlje su odgovorne članice sindikata, čiji je predsjednik. Ukoliko se bilo što dogodi u odgojnoj skupini za sve posljedice odgovoran je radnik čija je skupina. Vodio se isključivo svojom zadaćom sindikata koji je potpisnik kolektivnog ugovora i koji djeluje u Dječjem vrtiću Križevci. O toj temi i svim navodima koje je naveo u svojoj facebook objavi pisalo se po medijima prije toga, a isto tako nastavilo se pisati i poslije toga o događanjima, koji dokazi su priloženi u spis predmeta. Poznat mu je način na koji je privatna tužiteljica postala najprije v.d. ravnateljica zamjenica, pa v.d. ravnateljica Dječjeg vrtića Križevci i u toj proceduri imenovanja nisu ispoštovani zakonski propisi, što je, u krajnjoj liniji, potvrđeno nalazom prosvjedne inspekcije koja je poništila sva zapošljavanja, pa tako i zapošljavanje ĐŽA. Isto tako poznato mu je da su sve radnice iz Odgojnoj vijeća Dječjeg vrtića Križevci odbile prijedloge predsjednika Upravnog vijeća, rođaka privatne tužiteljice, da preuzmu funkciju zamjenice ravnateljice i provode postupak da tako kaže, nekontroliranog upisa djece u odgojnu skupinu. Ovom sindikalnom akcijom, koju su proveli uspjeli su prisiliti osnivača, Grad Križevce, da se ne ide direktno u drastično povećanje broja djece u odgojnih skupinama , već se krenulo u preuređenje dijela prostora unutar vrtića gdje su se stvorili uvjeti za smještaj još dvije odgojne skupine. Isto tako poznata su mu pravila i zakonski okviri za upis djece u vrtiće kada dolazi do formiranja novih odgojnih skupina gdje se , po pravilniku, Statutu i zakonu trebao raspisati novi natječaj za upis djece u te odgojne skupine, a ne odgojne skupine popunjavati sa djecom koja su po prethodnom upisu u prethodnom natječaju i bodovanju bila na listi čekanja. Isto tako njegovi članovi obavještavali su ga o neprofesionalnom postupanju ravnateljice prema nekima od njih. Uz sve te informacije i događanja koja su se svakodnevno odvijala i uzrokovala veliko nezadovoljstvo, kako zaposlenika Dječjeg vrtića, tako i velikog dijela građana Križevaca, kao nekakva odgovorna osoba sindikata i čovjek koji je bio član Gradskog vijeća i političar, smatrao je svojom obavezom da učini nešto da se takve stvari, barem, poprave ili da se spriječe. Kao predstavnik sindikata i sindikat u svakoj su poziciji puno slabija strana od druge strane koju predstavljaju osnivači i poslodavci. Nema ju sredstava kojima bi uspjeli spriječiti nezakonita postupanja već je to jedino moguće putem prijava inspekcijama ili u sudskim procesima, koji uz to što su financijsko opterećenje za sindikat, većinom su dugotrajni i po presudama se gubi svrha zbog čega su se procesi dešavali. Smatra da svojim objavama nije povrijedio nikakav zakon jer je i sam osobno bio izložen razno-raznim natpisima, vrijeđanjima i podmetanjima putem lokalnih medija, ali smatra da je to sastavni dio posla i funkcije koju obavlja, pa jednostavno na takve stvari nije reagirao. Može reći da se i dalje ne osjeća kriv da je počinio bilo koje kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3.4. Na postavljena pitanja okrivljenik odgovora da je kao gradski vijećnik Grada Križevaca na sjednicama Gradskog vijeća upozoravao je na "problematiku" Dječjeg vrtića Križevci tijekom aktualnog sata, a na njegov prijedlog održana je i tematska sjednica Gradskog vijeća nakon koje ništa se nije promijenilo. Privatna tužiteljica bila je puki izvršitelj dobivenih naloga. Njegove objave na facebooku povodom kruga ljudi koji ga poznaju znali su da sve objavljeno čini u ime Sindikata radnika, odnosno svojih članova. Objavama mu nije bio cilj naštetiti ugledu privatne tužiteljice. Nije imao razloga, iz onoga što je doznao od članova sindikata, sumnjati i istinitost onoga što su mi članovi izvijestili.

