Broj: IR-35/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Eufemije Nanković, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, rješavajući u smislu odredbe članka 211. stavka 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), o žalbi MP, podnijetoj po njegovom opunomoćeniku Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i partneri, protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 4. veljače 2026., broj: Pp Prz-27/2026-2, na sjednici vijeća 8. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba MP i potvrđuje se pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je MP na prijedlog PU splitsko-dalmatinske, a na temelju članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22) izrečena zabrana prisustvovanja športskim natjecanjima – nogometnim utakmicama u kojima sudjeluje HNK „Hajduk“ i Hrvatska nogometna reprezentacija u trajanju od jedne godine, s obvezom javljanja u policijsku postaju.

2. Svoju odluku je prvostupanjski sud obrazložio činjenicom da iz Zbirke podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja proizlazi da je MP kao pripadnik navijačke skupine „Torcida“ evidentiran radi sudjelovanja u djelima vezanim uz športska natjecanja i navijačke nerede, a koje činjenice u potpunosti opravdavaju izrečenu zaštitnu mjeru.

3. Protiv te odluke MP je pravodobno putem opunomoćenika podnio žalbu navodeći u bitnom, da je podnosi zbog povrede materijalnog prava, zbog povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda te odluke o sankcijama, pobijajući rješenje u cijelosti. Ističe u bitnom, da sud navodi događaje kada se on navodno protupravno ponašao, no niti za jedan događaj nije u konačnici osuđen niti je postupak pravomoćno okončan, a opće pravno načelo je da se nikoga ne može smatrati krivim dok se krivnja ne utvrdi pravomoćnom odlukom, pa je nezakonito i neustavno donošenje odluke na temelju nekonkretiziranih, nedokazanih i nepravomoćnih saznanja što predstavlja kršenje između ostalog i Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustava RH i zakona. Odluka predstavlja teško zadiranja u njegovu slobodu kretanja, članstvo u „Torcidi“ samo po sebi ne predstavlja pravnu niti činjeničnu osnovu za zabranu, ne utvrđuje se da bi bio ekstremni navijač niti pripada skupini povezanoj s huliganizmom. Nisu ispunjene pretpostavke za izricanje mjere prevencije koja se temelji na proizvoljnom tumačenju mjerodavnog prava, ovakvim postupanjem bi se ozakonila mogućnost da samo na temelju policijske prijave bilo kojem građaninu mogu biti ograničena prava i temeljne slobode, pa uzimajući u obzir njegovu neosuđivanost i načelo razmjernosti, predlaže ukidanje navedene mjere koja počiva na nepravomoćnim i neprovjerenim saznanjima

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući spis predmeta i ispitujući pobijano rješenje, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da je prvostupanjski sud po prijedlogu podnositelja zakonito i osnovano izrekao zabranu prisustvovanja športskim natjecanjima kao u izreci pobijanog rješenja, jer su u konkretnom slučaju ostvarene sve zakonske pretpostavke za izricanje takve mjere, te da istim nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo, niti je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koje se žalitelj poziva.

6. Osnov za donošenje pobijanog rješenja prvostupanjski sud je našao u prijedlogu predlagatelja koji u sebi sadrži sve odlučne činjenice za donošenje pobijanog rješenja.

7. Naime, nije osnovan žalbeni navod da je pobijano rješenjem nezakonito jer MP nije dokazano počinjenje prekršaja ili kaznenog djela i jer ne postoji dokaz o njegovoj ranijoj pravomoćnoj osuđivanosti. Kako to osnovano navodi tužitelj u predmetnom prijedlogu, kao i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, okrivljenik je prijavljen zbog kaznenog djela iz čl. 31.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe), koja činjenica je dostatna za izricanje predmetne zabrane, budući da se radi o saznanju o ranijem protupravnom ponašanju za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja (konkretno tučnjava navijača „Torcide“ i „BBB“ 3. svibnja 2025. u Splitu uoči utakmice HNK „Hajduk“ i GNK „Dinamo“). Nadalje, u konkretnom predmetu dodatno postoji i drugo saznanje o njegovom ranijem protupravnom ponašanju, pa iako se radi o prijavama za prekršaje protiv javnog reda i mira (verbalni napad i pljuvanje igrača „Hajduka“ ĐP, vrijeđanje putnika u autobusu prilikom putovanja na utakmicu) i za kaznena djela teške tjelesne ozljede i nasilničkog ponašanja (napad na radnike „Telemacha“, napad i bacanje osobe u more), navedeno ukazuje na određeni obrazac ponašanja.

8. U odnosu na navode žalbe glede neosnovanog ograničenja temeljnih ljudskih i građanskih prava navedenom mjerom, njenim opsegom i trajanjem, ukazuje se žalitelju da je svako protupravno ponašanje upereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, koje se pojavljuje kao objekt zaštite. Objekt zaštite u predmetnom slučaju je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, čiji je legitimni cilj prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način spriječilo pojedinca da ugrožava sigurnost i onemogućava druge gledatelje da mirno i neometano prate i navijaju na športskom natjecanju. Stoga su upravo operativna saznanja policije dovoljna osnova za izricanje ove mjere koja po svojoj prirodi nije sankcija, već posebna vrsta mjere – mjera prevencije čiji je cilj spriječiti moguće protupravno ponašanje osobe za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala, budući da nad interesom pojedinca za navijanje i gledanje športskih natjecanja, pretežu javni interes i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvovanje i uživanje u športskom natjecanju. Takva je posebna mjera – mjera prevencije o čijoj primjeni i u europskom pravnom prostoru postoje jasna i detaljno utvrđena pravila, po ocjeni Ustavnog suda (broj odluke U-I-2186/2008 od 29. svibnja 2012. g.), razmjerna spomenutom legitimnom cilju.

