Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-122/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Jasmina Tot Solina, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Ružman i Nina Ružman iz [adresa], nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja LČ, tužiteljice JČ, zamjenice punomoćnice tužitelja Tanje Krašovec, odvjetnice iz Novog Marofa i tuženika GČ te punomoćnice Nine Ružman, odvjetnice iz [adresa], radi naknade štete, 8. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja sukladno podnesku tužitelja zaprimljenom 21. svibnja 2025. kojim uređuju tužbeni zahtjev.

i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana isplati tužitelju LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s naslova naknade imovinske štete iznos od 349,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom od 18. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku, GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana isplati tužiteljici JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] s naslova naknade imovinske štete iznos od 349,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom na iznos od 349,80 EUR od 18. listopada 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja LČ da mu tuženik isplati iznos od 26,54 eur sa zateznom kamatom od 23. listopada 2018. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva tužiteljice JČ da joj tuženik isplati iznos od 26,54 eur sa zateznom kamatom od 23. listopada 2018. do isplate, kao neosnovani.

IV. Nalaže se tuženiku GČ da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.777,19 eur (dvije tisuće sedamsto sedamdeset sedam eura i devetnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da su 7. siječnja 2018. od strane susjeda AČ obaviješteni da im netko u šumi vrši sječu stabala, nakon čega su se odmah uputili u šumu zajedno sa kćerkom VČ te da su tamo zatekli tuženika koji je tvrdio da je to njegova šuma, da ih je otjerao, nakon čega su zvali policiju te su podnijeli kaznenu prijavu protiv tuženika povodom koje je tuženiku izrečen kazneni nalog broj 10 K-42/19-2 od dana 08.veljače 2019. kojim je sud utvrdio da je tuženik dana 16. i 17. listopada 2018. u Ludbregu, Vinogradi Ludbreški, u predjelu zvanom Graci, u cilju da se domogne stabala, bez doznake izvršio sječu 9 rastućih stabala graba na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u tadašnjem vlasništvu tužitelja, čime ih je oštetio za iznos od 1.326,30 kn. Tuženik je međutim protiv kaznenog naloga podnio prigovor, te je sud nastavio sa postupanjem u redovnom kaznenom postupku. Tužitelji su u međuvremenu nekretninu darovali svojoj kćeri darovnim ugovorom od dana 7. travnja 2021.godine, no da je štetna radnja počinjena u vrijeme kada su oni bili vlasnici. Nekretninu su darovali kćeri u vrijednosti koja je umanjena na vrijednost štetne radnje. Iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka za šumarstvo i lovstvo Damira Nedeljka, dipl.ing. od dana 22.listopada 2018.g. da je vidljivo da vrijednost posječene drvne mase iznosi 1.326,90 kn, dok ukupna vrijednost naknade za počinjenu štetu, imajući u vidu faktor devastacije šume (2,5) iznosi 3.317,25 kn. Trošak izrade navedenog vještačkog nalaza i mišljenja koštao je 400,00 kn, te su podnijeli tužbu radi naknade štete protiv tuženika za navedene iznose.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare s obzirom na to da tužitelj kao dan saznanja za štetu navode 17. siječnja 2021. dok da je tužba podnesena 1. listopada 2021. Tuženik osporava osnov i visinu štete koju tužitelji potražuju tužbom. Tuženik ne osporava da se protiv istog kao okrivljenika vodio kazneni postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem K-42/19 radi kaznenog djela iz čl.228. st. 1. KZ., međutim isti postupak je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 21.12.2021.g. obustavljen zbog odustanka državnog odvjetnika od kaznenog progona budući da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Bojana Škvorca dipl. ing. geod. vidljivo da se predmetni panjevi, odnosno predmetna drva prije sječe od strane tuženika, prema podacima katastarskog plana nalaze na parceli kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u posjedu i vlasništvu tuženika (i to panjevi obilježeni brojkama 2-9), dok se jedan panj nalazi na parceli kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u posjedu i vlasništvu SČ (panj obilježen brojem 1). Nadalje, navodi da je tuženik dao izvršiti izmjeru svoje čestice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je nakon toga posjekao stabla smatrajući da su njegova, što su doista i bila. Osporava navode tužitelja da su predmetna stabla bila u posjedu tužitelja, budući da je temeljem prijedloga za otvaranje pojedinačno ispravnog postupka od 29. ožujka 2019. Općinski sud u Varaždinu donio rješenje broj: Z-4812/19 od 13. svibnja 2019. kojim je odredio brisanje prava vlasništva dosadašnjih suvlasnika ĐČ L iz [adresa], u 2/4 dijela, i ĐČ iz [adresa], te ĐČ J iz [adresa], oboje u po 1/4 dijela na čkbr. [katastarska čestica] šuma u Gracu od 665 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je istim rješenjem u točki II/ određena uknjižba prava vlasništva iste nekretnine upravo za korist tuženika. Navodi da su tužitelji mogli i trebali, ukoliko tvrde da unutar granica nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potpada i dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u posjedu i vlasništvu tuženika), svoja prava ostvarivati u tijeku ispravnog postupka, odnosno u parnici pred sudom ili drugim nadležnim tijelom kao osobe koje za to imaju pravni interes. Navode da iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Krunoslava Indira, dipl.ing.šum. od 10.10.2021.g. proizlazi da se ne može sa sigurnošću odgovoriti na pitanje kada su navedena stabla posječena, te da je takvo precizno datiranje nemoguće. Uvidom u Elaborat sa smjernicama gospodarenja od 03.05.2017.g. te u Doznačnu knjižicu, Etat za godinu 2017.g. od 28.04.2017.g., koje uz tužbu prilažu tužitelji, jasno se navodi da je isto ishođeno za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se predmetnih 9 stabala navodno označenih doznakom nalazilo na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa postavlja pitanje kako je uopće moguće da su tužitelji ishodili isti Elaborat i Doznačnu knjižicu za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te prema istom navodno označili doznakama predmetna stabla za sječu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojih tužitelji nikada nisu bili niti posjednici ni vlasnici niti posjeduju potrebne isprave koje bi ih ovlašćivale na označavanje doznakama za sječu stabala koje se nalaze izvan granica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno čl. 15. Pravilnika o doznaci stabala, obilježbi šumskih proizvoda, teretnom listu (popratnici) i šumskom redu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelji su naveli da je točno da je kazneni postupak protiv tuženika obustavljen no da do obustave nije došlo iz razloga jer predmetni štetni događaji ne bi bio počinjen, nego iz razloga što je tijelo progona uzelo u obzir da je tuženik postupao nakon izmjere po mjerničkom vještaku koji se držao isključivo katastarskih podataka, a koji značajno odudaraju od stanja na terenu. U vezi toga tužitelji posebno skreću sudu pozornost na skicu koju su primili u navedenom kaznenom postupku a iz koje je vidljivo oštro odstupanje stanja na terenu od katastarske međe. Prigovor tuženika u kojem navodi da su se tužitelji trebali uključiti u pojedinačni ispravni postupak radi sređenja ZK stanja u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije relevantan, jer tužitelji nikada nisu svojatali vlasnička ili druga stvarna prava na navedenoj čestici. Osim toga, ova stabla se niti ne nalaze na navedenoj čestici. Navode da je tuženik počinio štetu tužiteljima na način da je srušio stabla i otuđio predmetnu drvnu masu. Ističu da je iz kaznenog postupka jasno vidljivo da je u kaznenom postupku sud zauzeo stajalište da je tuženik srušio predmetna stabla. Osim toga, sam tuženik je jasno priznao da je srušio navedena stabla, a branio se da nije znao da bi pripadala tužiteljima. Ponavljaju da su tužitelji vlasnici čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su rasla navedena stabla.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja, izvršio je uvid u dijelove spisa ovoga suda K-42/19. saslušao je stranke i svjedoke IČ, RČ, UČ, ČČ, ŠČ, MČ, PČ i ĆČ, pročitao je nalaz sudskog vještaka Dražena Pintarića, vještaka za geodetske poslove, nalaz sudskog vještaka Larix IG d.o.o. zastupanog po direktoru Ivanu Grginčiću, vještaka za šumarstvo, lovstvo i procjenu šumskog zemljišta i njegovo očitovanje na prigovor tuženika.

5. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

6. Nesporno je u ovom postupku da je izvršena sječa predmetnih stabala 17. listopada 2018. povodom koje se vodio kazneni postupak protiv tuženika, a koji pak je obustavljen rješenjem ovoga suda broj K-42/2019 od 21. prosinca 2021. Nesporno je da su tužitelji bili vlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] – šuma u Gracima površine 3762 m2 k. o. [katastarska općina] svaki u polovici dijela u vrijeme sječe drva dok su istu kasnije darovnim ugovorom ovjerenim 7. travnja 2021. od javnog bilježnika Krune Radašića darovali kćeri VČ, koja čestica predstavlja nastavak na prethodne parcele koje zajedno čine jednu cjelinu tako da se iste protežu od ceste uz koju se nalazi klijet, a na koju parcelu se nastavlja vinograd, voćnjak i šuma (čkbr. [katastarska čestica]) kao što i nekretnine tuženika koje činu cjelinu kreću od klijeti uz cestu, na koju parcelu se nadovezuje vinograd, voćnjak i šuma (čkbr. [katastarska čestica]), a u naravi su istog opisa i nekretnine koje se nalaze između nekretnine ranije u vlasništvu tužitelja i nekretnine tuženika.

7. Sporno je da li je tuženik sječu stabala izvršio na nekretnini koja je u njegovom vlasništvu ili se radi o nekretnini u vlasništvu tužitelja, odnosno da li je jedno posječeno stablo stajalo na nekretnini treće osobe, sporno je da bi posječena stabla bila u posjedu tužitelja, te da li su posječena stabla bila označena doznakama crvene boje, a sporna je i visina štete.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete nastale sječom stabala u šumi u iznosu od 440,27 eur uvećano za trošak vještačenja po vještaku šumarske struke obavljenom 22. listopada 2018. u iznosu od 53,09 eur zajedno sa zateznom kamatom na pojedine iznose pri čemu svaki od tužitelja potražuje polovicu tog iznosa razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima u nekretnini.

9. Odredbom čl. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisano je da se svatko dužan suzdržati od postupka kojim se drugome može prouzročiti šteta. Nadalje, prema čl. 1045. st. 1. ZOO onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je tu štetu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. st. 1. ZOO određeno je da je, između ostalog, šteta umanjenje nečije imovine. Zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu su štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost.

10. Iz rješenja ovoga suda broj K-42/2019 od 21. prosinca 2021. proizlazi da je kazneni postupak obustavljen jer je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu odustalo od daljnjeg kaznenog progona protiv okrivljenika, ovdje tuženika radi kaznenog djela protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 jer kod okrivljenika ne postoji subjektivni element kaznenog djela krađe - da je postupao u cilju da pribavi tuđu pokretnu stvar.

11. U ovom se parničnom predmetu radi naknade štete (tzv. šumska šteta) kao prethodno i najvažnije sporno pitanje pojavilo pitanje u čijem je vlasništvu nekretnina na kojoj je tuženik vršio sječu stabala. Naime, tužitelji tvrde kako se radi o nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u trenutku siječe bila u njihovu vlasništvu (naknadno su je darovali kćeri) dok tuženik tvrdi da je sječu vršio isključivo na nekretnini u svojem vlasništvu čkbr. [katastarska čestica] dok da je u kaznenom postupku utvrđeno da je jedno posječeno drvo stajalo na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu SČ.

12. Iz vještačkog nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka Bojana Škvorca (list 83 spisa) izrađenog za potrebe kaznenog postupka proizlazi da je vještak iscrtao granične linije i točke posjeda prema pokazivanju oštećenika, ovdje tužitelja, a preklapanjem točaka snimljenih geodetskim GNSS uređajem i položaja prikazanog službenim katastarskim planom i njihovom usporedbom sa položajem granica parcele prema pokazivanju oštećenika, ovdje tužitelja utvrđeno je da dolazi do znatnog odstupanja stanja na terenu od službenog katastarskog plana. Prema skici izmjere panjevi se nalaze unutar granica koje su pokazali oštećenici, no prema podacima katastarskog plana osam panjeva nalazi se na čkbr. [katastarska čestica], a jedan panj na čkbr. [katastarska čestica].

