Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

[adresa]

C 14

Poslovni broj: Pn-96/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sutkinji toga suda Ivani Prosenečki Kamenjak, u parničnom predmetu tužiteljice CK, Majurec, Cesta 163, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Auto Moto Klub "Križevci", Zagrebačka 33, OIB:10604441351, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić, odvjetnicima u Križevcima, umješača Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačan, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 13. travnja 2026., u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Ivana Vuković, punomoćnika tuženika odvjetnice Sanele Kontin Miklin i zamjenika punomoćnika umješača AK, odvjetničkog vježbenika kod Mate Kačan, odvjetnika u Zagrebu, a koja presuda je objavljena 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Auto-moto Klub Križevci, Zagrebačka 33, OIB:10604441351 da tužiteljici CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske štete u pogledu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti isplati ukupan iznos od 2.589,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana".

II Nalaže se tužiteljici CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Auto-moto Klub Križevci, Zagrebačka 33, OIB:10604441351, naknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 2.375,00 eura (dvije tisuće tristo sedamdeset i pet eura) zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos troška tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da umješaču Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, naknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 2.687,50 eura (dvije tisuće šesto odamdeset sedam eura i pedeset centi) zajedno sa zateznim kamatama na navedeni iznos troška tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljica CK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova ovoga postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 24. veljače 2022. podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi kako se prije podnošenja tužbe, odnosno 15. rujna 2021. obratila tuženiku s prijedlogom za mirno rješenje spora, a tuženik joj na isti nije odgovorio. Dalje u tužbi tužiteljica ističe da je 6. travnja 2020. stradala u štetnom događaju i to kada je obavljala tehnički pregled na svom motornom vozilu. Dalje u tužbi tužiteljica ističe da je stradala na način da su ju zahvatila izlazna vrata stranice za tehnički pregled koja je u vlasništvu tuženika, a tom prilikom su ju vrata podigla u zrak, a nakon toga je tužiteljica pala na pod i ozlijedila se, a odgovornost za štetni događaj leži isključivo na zaposlenicima tuženika koji su postupali po stajalištu tužiteljice na način da su olako smatrali da njihovom radnjom neće doći do nikakvih štetnih posljedica, niti su se prethodno uvjerili u to da se nitko ne nalazi u blizini izlaznih vrata stanice za tehnički pregled te su ista vrata podignuta unatoč činjenici da se u blizini istih nalazila tužiteljica. U nastavku tužbe tužiteljica ističe da je pretrpjela povredu prava osobnosti u štetnom događaju od 6. travnja 2020., a sve zbog pretrpljenih ozljeda koje su joj nanesene od strane tuženika i koje su pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koju je tužiteljica dostavila uz tužbu. U tužbi tužiteljica ističe da je po štetnom događaju zatražila liječničku pomoć u Općoj bolnici Tomislav Bardek u Koprivnici i tada su joj dijagnosticirane ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Nadalje, tužiteljica ističe da je kod nje nakon primarne obrade došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja s ozljedama koje ja zadobila i to naročito u pogledu intenziviranja problema s desnim koljenom tako da je tužiteljica bila primorana zatražiti daljnju liječničku obradu te mišljenje specijalista u specijalnoj bolnici Arithera gdje joj je utvrđena dijagnoza tenosinovitisa, parcijalna lezija hvatiša PCL i prednjeg hvatišta med. Retinakula i hodromalacije patele III stupnja slijedom čega su tužiteljici predložene i određene daljnje terapije kineziterapije, elektrostimulacije mišića te aplikacije ACP-a. Zbog svega navedenoga tužiteljica tužbom na ime pretrpljenih fizičkih bolova tužbom potražuje za fizičke bolove jakog, srednje jakog i slabijeg intenziteta koje je zadobila tijekom samog ozljeđivanja i nakon toga naknadu u novčanom iznosu od 7.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha potražuje iznos od 5.500,00 kn, na ime troškova za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja tužiteljica u tužbi potražuje iznos od 1.000,00 kn, na ime troškova putovanja u Koprivnicu na liječniku obradu jednom tužiteljica potražuje iznos od 160,00 kn, a zbog potrebe liječenja u Zagrebu gdje je tužiteljica putovala na liječničku obradu, preglede i terapiju 24 puta, tužiteljica potražuje novčani iznos od 6.432,00 kn dok na ime troškova liječenja koja je sama snosila i to za magnetnu rezonanciju koljena od 8. prosinca 2020. godine potražuje iznos od 1.200,00 kn, terapiju ultrazvukom i kineziterapiju potražuje iznos od 1.300,00 kn, kineziterapiju, elektrostimulaciju mišića i terapiju ultrazvukom tužiteljica potražuje iznos od 1.020,00 kn i ACP aplikacije u iznosu od 1.500,00 kn za svaku aplikaciju ACP, odnosno za taj dio liječenja tužiteljica ukupno potražuje iznos od 9.020,00 kn. Slijedom svega navedenoga tužiteljica je zaključno predložila sudu da tuženiku naloži da tužiteljici s osnova imovinske neimovinske štete u pogledu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti isplati ukupan iznos od 29.112,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i da tuženika obveže da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u potpunosti odbacuje i pravni osnov i visinu traženog iznosa novčane naknade. Prvenstveno navodi da iz samog sadržaja tužbe nije razvidno po kojem bi se pravnom temelju tuženik mogao smatrati odgovornim za štetni događaj, čak i da je on zaista nastupio kako ga tužiteljica opisuje. Osporava se da je na dan 6. travnja 2020. tužiteljica „bila zahvaćena od strane izlaznih vrata stanice za tehnički pregled te je podignuta u zrak nakon čega je pala na pod i zadobila povrede“. Prema tuženikovom tumačenju, medicinska dokumentacija s hitnog pregleda jedino navodi mehanizam ozljede „pala preko vrata“, što, kako tvrdi, znači da je tužiteljica sama poskliznula ili posrnula na vratima, a ne da su je vrata podignula ili netko drugi bacio u zrak. Time se, po stajalištu tuženika, isključuje njegova odgovornost kao davatelja usluge tehničkog pregleda vozila ili eventualnog nepravilnog postupanja zaposlenika. Daljnjim pregledom medicinske dokumentacije tužiteljice tuženik ukazuje na to da su svi ostali nalazi, računi i mišljenja privatnih poliklinika – snimka desnog koljena od 10. studenoga 2020. (pri čemu radiolozi u anamnezi navode ozljedu na vježbanju), pregled Poliklinike Maja i Krešimir Čavka od 9. prosinca 2020. (ozljeda koljena na vježbanju), te povijest bolesti Specijalne bolnice Arithera od 8. prosinca 2020. (anamnestički opis ozljede 1. rujna 2020. na vježbanju) posve nevezani za događaj od 6. travnja 2020. i stoga se ne mogu smatrati štetom prouzročenom radnjama tuženika. Tuženik stoga ističe da su sve naknadne tegobe tužiteljice posljedica drugih događaja, posebno ozljede tijekom vježbanja, za koje tuženik ne snosi nikakvu odgovornost. U pogledu visine tražene naknade iz točke III. tužbe s osnova povrede prava osobnosti tuženik podsjeća na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj pravo na pravičnu novčanu naknadu ovisi o težini povrede i okolnostima slučaja. Budući da tužiteljica podnosi jedini hitni nalaz iz 6. travnja 2020. s preporukom mirovanja i analgetika, a nije dokazala kad i kako bi tretmani u privatnim poliklinikama bili nužni ili povezani s navodnim događajem, tuženik smatra da ne postoji valjana osnova za isplatu bilo kakve naknade. Što se tiče troškova putovanja i liječenja (24 puta Zagreb, 1 puta Koprivnica te sva privatna snimanja i pretrage), tuženik ističe da sve navedene pretrage tužiteljica kao zdravstveno osigurana osoba mogla je obaviti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa privatni troškovi nisu opravdani. Čak i da se događaj od 6. travnja 2020. i dokazanom uzročno-posljedičnom vezom dovede u vezu s nekim troškovima, oni su ili nepostojeći ili neprikladni za nadoknadu. Na temelju svih navedenih činjenica, osporavanja mehanizma događaja, dokaza o nezavisnim ozljedama pri vježbanju i argumenta o neophodnosti troškova, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.

