Pr-125/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja RRL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. veljače 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice RR i punomoćnika tuženika ER, po objavi presude dana 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.335,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.02.2017.g. do 30.06.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 15,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak".

II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.375,00 eura.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 27. veljače 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- glavna medicinska sestra/ tehničar na cistostaticima na Klinici za onkologiju i radioterapiju. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Dodatak KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU- a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd...). Obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika ista je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Ta činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR-a i KU-a. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Pismenim podneskom od 9. srpnja 2024.,tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev kao unutar navodnih znakova u toč. I. ove presude, da bi podneskom od 5. prosinca 2025., nakon provedenog vještačenja smanjila tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 11,21 eura sukladno vještvu, a kojem se smanjenju tužbenog zahtjeva tuženik usprotivio.

2. U svom odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda dana 16. svibnja 2024. tuženik kao prvo ističe prigovor da je tužitelj podnio tzv. stupnjevitu tužbu i postavlja manifestacijski zahtjev, međutim da nisu ispunjene temeljne pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene, a to su da je prije podnošenja predmetne tužbe od tuženika zatražio podatke-dokumentaciju potrebnu za uređenje tužbe, a da je tuženik odbio ili ignorirao takav zahtjev za dostavu podataka stoga predlaže da sud naloži tužitelju uređenje tužbenog zahtjeva točno određenim zahtjevom odnosno običnom kondemnatornom tužbom, a u suprotnom ukoliko ne postupi po istom odbaci tužbu. Inače, opreza radi osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Tuženik se pismenim podneskom od 21. prosinca 2025., između ostalog u cijelosti usprotivio uređenom tužbenom zahtjevu od 9. srpnja 2025., i 5. prosinca 2025., kao neosnovanom obzirom da je nastala razlika po vještaku utvrđena kao razlika na ime neisplaćenog položajnog dodatka i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja kao posljedice neisplate položajnog dodataka a koji nije ni obuhvaćen tužbom. Ističe da se radi o dodatku se ne obračunava i ne isplaćuje na odrađeni prekovremeni rad obzirom da je Dodatkom III. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 29/18) eksplicitno ugovoreno koji se dodaci obračunavaju i na odrađeni prekovremeni rad, a među njima da nije naveden položajni dodatak. Zbog navedenog da se radnicima nakon 01.04.2020. godine svi dodaci, osim položajnog dodatka, obračunavaju i isplaćuju i na odrađeni prekovremeni rad, a da je takav stav zauzela i sudska praksa drugostupanjskih sudova.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem platnih lista i evidencija rada. Izvješće vještačenja od 23. rujna 2025. po sudskom vještaku za računovodstvo i financije

Centar za vještačenja d.o.o., Ines Lozić

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.02.2017.g. do 31.08.2025. godine, s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje.

5.1.U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju kod tuženika radila na radnom mjestu medicinske sestre/tehničara na Klinici za onkologiju i radioterapiju.

5.2.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li joj je tuženik isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao za prekovremeni rad dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje.

5.3.U svom Izvješću o vještačenju od dana 22. rujna 2025. vještak za računovodstvo i financije Ines Lozić navodi da je vještačenje napravljeno sukladno rješenju ovog suda i dokumentacije pribavljene od tuženika koja se prilaže u spis uz ovaj nalaz i mišljenje te navodi da je :

- za razdoblje od 01.02.2017. do 31.08.2025. godine:

potraživanje po osnovi neobračunatog položajnog dodatka da iznosi 10,01 EUR,

- da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, da iznosi1,20 EUR, slijedom čega da ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad da iznosi 11,21 EUR.