9. Nadalje, ukazuje se da je i odlukom Europskog suda za ljudska prava Seražin protiv Hrvatske od 8. studenog 2018. g., utvrđeno da je mjera zabrane posjećivanja utakmica određena člankom 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, preventivnog karaktera sui generis, da nije kaznenog karaktera jer ne djeluje represivno i s ciljem kažnjavanja počinitelja, već preventivno radi sprječavanja budućeg mogućeg nasilja prilikom posjećivanja športskih natjecanja te da se ista može primijeniti neovisno o prethodnom prekršajnom ili kaznenom progonu i osudi, zatim da se ne izriče kao dopunska sankcija radi počinjenja prekršaja te da nije potrebno zadovoljiti standard dokaza, kao i da se po svojoj prirodi razlikuje od zaštitne mjere po načinu primjene (ne postoji obveza predavanja putnih isprava i boravka u policijskoj stanici), vremenu trajanja (najduže razdoblje od godinu dana), a ne predviđa niti dodatno izricanje novčane kazne ili oduzimanje slobode.

10. Ističe se da je prvostupanjski sud valjano cijenio činjenice navedene u prijedlogu i to da je MP kao navijač upisan u Zbirku podataka o osobama i događajima vezano uz športska natjecanja te se žalitelj se upućuje na odredbu članka 39.b Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima koja je osnov za vođenje Zbirke podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja.

11. Zbirka se vodi radi pripreme poduzimanja odgovarajućih mjera za održavanje javnog reda i sigurnosti za vrijeme nogometnih utakmica, a koje mogu biti ugrožene od strane pojedinaca koji svojim radnjama čine potencijalnu prijetnju zakonitosti, redu i sigurnosti.

12. Dakle, pribavljeni podaci koje je prvostupanjskom sudu predočio predlagatelj mjere ne predstavljaju podatke iz prekršajne ili kaznene evidencije, nego „saznanja da se osoba već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja“, kako to predviđa članak 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Stoga nije u pravu žalitelj iz čije žalbe proizlazi da upućuje na pogrešan stav i tumačenje kako zakonska formulacija „protupravno ponašanje“ iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima podrazumijeva pravomoćnu osuđivanost. Za izricanje navedene mjere nije od utjecaja pravomoćno kažnjavanje, niti eventualni nastup rehabilitacije, kao niti pravomoćno oslobođenje od optužbe.

13. Bitno tumačenje samog Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima je i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka sa ocjenom suglasnosti zakona s Ustavom s osnova članka 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i gdje Ustavni sud Republike Hrvatske ističe da je tumačenje u primjeni navedenog članka potrebno sagledati u cjelini a ne izolirano, te da je legitimni cilj Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskim natjecanjima da bi se na taj način zaštitilo prava drugih pojedinaca na mirno učestvovanje u športskom natjecanju.

14. Što se tiče legimiteta cilja koji se postiže zaštitnom mjerom iz pozicije načela razmjernosti Ustavni sud Republike Hrvatske utvrđuje da javni interesi i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvuju športskim natjecanjima preteži nad pojedinačnim interesom, pa je ostvarena mjera prevencije prema ocjeni Ustavnog suda razvidna legitimnom cilju.

15. Temeljne smjernice sprječavanja nereda na športskim natjecanjima sadržane su u Europskoj konvenciji o načinu nedoličnog ponašanja gledatelja na športskim priredbama koja je donesena u Strasbourgu dana 19. kolovoza 1985. te je od strane Republike Hrvatske ratificirana 27. siječnja 1993. a stupila je na snagu s 1. ožujkom 1993., te su potpisnice navedene Konvencije prihvatile i cilj, tj. poduzimanje zajedničkih mjera u sprječavanju i kontroli problema nasilja i nešportskog ponašanja gledatelja na športskim događajima s obzirom da je šport često scena provala nasilja koja je društveni fenomen na širokom opsegu reperkusije, slijedom čega sve potpisnice Konvencije međusobno surađuju.

16. U odnosu na žalbeni navod da mu je predmetnom zabranom ograničena ustavna kategorija sloboda kretanja, ističe se da prema izrečenoj mjeri žalitelj nije obvezan boraviti u policijskoj postaji za vrijeme odigravanja nogometnih utakmica, već je njegova obveza samo pristupiti u nadležnu policijsku postaju prema mjestu prebivališta te se javiti dežurnom policijskom službeniku najkasnije dva sata prije početka određenog športskog natjecanja i izvijestiti ga o adresi na kojoj će se nalaziti za vrijeme i dva sata nakon trajanja određene utakmice, a ako je u to vrijeme odsutan iz mjesta prebivališta, tada se mora javiti najbližoj policijskoj postaji i postupiti kao što je naprijed navedeno, a sve kako je to propisano čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Stoga po stavu ovog suda, navedena mjera neće značajno utjecati na njegovo ustavno pravo na slobodu kretanja.

17. Duljina trajanja navedene mjere valjano je od strane prvostupanjskog suda temeljena na utvrđenim činjenicama i okolnostima, koje opravdavaju primjenu izrečene mjere.

18. Ispitujući nadalje pobijanu odluku i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud nije našao da su tijekom provedenog postupka na štetu žalitelja povrijeđene odredbe Prekršajnog zakona na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti

19. Stoga navedeni žalbeni navodi ne dovode u sumnju utvrđene činjenice o ranijim protupravnim ponašanjima vezanim za športska natjecanja i nisu takve prirode da bi doveli do ukidanja izrečene mjere, te prvostupanjski sud za svoju odluku daje valjani razlog - spriječiti moguće protupravno ponašanje osobe.

20. Zbog navedenih razloga, ovaj sud nalazi žalbene navode neosnovanima, pa je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, žalitelja MP, odvjetničko društvo i predlagatelja mjere.