4. Na osnovu obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, koje dokaze Sud je cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je činjenično stanje na osnovu kojega odlučeno je kao u izreci presude.

4.1. Nije sporno u ovome postupku da je okrivljenik ĐŽ na facebooku 7. studenog i 15. studenog 2024. iznio više objava, a dijelovi tih objava Privatnom tužbom Valentine ĐŽA Đopar od 8. siječnja 2025. (nadalje: Privatna tužba) stavljani su mu na teret u kvalifikaciji kaznenog djela klevete.

4.2. Nije sporno ni to da je povodom ovih objava okrivljenika na facebooku Privatna tužba pravodobno podnesena jer je e-komunikacijom zaprimljena u Općinski sud u Bjelovaru (nadalje: Sud) 8. siječnja 2026., koja činjenica nesporno proizlazi iz pisanog izvješća e-komunikacije branitelja okrivljenika i Suda (list 1), s time da tijekom postupka pravodobnost Privatne tužbe nije osporavana.

4.3. Nije sporna ni činjenica da se dijelovi objava na facebooku obuhvaćenih Privatnom tužbom odnose upravo na privatnu tužiteljicu obzirom na višekratno spominjanje njezina imena u ostalim dijelovima objava izostavljenih iz Privatne tužbe. Da se dijelovi objava iz Privatne tužbe odnose na privatnu tužiteljicu, osim toga, tijekom postupka okrivljenik ni na koji način nije doveo u pitanje ili osporio.

4.4. Okrivljenik poriče počinjenje terećena kaznena djela, koju obranu Sud , povodom izvedenih dokaza i cjelokupnog utvrđenog činjeničnog stanja, nije utvrdio osnovanom.

4.5. Iako okrivljenik tvrdi kako je poznato da je lokalni političar, u nekoliko mandata vijećnik u Gradskom vijeću Grada Križevaca i čelnik Republičkog sindikata radnika (nadalje: Sindikat) i krug ljudi koji ga poznaju znali su da je sve objavljeno u ime Sindikata, odnosno njegovih članova, međutim, to ne proizlazi iz objava okrivljenika. Ništa u tim objavama ne ukazuje da okrivljenik nastupa u ime Sindikata na čijem je čelu ili kao član Gradskog vijeća Grada Križevaca već je, očigledno i logično, da okrivljenik nastupa osobno, kao građanin ĐŽ. To što određeni broj osoba poznaju okrivljenika i znadu na kojem je položaju i koju dužnost obnaša ne znači da širem krugu ljudi, svim ostalima kojima su objave bile dostupne, to mora biti poznato, već je nužno da to iz samih objava, na određeni način, bude razvidno. Najbolji primjer glede prethodnog stajališta Suda proizlazi iz ovog spisa, odnosno kada se objave okrivljenika usporede sa dopisima Sindikata od 20. veljače i 23. veljače 2025. (list 77,78 i list 79), potpisanih njegovim čelnikom, sada okrivljenikom, svojedobno upućenih ravnateljici Vrtića.

5. Tijekom postupka Sud nije odbio izvođenje dokaza predloženih po okrivljeniku ili njegovu branitelju omogućujući neometano i potpuno dokazivanje istinitosti objavama iznesenih tvrdnja. Ti dokazni prijedlozi odnosili su se na ispitivanje svjedoka HŽ (list 213), SŽ (list 214), IŽ (list 215), KŽA (list 225), OŽ (list 236), MŽ (list 237), ŽŽ (list 238) i čitanje priloženih materijalnih dokaza, s time da novinske i iz drugih medija u spis priložene preslike, dijelova ili cjelokupnih, članaka ili objava, bez izvođenja dokaza u svezi sadržaja objavljenih članaka ili objava, Sud nije držao dokazom u ovom postupku odlučnih činjenica (list 82-185).

