REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-27/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA "GOLUB" TINJAN, OIB 08011278064, Tinjan, Tinjan 2, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu i umješača EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 2.129,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. svibnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 2.308,61 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.502,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. veljače 2025. podnio tužbu radi isplate u kojoj navodi da se 18. ožujka 2022., oko 18:20 sati, na cesti LC-50099 Kringa-Tinjan (DC-48), u Općini Tinjan, na oko 1 km iza naselja Tomičini, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Renault Clio, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao TĆ. Vozač je upravljao vozilom koje se kretalo u pravcu Tinjana, kada je na cestu istrčala srneća divljač, te je došlo do udara prednjeg dijela vozila u srnu, koja je na mjestu uginula. Tijekom obilaska mjesta događaja divljač je pronađena. Vozač je alkotestiran, a alkotest je pokazao negativan rezultat (0,00 g/kg). Prekršajna odgovornost vozača nije utvrđena. Na mjesto događaja izašao je predstavnik tuženika KĆ koji je preuzeo uginulu divljač.

2. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 04401258995. Tužitelj tvrdi da je temeljem navedene police 13. svibnja 2022. nadoknadio štetu na vozilu u iznosu od 2.129,54 eura. Međutim, osiguratelj tuženika otklonio je odgovornost

tuženika za nastanak štetnog događaja. Budući da tuženik gospodari lovištem XVIII/116 „Tinjan“, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja,

tužitelj drži da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima pa predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti plaćanje utuženog iznosa.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 19. veljače 2025. osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nije osporio nastanak štetnog događaja te je potvrdio da je tuženik evidentirao predmetnu prometnu nesreću, kao i da je na mjesto događaja izašao lovočuvar KĆ. Međutim, istaknuo je da je tuženik na dan štetnog događaja bio osiguran kod EUROHERC osiguranje d.d. i uputio na komunikaciju koju je s istim vodio. Predložio je da se EUROHERC osiguranje d.d. „uvede“ u postupak. Osim navedenog, u odgovoru na tužbu se obrazlaže da cesta nije lovno područje pa da stoga tuženik nema ingerencije nad divljači koja je na prometnici, da ne smije obavljati lovnu djelatnost na i u blizini prometnica, da je na predmetnoj dionici po zahtjevu tuženika bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“, odnosno da je iz svega navedenog razvidno da je tuženik poduzeo sve što je bilo u njegovoj mogućnosti da do štetnog događaja ne dođe.

4. Nakon što je po prijedlogu tuženika EUROHERC osiguranje d.d. zaprimilo obavijest o otpočetoj parnici, isto društvo je 7. srpnja 2025. podnijelo podnesak kojim se očitovalo da je na dan štetnog događaja u povodu kojeg se vodi predmetni postupak na snazi bila polica osiguranja broj [broj police osiguranja] slijedom čega da EUROHERC osiguranje d.d. ima pravni interes za stupiti u ovu parnicu u svojstvu um ješača na strani tuženika. Umješač se pridružio navodima i prigovorima tuženika. Dodatno je ukazao da na dan štetnog događaja nije bilo skupnog lova niti bilo kakvih lovnih aktivnosti pa da stoga nema odgovornosti tuženika. S obzirom na to da se štetni događaj dogodio na području Općine Tinjan, dostavio je rješenje nadležnog Ministarstva kojim se odobrava Program zaštite divljači, koji vrijedi za područje na kojem se dogodio štetni događaj.

5. Raspravnim rješenjem poslovni broj P-27/2025-14 od 15. srpnja 2025. prihvaćeno je sudjelovanje umješača EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb (članak 206. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) s obzirom na to da je u vrijeme štetnog događaja tuženik, kao lovoovlaštenik na području Republike Hrvatske, bio osiguranik toga društva po polici čiji je predmet osiguranja bila građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo.

6. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije koju su stranke priložile u spis, pribavljen je spis MUP-a, Policijska uprava Istarska, Policijska postaja Pazin s Ispostavom Buzet, vođen povodom predmetnog štetnog događaja, pročitan je iskaz svjedoka TĆ, zapisnik sa uviđaja, nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Željka Petkovića, te usmena dopuna nalaza i mišljenja.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 2.129,54 eura koji je iznos tužitelj prethodno isplatio na ime popravka vozila osiguranika tužitelja oštećenog 18. ožujka 2022. uslijed naleta na divljač na cesti LC-50099 Kringa-Tinjan (DC-48). Tužitelj tvrdi da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači na vozilo i to divljači koja da je istrčala iz lovišta kojim gospodari tuženik.

9. Tuženik i umješač osporavaju pasivnu legitimaciju tuženika, dinamiku štetnog događaja te visinu štete.

10. Čitanjem dokumentacije i uvidom u fotodokumentaciju, utvrđeno je da se 18. ožujka 2022., oko 18:20 sati, na lokalnoj cesti 50099 (Kringa DC-48), u smjeru Tinjana, na oko 1 km nakon naselja Tomičini, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo TĆ upravljajući vozilom marke „Renault Clio“, registarske oznake [registarska oznaka]. Na dan štetnog događaja predmetno vozilo bilo je osigurano kod tužitelja. Policijski službenici su osim zapisnika o očevidu (list 207.-209. spisa) sačinili i skicu (list 210. spisa), proveli su alkotestiranje vozača, a alkotest je pokazao negativan rezultat (list 211. spisa). Na predmetnoj dionici brzina kretanja vozila bila je ograničena na 90 km/h te je bio postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“. Utvrđeno je da su na vozilu uočene dlake. Fotodokumentirana je uginula srneća divljač, izgled mjesta događaja i mehanička oštećenja vozila (list 214. i 215. spisa). Uginulu divljač preuzeo je lovočuvar KĆ, kako proizlazi iz zapisnika o očevidu i odgovora na tužbu. Nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača. Nadalje, utvrđeno je da je popravak vozila izvršen po ZĆ, vlasniku obrta za održavanje i popravak motornih vozila [obrt] (račun na listu 120. spisa), te da je tužitelj dao nalog za isplatu i 13. svibnja 2022. izvršio plaćanje utuženog iznosa (list 130.-132. spisa).

11. Iz karte lovišta (list 10. i 191. spisa) proizlazi da se područje na kojem je došlo do prometne nesreće nalazi unutar opisa granice zajedničkog otvorenog lovišta broj XVIII/116 - „Tinjan“, kojim gospodari tuženik.

12. Na zamolbu svjedoka, umjesto pisanog iskaza na zapisnik je adekvatnom primjenom članka 106. stavka 5. ZPP-a, uzet iskaz svjedoka TĆ (list 426. spisa), a temeljem prethodne suglasnosti punomoćnika tužitelja i tuženika. Na temelju izjave svjedoka utvrđeno je da se 18. ožujka 2022. kretao iz smjera Kringe prema Tinjanu, a čega se sjeća jer je trebao održati misu u Muntrilju u 19:00 sati. Cesta je bila suha, a uokolo je bilo raslinje. Sa njegove desne strane iz raslinja je na cestu izletjela srna. Ustvrdio je da je srna udarena prednjom lijevom stranom vozila na kojoj su bila vidljiva oštećenja i tragovi dlaka. Nije imao vremena izvršiti radnju kočenja pa se vozilo zaustavilo desetak metara od mjesta udara. U odnosu na brzinu kretanja vozila utvrđeno je da se vozilo prije naleta kretalo brzinom od 40 km/h, odnosno da se sigurno nije kretalo brzinom većom od 50 km/h jer da to nije cesta po kojoj bi se moglo brzo voziti. Nije bilo vozila koja su mu dolazila u susret, ali su se dva vozila kretala iza vozila kojim je upravljao. U odnosu na popravak vozila svjedok je izjavio da je popravak izvršio ZĆ, vlasnik servisa „Daki“, a trošak popravka snosio je tužitelj.