- da je manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem obračunatih i isplaćenih plaća posljedica zaokruživanja iznosa na dvije decimale te da po toj osnovi nema potraživanja.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska 05.12.2025.g. postavljen je prema gore preciziranom financijskom vještačenju izrađenom od strane Centra za vještačenje Split i to za razdoblje od 01.02.2017. do 31.08.2025. godine: potraživanje po osnovi neobračunatog položajnog dodatka u iznosu 10,01 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, u iznosu od 1,20 EUR slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad da iznosi 11,21 EUR. Pravo na isplatu svih vrsta dodataka na plaću i uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada regulirano je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 29/18, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23). Važenje navedenog Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nekoliko je puta produživano sklapanjem dodataka, a zadnji puta Dodatkom IV (N.N. 3/23) kojim je njegovo važenje produženo do 25.03.2023. godine. Nakon toga predmetni K.U. više nije produživan. Dakle, iza 25.03.2023. godine ne vrijede odredbe predmetnog K.U. pa tako ni odredbe o dodacima na plaću. Dana 20.03.2024. godine Vlada RH donijela je Odluku o produljenju primjene odredbi o materijalnim i nematerijalnim pravima zaposlenika u javnim službama ostvarenih temeljem granskih kolektivnih ugovora (N.N. 35/24) čijom točkom V. se radnicima priznaju sva prava iz predmetnog ugovora u istoj visini i opsegu počev od 01.03.2024. godine osim prava iz članaka 45., 46., 55, 5., 57., 58 i 58a. Članci 45., 46., 55, 5., 57., 58 i 58.a normiraju baš isplatu dodataka na plaću (Uvećanja plaća s osnova posebnih uvjeta rada) što znači da se navedenom odlukom Vlade RH ne produljuje primjena prava na isplatu dodataka koje potražuje tužiteljica (N.N. 35/24). Dakle iza 25.03.2023. godine više ne postoje prava na isplatu dodataka na plaću i uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada. U predmetnom vještvu tuženik osnovano prigovara u dijelu gdje se iskazuje postojanje neplaćenog tzv. položajnog dodatka. Naime, u predmetnom vještvu je iskazano potraživanje tužitelja po toj osnovi zajedno sa iznosom naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka u ukupnoj visini od 11,21 Eura. Kao prvo tužitelj u svojoj tužbi i tijekom postupka uopće nije ni potraživao razliku na ime neisplaćene naknade s osnova položajnog dodatka i na odrađeni prekovremeni rad u utuženom razdoblju, na koju isplatu ni nema pravo. Naime osnovano tuženik prigovara da je prema pravnom shvaćanju VSRH, zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj dana 09.12.2019. godine, utvrđeno da radnici imaju pravo da im se svi dodaci navedeni u člancima 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 143/13), obračunavaju i na odrađeni prekovremeni rad. Međutim, položajni dodatak nije reguliran čl. 57. i 59., već člankom 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (n/n 143/13) što znači da radnici nemaju pravo da im se i taj položajni dodatak obračunava i na odrađeni prekovremeni rad. Da je to tako potvrđuje i to što je i u kasnijem Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 29/18) položajni dodatak uređen odvojeno od svih ostalih dodataka. Položajni dodatak uređen je čl. 56. dok su svi ostali uređeni člancima 55. i 57. Konačno, sukladno navedenom mišljenju Građanskog odjela VSRH od 09.12.2019. godine i radi rješavanja brojnih sudskih sporova, sindikat i Vlada potpisali su dana 05.05.2020.godine Dodatak III. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (N.N. 29/18) u kojem su eksplicitno ugovorili koji se dodaci obračunavaju i na odrađeni prekovremeni rad, a među njima nije naveden položajni dodatak. Zbog navedenog radnicima se nakon 01.04.2020. godine svi dodaci, osim položajnog dodatka, obračunavaju i isplaćuju i na odrađeni prekovremeni rad. Takav stav je zauzela i sudska praksa drugostupanjskih sudova (Gžr-125/24). Stoga tužitelj nema niti može imati potraživanja i po osnovu neisplaćene bruto razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja koja bi bila posljedica neisplate položajnog dodatka. S obzirom da ne postoji utuženo potraživanje tužitelja po osnovi razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.02.2017.g. do 31.08.2025. godine, s osnove prekovremenog rada te neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi i za isto razdoblje naknade za godišnji odmor i bolovanje, te da razliku manje isplaćene plaće po osnovi položajnog dodatka tužitelj nije ni zatražio a isti se ne i obračunava na odrađeni prekovremeni rad, tužbeni zahtjev valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška punomoćnika tuženika. Tuženiku je priznat trošak za sastav podnesaka od 19. studenog 2025. i 21.prosinca 2025. - za svaki po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 01. srpnja 2024, 16. prosinca 2024., 23.veljače 2026., - za svaki po 100 bodova, za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova, što ukupno daje 550 bodova (vrijednost 1 boda= 2,00 eura), što daje iznos od 1.100,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a daje ukupno obistinjen trošak 1.375,00 eura.

Split, 8. svibnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.