5.1. Svjedokinja HŽ tvrdi da je kontrolu njezina rada ravnateljica vršila neprimjereno i na neugodan način upadanjem u grupu, a onda i podmetanjem upozorenja na kojem je bio krivi datum, s time da je upozorenje pred otkaz sa ispravljenim datumom odbila primiti dok su djeca spavala, što ju je uznemirilo. Nadodaje da što se tiče noćnog izlaska, istina je da se radilo o danu bolovanja i nije bio noćni izlazak već je, između 3 i 4 sata u noći, samo došla po svoje dijete u ugostiteljski objekat u Križevcima, a to je mogla jer nije bila bolesna zaraznom bolešću. Svaku je aktivnost privatne tužiteljica osjećala kao da treba biti izbrisana iz kolektiva. Što se tiče sastanka radi plaća, poziv je uputio Grad.

5.2. Svjedokinja SŽ iznosi da je načula o sukobu privatne tužiteljice zbog njezina neprimjerena ponašanja i zaposlenica, s time da je prema njoj bila korektna i nikada joj nije prijetila. Dok je obnašala dužnost ravnateljice ulazila je u skupine i davala kraće primjedbe odgojiteljici i nikada nije šutjela, s time da se očitovanje na rad odgojitelja ne daje tijekom obnašanja dužnosti u skupini. U vrijeme dok je bila ravnateljica imenovana je povjerenikom sindikata na čijem je čelu okrivljenik.

5.3. Svjedokinja IŽ iznosi da su joj sukobi bivše ravnateljice, sada privatne tužiteljice, sa zaposlenicima poznati jer je ona vršila uvid u rad na način da ih je ometala u radu. U njenom slučaju prijetila joj je jer je njezina sestra bila protivnik da se primi prekobrojni broj djece i da (sestri) prenosi podatke o vrtiću. Zaposlenice su zvane u ured ravnateljice radi potpisa izjave o plaći, s time da jedna koja je rekla da je izjavu potpisala, njezina potpisana izjava bila je drugačija od one objavljene po okrivljenom.

5.4. Svjedokinja KŽA navodi da se roditelji nisu slagali da se u vrtiću „djeci oduzme“ dvorana u koju su namjeravali smjestiti dio djece, a potpisi na peticiju prikupljani su ispred vrtića. Koliko joj je poznato smještaj odgojne skupine u dvoranu odnosilo se na primanje neupisane djece, čemu se ranija ravnateljica protivila. Poznato joj je da je privatna tužiteljica telefonom pozivala roditelje radi upisa i da je tom prilikom govorila ako sad djecu ne upišu, da se brišu sa liste čekanja. Jedna majka, koja je bila na listi čekanja, poslala joj je SMS poruku da ju je zvala ravnateljica radi upisa, ali da je upis odbila jer nije bilo poznato tko će biti odgojitelj i da u to vrijeme dvorana još nije bila uređena, niti je bilo poznato koliko će d jece biti u toj odgojnoj skupini. Nema saznanja kojeg roditelja ravnateljica je zvala a da njihovo dijete nije bilo na listi čekanja.

5.5. Svjedokinja OŽ iznosi da je, nakon natječaja u rujnu 2024., u studenom iste godine, iako je Grad tražio 80, primljeno još 30 do 36 djece. Odgojna skupina u dvorani brojila 20 djece, od ovih naknadno primljenih. Ravnateljica joj nikada nije prijetila, niti ima saznanja da je prijetila kome od zaposlenika ili roditelja djece. Suradnju s njom može ocijeniti dobrom i nije imala nikakvih problema.