13. Iz rješenja ovoga suda broj Z-4812/19 od 13. svibnja 2019. (list 75 spisa) proizlazi da je određeno brisanje prava vlasništva dosadašnjih suvlasnika HČ u 2/4 dijela i HČ L te HČ J oboje u po ¼ dijela na čkbr. [katastarska čestica] šuma u Gracu upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i uknjižba prava vlasništva za korist GČ. Iz obrazloženja rješenja, a i prijedloga za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka (list 86 spisa) vidljivo je da je predlagatelj ovdje tuženik podnio prijedlog za ispravak upisa navodeći da je predmetnu nekretninu kupio od NČ i OČ G 2009. koje su predmetnu česticu imale u posjedu sa pravnim prednicima dugi niz godina, dok da su upisani suvlasnici pokojni, te da je u postupku saslušan svjedok UČ.

14. Tužitelj LČ je u svom iskazu naveo da je tuženik izvršio sječu drva u njegovoj (tada) šumi radi čega je bila pozvana policija, a nakon čega da je vođen kazneni postupak protiv tuženika. Tužitelj je naveo da je u posjedu te predmetne čestice bio više od 40 godina od kad se oženio za ovdje tužiteljicu, a da su prije toga predmetnu česticu uživali njezini prednici i to oko 200 godina unazad. Naveo je da zna da je tuženik svoju nekretninu kupio oko 2010. od vlasnika A koji je prije njega niz godina također uživao vinograd, voćnjak i šumu, no da on nikada nije rušio njegova stabla niti su drugi međaši međusobno imali problema te su svi koristili samo stabla na svojim nekretninama. Tužitelj je naveo da smatra da je (ranije) njihova nekretnina koja se sastoji još i od drugih parcela više manje ravnog oblika, da između čkbr. [katastarska čestica] ranije u vlasništvu tužitelja i susjedne čkbr. [katastarska čestica] postoji prirodna oznaka koja je međa između tih nekretnina, a to je jarak koji se proteže većim dijelom između predmetne čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] te isti označava među između tih nekretnina. Srušena stabla nakon predmetne siječe nalazila su se s lijeve strane jarka te da je tu nekretninu oduvijek posjedovao tužitelj, njegova supruga i njihovi prednici, te nitko treći. Tužitelj se nije mogao izjasniti radi čega postoji veliki nesrazmjer u položaju predmetne čestice kako je to prikazano katastarskim planom u odnosu na skicu sudskog vještaka Bojana Škvorca, te da je također moguće da se tijekom 200 godina položaj jarka mogao izmijeniti no samo u dijelu gdje je isti međa sa Deteljevom nekretninom (čkbr. [katastarska čestica]) i u manjem dijelu gdje njegova nekretnina graniči sa čkbr. [katastarska čestica] budući da ondje teče voda za jačih kiša. Naveo je da je 2017. zadnji puta zatražio od Hrvatskih šuma stavljanje doznaka na stabla na temelju kojih se može vršiti njihovo rušenje, te da je tuženik porušio označena stabla no ne sva već samo ona koja su utužena.

15. Navode tužitelja potvrdila je i tužiteljica JČ koja je navela i to da je ona još od djetinjstva dolazila u predmetnu šumu te je stoga dobro poznavala gdje se ista nalazi, a isto tako su i susjedi znali gdje su njihove šume te oko toga nije bilo nikakvog spora. U šumu je odlazila brati cvijeće i gljive, a kasnije je sa tužiteljem zubačila lišće koje joj je trebalo za stoku koju su uzgajali, dok su rušenje stabala planirali za vrijeme kad budu u mirovini za ogrjev te predmetnu šumu nisu puno koristili na način da bi rušili stabla. Navela je da je međaš Stančin puno više rušio stabla na svojoj nekretnini no nikada nije srušio stablo s njihove nekretnine jer je dobro poznavao koja je njihova šuma budući da su se orijentirali prema dubokom jarku koji stoji između nekretnine ranije u vlasništvu tužitelja i susjedne nekretnine tako da je nekretnina od ŠČ i sada Šumige, ranije AČ, u odnosu na nekretninu tužitelja na povišenoj površini te se jasno vizualno može uočiti koja je čija nekretnina. Navela je također da je tuženik nakon što je posjekao stabla sam izjavio da je on dao izmjeriti svoju nekretninu no da ona nije bila pozvana na takvu izmjeru, niti smatra da je trebala biti jer tuženik niti nije njihov međš ate da je moguće da se ranije opisani jarak tijekom godina pomicao no najviše 1 metar u lijevo ili desno po širini, a u dužini od 10 metara zbog promjene toka vode.

