REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-734/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, po sucu pojedincu toga suda Žanet Vidović, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maša Danon, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženoga ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 25. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanoga tuženoga, dana 8. svibnja 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku RS iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju PS iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.000,00 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.383,96 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. svibnja 2025. navodi da je dana 22.04.2022. tuženiku pozajmio iznos od 15.000,00 EUR-a radi pokretanja tvrtke Tilfo j.d.o.o., te se tuženik obvezao vratiti taj iznos u roku od jedne godine od registracije tvrtke ili od jedne godine od datuma pozajmice. Protekom jedne godine od zajma, odnosno po dospijeću tužitelj je više puta pozivao tuženika za povratom pozajmljenog iznosa od 15.000,00 Eura, no svaki put bi tuženik obećavao isplatu pozajmljenog iznosa do kojega nikada nije došlo ili bi se po pozivu tužitelja oglušio.

Tvrtka Tilfo d.o.o. nikada nije osnovana. Povrat zajma je dospio prije više od dvije godine te je tužitelj uvjeren kako tuženik neće dobrovoljno isplatiti tužitelju pozajmljeni iznos, posebno iz razloga što je saznao da tuženik često pozajmljuje novac te ima dugovanja kod više vjerovnika. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu troška ovog postupka.

2. Sud je pozvao tuženika pozivom od 21. svibnja 2025. na davanje odgovora na tužbu u roku od trideset dana od primitka poziva. Navedeni poziv sadrži sva upozorenja sukladno članku 284 stavak 3. i članka 285 stavak 1. te članka 331 b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91.,91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 55/13., 89/14., 70/19. i 80/22. dalje ZPP) Navedeni poziv tuženik je uredno primio dana 10. lipnja 2025. (list 19 spisa).

3. Tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na tužbu no sud nije donio presudu zbog ogluhe iz članka 331 b ZPP-a jer je tužitelj za dokaz svojih tvrdnji predložio provesti personalne dokaze, a što je sud smatrao potrebnim kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari.

4. Sud je u daljnjem tijeku postupka pozvao stranke na pripremno ročište dana 20. studenoga 2025.. Tuženik je bio uredno pozvan putem sudskog dostavljača. Neposredno prije održavanja ročišta tuženik je telefonskim putem obavijestio sud da je zbog lošeg zdravstvenog stanja oca otišao u Imotski zbog čega nije u mogućnosti doći na ročište. Navedenu činjenicu tuženik nije naknadno opravdao dostavljanjem medicinske dokumentacije ili drugim dokazom, a o čemu je bio poučen. Nadalje, tuženik nije pravovremeno pristupio ni na pripremno ročište dana 28. siječnja 2026., na koje je također bio uredno pozvan. Naime, tuženik je nakon što je ročište održano i zaključen prethodni postupak pristupio na sud te kašnjenje na ročište opravdao gužvom na putu. Tom prilikom tuženiku je uručen zapisnik sa održanog pripremnog ročišta u kojem je naveden datum i vrijeme održavanja glavne rasprave te mu je i priopćen datum i vrijeme održavanja usmene rasprave, a što je tuženik potvrdio i potpisom službene bilješke na listu 49 spisa.

5. Na glavnu raspravu 25. ožujka 2026. tuženik nije pristupio iako je uredno pozvan niti je opravdao svoj izostanak. Na glavnoj raspravi izvedeni su dokazi koje je predložio tužitelj u tužbi te su saslušani svjedoci i tužitelj.

6. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u javnobilježnički ovjerenu izjavu tuženika kojom potvrđuje da je dobio pozajmnicu od tužitelja (list 6), prepisku tužitelja i tuženika putem poruka mobitelom (list 7-13), zemljišnoknjižni izvadak (list 14-17) te je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka CS i IS te saslušanje tužitelja.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Članak 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje:ZOO) propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Članak 183. st. 1. ZOO propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

Članak 342. st. 1. ZOO propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

Članak 499. st. 1. ZOO propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9. Iz uvida u tuženikovu izjavu (list 6) na kojoj je potpis tuženika javnobilježnički ovjeren dana 22. travnja 2022. proizlazi da je tuženik od tužitelja dobio pozajmnicu u iznosu od 15.000,00 EUR-a radi pokretanje tvrtke Rilfo j.d.o.o., te da se obvezao vratiti navedeni iznos zajma u roku od godine dana od registracije tvrtke ili najkasnije jednu godinu od datuma zajma. Iz navedenoga proizlazi da su tužitelj kao zajmodavac i tuženik kao zajmoprimac bili u obveznopravnom odnosu, da se tuženik obvezao tužitelju vratiti zajam u dogovorenom roku te da tužitelj i tuženik nisu dogovorili plaćanje ugovornih ili zakonskih zateznih kamata na iznos zajma za vraćanje zajma do ugovorenog roka. U prilog postojanja obveznog odnosa među strankama govori i prepiska među strankama (list 7-14) putem mobitela jer tuženik u istoj ne osporava (već potvrđuje) postojanje zajma i obveze njegovoga vraćanja te o proteku roka za vraćanje zajma.

10. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz saslušanjem svjedoka CS (sestre tužitelja) i IS (šogor tužitelja) a iz čijih iskaza suglasno proizlazi da su znali za postojanje zajma koji je tužitelj kao zajmodavac dao tuženiku kao zajmoprimcu, da je svrha zajma bila pokretanje poslovne ideje, da se radilo o poslovnom prostoru koji je trebalo staviti u funkciju, te da tuženik tužitelju nikada nije vratio taj novac niti je poslovni prostor ikada stavljen u funkciju, a to sve im je poznato jer im je o tome rekao tužitelj.