5.6. Svjedokinja MŽ navodi kako joj je poznato da se, pored donesenog Plana upisa, tražilo iz Grada Križevaca da se primi, možda, i više od 80 djece, za planirani prostor u bivšoj vojarni. Nakon toga, došlo je do uređenja sportske dvorane u Vrtiću i u tu odgojnu skupinu, koliko joj je poznato, upisano je 24 djece. Ravnateljica je prema njoj bila u redu, ali je od jedne kolegice saznala da je ravnateljica bila u njezinoj odgojnoj skupini kada ju je ispitivala što joj je otežavalo rad. Zaposlenica HŽ prenijela joj je da je bila na bolovanju kada je navodno došla u ugostiteljski objekta po svoje dijete u kojem već je bila ravnateljica sa nekim drugim zaposlenicima Vrtića koji su, također, bili na bolovanju, i da je zbog toga dobila opomenu. Ravnateljica nije prijetila njoj ili roditeljima, niti je tražila da uđe ili izađe iz sindikata. Nakon imenovanja ravnateljice uočila je povećana ulaganja u oprema i objekat Vrtića.

5.7. Svjedok ŽŽ iznosi da je pročelnik Upravnog odjela za odgoj, obrazovanje, kulturu, sport i socijalnu skrb, nacionalne manjine i turizam Grada Križevaca. Sa imenovanjem je upoznat detaljnije nakon objave imenovanja u medijima jer ima osjećaj da je bio odsječen u odnosu na ove podatke ili ih je dobivao na kapaljku. Zamjenik ravnatelja imenuje se iz reda zaposlenika, ali nema saznanja da li je imenovanje ĐŽA bilo u skladu sa zakonom. Sredstva za rad Vrtića odobravaju se u proračunu, a u Odjelu za financije Grada Križevaca određuje se limit za pojedinu ustanovu korisnika proračuna. Popunjena tablica sa limitima sredstava vraća se u Odjel za financije, a gradsko vijeće odobrava proračunom sredstva, po potrebi i rebalansom proračuna. Financiranje se vrši putem riznice i to tako da račune odobrava čelnik pojedina korisnika proračuna, zatim pročelnici gradskih ureda iz čije su nadležnosti pojedine ustanove te na kraju gradonačelnik potpisom odobrava plaćanje tog računa. Prisjeća se da je bio u Vrtiću kada je od ravnateljice upoznat o dodatnim ulaganjima za WC, uređenje dvorane za odgojnu skupinu i za zapošljavanje novih radnika. Ravnateljica mu je rekla da su za to osigurana sredstva. Iz kontakata u Vrtiću i onoga što mu je rečeno pretpostavio je da je o svemu upoznat gradonačelnik, s time da je moguće da je kanal komunikacije bio neposredno između ravnatelja vrtića i gradonačelnika. Račune koji su došli do njega o spomenutim ulaganjima nije provjeravao, ali ih je ovjeravao i, koliko se sjeća, niti na ijedan nije uskratio potpis, osim u slučaju nedostatne forme tražeći da se izvrši izmjena ili nadopuna. Koliko se sjeća, nije imao primjedbu na proračun Vrtića za 2024. Istina je da je Vrtić, koliko se sjeća, svojedobno dobio suglasnost za dodatnu skupinu i koja odluka govorila je o njezinom privremenom važenju.

6. Glede objava okrivljenik ĐŽ tijekom postupka nije precizirao što smatra pod pojmom - instalirana, niti je u najširem smislu te riječi, kada tvrdi da je privatna tužiteljica instalirana na mjesto zamjenice ravnateljice to objasnio jer, samo po seb i, to ne proizlazi iz postupka natječaja kojim je ĐŽA postala zaposlenica Dječjeg vrtića u Križevcima (nadalje: Vrtić) i imenovan ja na mjesto zamjenice ravnateljice Vrtića, s time da je povodom inspekcijskog nadzora, Rješenjem Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 12. prosinca 2024, Klasa: UP/I-600- 04/24-01/00115 (list 55-67), naređeno je da se postupak imenovanja provede u skladu sa Statutom Vrtića.

6.1. U ostatku ove objave okrivljenik tvrdi da je privatna tužiteljica na spomenuto radno mjesto instalirana sa ciljem da prijeti radnicima, tjeraj ih u sindikat, daje lažna obećanja i troši pare u neograničenim količinama da kupi povjerenje radnika Vrtića – koje tvrdnje niti ijedna od svih ispitanih svjedokinja nisu potvrdile, niti je okrivljenik obranom dokazao.