2.1. Rješenjem naslovnog suda donesenim u ovom postupku dana 25. travnja 2022. pod poslovnim brojem Pn-28/2022-10 prihvaćen je zahtjev umješača Croatia osiguranja d.d. od 15. travnja 2022. za sudjelovanje u ovom postupku na strani tuženika. Slijedom navedenoga, tužba tužiteljice dostavljena je i umješaču na očitovanje te je nastavno na rješenje ovog suda očitujući se o tužbi sam umješač u svom podnesku od 9. svibnja 2022. naveo da se u potpunosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu od 24. ožujka 2022., ističući da dokazi koje je tužiteljica priložila ne upućuju ni na kakvu odgovornost tuženika za štetni događaj od 6. travnja 2020. Pritom navodi da u liječničkoj dokumentaciji hitnog pregleda od 6. travnja 2020. nema spomena o ozljedi desnog koljena, nego samo o tegobama, rani na čelu, bolnosti lijevog koljena i lijeve šake, dok se ozljeda desnog koljena spominje tek u RTG nalazu od 10. studenoga 2020. s uzrokom „povreda koljena na vježbanju“. Obzirom na to, umješač smatra da ne postoji uzročno-posljedična veza između događaja od 6. travnja 2020. i navodne ozljede desnog koljena. Nadalje, umješač u potpunosti osporava pravo tužiteljice na naknadu troškova liječenja i lijekova jer je, prema stajalištu tuženika, sve preglede i sve lijekove mogla ostvariti putem obveznog zdravstvenog osiguranja, čemu u prilogu prilaže preslike drugostupanjskih odluka Gž-1080/2010 od 17. 02. 2011. i Gž-7272/2016 od 08. 11. 2016., koje potvrđuju da se troškovi privatnih pregleda ne nadoknađuju ako je pregled bio dostupan u državnoj ustanovi na teret HZOO-a. Na temelju svega izloženog, umješač je predložio naslovnom sudu da tužbeni zahtjev odbije i tužiteljicu obveže na naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice izdanu od Opće bolnice Koprivnica 6. travnja 2020. (list 5), radiološki nalaz i mišljenje od 10. studenog 2020. (list 6), nalaz i mišljenje magnetske rezonance desnog koljena tužiteljice od 9. prosinca 2020., račun za istu pretragu (list 8), povijest bolesti za tužiteljicu izdan od specijalne bolnice Arithera (list 9-10, 14-18, 20- 22), račune naznačene bolnice (list 11-13, 19), specifikaciju troškova pretraga za tužiteljicu (list 25), ponudu umješača sa sklapanjem police osiguranja upućenu tuženiku (list 37-38), račun optike [obrt] obrta za proizvodnju i usluge od 21. travnja 2020. (list 56), nalaz liječnika obiteljske medicine tužiteljice (list 64 i 66-77), nalaz i mišljenje vještaka kirurga od 22. ožujka 2023. (list 81-83), zapisnik s ročišta održanog 15. siječnja 2024. (list 101-103), zapisnik s ročišta održanog 14. ožujka 2024. (list 114-117), zapisnik s ročišta održanog 20. svibnja 2024. (list 126-127), presudu ovoga suda donesena 15. srpnja 224. donesena pod poslovnim brojem Pn-28/2022-46 (list 129-135), žalba tužiteljice od 19. srpnja 2024. (list 138-141), odgovor na žalbu umješača 26. kolovoza 2024. (list 143-144), presuda Županijskog suda u Karlovcu od 9. srpnja 2025. poslovni broj Gž-790/24-2 (list 147-149), podnesak umješača od 15. rujna 2025. (list 150.151), zapisnik s ročišta održanog 3. studenoga 2025. (list 152), zapisnik s očevida održanog 5. prosinca 2025. s prilozima odnosno fotografijama štetnog događaja (list 162-170), u zapisnik s ročišta održanog 13. travnja 2026., (list 177-181).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice iz ovog postupka nije osnovan.

5. U postupku nije sporno da je dana 6. travnja 2020. došlo do ozljeđivanja tužiteljice u prostorijama tuženika.

6. Sporno je u ovom postupku dinamika spornog događaja te da li je za nastanak istoga događaja kao i njegove posljedice odgovoran tuženik.