16. Tuženik GČ je u svom iskazu naveo da je 2009. predmetne nekretnine koje se sastoje od klijeti, vinograda, voćnjaka i šume kupio od A koji je prije njega bio vlasnik unazad 5 godina, te da su granice sa nekretninama susjeda u dijelu koji se sastoji od klijeti, vinograda i voćnjaka dosta uočljive i podudarne sa međama iskazanim na katastarskom planu, no u dijelu nekretnine gdje se nalazi šuma, budući da je šuma prilično zapuštena nije bilo jasno vidljivo gdje se nalaze granice njegove čestice. Stoga je angažirao mjernika V da mu označi granice njegove nekretnine te je mjernik na osnovu katastarskog plana u točke granica zabio kolce koje je tuženik kasnije još učvrstio betonskim stupovima sve kako bi bio siguran gdje se nalazi međa sa susjednom nekretninom, jer je imao namjeru urediti svoju šumu. Bilo mu je poznato da se pored njegove šume nalazi šuma susjeda UČ, a čiji pak je susjed njegov šogor pa s te strane nekretnine nije bilo nikakvih problema, dok je jednog dana uočio da su njegova stabla označena onako kako ih označavaju Hrvatske šume kada izdaju dozvolu za rušenje, te ih je odlučio sam srušiti da mu ih ne bi srušio netko drugi i otuđio ih. Vezano za navode tužitelja da bi jarak predstavljao među između nekretnine tužitelja i drugih nekretnina tuženik je naveo da se na skici izmjere nekretnine vidi da je položaj jarka drugačiji nego što su to pokazali tužitelji, te da se isti djelomično proteže i na njegovu nekretninu, no da je i cijela šuma puna klanaca. Naveo je da nikada u svojoj šumi nije vidio tužitelja, no da mu je šogor jednom rekao da je vidio nekoga, navodno ČČ i tužitelja da vade zabijene stupove koje je postavio tuženik nakon mjernika. Naveo je da je cijeli taj dio neraščišćen, te da se i u kaznenom postupku pokazalo da nije potpuno jasno koja je čija nekretnina. Naveo je da je prilikom izmjere mjernika V ondje pozvao i MČ i nećaka SČ, PČ koja je upisana vlasnica nekretnine s lijeve strane njegove nekretnine. Naveo je da je prilikom predmetnog događaja srušio označena stabla s čime je nastavio i nakon što je došla policija jer je bio siguran da su to njegova stabla, te da mu policija nije dala nikakav nalog da prestane sa rušenjem, a da mu se niti šumski inspektor nije posebno obraćao. Tuženik je izjavio da mu bivši vlasnik A nije pokazivao nekretninu tako da bi mu istu pokazao sve do njena podnožja gdje se također nalazi jarak kao završna točka, te da smatra da je upitno da li je i sam A znao pokazati međe jer je on bio vlasnik nekretnine 5 godina. Smatrao je da nije potrebno kod Hrvatskih šuma provjeravati tko je obilježio njegova stabla jer je znao da Hrvatske šume kod označavanja stabla za rušenje ne provjeravaju stvarno stanje vlasništva nekretnine već to čine prema kazivanju vlasnika koji su ih pozvali na bilježenje. Stoga je smatrao da se obilježena stabla nalaze na njegovoj nekretnini. Na uviđaju je tuženik pojasnio da je on čestice čkbr. [katastarska čestica] kupio od A koji je nekretnine kupio od NČ i OČ, a prilikom kupnje Kosec ga nije posebno uvodio u posjed šume odnosno čkbr. [katastarska čestica] niti mu je posebno pokazao položaj te nekretnine, a nije znao niti to da li je A znao točan položaj predmetne čestice već su mu položaj pokazali MČ i PČ. Prilikom izmjere mjernika V isti je sukladno katastarskom planu iskolčio samo čkbr. [katastarska čestica] pri čemu nije bila iskolčena i čkbr. [katastarska čestica].

17. Navode tužitelja potvrdio je svjedok RČ koji je vlasnik čestice čkbr. [katastarska čestica], a istu je naslijedio od tasta Josipa Detelja 2021., a koji je u posjedu iste bio od 2009. te ju je stekao kupnjom od S LČ. Svjedok je potvrdio da se panjevi stabala koje je srušio tuženik nalaze u šumi tužitelja te da mu nije poznato kako točno katastarski izgleda njegova čestica ni čestica tužitelja, no zna gdje se nalazi njegova šuma, a gdje šuma tužitelja u naravi. Naveo je da njegova čestica (čkbr. [katastarska čestica]) gledano iz smjera vinograda na niže, a na koji vinograd se nastavlja parcela koja predstavlja šumu, nema pravocrtan smjer nego ima lagani lom tako da zaokreće lagano u desnu stranu, što da mu je pokazao njegov tast kojemu je to pokazao prodavatelj prilikom kupnje nekretnine. Naveo je da je od 2009. pomagao tastu u radovima u vinogradu dok je rjeđe sudjelovao u radovima u šumi, no ne zna da bi se vodio bilo kakav spor vezano za među između nekretnine tužitelja i njegova tasta. Naveo je da između čestice čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] jednim dijelom prolazi jarak koji vodi prema završetku šume. Navedeno je potvrdio i na samom uviđaju gdje je potvrdio navod tužitelja o smjeru kretanja međe između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] odnosno da je sredina pokazanog jarka prirodna granica između nekretnine tužitelja i njegove nekretnine, a koji jarak se nastavlja sve do kraja šume do potoka.

18. Navode tužitelja potvrdio je i svjedok IČ koji je vlasnik nekretnine čkbr. [katastarska čestica], susjedne sa čkbr. [katastarska čestica] i to s lijeve strane gledano iz točke klijeti prema šumi, a koji je naveo da su mu granice ovih šuma poznate i iste već više od 150 godine te da su osim toga granice njegove šume omeđene betonskim stupićima koji tako stoje dugi niz godina. Betonski stupići pokazuju smjer međe između ovih nekretnina sve do podnožja nekretnine odnosno do potoka gdje isti završavaju. Poznato mu je i da se panjevi posječenih stabala nalaze u šumi tužitelja, no smatra da je, ako se gleda katastarski plan, pogrešno prikazano da se panjevi nalaze na čkbr. [katastarska čestica] jer se isti nalaze unutar čkbr. [katastarska čestica], stoga ne zna da li je pogrešan katastarski plan ili skica izmjere sudskog vještaka Bojana Škvorca. Svjedok je naveo da se šuma tužitelja koristi u istim granicama zadnjih 150-200 godina kao što se koristila i njegova šuma te da oko toga nije postojao nikakav spor. Svjedok je potvrdio da je prirodna granica ujedno i međa između nekretnine ranije u vlasništvu tužitelja čkbr. [katastarska čestica] i susjedne nekretnine sa desne strane gledano iz točke vinograda prema šumi, a to je jarak, tako da su se panjevi odsječenih stabala gledano od vinograda prema šumi nalazili s lijeve strane jarka i to na brežuljku. Navedeni panjevi nalaze se otprilike na udaljenosti od oko 10 metara od međe koja dijeli njegovu nekretninu od predmetne čkbr. [katastarska čestica].