13. Zapisnik sa uzetim iskazom svjedoka TĆ otpremljen je strankama i umješaču. Stranke nisu osporile iskaz svjedoka, a niti su predlagale da se isti pozove radi iznošenja iskaza na ročištu za glavnu raspravu zakazanom za 1. travnja 2026. Umješač je iskaz svjedoka zaprimio 28. siječnja 2026. (povratnica na listu 427. spisa). Do održavanja ročišta za glavnu raspravu nije predlagao da se svjedok pozove na isto, a niti je izjavio u kojem dijelu prigovara danom iskazu svjedoka već je dan prije održavanja ročišta za glavnu raspravu u podnesku od 31. ožujka 2026. ustvrdio da se iskaz svjedoka ne može koristiti jer da umješač nije bio prisutan kada je svjedok davao iskaz. S obzirom na to da je svjedok pristupio sudu radi davanja iskaza na zapisnik sud je uzeo iskaz svjedoka. Istovjetno kao što bi se spisu priložio pisani iskaz primjenom članka 492.c ZPP-a. Kako je umješaču iskaz svjedoka dostavljen još u siječnju proizlazi da je umješač o istomu bio pravovremeno obaviješten i imao je razumno vrijeme za pripremu za ročište, eventualno osporavanje iskaza i predlaganje da se svjedok (ponovno) pozove radi iznošenja iskaza, slijedom čega umješač neosnovano predlaže da se iskaz svjedoka ne uzme u obzir.

14. Iskaz svjedoka TĆ prihvaćen je s obzirom na to da je sukladan dokumentaciji i fotodokumentaciji priloženoj spisu. Životan i logičan. Po provedenom prometnom vještačenju nije utvrđeno da bi do štetnog događaja i posljedično nastupa štete došlo na način drugačiji od onoga iskazanog po svjedoku.

15. Po provedenom prometnom vještačenju vještak Željko Petković, stalni sudski vještak prometne struke podnio je nalaz i mišljenje (list 429.-434. spisa). Vještak je po provedenom uviđaju, temeljem dokumentacije priložene spisu, fotodokumentacije i iskaza svjedoka TĆ, sukladno ranijem utvrđenju suda, zaključio da je do prometne nesreće došlo na dijelu kolnika lokalne ceste 50099 Kringa - Tinjan, na oko 1 km, nakon naselja Tomičini i to gledano po smjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja. Do predmetnog štetnog događaja došlo je uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač, srnu koja se preko kolnika kretala prema vozilu s desna u lijevo. Naletni kontakt ostvaren je udarom prednjeg lijevog dijela vozila u istrčalu divljač koja je uginula i potom preuzeta po lovočuvaru. Temeljem dokumentacije sastavljene po policijskim službenicima vještak zaključuje da očevidom policije na mjestu događaja nisu utvrđeni materijalni tragovi na kolniku ili izvan njega koji bi se mogli dovesti u vezu sa nastalim štetnim događajem, te da je do dolaska policije vozilo bilo pomaknuto sa mjesta događaja poradi nesmetanog odvijanja prometa. Iz razloga nepostojanja relevantnih podataka temeljem kojih bi se preciznije utvrdila brzina kretanja vozila tužiteljeva osiguranika u trenutku naleta na divljač ista se analizirala temeljem iskaza vozača vozila u veličini od 40 km/h s obzirom na to da obim i veličina nastalih oštećenja na vozilu ukazuju na moguću naletnu brzinu iskazanu po vozaču vozila. Vještak dalje zaključuje da se divljač do mjesta naleta kretala na ukupnoj dužini puta od 2,20 m i u vremenu od 0,52 sekunde. U trenutku pojave divljači na desnom rubu kolnika vozilo osiguranika tužitelja bilo je udaljeno od mjesta naleta 5,8 m. U konkretnoj prometnoj situaciji nalet na divljač nije bilo moguće izbjeći niti poduzimanjem kočenja vozila, niti reagiranjem izmicanja vozila, a sve iz razloga nedostatnih vremensko-prostornih veličina za reagiranje vozača vozila u cilju izbjegavanja naleta. U odnosu na štetu vještak je zaključio da je na vozilu osiguranika tužitelja nastupila djelomična šteta koju je procijenio na 3.014,32 eura.