7. Iz nalaza Opće bolnice dr. Tomislav Bardek Koprivnica od dana 6. travnja 2020. utvrđeno je da je tužiteljica pala preko vrata i to pri izlasku iz stanice za tehnički pregled te je pala na lijevu stranu tijela i svega se sjeća te nije imala mučnine niti povraćanje te su joj utvrđene lijevo supreorbitalno vidljiva rana laceracije duljine 1 cm te palpatarno blaga bolnost iznad 5. metakarpofalanealnog zgloba lijeve ruke te da joj je na koži potkoljenice vidljiva rana oguljotina duljine oko 6 cm te je na koži iznad lijevog koljena vidljiv hematom medijelno, područje bolno na palpaciju.

Sud je kao vjerodostojnu prihvatio naznačenu ispravu s time da je dokaznu snagu iste cijenio dovodeći ju u svezu s ostalim dokazima provedenima u postupku te s odredbama zakona.

7.1. Iz iskaza na ročištu održanom 13. travnja 2026. saslušanoga svjedoka FK u bitnome proizlazi kako on pamti da se predmetni štetni događaj odvio pred Uskrs prije 4 do 5 godina pri čemu pamti da su velika rolo vrata u prostorijama tuženika podigla tužiteljicu pri čemu ne precizira za koji dio tijela ili za koji odjevni predmet bi ju ista uhvatila već prvotno u svome iskazu navodi da su je ista vrata uhvatila za noge potom ističe da su ju uhvatila za jaknu i podigla ali pamti da je tužiteljica u tom trenutku cijelom svojom težinom stajala na predmetnim vratima. Nadalje, svjedok je istakao kako je u trenutku samog nastanaka štetnog događaja on stajao desno gledajući od izlaza i prostorije tuženika na kojem mjestu se odvio štetni događaj. Dalje je svjedok istakao kako pamti da je gospodin GK normalno izašao neposredno prije tužiteljice van iz prostorija tuženika kroz sporna rolo vrata, a i tužiteljica je trebala izaći normalno ali su ju podigla rolo vrata, a vremenski interval između izlaska gospodina GK i tužiteljice bio je svega par sekundi. Nadalje je svjedok istakao kako je tužiteljica prekoračila prag manualnih vrata na jednak način na koji ga je prekoračio i gospodin GK. Isto tako svjedok je istakao kako su ju predmetna rolo vrata podigla na visinu očiju, odnosno na visinu od otprilike dva metra. Svjedok pri navedenome napominje kako su i gospodin GK i tužiteljica izlazili kroz manualna vrata koja su dio rolo vrata, a napominje da je štetni događaj vidjelo više ljudi ali pritom ne može precizirati niti jednu od tih više osoba. Svjedok je dalje istakao kako pamti da je tužiteljica u tom štetnom događaju zadobila samo oguljotinu na čelu i ništa joj drugo nije bilo, a u pomoć pamti da je tužiteljici priskočio samo gospodin GK koji je tužiteljicu i nekud odvezao. Svjedok nije mogao precizirati kakvo je vrijeme bilo predmetnoga dana ali pamti da je se sam štetni događaj odvio za vrijeme kad je vladala epidemija korona virusa i nosile su se zaštitne maske, a zbog koje epidemije dinamika poslovanja tuženika tada nije bila uobičajena, a sve se toga 6. travnja 2020. odvilo prije nego je nastupilo 12 sati popodne. Isto tako svjedok ne pamti što je točno radio toga dana u stanici za tehnički pregled već navodi kako je čekao gospodina GK za gume ili nešto. Svjedok ne pamti da bio uočio nekoga da bi upravljao predmetnim vratima preko mehanizma za upravljanje istima ali isto tako ističe da su se vrata spustila na način da ih je netko drugi spustio ali ne zna tko jer nikoga nije vidio. Svjedok nije precizirao da li je tužiteljica nakon opisane dinamike nastanka štetnog događaja normalno hodala ali pamti da ju je gospodin GK pod ruku odveo u auto ali ne pamti koje marke, a za tužiteljicu je svjedok istakao kako je ne poznaje od ranije ali su se sreli prije od prilike dvije godine ispred Zagrebačke banke i tada mu je tužiteljica ispričala da je ona na sudu još uvijek radi događaja koji se odvio u prostorijama tuženika i to nakon što ju je on podsjetio na taj događaja pri čemu joj je napomenuo da je nastanak istoga vidio i tada joj je on rekao da ga upiše za svjedoka. Nakon što su mu predočene fotografije sačinjene po uređujućoj sutkinji, a sadržane na listu 168 spisa svjedok je potvrdio da se na fotografiji broj 4 na kojoj je vidljivo označen prag crno žutom bojom upravo prikaz vrata na kojima se odvio štetni događaj ali ne pamti da bi tada uočio naljepnice žuto crne boje koje su prikazane na istoj slici, a istu naljepnicu nije uočio niti prije dva tjedna kada je bio u prostorijama tuženika. Uz navedeno, svjedok je napomenuo da ne pamti da li je u vrijeme nastanaka štetnog događaja tužiteljica u rukama držala kakve predmete jer nije obraćao pažnju na to jer je sam događaj percipirao kao nešto sasvim normalno. U odnosu na sama vrata za koja je svjedok istakao da su podigla tužiteljicu isti je istakao kako su se ona sporo podizala, a on je tužiteljicu uočio kada su se vrata već podigla. Neposredno nakon navedenoga, svjedok iskazuje da su se vrata zapravo podigla u djeliću sekunde i u tom djeliću sekunde i otpustila tužiteljicu koja je tada pala vodoravno na pod i dočekala se glavom te je udarila u pod glavom. Svjedok je zaključno naveo kako je unazad par mjeseci tek primijetio da postoji mehanizam za ručno podizanje vrata u smislu crvenog i bijelog gumba za upravljanje istim.