19. Svjedok ŠČ naveo je da je vlasnik i međaš nekretnine sa nekretninom tužitelja tako da posjeduje čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] , te dio čkbr. [katastarska čestica] tako da on koristi otprilike 1/3 dijela te čestice, dok ostatak čkbr. [katastarska čestica] koristi RČ. Ove nekretnine prije njega posjedovali su njegovi prednici unazad 150 godina. Nije mu poznato gdje se nalaze panjevi srušenih stabala, no potvrđuje da između nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica] i njegove nekretnine postoji jarak koji je prirodna granica i međa između njihovih nekretnina koje granice su se uvijek pridržavali, tako da je s lijeve strane jarka gledano iz točke vinograda prema šumi nekretnina tužitelja, a s desne strane jarka nekretnina svjedoka i RČ.

20. Svjedok ČČ naveo je da je vlasnik čkbr. [katastarska čestica] koja je međašna sa nekretninom RČ s lijeve strane i EČ s desne strane, te je naveo da je sječa stabala izvršena u šumi tužitelja. Naveo je da je ranije posjedovao još klijet, vinograd i voćnjak, no prodao je sve osim šume. Svoju nekretninu poznaje još od djetinjstva i zato zna da je položaj ovih nekretnina takav da iste zaokreću prema desnoj strani. Budući da cijeli život posjeduje svoju česticu i zna gdje se nalazi njegova šuma, poznato mu je i čije su susjedne šume, te se i sam iznenadio da je tuženik svoju nekretninu koristio odnosno kad je izvršio sječu, smatrajući da se nalazi u svojoj šumi, da je on zapravo otišao 25 do 30 metara u lijevu stranu od svoje šume, čime je prešao nekretnine drugih vlasnika pa tako i njegovu šumu, a da se sjeća da je 1987. vršena izmjera njegove nekretnine, da je tada bilo vršeno kolčenje i da se sjeća gdje su bile granice nekretnina, po čemu se od tada na dalje i ravnao, te da nikad nije bilo nikakvog spora oko toga gdje bi se nalazila čija šuma. Poznato mu je da se između ovdje predmetnih čestica nalazi još 5 parcela, da postoji potok koji se nalazi na kraju šume, odnosno jarak koji predstavlja prirodnu granicu nekretnine tužitelja, a da se panjevi posječenih stabala nalaze lijevo od navedenog jarka gledano iz točke vinograda u pravcu šume.

21. Svjedok UČ naveo je da je njegova majka CČ naslijedila od svog oca nekretninu koji je istu kupio još 60-ih godina prošlog stoljeća i koja je susjedna sa nekretninom tuženika. Poznato mu je gdje se njegova šuma nalazi, te da je u blizini i šuma tužitelja, iako ne zna gdje se točno nalazi međa tužitelja i tuženika. No kad je primijetio da je došlo do sječe stabala vidio je da je to nekretnina tužitelja te je iste odmah o tome i obavijestio. Kada mu se predočava katastarski plan navodi da se posječena stabla nalaze na čkbr. [katastarska čestica] u donjem lijevom kutu, a ista su otprilike udaljena oko 50 metara od međe koja dijeli njegovu nekretninu s nekretninom tuženika, dok smatra da je skica izmjere vještaka Škvorca pogrešno naznačena, odnosno da se panjevi nalaze na čestici tužitelja čkbr. [katastarska čestica]. Svjedok je naveo da je tuženik angažirao mjernika radi iskolčenja njegove nekretnine kada je mjernik nekretninu tuženika obilježio tako da je ista odudarala otprilike 25 metara od stvarne međe između njegove nekretnine i nekretnine tuženika i to u donjem dijelu šume, pa bi prema takvoj izmjeri 25 metara površine bilo ničije te da je mjerniku i sam naveo da to nije dobra izmjera jer se previše ide u lijevu stranu i kada bi ista bila točna da tuženikova nekretnina ne bi obuhvaćala njegovu klijet, a osim toga da je mjerenje vršeno tako da je granica nekretnine išla do jarka koji označava prirodnu granicu kraja šume. Svjedok je također potvrdio da je bio pozvan kao svjedok u pojedinačnom ispravnom postupku koji je pokrenuo tuženik vezano za upis čestice čkbr. [katastarska čestica] gdje je pristupio umjesto pozvanih sada pok. oca ili majke jer je netko od njih bio bolestan, te da se ročište odvilo na sudu u Ludbregu gdje mu je samo predočeno da je potreban njegov potpis radi uređenja zemljišnoknjižnog stanja i nije bilo nikakve rasprave o tome gdje su granice međe u odnosu na nekretninu tuženika niti mu je predočen katastarski plan. Prilikom uviđaja ponovio je da je mjerniku V i tuženiku rekao da položaj čestica kako ih je prikazao V ne prikazuje stvarno stanje i položaj nekretnine tuženika jer bi po takvoj izmjeri svjedok bio uskraćen za dva reda vinograda.

22. S obzirom na podudarnost navoda svjedoka IČ, ŠČ, ČČ i UČ o položaju šume tužitelja sud ih u navedenim dijelovima nalazi vjerodostojnim budući da su isti detaljni i temeljeni na neposrednim zapažanjima, a naročito važnim nalazi iskaz IČ kao svjedoka vremena koji je na uviđaju pokazao ranije obilježene točke međe betonskim stupićima i drvenim stupićima između njegove nekretnine i nekretnine ranije u vlasništvu tužitelja, te se povlačenjem pravca između tih vani na licu mjesta ranije obilježenih točaka i preklapanjem istih sa katastarskim planom može uočiti da već ondje dolazi do znatnog odstupanja od smjera međne granice između tih nekretnina prikazanog na katastarskom planu tako da stvarno stanje linije biva izmješteno više udesno u odnosu na katastarski plan gledajući iz točke betonskog stupića A prema stupiću D pa iz toga logično slijedi da i cijela površina čkbr. [katastarska čestica] stoji više u desnu stranu od katastarski prikazanog položaja. Druga međna oznaka je prema pokazivanju ovih svjedoka prirodni usjek u šumi time da je početna točka ovog pravca već ranije označena drvenim stupićem (P), a koji pravac prati liniju usjeka i završava u točci ranije označenoj stupićem (E), sve kako je to prikazano u Nalazu sudskog vještaka Dražena Pintarića. Valja reći da nitko od svjedoka i stranka nije osporio liniju međe između nekretnine IČ i tužitelja djelomično označenu stupićima.