16. Budući je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka vještak je pozvan i da usmeno iznese nalaz i mišljenje. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. travnja 2026. vještak je u cijelosti ostao pri pisanom nalazu i mišljenju. Obrazložio je da je moguće okvirno utvrditi brzinu kretanja vozila ali da to uvijek ostavlja mogućnost odstupanja jer sama oštećenja na vozilu nisu isključivi parametar temeljem kojeg se utvrđuje naletna brzina. Stoga da je moguće da se vozilo kretalo i nekom većom brzinom ali zasigurno ne većom od 50 km/h. Povećanjem brzine kretanja vozila u trenutku naleta nastala bi neka veća oštećenja na vozilu ali konkretna prometna nesreća ne bi se mogla izbjeći. Potvrdio je da su oštećenja nastala onako kako je utvrđeno, odnosno da je do naleta na divljač došlo udarom prednje lijeve strane vozila u divljač. Osim navedenog, vještak je zaključio da je iskaz svjedoka sukladan podacima sadržanim u spisu Ministarstva unutarnjih poslova.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući da je isto dano objektivno i sukladno pravilima struke. Po istaknutim prigovorima vještak je iznio daljnja obrazloženja nalaza i mišljenja. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka te njegova usmenog kazivanja jasno proizlazi da je vještak detaljno proučio dostavljenu mu dokumentaciju, fotodokumentaciju, razmotrio predmet vještačenja i u konačnici na temelju nalaza iznio zaključak kojeg sud prihvaća.

18. Na temelju provedenih dokaza proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja od 18. ožujka 2022. došlo na lokalnoj cesti 50099 (Kringa DC-48), u smjeru Tinjana, na oko 1 km, nakon naselja Tomičini. Nakon što je srneća divljač istrčala na kolnik došlo je do udara prednjim lijevim dijelom vozila osiguranika tužitelja na istu. Nije bilo propusta u vožnji od strane vozača TĆ. Vozač nije imao tehničkih mogućnosti poduzeti radnju kočenja vozila prije mjesta naleta na divljač. Nije utvrđeno da se na dan štetnog događaja provodio lov. Uslijed naleta divljači na vozilo tužiteljeva osiguranika na vozilu su nastala oštećenja na prednjoj lijevoj strani vozila, koja je šteta na dan izračuna visine štete, prema stanju vozila na dan štetnog događaja, utvrđena u iznosu od 3.014,32 eura. Utvrđeno je da je vozilo popravljeno te da je tužitelj 13. svibnja 2022. izvršio plaćanje utuženog iznosa.

19. U odnosu na Program zaštite divljači za površine na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta na području Općine Tinjan (list 220. -377. spisa; u daljnjem tekstu – Program zaštite divljači) valja naglasiti da je isti donesen 1. travnja 2022. Dakle, isti nije bio na snazi u vrijeme štetnog događaja. Iz Programa zaštite divljači ne proizlazi da bi temeljem istog Općina Tinjan bila odgovorna za štetu nastalu naletom vozila na divljač. Ističe se da tuženik upravlja lovištem XVIII/116 - „Tinjan“ koje je unutar zone obuhvata Programa zaštite divljači. Osim toga, temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] tuženik je, kao lovoovlaštenik na području Republike Hrvatske, bio osiguranik umješača, između ostalog, temeljem građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu od divljači zbog oštećenja ili uništenja stvari treće osobe, uključujući štetu na motornom vozilu, koja nastane uslijed naleta motornog vozila na divljač bez ikakva isključivanja odgovornosti ovisno o mjestu oštećenja ili uništenja. .