Sud nije prihvatio iskaz naznačenoga svjedoka iz razloga što je isti proturječan u dijelovima sam sebi, a i u pretežnom je dijelu kontradiktoran preostalim dokazima izvedenim u ovome postupku i to prije svega isti je u cijelosti proturječan sa iskazom zakonskog zastupnika tuženika i neposrednim sudionika spornog događaja GK u smislu dinamike nastanka štetnog događaja, a isti je i u suprotnosti sa neposrednim opažanjem suda i sukladno istim opažanjima u spisu sadržanim fotografijama lica mjesta štetnog događaja. Naime, prvenstveno u odnosu na samu činjenicu da je isti svjedok predložen kao neposredni očevidac spornog događaja ovaj sud ne prihvaća navode svjedoka da je on tužiteljici prije dvije godine nakon susreta ispred Zagrebačke banke te nakon kraće konverzacije predložio da ga zapiše za svjedoka, a sve iz razloga što je isti svjedok predložen u svojstvu svjedoka još na ročištu održanome u ovome postupku 27. listopada 2022., dakle prije pune 3 i pol godine što predstavlja značaju razliku u odnosu na svjedokove precizno naznačene 2 godine. Nadalje, ovaj sud ne prihvaća iskaz svjedoka gdje navodi kako ne zna da li je tužiteljica nakon spornog događaja mogla hodati iz razloga što je prvotno tijekom svoga iskaza decidirano naveo kako je tužiteljica u spornom događaju zadobila samo ozljedu u vidu oguljotine na čelu. Uz navedeno, svjedok iskazuje kontradiktorno sam sebi u dijelu gdje opisuje za koji su dio tijela/odjeće sporna vrata uhvatila tužiteljici kada ističe prvo da su ju uhvatila za nogu pa potom za jaknu, gdje opisuju dinamiku podizanja vrata kada ističe da su se ista podizala sporo, pa kasnije tijekom iskaza ističe da se sve odvilo u djeliću sekunde, dakle u djeliću sekunde da su ju vrata podignula i u istom djeliću sekunde su pustila tužiteljicu kada je ona pala na pod. Nadalje, ovome sudu nije životno ni logično da bi svjedok bio u društvu više osoba tijekom predmetnog događaja, a ne može precizirati niti jednu iako je s njima razgovarao dok je čekao gospodina GK, a uz to u dijelu gdje spominje da nije nakon pada priskočio u pomoć tužiteljici jer je sam događaj percipirao kao nešto „normalno“. Ovakvo postupanje nije životno niti logično u životu svake pa i prosječno brižne i pažljive osobe, neovisno što svjedok ističe da je tužiteljici priskočio u pomoć samo gospodin GK. Uobičajeno je da bi se nakon takvog događaja ljudi okupili oko stradale osobe, a pogotovo u maloj sredini kao što su [adresa] gdje se gotovo svi međusobno poznaju, mada na razini „iz viđenja“. Uz navedeno, iskaz svjedoka sud nije prihvatio u dijelu u kojem isti svjedok navodi kako ne pamti da bi vidio naljepnice prikazane na listu 168 i to na slici 4 kada je 2 tjedna prije ročišta održanog 13. travnja 2026. dakle krajem mjeseca ožujka 2026. bio u prostorijama tuženika jer suprotno proizlazi iz samih fotografija sadržanih na listu 165-168 spisa, a koje je fotografije sud sačinio na očevidu održanom još 5. prosinca 2025. za koje je i neposrednim opažanjem uređujuće sutkinje uočene da iste doista i postoje. Uz navedeno, svjedok je pri davanju iskaza djelovao vrlo nesigurno, prije davanja odgovora na postavljenja mu pitanja upućivao je poglede punomoćniku tužiteljice i samoj tužiteljici vidno iščekujući njihovu sugestiju za davanje odgovora, a na što je svjedok i usmeno upozoren od strane uređujuće sutkinje. Dodatno, za lako uočiti je i napomenuti da svjedok ne pamti nikakve detalje koji bi išli u korist tuženika, a dobro pamti sve ono što bi moglo koristiti tužiteljici. Tako svjedok ne pamti kakvo bi vrijeme bilo predmetnoga dana, ne pamti što je konkretno radio u prostorijama tuženika toga dana te ne pamti da li je tužiteljica prilikom spornoga događaja imala išta u rukama, iskazuje kontradiktorno da nikoga nije vidio kod mehanizma za upravljanje rolo vratima ali ističe da je spuštanje istih vrata posljedica radnje nekoga od zaposlenika tuženika, pa ističe da pamti da je isti mehanizam za upravljanje predmetnim vratima uočio tek prije nekoliko mjeseci kao i da krajem mjeseca ožujka 2026. nije uočio spomenute crno žute naljepnice koje upozoravaju na visinu praga manualnih vrata, a za koje je nespornim utvrđeno da su postojale najmanje od 5. prosinca 2025.. Na temelju cjelokupnog iskaza svjedoka te njegova ponašanja tijekom davanja samoga iskaza ovaj je sud dobio dojam kako imenovani svjedok u trenutku nastanka spornoga događaja uopće nije bio prisutan mjestu nastanka spornoga događaja te isti po ocjeni ovoga sud nije neposredni očevidac predmetnoga događaja slijedom čega o istome nema nikakvih neposrednih saznanja niti opažanja. Pored navedenoga, iskaz svjedoka kontradiktoran je iskazu tužiteljice kao i iskazu svjedoka EK koji u svome iskazu napominju kako je tužiteljica zadobila osim oguljotine na čelu i ozljedu noge te je šepala kao i da je nakon spornog događaja imala poderane hlače, i oštećene odnosno razbijene dioptrijske naočale, a što svjedok FK niti u jednom dijelu ne spominje već upravo suprotno, isti je naveo decidirano kako je tužiteljica zadobila samo ozljedu u vidu oguljotine na čelu i ništa drugo u smislu ozljeda ili uništenja.

7.2. Iz iskaza svjedoka LK, inače supruga tužiteljice, sud je utvrdio da isti nije bio neposredni očevidac štetnog događaja već ga je predmetnoga dana odnosno 6. travnja 2020. u popodnevnim satima kontaktirala njegova supruga, tužiteljica CK koja je tada obavljala kod tuženika tehnički pregled te ga je pritom obavijestila da je imala nezgodu i tražila ga je da dođe na adresu tuženika. Svjedok je po pozivu tužiteljice pristigao na adresu tuženika za otprilike 15 minuta i tada je vidio da tužiteljica ima ozljede na čelu i da šepa na lijevu nogu i da ima poderane hlače. Nadalje, svjedok je istakao kako mu je tužiteljica objasnila da je do nezgode došlo kada su je podigla rolo vrata stanice za tehnički pregled tuženika koja se nalaze na prostoru hale stanice za tehnički pregled, a sve se desilo kada je ona prolazila kroz dio namijenjen za prolaz osoba, a koji dio je spojen sa vratima za prelazak vozila i u jednom trenutku su se podigla ta vrata i podigla su i tužiteljicu koja je tada pala i ozlijedila se. Iz iskaza svjedoka dalje proizlazi da je on tada otišao platiti trošak tehničkog pregleda dok je gospodin GK odvezao tužiteljicu na Hitnu pomoć u [adresa] s koje je tužiteljica dalje upućena na medicinsku obradu u Opću bolnicu u Koprivnici gdje je tužiteljici šivana ozljeda na čelu te je slikano lijevo koljeno. Svjedok je uz navedeno istakao kako su u štetnom događaju tužiteljici oštećene i naočale popravak kojih je platio gospodin GK te da je ozlijeđeno lijevo koljeno zahtijevalo terapije koje je tužiteljica obavljala u Zagrebu. Završno u svome iskazu naznačeni svjedok pamti da je po dolasku na mjesto štetnog događaja pored svoje supruge vidio gospodina GK.

