Pr-2050/2022-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužiteljice NK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice KK, po objavi presude 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.06.2017.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 989,81 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,38 EUR teče od 15. srpnja 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 28,14 EUR teče od 15. rujna 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,73 EUR teče od 15. listopada 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,71 EUR teče od 15. studenog 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 35,25 EUR teče od 15. prosinca 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 100,36 EUR teče od 15. siječnja 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 50,16 EUR teče od 15. veljače 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,96 EUR teče od 15. travnja 2018

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,80 EUR teče od 15. svibnja 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,08 EUR teče od 15. lipnja 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 33,26 EUR teče od 15. srpnja 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,04 EUR teče od 15. kolovoza 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,55 EUR teče od 15. rujna 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,72 EUR teče od 15. listopada 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,29 EUR teče od 15. studenog 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,70 EUR teče od 15. siječnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,83 EUR teče od 15. veljače 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,92 EUR teče od 15. ožujka 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,14 EUR teče od 15. travnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,18 EUR teče od 15. svibnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,00 EUR teče od 15. lipnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,06 EUR teče od 15. srpnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,18 EUR teče od 15. kolovoza 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,94 EUR teče od 15. rujna 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 49,85 EUR teče od 15. listopada 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,32 EUR teče od 15. ožujka 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,46 EUR teče od 15. prosinca 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,14 EUR teče od 15. siječnja 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 40,66 EUR teče od 15. veljače 2022., sve do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo za iznos od 770,19 eura i više zatražene zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 687,25 eura, sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 29. lipnja 2022., tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za očne bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik tužiteljici da je isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok da joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik da nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, da nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik na Klinici za psihijatriju za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 16%, odnosno 19% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 22. studenog 2024. tuženik navodi da je tužba nepotpuna, nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje. Iz činjeničnih navoda iz tužbe na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve da se može iščitati kako tužitelj smatra da mu tuženik u utuženom razdoblju nije isplaćivao ili je nepravilno izračunao:

– dodatke za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom,

– dodatke za otežane uvjete rada,

– dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

– naknade plaće za vrijeme bolovanja,

– naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora

Stoga da je tužbeni zahtjev i dalje nepodoban za raspravljanje jer tužitelj da nije posebice, za svako gore navedeno potraživanje, specificirao točan ukupni iznos potraživanja i mjesečne iznose potraživanja sa tijekom zz kamata, već je sve zajedno, 3 dodatka i 2 naknade za 72 mjeseca „pomiješao“ u istu ukupnu novčanu cifru i identičnu mjesečnu novčanu cifru. Tužitelj da nije specificirao koliki djelić od 20,00 eura koje traži svaki mjesec u utuženom razdoblju potražuje za koje od gore navedenih potraživanja. Nadalje, opreza radi, za slučaj da naslovljeni sud ne odbaci tužbu i prihvati ovako uređeni tužbeni zahtjev tuženik ističe kako tužiteljeva napomena iz predmetnog podneska, citat: „Tužitelj napominje da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.“ Da nema uporišta u Zakonu o parničnom postupku i sudskoj praksi. Niti pravna praksa niti pravna teorija da ne poznaju „pravo na pridržavanje prava“. Tužitelj da prije podnošenja tužbe nije od tuženika niti pokušao zatražiti dokumentaciju/podatke potrebne za postavljanje točno određenog kondemnatornog zahtjeva sukladno odredbama ZPP-a pa da mu je naslovljeni sud naložio da nekvalificirani, uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim zahtjevom tj. običnom kondemnatornom tužbom. Nadalje, obzirom da tužitelj tijekom postupka može promijeniti odvjetnika/punomoćnika nikako ne može biti ispravno dosuditi da se parnični trošak isplaćuje na privatni račun određenog odvjetnika. Parnični trošak da se dosuđuje i isplaćuje isključivo tužitelju jer je tijekom postupka, na temelju izdanih računa, plaćao usluge jednog ili više odvjetnika. Konačno postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva glede isplate parničnog troška tužitelj želi, de facto, provesti ustup tražbine (cesiju) tj. da svoju tražbinu koju ima prema tuženiku prenese na treću osobu- odvjetnika. Međutim, to da se ne može vršiti kroz parnični postupak, posebna pravila za ustup tražbine (cesiju) normirana su Zakonom obveznim odnosima. Tuženik svakako da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tužiteljica je podneskom zaprimljenim dana 8. studenog 2024., precizirala tužbeni zahtjev na iznos od 1.760,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za vremenski period od 1. lipnja 2017., do 30. rujna 2024.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 22. rujna 2025. po sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije Darki Cecić

4.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4.2.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.06.2017.g. do 30.09.2024.g., s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.