6.2. Svjedokinja SŽ iznosi samo da je načula o sukobu privatne tužiteljice i zaposlenica, dok svjedokinja IŽ tvrdi da su sukobi bivše ravnateljice, sada privatne tužiteljice, sa zaposlenicima poznati i da je ravnateljica njoj prijetila jer da je informacije o vrtiću davala svojoj sestri. Međutim, iz iskaza ovih svjedokinja ne proizlazi vrijeme, mjesto i način na koji su prijetnje realizirane, niti zaposlenici koji su prijetnjama privatne tužiteljice, kao ravnateljice bili izloženi, na koji bi način ove tvrdnje bile konkretizirane i izvođenjem dokaza mogle bile provjerene i utvrđene dokazanim. Ovako, radi se o uopćenim i neprovjerljivim dijelovima iskaza navedenih svjedokinja.

6.3. Glede tvrdnje o trošenju para u neograničenim količinama da se kupi povjerenje radnika Vrtića, prema iskazu ŽŽ, pročelnika Upravnog odjela za odgoj, obrazovanje, kulturu, sport i socijalnu skrb, nacionalne manjine i turizam Grada Križevaca, on je kao ovlašteni čelnik nadležnog upravnog tijela Grada Križevaca, obzirom da je financiranje korisnika proračuna Grada Križevaca bilo putem riznice Grada Križevaca, primao i ovjeravao račune Vrtića, koji svi računi bili su prihvaćeni jer nije utvrđeno da se koji odnosio na trošak izvan proračunom predviđene namjene i opsega sredstava predviđenih za Vrtić. Osim toga, niti svjedoci niti okrivljenik ne iznose činjenice koje bi potvrđivale kupovanje povjerenja radnika Vrtića trošenjem para u neograničenim količinama.

6.4. Nadalje, tvrdi okrivljenik da privatna tužiteljica u Vrtiću nije provela niti mjesec dana, što u trenutku njezina imenovanja za zamjenicu ravnateljice Vrtića odgovara istini, gubeći iz vida da se radi o osobi koja je prethodno bila zaposlena Dječjem vrtiću u Dugom Selu, tako da se ne radi o osobi bez radnog iskustva u području predškolskog odgoja. Međutim, očito namjerno, uz ostale tvrdnje iz objava na facebooku, kreirane su negativne i netočne činjenice o privatnoj tužiteljici, njenom radnom iskustvu i, ujedno posljedično, to onda i nesposobnosti da obnaša dužnost na koju je imenovana kod svih osoba kojima o privatnoj tužiteljici podaci nisu uopće ili nisu bili dovoljno poznati.

6.5. Okrivljenik u objavama nastavlja tvrditi da je privatna tužiteljica sve obavila velom tajne, da roditeljima ništa ne govori čija bi djeca trebala se upisati, a pitaju o uvjetima u kojima će djeca biti smještena, da prijeti ako ne pristanu na uvjete da će biti brisani sa liste čekanja za iduću godinu, s time da niti ove tvrdnje okrivljenika nisu potvrdile tijekom postupka ispitane svjedokinje. Osim toga, svjedokinje OŽ i MŽ potvrđuju činjenicu naknadnog upisa u Vrtić oko 30 djece što je očiti dokaz, jer drugi argument Sudu nije ponuđen, da su roditelji bili obaviješteni o upisu i neki od njih realizirali ga, s time da o tom naknadnom upisu vjerno svjedoči KŽA kada kaže da je privatna tužiteljica telefonom pozivala roditelje radi upisa i da je tom prilikom govorila ako sad djecu ne upišu, da se brišu sa liste čekanja, što Sud uzima dokazom da po provedenom upisu ostala je rang lista neupisane djece. Valja primijetiti i dio iskaza navedene svjedokinje kada iznosi da joj je jedna majka, koja je bila na listi čekanja, poslala SMS poruku da ju je zvala ravnateljica radi upisa, ali da je upis odbila jer nije bilo poznato tko će biti odgojitelj, da u to vrijeme dvorana još nije bila uređena, niti je bilo poznato koliko će djece biti u toj odgojnoj skupini. O naknadnom upisu, nadodaje svjedokinja KŽA, ona nema saznanja da je ravnateljica zvala roditelja a da njihovo dijete nije bilo na listi čekanja.