Sud je u prihvatio iskaz naznačenog svjedoka u djelu u kojem isti opisuje svoj dolazak u prostorije tuženika nakon nastanka štetnog događaja jer je u tom dijelu njegov iskaz životan, logičan i svjedok je pri davanju samog iskaza djelovao neposredno uvjerljivo. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti iskazuje o samoj dinamici štetnog događaja, odnosno u dijelu gdje isti opisuje kako je njegova supruga odnosno tužiteljica CK stradala, a sve iz razloga što isti nema neposrednih opažanja za taj dio štetnog događaja već je isti iskazivao o onome što je čuo od svoje supruge slijedom čega je iskaz svjedoka u tom dijelu cijenio dovodeći ga u svezu s ostalim dokazima provedenima u ovom postupku te s odredbama zakona koje se odnose na dokazivanje.

7.3. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka prof.dr.sc. Augusta Mijića utvrđeno je da se temeljem priložene medicinske dokumentacije i nakon pregleda tužiteljice ne može utvrditi da su uslijed štetnog događaja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazivale potrebu ulaganja pojačanih napora. Uz navedeno utvrđeno je da tegobe i liječenje desnog koljena nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem. Uz navedeno, iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je strah bio jakog intenziteta i kratkog trajanja tijekom samog ozljeđivanja. Bol je kod tužiteljice bila jakog intenziteta trajala oko 1 dan, srednjeg intenziteta oko 2 dana, manjeg još oko 5 dana. Naruženog je kod zaostalog ožiljka na čelu manjeg do srednjeg stupnja. Tuđa pomoć je tužiteljici bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja kod kuće 7 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i svakodnevnih potreba.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti po stajalištu ovog suda uvjerljiv i objektivan, dan savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke, te u granicama naloga-zadatka suda. Primjedbe tužiteljice su u potpunosti otklonjene nepristranim, stručnim i okolnosno vrlo detaljnim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu dana 15. siječnja 2024.. Uz navedeno, iako nema stručnog znanja potrebnog za razjašnjenje određenih okolnosti dane situacije, sud je prihvatio isti spomenuti nalaz i mišljenje naznačenoga vještaka jer smatra da izneseni stavovi mogu odoljeti kritici, osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja.

7.4. S obzirom na sporne činjenice, u ovoj je pravnoj stvari, a sukladno uputi Županijskoga suda u Karlovcu, sadržanoj u točci 14. rješenja donesenoga pod poslovnim brojem Gž-790/2024-2 od 9. srpnja 2025., ovaj je sud 5. prosinca 2025. proveo očevid na licu mjesta, a s ciljem utvrđenja postoje li u okviru poslovnim prostorija tuženika upozorenje o načinu korištenja rolo-vrata i na visinu praga manualnih vrata te utvrđenja da li ukoliko ista postoje je su li ona vidljivo istaknuta. Na predmetnom očevidu uređujuća sutkinja je u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, zakonskog zastupnika tuženika GK, zamjenika punomoćnika tuženika te tužiteljice CK osobno, obišla lice mjesta nastanka predmetnoga događaja pri čemu je tužiteljica zajedno s prisutnim zakonskim zastupnikom tuženika pokazala lice mjesta spornoga događaja, a pri čemu je utvrđeno da se sporni događaj odvio u prostorijama tuženika i to na izlazu iz stanice za tehnički pregled gdje postoje rolo vrata namijenjena za ulazak vozila u stanicu za tehnički pregled, a u sklopu kojih vrata su sadržana manualna vrata namijenjena za prolazak ljudi. Nadalje je na licu mjesta štetnoga događaja utvrđeno je da na dan provođenja očevid u predmetnim prostorijama tuženika ne postoji upozorenje o načinu korištenja rolo-vrata dok s druge strane postoji upozorenje na visinu praga spomenutih manualnih vrata i to u vidu jasno istaknute oznake žuto crne boje, a ista oznaka postoji i s unutarnje i vanjske strane predmetnih manualnih vrata, a o čemu je uređujuća sutkinja sastavila fotografije priložene na listu 165-168 spisa. Pored navedenoga je utvrđeno da na licu nastanka mjesta događaja postoji kamera za koju je tužiteljica jasno i nedvosmisleno istakla kako je ona postojala i u vrijeme nastanka štetnog događaja. Za napomenuti je da je na istome očevidu sutkinja provela svojevrsni test na način da je sporna rolo vrata, a u sastavu kojih se nalaze manualna vrata, pokušala podignuti u trenutku kada su manualna vrata bila zatvorena pri čemu je utvrđeno da se sporna rolo-vrata neometano podižu. Također, isti test je napravljen i kada su manualna vrata bila polu otvorena kao i kada su ista bila u potpunosti otvorena i tada je utvrđeno da sustav podizanja rolo vrata ne radi, odnosno ista se nisu podizala ukoliko bi manualna vrata bila otvorena. Uz navedeno, na predmetnom je očevidu utvrđeno da za podizanje rolo vrata postoji ugrađen mehanizam za koji je nestručnom ocjenom uređujuće sutkinje procijenjeno da je postavljen u neodređeno vrijeme, ali zasigurno prije više godina, a sve obzirom na vizualno stanje istoga kako je to i prikazano na slici 6, odnosno na listu 170 spisa. Valja napomenuti da je tužiteljica na predmetnom očevidu istakla kako su ju predmetna rolo vrata podigla na području gdje se nalaze manualna vrata i to tako da su je uhvatila za prednji dio cipele.