23. S druge strane tuženik se u izvršavanju posjeda svoje čestice isključivo vodio prikazanim katastarskim stanjem položaja svojih nekretnina, dok i sam navodi kako ga u posjed šume nije uveo niti prodavatelj za kojeg ni sam ne zna da li je znao granice šume. Također, nesporno je da je tuženik prilikom privatne izmjere od strane mjernika V sukladno postojećem katastarskom planu označio samo granice "gornjih“ nekretnina koje se sastoje od klijeti, vinograda i voćnjaka, dok nije označio i predmetnu čkbr. [katastarska čestica]. Pri tom također valja primijetiti da i kada bi se u obzir uzelo katastarsko stanje položaja predmetnih čestica da se ni tada tuženik nije posve držao granica tih nekretnina jer je sječu jednog drva izvršio i na katastarski prikazanoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] koja čestica nije u njegovu vlasništvu, dok je u iskazu naveo da je bio siguran kako se radi o stablima na njegovoj nekretnini, iz čega proizlazi da tuženik nije znao niti prema katastarskom prikazu, a ni u naravi gdje se točno nalazi njegova šuma što upućuje na nesavjesnost takva postupanja budući da je imao dovoljno razloga posumnjati da se ne radi o njegovoj nekretnini uzevši u obzir i to da se radilo o stablima obilježenim za rušenje koje nije bilo inicirano od tuženika.

24. U okviru ovakve ocjene dokaza sud nevjerodostojnim nalazi dijelove navoda svjedoka MČ da je tuženikova šuma upravo ta kako se prikazuje na katastarskom planu jer istovremeno navodi kako mu nije poznato da bi A, prijašnji vlasnik dolazio i na dio šume gdje se nalaze panjevi srušenih stabala pa dakle ne može posvjedočiti koji položaj je posjedovao A glede čkbr. [katastarska čestica] čime bi u taj isti posjed naknadno stupio tuženik. Sud je vjerodostojnim ocijenio iskaz ovog svjedoka u dijelu koji je podudaran s iskazom svjedoka UČ da je taj svjedok nakon izmjere mjernika V prigovarao da to nije dobra izmjera te da ista ne odgovara stvarnom stanju što je rekao i samom tuženiku jer se takvom izmjerom zadiralo u njegov vinograd.

25. Vjerodostojnim je našao i iskaz svjedoka PČ koji je potvrdio navode tuženika da je mjernik V vršio mjerenje čestice tuženika do točke koja bi prema katastarskom planu označavala granicu između čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] dok isti nije imao relevantnih saznanja o stvarnom položaju čestice 6096.

26. Djelomično je sud našao vjerodostojnim i iskaz svjedokinje ĆČ u dijelu u kojem je isti podudaran sa iskazima tužitelja i samog tuženika da su stabla koja je tuženik rušio, čemu je prisustvovala, bila obilježena crvenim sprejom pri čemu nisu znali tko je stabla obilježio, te da je zapisnik u pojedinačnom ispravnom postupku potpisan u sudu, a ne na licu mjesta jer isto iskazuje i svjedok UČ, kao i to da do 2018. tuženik nije vršio sječu drva, dok nije našao vjerodostojnim dio iskaza da svjedok UČ nije prigovarao izmjeri mjernika V jer isto nije podudarno sa iskazima svjedoka MČ i UČ. Vjerodostojan je i dio iskaza svjedokinje o tome da ona smatra da je položaj šume tamo gdje su panjevi, no značenje ovog navoda razmatrano je u okviru okolnosti da je o tome saznala od tuženika jer nije bila prisutna prilikom kupoprodaje šume.

27. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dražena Pintarića iz ožujka 2025. proizlazi da pokazane granice posjeda od strane tužitelja nemaju smjer i orijentaciju prema stanju međa katastarskih čestica na katastarskom planu k. o. [katastarska općina], dok pokazane granice posjeda od strane tuženika imaju približan smjer i orijentaciju prema stanju međa katastarskih čestica na katastarskom planu k. o. [katastarska općina]. Pri tome oznake međnih točaka u šumi A, S i D predstavljaju već postojeći međni betonski stupići, a točke B, E i P postojeći drveni stupići, dok glede preostalih točaka od F do O nije bilo zatečenih oznaka već je međna linija između tih točaka prikazana prema navodima tužitelja, a ista je prirodna granica odnosno sredina prirodnog usjeka u šumi. Usporedbom ovog vještačkog nalaza sa nalazom koji je izradio sudski vještak Bojan Škvorc za potrebe kaznenog postupka primjećuje se da su u većem dijelu ove skice i izmjere podudarne time da je skica sudskog vještaka Dražena Pintarića detaljnija jer je uzeto u obzir više međnih točaka koje su pratile tijek usjeka prirodne granice međe po pokazivanju tužitelja i svjedoka. Nalazu vještaka Dražena Pintarića nije prigovarala ni jedna od stranaka, a sud je isti našao detaljnim i stručnim te ga u cijelosti prihvaća.