6.6. Valja konstatirati i to da su neki roditelji, prema iskazu svjedokinje KŽA, ispred Vrtića prikupljali potpise na peticiju tako da tvrdnja da roditelji nisu ništa znali o otvaranju nove odgojne skupine i prostoru za njihov smještaj ni malo se ne drži vjerojatnim jer prikupljanje potpisa na peticiju ispred Vrtića teško da bi bilo poduzeto da roditelji o Vrtiću ništa nisu znali.

6.7. Zajedničko za iskaze svih u ovome postupku ispitanih svjedokinja sadržano je u tome da ne potvrđuju da je privatna tužiteljica zaposlenice Vrtića prisiljavala da se učlane ili izađu iz članstva sindikata, iako su u preko svojih članova, zaposlenica Vrtića, u Vrtiću djelovala dva sindikata, a SŽ, prema vlastitu priznanju, kada je svojedobno bila ravnateljica Vrtića, bila je i povjerenik sindikata na čijem je čelu okrivljenik ĐŽ.

6.8. Dolazak privatne tužiteljice tijekom obnašanja dužnosti ravnateljice u pojedinu odgojnu skupinu, uključivo i u onu koja je bila povjerena zaposlenici tijekom probnog roka, a to je bila HŽ, nije ništa neočekivano i nedopušteno, ali ni ometajuće za rad u odgojnoj skupini, što jasno iznosi svjedokinja SŽ, jer je kao ravnateljica, dolazila u odgojne skupine i davala kraće primjedbe odgojiteljicama i, kako to ona doslovce i slikovito opisuje, nikada nije šutjela. Međutim, iskaz svjedokinje HŽ Sud je ocijenio subjektivnim i pristranim prikazom osobe i rada privatne tužiteljice, prema kojoj ona nema naklonost obzirom da joj je privatna tužiteljica, kao ravnateljica, izrekla opomenu zbog dolaska, unatoč bolovanju, u noćnim satima u ugostiteljski objekat, a prema spomenutom Rješenju Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih od 12. prosinca 2024, u Vrtiću joj je zabranjen rad.

6.9. Svjedokinje, VŽ, CŽ i NŽ, ispitane na prijedlog privatne tužiteljice, negirale su prijeteće ili neko drugo neprimjereno ponašanje privatne tužiteljice, među kojim iskazima ističe se iskaz NŽ, pročelnice u Gradskom uredu za opće i pravne poslove Grada Križevaca, koja je dala detaljan prikaz tijeka događaja u pogledu isplate razlike plaća zaposlenicama Vrtića i u tome njezin i angažman drugih dužnosnika tijela uprave Grada Križevaca.

6.10. U pogledu objava okrivljenika, zaključno, treba konstatira da demokratsko društvo koje se izgrađuje u Hrvatskoj podrazumijeva slobodu misli i izjašnjavanja, a time i mogućnost da se pojedinac, građanin, izjasni se o javnim institucijama i osobama koje obnašaju javne dužnosti. U takvom ambijentu Sud podrazumijeva dopuštenim kritički osvrt, u ovome slučaju, o poslovanju Vrtića i radu njegovih zaposlenika i ravnatelja. Ukoliko se analiziraju, u cjelini gledano, objave okrivljenika iz dostavljenih priloga Privatne tužbe, može se zaključiti o okrivljenikovu, osim o ravnateljici Vrtića, sada privatnoj tužiteljici, interesu i obuhvatu više osoba, ali i njegovu, izuzetno negativnim i grubo obilježenim tvrdnjama u tim objavama. Međutim, osim načelnog prava na izjašnjavanje, objavama iz Privatne tužbe nedostaju mjesta, vremena, događaji i osobe kojima bi se podupirale iznesene tvrdnje, niti je to nije proizašlo iz dokaza izvedenih u ovome postupku. Zbog toga, kako je prethodno izloženo ovom presudom, u ovom se slučaju radi o nizu ničim dokazanih i neistinitih tvrdnja okrivljenika objavljenih na društvenoj mreži, objava koje svojim opsegom i neistinitim sadržajem škodile su časti i ugledu privatne tužiteljice.