Za napomenuti je da ovaj sud u prvotno provedenom postupku nije provodio očevid na licu mjesta nastanka predmetnoga događaja s ciljem utvrđivanja da li u okviru poslovnih prostorija tuženika postoji upozorenje o načinu korištenja rolo-vrata i na visinu praga manualnih vrata te utvrđenja ukoliko upozorenja postoje da li su ona bila jasno vidljiva, a sve obzirom da isti dokazni prijedlog niti jedna strana nije predlagala. Iznošenje takvog dokaznog prijedloga od strane tužiteljice tek u žalbi tužiteljice podnesenoj 19. srpnja 2024. protivno je članku 299. stavku 1. i 2. ZPP-a. Naime, ovaj sud nije našao da bi tijekom trajanja prvotnoga postupka na strani tužiteljice postojale okolnosti koje bi ju spriječile u predlaganju toga dokaza odnosno u postupanju sukladno spomenutom članku. Pored navedenoga, tužiteljica osim što je bila ovlaštena dokazni prijedlog pravovremeno iznijeti u postupku, ne predlaganjem, a samim time i ne provođenjem istoga izložila se mogućnosti da se lice mjesta štetnog događaja znatno izmijenilo od trenutka nastanka spornog događaja pa do provođenja očevida. Pravo stanje lica mjesta u vrijeme nastanka štetnoga događaja ovaj sud zbog navedenoga nije u mogućnosti bio utvrditi no za naglasiti je da je teret dokaza u tom smislu bio isključivo na tužiteljici, a koja isti svojim osobito nonšalantnim pristupom i postupanjem nije predložila, barem ne pravovremeno u smislu članka 299. stavka 1. i 2. ZPP-a, a posljedice takvoga propuštanja ne može i ne smije snositi niti tuženik, a niti umješač iz ovoga postupka.

7.5. Na ročištu održanom 14. ožujka 2024. tužiteljica CK u svome je iskazu navela kako je 6. travnja 2020. došla sa svojim osobnim automobilom na tehnički pregled kod tuženika i čekala je otprilike tri sata na obavljanje istoga i sjeća se da je nakon ta tri sata išla uplatiti trošak tehničkog pregleda unutra u stanicu, a po izlasku iz stanice za tehnički pregled, rolo vrata stanice koja na sebi imaju i manualna vrata, iznenada su se počela dizati te su zakvačila nogavicu njenih hlača odnosno potkoljenični dio njene desne noge i vrata su ju digla u zrak otprilike metar i pol pri čemu je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala je te kako je u ruci držala papire za tehnički pregled nije uspjela zaštiti čelo i zbog toga joj je na čelu nastala ozljeda posjekotina i oderotina od asfalta na koji je pala. Dalje u svome iskazu tužiteljica je navela kako joj je pritom stradalo lijevo koljeno i lijeva potkoljenica, a rendgenskom snimkom po obradi u Općoj bolnici Koprivnica tužiteljica nije dobila konkretnu dijagnozu jer je koljeno bilo zahvaćeno prevelikom oteklinom te joj je od strane liječnika u spomenutoj bolnici rečeno da mora mirovati i da će oteklina splasnuti, a isto joj je rekla i njena doktorica opće prakse kod koje je tužiteljica bila tjedan dana nakon samog štetnog događaja kada ju je tužiteljica posjetila radi skidanja šavova koje je imala na ozljedi na čelu. Dalje u svome iskazu tužiteljica je istakla kako nije bilo potrebe za daljnjom medicinskom obradom toga lijevog koljena jer se isto oporavilo no pri oporavku lijevog koljena došlo je do stradavanja desnog koljena tužiteljice koje je stradalo iz razloga što je tužiteljica pri uštedi lijevog koljena previše opterećivala desno koljeno, a naročitu je narušenje desnog koljena uzrokovala ozljeda koju je tužiteljica zadobila na vježbanju koje je poduzimala radi oporavka lijevog koljena. Završno je tužiteljica u svome iskazu istakla da je i prije samog štetnog događaja koji je predmet ovog postupka imala problema s koljenima i kičmom ali samo u vidu „valjda normalnog škripanja“ no nakon štetnog događaja tužiteljica je trpjela bol i u lijevom i u desnom koljenu. Tužiteljica je uz navedeno istaknula kako joj je gospodin GK nakon nastanka štetnog događaja na Hitnoj pomoći u [adresa] rekao tužiteljici da ukoliko bude bilo što trebalo radi naknade štete nastale u štetnom događaju da tužiteljica "nema brige" jer će tuženik to po službenoj dužnosti učiniti jer isti ima policu osiguranja kod Croatia osiguranja, odnosno kod umješača iz ovoga postupka. Tužiteljica je istaknula i kako su joj u štetnom događaju oštećene i dioptrijske naočale čiju je sanaciju platio gospodin GK karticom tuženika. Zaključno je tužiteljica istaknula kako nikada ne bi pokrenula ovaj spor da radi liječenja desnog koljena, nije imala toliko velike troškove, a sve zbog lijevog koljena koje je stradalo u štetnom događaju. Uz navedeno svjedokinja je istaknula kako su u vrijeme nastanka štetnom događaju svjedočili neposredno gospodin GK koji je pri samom događaju hodao ispred tužiteljice i on je uspio proći kroz predmetna vrata za koja tužiteljica tvrdi da su ju podigla te gospodin HK koji je bio ispred stanice za tehnički pregled, odnosno neposredno pored mjesta gdje je tužiteljica pala nakon što su je vrata podigla, te još neki svjedoci koje tužiteljica osobno ne poznaje.

Za napomenuti je da je tužiteljica na očevidu održanom 5. prosinca 2025. jadno i nedvosmisleno pokazala mjesto nastanka samoga predmetnog događaja pri čemu je decidirano navela kako su ju sporna rolo vrata uhvatila za prednji dio cipele. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu gdje ista opisuje svoj dolazak u stanicu za tehnički pregled u [adresa] te čekanje istoga i plaćanje istoga no sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista opisuje samu dinamiku štetnog događaja jer je isti u tom dijelu nelogičan i neuvjerljiv. Naime, tužiteljica sudu nije dostavila niti predložila niti jedan vjerodostojan dokaz na temelju kojega bi sud kao nespornim mogao utvrditi da se štetni događaj odvio na način kako ga opisuje tužiteljica, a sve imajući u vidu da u ovom postupku postoje dva oprečna iskaza tužiteljice i tajnika tuženika i niti jedan relevantan i neposredan dokaz o samom štetnom događaju i njegovoj dinamici, pri čemu se posebno naglašava da je u tom dijelu iskazivao svjedok HK, a čiji iskaz ovaj sud nije prihvatio, a sve iz razloga opisanih u točci 7.1. obrazloženja ove presude.