28. Prigovori tuženika da su svjedoci IČ, RČ, ČČ, UČ i tužitelji tijekom postupka različito iskazivali, odnosno da su iskazivali da je položaj predmetne čestice tužitelja u naravi jednako kao stanje u katastru dok su na licu mjesta pokazivali stvarni položaj predmetne čestice koja kada se iscrta preko katastarskog plana dočarava odudaranje stvarnog položaja od onog iscrtanog u katastarskom planu može se pripisati nepoznavanju katastarskog stanja i prikaza predmetnih čestica. Naime, niti tužitelji niti svjedoci nisu stručni u području geodetskih izmjera da bi bili upoznati sa iščitavanjem katastarskih nacrta te da bi mogli dati pouzdan odgovor o razlogu nepodudarnosti izgleda prikaza na katastarskoj mapi stvarnog stanja nekretnina od postojećeg, no budući da su i svjedoci potvrđivali navode tužitelja o tome gdje se nalazi njegova šuma što su prikazali na licu mjesta orijentirajući se pri tome ranijim međnim oznakama betonskim i drvenim stupićima s jedne strane i prirodnom granicom – usjekom (jarkom) s druge strane nekretnine tužitelja sud nalazi takve iskaze logičnim i životnim naročito kad se uzme u obzir da je tako pokazana širina same čkbr. [katastarska čestica] podudarna sa širinom kakva je vidljiva na katastarskom planu osim što se uvelike razlikuje njena pozicija. Prigovor tuženika da bi ovi svjedoci bili pristrani jer su u prijateljskom odnosu sa tužiteljima nije doveden u vezu s interesom tužitelja da potražuje naknadu štete u ovom postupku, a istovremeno radi se o prvim susjedima tužitelja u dugotrajnom posjedu svojih nekretnina od kojih je i za očekivati da imaju relevantna saznanja o položajima čestica.

29. Vezano za primjedbe tuženika na iskazivanje svjedoka UČ valja reći da je prigovore svjedoka UČ na izmjeru mjernika V potvrdio i svjedok MČ koji je naveo da je svjedok UČ kasnije osporavao provedenu izmjeru. S tim u vezi valja napomenuti da je nesporno kako je tuženik za osobne svrhe angažirao mjernika, odnosno prema navodima samog tuženika mjernik mu je na licu mjesta prikazao točke postojeće prema stanju katastra time da isto niti nije obuhvaćalo čkbr. [katastarska čestica] na kojoj su se prema tvrdnji tuženika nalazila posječena stabla dok u postupku pojedinačnog ispravnog postupka niti je izvršena izmjera po ovlaštenom sudskom vještaku niti je proveden uviđaj na licu mjesta da bi se sa međašima potvrdile granice nekretnine tuženika, a niti je pristupjelom svjedoku UČ predočen katastarski plan i položaj čestice čkbr. [katastarska čestica] koja je bila predmet ispravka. Iz prijedloga tuženika za otvaranjem pojedinačnog ispravnog postupka i ranije citiranog rješenja zemljišnoknjižnog suda proizlazi da je cilj je tog postupka bio ispraviti neispravan upis budući da su kao vlasnici nekretnine bili upisani pokojni suvlasnici ĐČ, te je tuženik u postupku dokazivao slijed stjecanja nekretnine kako bi mogao ishoditi upis vlasništva u svoju korist (u posjedu nekretnine bile su NČ i OČ G, a koje su prema navodima tuženika nekretninu prodale A, a A tuženiku) budući da isto niti nije mogao upisati na drugi način. Kako u tom postupku nije proveden geodetski elaborat točan položaj predmetne čestice nije mogao niti biti utvrđen odnosno upitno je koju su površinu i položaj predmetne čestice su koristile prednice A i A prije tuženika.

30. Nesporno je da je u tom postupku UČ potvrdio da je tuženik samostalni posjednik i vlasnik predmetne nekretnine, no kako proizlazi iz iskaza svjedoka UČ i svjedokinje ĆČ, svjedok UČ pri tom nije bio pozvan da potvrdi koji je položaj predmetne čkbr. [katastarska čestica] niti je na licu mjesta obavljen uviđaj. Stoga nije osnovana tvrdnja tuženika da je provedbom pojedinačnog ispravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je položaj navedene čestice podudaran sa katastarskim planom odnosno stranka koja nije sudjelovala u tom postupku ima pravo osporavati isto.

31. Sažme li se iznijeto, sud je u okviru nesporne činjenice da je tuženik posjekao stabla 17. listopada 2018. i utvrđenja suda da su se ista nalazila na dijelu nekretnine tužitelja te su ista bila i obilježena crvenom bojom, koje obilježavanje su inicirali tužitelji, tužbeni zahtjev našao osnovanim te je našao da je tužitelj protupravno posjekao tuđa stabla i ista otuđio čime je tužiteljima nastala šteta koju im je na temelju čl. 8., 1045. i 1045. ZOO dužan nadoknaditi.

32. Vezano za navode tuženika da je sukladno Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ broj 112/18, 39/22 i 152/24) u nadležnosti državne geodetske uprave kao javnopravnog tijela promjena položaja i oblika katastarske čestice radi čega nije u domeni suda mijenjati iste podatke valja reći da na području k. o. [katastarska općina] nije provedena katastarska izmjera, niti tehnička reambulacija uz sudjelovanje nositelja prava na nekretninama sukladno tom zakonu te je točno da niti tužitelji (odnosno njihova sljednica) niti tuženik nisu dali izraditi geodetski elaborat radi usklađenja stanja za predmetne čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] i proveli za to odgovarajući postupak kako bi se nedvojbeno utvrdio oblik, granice i položaj nekretnina u vlasništvu stranaka, a kada se postavlja pitanje postojanja prava vlasništva nekretnine ono je zasigurno u nadležnosti suda te se isto može dokazivati svim strankama raspoloživim dokazima. U konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu prethodno je bilo potrebno odlučiti o postojanju prava vlasništva tužitelja na nekretnini u vrijeme nastanka štete za što je mjesno i stvarno nadležan ovaj sud time da sukladno odredbi čl. 12. st. 2. ZPP odluka o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno dok je za svaku promjenu podataka o katastarskim česticama potrebno provesti neki od postupaka na koji se i sam tuženik poziva.

33. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Larix IG d.o.o. za šumarstvo, zastupanog po direktoru Ivanu Grginčiću proizlazi da je za 9 posječenih stabala utvrđen neto volumen od 7,69 m3 čija je tržišna vrijednost 279,84 eur, a iznos naknade za šumsku štetu (uvećanu za faktor štete) iznosi 699,61 eur.