6.11. Stoga, obzirom da u provedenom postupku izvedenim dokazima nije utvrđeno da su tvrdnje iz objava okrivljenika obuhvaćenih Privatnom tužbom istinite, proizlazi dokazanim okrivljenikovo iznošenje neistinitih činjeničnih tvrdnja putem društvene mreže, koje su objave naškodile časti i ugledu privatne tužiteljice, odnosno počinjenje kaznena djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona, za koje kazneno djelo izrekom presude okrivljenik ĐŽ utemeljeno je proglašen krivim.

7. Tijekom postupka Sud nije utvrdio postojanje činjenice koja bi dovodila u dvojbu okrivljenikovu ubrojivost, a brojnost objava i njihov sadržaj isključivo dovode do zaključka o okrivljenikovoj svijesti i namjeri njihova sastavljanja u objavljenom sadržaju ali svijesti i namjeri da ih sastavljene objavi putem društvene mreže znajući da će na taj način biti dostupne širem krugu ljudi, svakako uključujući osobe koje se objavama spominju, jedno i privatnu tužiteljicu.

7.1. Prilikom odmjeravanja kazne koja je za kazneno djelo iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona propisana novčanom kaznom do 500 dnevnih iznosa, cijenio je Sud stupanj odgovornosti okrivljenika, odnosno da je djelo počinio ubrojiv i namjerno te imovinske prilike u kojima živi. Postojanje olakotnih okolnosti nije utvrđeno, dok je otegotnim utvrđena količina neistinitih tvrdnja koje su objavljene putem društvene mreže i na taj način, po okrivljeniku sračunato i namjerno, postale dostupne velikom broju osoba. Slijedom navedenog, Sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu od 40 dnevnih iznosa, s time da za dnevni je iznos uzet prosječni dnevni dohodak od 50,03 €, sukladno utvrđenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. ožujka 2026., broj:

Su-IV-89/2026-3, koja se novčana kazna, brojem dnevnih iznosa i ukupnim novčanim iznosom drži primjernom i odgovarajućom sankcijom. Međutim, temeljem članka 56. Kaznenog zakona, okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda tako što se novčana kazna neće naplatiti ako okrivljenik, u roku provjeravanja od 2 godine po prav moćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Naime, Sud drži da će na okrivljenika i uvjetnom osudom izvršiti primjeren, odgovarajući i potreban utjecaj tako da si ubuduće, kako tijekom provjeravanja, ali i nakon tog vremena, poučen provedenim postupkom i ovom presudom, više ne dozvoliti počinjenje ovakva ili nekog drugog kaznena djela.

8. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08, obzirom da je okrivljenik ĐŽ proglašen krivim tako da je dužan, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08, u iznosu od 83,20 €, koji se iznos odnosi na priznate putne troškove svjedoka HŽ (list 213), SŽ (list 214), IŽ (list 215), KŽA (list 225), NŽ (list 226), OŽ (list 236), MŽ (list 237) i VŽ (list 81), svima u iznosu od po 10,40 €, nužne izdatke privatne tužiteljice te nužne izdatke i nagradu opunomoćenika privatne tužiteljice, o kojem trošku postupka odlučit će se posebnim rješenjem, te u navedenom roku okrivljenik je dužan podmiriti, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08, paušal u iznosu od 200,00 € koji je odmjeren cijeneći složenost i dužina ovog postupka te imovinske prilike okrivljenika prema podacima iz spisa predmeta.

Bjelovar, 8. svibnja 2026.

Sudac

Darko Kovač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.

Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka poštom preporučeno ili neposredno putem ovog Suda.