7.6. Na ročištu saslušan zakonski zastupnik tuženika PK u svom je iskazu naveo da pamti da se dana 6. travnja 2020. u prostorijama tuženika odvio štetni događaj ali ne na način kako to prezentira tužiteljica i to prvenstveno osporava dio tužiteljičina iskaza da bi se podigla vrata stanice za tehnički pregled i da bi pritom podigla tužiteljicu. Dalje u svome iskazu tajnik tuženika ističe da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio prisutan korona virus zbog kojeg je u prostorijama tuženika bila propisana posebna regulacija kretanja vozila i osoba u stanici za tehnički pregled. Zakonski zastupnik tuženika dalje je u svome iskazu naveo kako je on pri nastanku štetnog događaja hodao ispred tužiteljice i da je on uspješno prošao kroz vrata, a za njim neposredno je išla tužiteljica koja je vjerojatno zapela za prag tih vrata koji prag je visok otprilike nekih desetak centimetara te je tužiteljica nakon toga zapinjanja pala na asfalt i tada je došlo do ozljede čela odnosno glave jer je tužiteljica pala na glavu, a do toga je došlo jer je tužiteljica nepravilno zakoračila i zapela za spomenuti prag. Dalje u svome iskazu tajnika tuženika istakao je kako je on odvezao tužiteljicu na Hitnu u [adresa] i da pamti da je tužiteljica imala ozljedu na čelu ali je istakao kako se ne sjeća da li je tužiteljica imala i ozljedu koljena no misli da je tužiteljica hodala normalno nakon štetnog događaja i nema saznanja da li je tužiteljica zatražila daljnju medicinsku obradu i medicinsku pomoć nakon toga 6. travnja 2020.. U nastavku svoga iskaza tajnika tuženika naveo je kako se ne sjeća tko je pozvao supruga tužiteljice no sjeća se da je on došao u Dom zdravlja u Križevcima s kojeg je tužiteljica upućena na daljnju obradu u Opću bolnicu u Koprivnici. Tajnik tuženika ne spori u svome iskazu da bi on iz proračunskih sredstava Auto moto kluba platio sanaciju naočala koje je tužiteljica oštetila u štetnom događaju ali je istakao da je on možda pritom požurio, a sve zato što mu je bilo žao što je tužiteljica tako pala i krvarila je s čela. Dalje u svome iskazu tajnik tuženika ističe kako se vrata u štetnom događaju uopće nisu podigla jer ta vrata moraju podići kontrolori koji vrše tehnički pregled, a ta vrata ne mogu se podići bez ljudskog faktora. U odnosu na spomenutu policu osiguranja koju tuženik ima zaključenu s Croatia osiguranjem tajnik tuženika istakao je kako je točno da je on spomenuo tužiteljici predmetnu policu no to je bilo samo u vidu nastale štete na naočalama, a ne općenito. Tajnik tuženika istako je kako se ne sjeća da li je bilo osim njega neposrednih očevidaca štetnog događaja no istakao je kako je samo on priskočio tužiteljici u pomoć nakon nastanka štetnog događaja.

Sud je prihvatio iskaz tajnika tuženika jer je isti vrlo iscrpan i kategoričan te se u pretežnom dijelu poklapa s iskazom same tužiteljice osim u dijelu u kojem se opisuje sama dinamika štetnog događaja. Dinamika štetnog događaja koju je o samom štetnom događaju dao tajnik tuženika po stajalištu ovoga suda logičnija je od dinamike štetnog događaja koju je dala sama tužiteljica, a posebno imajući u vidu da nema neposrednih očevidaca koji su u ovom postupku dali svoj iskaz u vidu same dinamike događaja te imajući u vidu da je u ovom postupku teret dokaza bio na tužiteljici, a tužiteljica nije dostavila kao što je spomenuto relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je njen opis događaja istinit i točan. Uz navedeno, iskaz tajnika tuženika u suglasju je s nalazom tužiteljice od dana 6. travnja 2020. godine s hitnog pregleda obavljenog u Općoj bolnici dr. Tomislav Bardek u Koprivnici.

8. Slijedom utvrđenja iz provedenih dokaza sud je utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice odnosno utvrdio je tužiteljica u prostorijama Auto Moto kluba "Križevci", odnosno u prostorijama tuženika pala i ozlijedila se na način da joj je oštećeno čelo te lijevo koljeno, a tužiteljici su u samom štetnom događaju oštećene i naočale čiju sanaciju je platio tuženik. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica imala problema i s desnim koljenom ali tegobe i liječenje desnog koljena nisu u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem u prostorijama tuženika.

9. Čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Sukladno članku 1067. stavku 2. ZOO-a, vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

Sud, polazeći od općih načela odgovornosti za štetu i pravila o rasporedu tereta dokaza, može zaključiti na sljedeći način: U postupku je na tužiteljici bio teret dokazivanja činjenica na kojima se temelji njezin zahtjev, a posebno uzročno‐posljedične veze između radnje ili propusta tuženika i nastanka štete (čl. 219. Zakon o parničnom postupku). Nalaz hitnog pregleda Opće bolnice dr. Tomislav Bardek Koprivnica od 6. travnja 2020. nedvosmisleno navodi da je tužiteljica „pala preko vrata“, bez naznake da su vrata bila podignuta ili pokretana od strane zaposlenika tuženika. Nije priložen nijedan dokaz (npr. zapis s nadzornih kamera) koji bi osporio ili dopunio taj nalaz, niti je tužiteljica osporila vjerodostojnost ili cjelovitost iste liječničke isprave.

Sukladno članku 1067. stavcima 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima, odgovorna osoba oslobađa se obveze naknade štete ako dokaže da šteta potječe od nepredvidivog uzroka izvan njezine kontrole ili isključivo od radnje oštećenika ili treće osobe koju nije mogla predvidjeti niti spriječiti (čl. 1067., st. 1. i 2., Zakon o obveznim odnosima). Kako tužiteljica nije dokazala da je pokretanje ili podizanje rolo vrata rezultat radnje tuženika ili njegovih zaposlenika, sud prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tuženika po kojemu je tužiteljica najvjerojatnije zapela za prag vrata prilikom vlastitog nepažljivog koraka.