11. Sud iskaz svjedoka prihvaća u cijelosti te ocjenjuje da su svjedoci iskazivali uvjerljivo i iskreno te životno logično.

12. U dokaznom postupku izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženika poznavao nekoliko godina prije davanja zajma tuženiku, da su tijekom svog poznanstva razgovarali o ulasku u poduzetništvo, da je svrha davanja zajma bila upravo realizacija jedne poslovne ideje (stavljanje poslovnog prostora u funkciju, lokala a kasnije i apartmana za iznajmljivanje), da je iznos zajma uplatio na račun tuženikovog oca jer je tuženik bio u blokadi ali je tuženik primitak zajma potvrdio izjavom koju je potpisao a koji potpis je ovjerio i javni bilježnik, da on nikada nije upoznao vlasnika poslovnog prostora P jer je živio i radio u Njemačkoj već je sve pregovore oko toga vršio isključivo tuženik, da se odnos tuženika prema njemu promijenio već u trenutku kad je dobio iznos zajma jer ga je sve više isključivao iz procesa odlučivanja i informiranja. Također je iskazao da je radi povrata duga prije pokretanja sudskog postupka više puta kontaktirao tuženika, da tuženik u tim kontaktima nikada nije osporavao dug ali dug nikada nije vratio.

13. Sud prihvaća i iskaz tužitelja jer je isti u suglasju sa materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu te je u suglasju i sa iskazima svjedoka iz ovog postupka, a tuženik tijekom cijelog postupka nije ni dostavljao dokaze ni davao bilo kakva očitovanja koja bi govorila o navedenim činjenicama drugačije. Naime, tuženik je tijekom cijelog postupka bio pasivan, te osim što nije dao odgovor na tužbu, nije pristupao ni na zakazane rasprave, odnosno nije pristupio u vrijeme u kojem su one bile zakazane, a tijekom postupka nije dostavio ni podnesak kojim bi osporio navode tužitelja i dokaze kojima tužitelj potkrepljuje svoje tvrdnje. Tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz npr. uplatnicu i sl iz kojih bi proizlazilo da je potraživanje tužitelja na temelju zajma pravovremeno podmirio ili tijekom ovoga postupka podmirio.

14. Iz dokaza u spisu proizlazi da tuženik nije vratio pozajmljeni iznos do dana dospijeća zajma a ni naknadno pa ni do okončanja ovog postupka. Iz dokaza u spisu (izjava list 6 od 22. travnja 2022.) proizlazi da je tuženik zajam trebao vratiti najkasnije godinu dana od dobivanja zajma, a iz iskaza samog tužitelja na ročištu dana 25. ožujka 2026. da je iznos zajma uplatio na račun tuženikova oca u dva puta te da misli da je to bilo prvi puta 27. travnja, a drugi dio zajma 2. svibnja 2022., a što potvrđuju i svjedoci svojim iskazima jer navode da je iznos zajma primio tuženik i prije 12. svibnja 2022. kada su bili sa tuženikom u razgledanju poslovnog prostora u Imotskom. Iz navedenoga bi proizlazilo da je predmetni zajam dospio u svibnju 2023.

15. No tužitelj u točki I tužbenog zahtjeva nije naveo da potražuje zakonske zatezne kamate na iznos zajma od njegovoga dospijeća zbog čega sud koji ne može suditi extra petita nije mogao dosuditi zakonske zatezne kamate od nekog ranijeg datuma već jedino od dana podnošenja tužbe (kao najranijeg datuma sukladno sadržaju točke I tužbenog zahtjeva). Stoga su tužitelju sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a zakonske zatezne kamate na iznos od 15.000,00 EUR-a dosuđene od podnošenja tužbe do isplate.

16. O trošku postupka sud je odlučio na temelju članka 154. i 155. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23) te prema vrijednosti predmeta spora pa je tužitelju određen trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 Eur (Tbr. 7. 1.), pristup na pripremno ročište dana 20. studenoga 2025. u iznosu od 250,00 eura, pristup na pripremno ročište 28. siječnja 2026. u iznosu od 500,00 EUR-a, te na ročište za glavnu raspravu dana 25. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 EUR-a, a sve uz zatraženi PDV te sudske pristojbe u iznosu od 98,23 EUR-a na tužbu i 98,23 EUR-a na presudu, a što čini ukupni opravdani trošak postupka u iznosu od 2.383,96 Eura.

17. Tužitelju je dosuđen iznos pristojbe na tužbu u iznosu koji je i platio te na presudu u polovici vrijednosti jer je zastupan po punomoćniku te je u mogućnosti koristiti umanjenje zbog korištenja e spis komunikacije ako pristojbu pravovremeno plati.

18. Tužitelju je za pristup na pripremno ročište 20. studenoga 2025. trošak dosuđen po načelu coulpe jer tuženik nije pravovremeno opravdao svoj izostanak. No kako se na navedenom ročištu nije raspravljalo ni o činjeničnim ni o pravnim pitanjima već je isto odgođeno tužitelju je priznat trošak pristupa na to ročište u ½ vrijednosti prema tbr 9.2 Tarife odnosno u iznosu od 250,00 EURA uz zatraženi PDV.

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Svetom Ivanu Zelini, 8. svibnja 2026.

S u d a c :

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

RJEŠENJE

I/Dna presudu

-tužitelju

-tuženici

II/Kal 30 dana