4.3.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu više medicinske sestre/tehničara na Klinici za očne bolesti.

4.4.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

4.5. U svom Izvješću o vještačenju od dana 22. rujna 2025. vještak za računovodstvo i financije Darka Cecić navodi da je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda i dokumentacije pribavljene od tuženika koja se prilaže u spis uz nalaz i mišljenje. Analizom podataka iz platnih lista za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. rujna 2024. godine da je utvrđeno:

-dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom da su plaćeni za sve odrađene sate,

- dodatak za otežane uvjete rada da je plaćen za sve odrađene sate,

- dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi od 1.6.2017. do 1.10.2019. tužiteljici da nije ni obračunavan ni isplaćen,

- koeficijent radnog mjesta nakon 1. ožujka 2024. godine da sadrži dodatke za odgovornost i uvjete rada.

Na osnovi izračuna prikazanih u nalazu, utvrđeno je da je kod obračuna plaća za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. rujna 2024. godine, razlika bruto naknade plaće koju tužiteljica potražuje iznosi 989,81 eura sveukupno, odnosno pojedinačno:

-dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 0,00 eura,

-dodatke za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 666,93 eura,

-naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 81,13 eura,

-naknadu plaće za bolovanje do 42 dana ukupno 241,75 eura, a sve kako je pojedinačno po osnovama i mjesecima vidljivo iz Tablice 6.

4.6. Tužiteljica je temeljem vještva dana 22. rujna 2025., konačno precizirala tužbeni zahtjev, te je za navedeni vremenski period zatražila isplatu ukupnog iznosa od 989,81 eura, zajedno sa pripadajućim kamatama, kao po toč. I. izreke ove presude, tako da je smanjila tužbeni zahtjev za 770,19 eura i više zatražene zatezne kamate, kojem se djelomičnom povlačenju tužbe tuženik usprotivio.

5. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužiteljice. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Sukladno čl. 54. st. 2. TKU/12, osnovna plaća zaposlenika uvećat će se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužitelj da ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljici na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužiteljici je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužitelju pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Slijedom navedenog svi prigovori tuženika ukazuju se neosnovanim i paušalno istaknutim radi odugovlačenja ovog postupka.

6.Kako je tužiteljica pismenim podneskom od 3. prosinca 2025., sukladno vještvu vještakinje Darke Cecić uredila tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. rujna 2024., na isplatu na ime razlike manje isplaćene bruto plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjega odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 989,81 eura. Dakle, potraživanje tužiteljice osnovano je samo u odnosu na neisplaćeni dodatak za odgovornost i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu od 666,93 eura za razdoblje 1. lipnja 2017. do 1.10. 2019., te zaostale neisplate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i za bolovanje od 42 dana u daljnjem iznosu od ukupno 322,88 eura. Za više zatraženi iznos od 770,19 eura i više zatražene zatezne kamate valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

8.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. . i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe od 29. lipnja 2022. -75 bodova, za zastupanje na ročištima od 12. veljače 2025. i 24. ožujka 2025. 23. veljače 2026. - za svaki po 75 bodova, za sastav podneska od 25. studenog 2025.

– 75 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 37,5 bodova, što sve zbrojeno iznosi 412,5 bodova ( vrijednost 1 boda= 2,00 eura ) , što daje iznos od 825,00 eura uvećano za 25% PDV i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi 1.296,70 eura. Kako je tužiteljica po osnovu i visini u ovom postupku, po ocjeni ovog suda, uspjela sa 53 % u tom omjeru joj je dosuđen priznati parnični trošak u iznosu od 687,25 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 8. studenog 2024., jer je istim uredila tužbeni zahtjev nakon poziva suda na uređenje sukladno čl. 109. ZPP-a, kao ni požurnice sukladno čl. 155.ZPP-a. Osnovan je prigovor tuženika da punomoćnica tužiteljice nezakonito potražuje uplatu parničnih troškova na svoj račun jer po posljednjem stavu sudske prakse za to treba imati specijalnu punomoć koju u ovom predmetu nije dostavila, međutim u odnosu na trošak ne radi se o preinaci tužbenog zahtjeva iz čl. 191 ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 8. svibnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužiteljice

- tuženiku

- u spis