Uzimajući u obzir da nije utvrđena uzročno‐posljedična veza između ponašanja tuženika i štetnog događaja, te da tužiteljica nije ispunila svoj dokazni teret, ne postoji ni obveza uspostave prethodnog stanja niti isplate naknade štete u novcu sukladno članku 1085. ZOO-a, a ni pravo na pravičnu naknadu zbog povrede osobnosti po članku 1100. ZOO-a, budući da je izostao osnovni uvjet za naknadu — dokaz uzročnosti (čl. 1085., st. 1., Zakon o obveznim odnosima; čl. 1100., st. 1., Zakon o obveznim odnosima). Stoga sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala odgovornost tuženika za nastanak i posljedice štetnog događaja, te podnositelje zahtjeva u cijelosti odbija.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev iz točke 1. tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti neosnovan te ga je temeljem citiranih zakonskih odredbi valjalo odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

Dakle, tijekom postupka je utvrđeno da tuženik nije odgovoran za štetu prouzročenu tužiteljici, slijedom čega istu štetu tužiteljici nije dužan naknaditi.

10.1. Uz navedeno, za napomenuti je da plaćanje naočala koje je tajnik tuženika izvršio za tužiteljicu u [obrt], Obrtu [obrt] dana 21. travnja 2020. ovaj sud nije tretirao kao priznanje tuženikove odgovornosti za štetni događaj kako to tumači tužiteljica tijekom postupka već je u tom dijelu prihvatio iskaz tajnika tuženika u kojem isti opisuje da je platio sanaciju istih isključivo jer mu je bilo žao tužiteljice koju je vidio ranjenu i krvavu nakon njena pada. Naime, iskaz tajnika tuženika u tome je dijelu posve životan i logičan i većina prosječnih ljudi reagira na način da pokušava pomoći unesrećenoj osobi, a naročito imajući u vidu da tuženik ima policu osiguranja kod umješača iz koje se eventualno može refundirati taj trošak tuženiku. Takva radnja tuženika nikako ne može predstavljati priznanje odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja kao ni njegove posljedice.

10.2. Budući da ovaj sud nije utvrdio da bi u dinamici štetnog događaja bilo odgovornosti tuženika, nije ocjenjivao posebno medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, a koja dokumentacija se odnosni na naknadno liječenje tužiteljice, nakon štetnog događaja od 6. travnja 2020., a sve posebno imajući u vidu i da sukladno nalazu i mišljenju vještaka prof. dr.sc. Augusta Mijić proizlazi da temeljem priložene medicinske dokumentacije i nakon pregleda tužiteljice ne može se ustvrditi da su uslijed štetnog događaja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebe ulaganja pojačanih napora.

11. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. i st. 5 i 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), prema kojoj stranka koji izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka te će tuženiku naložiti da tužitelju naknadi samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, dalje: OT). Sud je odlučio da je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku i umješaču sve troškove koje su isti imali tijekom postupka, a koji su bili nužni i opravdani u vođenju ovog postupka.

11.1. Imajući u vidu odredbe sadržane u čl. 155. ZPP-a sud je tuženiku dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, a sve vodeći računa o pravilima propisanim ZPP-om slijedom čega je tuženiku dosudio trošak sastava odgovora na tužbu od 24. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1,. i 54 OT, trošak sastava podneska od 31. ožujka 2022. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8.4. i 54 OT, trošak zastupanja na ročištu dana 27. listopada 2022. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54 OT, trošak sastava podneska od dana 25. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. i 54 OT, zastupanje na ročištu održanom dana 15. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54 OT, zastupanje na ročištu održanom dana 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54 OT, zastupanje na ročištu održanom dana 20. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54 OT, trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje 15. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.3. i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 3. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr.9.5. i 54. OT, trošak pristupa očevidu održanom 5. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.7. i 54. OT, zastupanje na ročištu održanom dana 13. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54 OT, trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje 8. svibnja 2026. u iznosu od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.3. i 54. OT, trošak PDV na se poduzete radnje u iznosu od 475,00 eura sukladno Tbr. 46. OT, odnosno sud je tuženiku dosudio ukupan trošak u iznosu od 2.375,00 eura.

11.2. Sud tuženiku na ime pristupa ročištu 3. studenoga 2024. nije dosudio trošak u iznosu od 200,00 eur kako to potražuje tužitelj u troškovniku predanom na ročištu 13. travnja 2026. već mu je na ime istoga dosudio iznos od 50,00 eur, a sve obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja.

11.3. Umješač Croatia osiguranje na ročištu održanom 13. travnja 2026. podnio je zahtjev za naknadu troškova ovog postupka te mu je sud na ime istih dosudio ukupan iznos od 2.687,50 eura od čega mu je 200,00 eura dosudio na ime sastava podneska od 7. svibnja 2022. sukladno Tbr. 8.1. i 54. OT, na ime sastava podneska od 2. kolovoza 2022. sukladno Tbr. 8.1. i 54. OT, sud je umješaču dosudio trošak u iznosu od 200,00 eura, na ime pristupa raspravi dana 27. listopad 2023. sud je umješaču dosudio trošak u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, na ime podneska od dana 20. travnja 2023. sud je umješaču dosudio trošak u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8.1. i 54. OT, na ime pristupa raspravi dana 15. siječnja 2024. sud je umješaču dosudio trošak u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, na ime pristupa raspravi dana 14. ožujka 2024. sud je umješaču dosudio trošak u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, na ime pristupa raspravi dana 20. svibnja 2024. sud je umješaču dosudio trošak u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54. OT, te mu je na ime pristupa ročištu za objavu i uručenje presude 15. srpnja 2024. dosudio iznos od 100,00 eura sukladno Tbr. 9.3. i 54. OT, trošak sastava podneska od 23. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 10.6 i 54. OT, trošak zastupanja na ročištu održanom 3. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 eur sukladno Tbr. 9.5. i 54. OT, trošak pristupa očevidu održanom 5. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eur sukladno Tbr. 9.7. i 54. OT, zastupanje na ročištu održanom dana 13. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 9.1. i 54 OT, trošak PDV na se poduzete radnje u iznosu od 537,50 eura sukladno Tbr. 46. OT.

11.4. Sud punomoćniku umješača na ime pristupa ročištu 3. studenoga 2024. nije dosudio trošak u iznosu od 200,00 eur kako to potražuje tužitelj u troškovniku predanom na ročištu 13. travnja 2026. već mu je na ime istoga dosudio iznos od 50,00 eur, a sve obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja. Uz navedeno, sud umješaču nije priznao trošak sastava podneska od 12. rujna 2025., a sve ocjenjujući da isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP- a.

12. Sukladno svemu navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Križevcima, 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Prosenečki Kamenjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).