20. S obzirom na to da je utvrđeno da je do oštećenja vozila tužiteljeva osiguranika došlo uslijed naleta divljači proizlazi da je tuženikov prigovor pasivne legitimacije neosnovan. Iako tuženik nije vlasnik divljači isti gospodari divljači zajedničkog otvorenog lovišta „Tinjan“.

21. Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova (članak 80. stavak 6. Zakona o lovstvu; „Narodne novine“ broj 99/18., 32/19., 32/20.).

Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Pž-4407/2022-2 od 20. veljače 2023.), premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik ne može odgovarati za štetu. Naprotiv, upravo zbog toga što je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., Rev-1542/2024-2 od 26. veljače 2025.), to u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Vrhovni sud Republike Hrvatske je još u odluci Rev-1816/90 od 5. prosinca 1990. zauzeo stav da za štetu koju učini divljač naletom na motorno vozilo, na javnoj prometnici, lovačko društvo odgovara prema općim propisima o odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti.

22. Kako je već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da je oštećenik pridonio nastanku štete. Naime, iako prometnice nisu područja na kojima se provodi, niti se smije provoditi lov, tuženik gospodari lovištem iz kojega je logično prispjela divljač unatoč svim radnjama koje tuženik poduzima da bi divljač obitavala izvan naseljenih područja i prometnica. Tuženik je stoga po načelu objektivne odgovornosti u obvezi tužitelju naknaditi štetu (članak 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima; „Narodne novine“, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022; u daljnjem tekstu - ZOO).

23. Provedbom vještačenja utvrđeno je da je na vozilu tužiteljeva osiguranika uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 3.014,32 eura. Spisu su priloženi nalozi za isplatu, promet izvadaka i ispis naloga (list 130.-132. spisa). Sva osiguranikova prava su stoga isplatom naknade prešla na tužitelja kao osiguratelja (članak 963. ZOO - a). Tužitelj od dana isplate naknade ostvaruje pravo na zatezne kamate i to po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-3321/2022-4 od 5. rujna 2024.). U izreci presude tuženiku je stoga naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.129,54 eura sa zateznom kamatom koja teče od 14. svibnja 2022. Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/22., 156/22., i 155/23.). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

24. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

25. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu isti je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka. U točki II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.308,93 eura, koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura u skladu s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), iznos od 125,00 eura za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 15. srpnja 2025., u skladu s Tbr. 9. t. 2. Tbr. 7 t. 1. Odvjetničke tarife, po 250,00 eura za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu održanim 21. siječnja 2026. i 1. travnja 2026., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife , iznos od po 62,50 eura za sastav podnesaka od 13. veljače 2025. i 24. srpnja 2026., sukladno Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke Tarife, iznos od po 250,00 eura za sastav podnesaka od 5. veljače 2026. i 5. ožujka 2026., sukladno Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 735,61 eura na ime troškova uviđaja i vještačenja (više uplaćeni predujam u iznosu od 64,39 eura biti će vraćen tužitelju). Priznat je i iznos od po 67,75 eura na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki II. izreke presude tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

26. Tužitelju je u točki III. izreke rješenja odbijen zahtjev za nagradu za sastav podnesaka od 25. veljače 2025., 10. srpnja 2025., 18. rujna 2025. i 1. prosinca 2025. jer su isti podneseni bez prethodnog odobrenja te nisu dostavljani protivnoj strani (osim podneska od 10. srpnja 2025.). Odbijen je više zatraženi trošak sudske pristojbe (preko iznosa od 67,75 eura) jer tuženik nije u obvezi snositi trošak dodatne pristojbe. Odbijen je više zatraženi trošak na ime uplaćenog predujma za uviđaj i vještačenje jer će preostali iznos tužitelju biti vraćen. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu jer tužitelj nije pristupio na isto.

U Pazinu, 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku,

- Umješaču po punomoćniku.