34. Tuženik je prigovorio ovako izrađenom nalazu budući da je prema nalazu sudskog vještaka Krunoslava Indira tijekom kaznenog postupka utvrđeno da je posjećeno 7,190 m3 radi čega da je nejasno kako je sudski vještak u ovom postupku nakon proteka 7 godina od izvršene sječe zaključio da je završeno 7,69 m3 drva. Sudski vještak Larix IG d.o.o. se u svom očitovanju na prigovor tuženika izjasnio na način da razlika u procjeni volumena posječenih stabala iznosi 0,50 m3 što je razlika od 6,5% te da je općenito poznato da se kod više uzastopnih mjerenja dimenzija stabala (panjeva) različitih mjeritelja dobiju različiti podaci, a koji se mogu razlikovati i do 10%. Naveo je: "U konkretnom slučaju do razlike je moglo doći kod izmjere dimenzija panjeva posječenih stabala, preračuna iz promjera panja u prsni promjer, te upotrebe različitih volumnih tablica (jednoulazne tablice – tarife (Indir) i dvoulazne tablice). Razlika u vrijednosti drvnih sortimenata za 0,50 m3 ogrjevnog drva iznosi 15,03 eur." Nakon danog očitovanja tuženik istome više nije prigovarao, a sud je nalaz našao stručnim i objektivnim te ga je u cijelosti prihvatio.

35. Tužitelji su po dostavljenom nalazu vještaka za šumarstvo preinačili tužbeni zahtjev na način da sada umjesto ranije zahtijevanog iznosa naknade štete u iznosu od 493,36 eur na ime štete od posječenih stabala (odnosno svaki tužitelj polovicu toga iznosa) potražuju ukupan iznos po toj osnovi od 699,91 eur, odnosno svaki tužitelj polovicu tog iznosa. Tuženik se u podnesku od 27. svibnja 2025. protivio takvoj preinaci te je istaknuo prigovor zastare. Sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je njegov pristanak, ali i kad se tuženik protivi preinaci, sud može istu dozvoliti ako to smatra svrsishodnim za konačno rješavanje spora među strankama. Sud povećanje tužbenog zahtjeva smatra svrsishodnim iz razloga ekonomičnosti postupka jer bi u protivnom tužitelju preostalo jedino da pokrene novu parnicu za preostali povećani dio tužbenog zahtjeva što bi iziskivalo nove troškove za stranke, zbog čega je dozvolio preinaku tužbe. U konkretnom slučaju kada povećanje tužbenog zahtjeva proizlazi iz iste činjenične osnove radi se o nepravoj preinaci u kojem slučaju je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom postupku (pravno stajalište Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024.) radi čega je prigovor zastare tuženika neosnovan.

36. Glede prigovora zastare tuženika koji je istaknuo u odgovoru na tužbu s obzirom na to da su tužitelji u tužbi naznačili da su 17. siječnja 2018. doznali za predmetnu sječu stabala dok je tužba podnesena 30. rujna 2021. valja reći da je naknadno tijekom postupka nespornom utvrđena činjenica da je sječa izvršena 17. listopada 2018. radi čega nije došlo do nastupa zastare prije podnošenja tužbe pa je i taj prigovor zastare neosnovan.

37. Kako je dakle, prema nalazu sudskog vještaka iznos štete nastao sječom drva procijenjen na iznos od 699,91 eur, tužitelji osnovano potražuju svaki polovicu toga iznosa budući da su u trenutku nastanka štete bili suvlasnici nekretnine na kojoj je sječa poduzeta svaki u ½ dijela.

38. Neosnovano je potraživanje tužitelja po osnovi troškova vještačenja izrađenog od strane ovlaštenog sudskog vještaka Damira Nedeljka od 22. listopada 2018. angažiranog od strane tužitelja izvan sudskog postupka budući da je u ovom postupku provedeno vještačenje po vještaku šumarske struke za koje je tužiteljima priznat trošak u cijelosti pa se stoga trošak nastao vještačenjem prije pokretanja sudskog postupka ne može smatrati troškom koji je bio nužan za vođenje parnice niti se isto može smatrati štetom nastalom tužiteljima zbog štetnog događaja (tako i sudska praksa u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 1790/15 od 11. svibnja 2017.). Stoga je dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 26,54 eur svakome tužitelju sa zateznom kamatom odbijen kao neosnovan.

39. Sud je o troškovima postupka odlučio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, tužitelji su tužbenim zahtjevom zatražili isplatu svaki iznos od po 376,34 eur, a dosuđen im je svakome iznos od 349,80 eur pa su u postupku uspjeli sa 93 % (349,80 / 376,34) dok iznos od 7 % predstavlja uspjeh tuženika. Kada se od iznosa uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, preostaje iznos od 86 % priznatih troškova koje je tužiteljima dužan nadoknaditi tuženik. Sud je tužiteljima priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eur sukladno tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje u tekstu Tarifa), trošak pribave isprava u iznosu od 50,00 eur sukladno tbr. 36. Tarife, za zastupanje na ročištima 23. studenog 2022., 9. prosinca 2022., 28. ožujka 2023., u postupku mirenja 14. svibnja 2024., 19. ožujka 2025. i 24. ožujka 2026. u iznosima od po 150,00 eur sukladno tbr. 9. st. 1. Tarife za svako ročište, zatim priznat je sastav podnesaka od 21. svibnja 2025 i 24. lipnja 2025. u iznosima od po 150,00 eur za svaki (ukupno 1.400,00 eur) te povišenje za zastupanje drugog tužitelja sukladno tbr. 40. st. 1. Tarife u iznosu od 10 % na iznos, odnosno 140,00 eur, te je za nagradu za zastupanje na ročištu 24. ožujka 2026. priznat je i zatraženi PDV sukladno tbr. 46. u iznosu od 37,50 eur. Osim toga, tužiteljima je priznat i trošak sudskog vještačenja u iznosu od 1.611,98 eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eur te pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eur sukladno tar. br. 1. i 3. st. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23), odnosno ukupno 3.229,29 eur od kojeg iznosa je tuženik tužiteljima dužan platiti 2.777,19 eur što predstavlja 86 % priznatog iznosa.

U Varaždinu 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. Tužitelji po punomoćnici LČB, [adresa]

2. Tuženik po punomoćnici Nini Ružman, [adresa]