Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-358/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužiteljice KRĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 7. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 3.1. i članku 3.3 Ugovora o kreditu br. 071219085007-SV koji su tužiteljica KRĐ kao korisnik kredita i tuženik OTP BANKA d.d. kao kreditor zaključili dana 18.12.2007. godine, u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama o kamatama tuženika, te su nezakonite odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa koje je donio tuženik, pa te odredbe u tom dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. isplatiti tužiteljici KRĐ iznos od 1.490,87 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od :

-18,49 EUR od dana 6.8.2008. godine

-18,47 EUR od dana 6.9.2008. godine

-18,47 EUR od dana 6.10.2008.godine

-18,45 EUR od dana 6.11.2008.godine

-18,45 EUR od dana 6.12.2008.godine

-18,43 EUR od dana 6.1.2009. godine

-18,42 EUR od dana 6.2.2009. godine

-18,40 EUR od dana 6.3.2009. godine

-18,39 EUR od dana 6.4.2009. godine

-18,38 EUR od dana 6.5.2009. godine

- 2

-18,37 EUR od dana 6.6.2009. godine

-18,35 EUR od dana 6.7.2009. godine

-18,34 EUR od dana 6.8.2009. godine

-18,32 EUR od dana 6.9.2009. godine

-18,30 EUR od dana 6.10.2009.godine

-18,29 EUR od dana 6.11.2009.godine

-18,28 EUR od dana 6.12.2009.godine

-18,26 EUR od dana 6.1.2010. godine

-18,24 EUR od dana 6.2.2010. godine

-18,22 EUR od dana 6.3.2010. godine

-18,21 EUR od dana 6.4.2010. godine

-18,19 EUR od dana 6.5.2010. godine

-18,18 EUR od dana 6.6.2010. godine

-18,15 EUR od dana 6.7.2010. godine

-18,13 EUR od dana 6.8.2010. godine

-18,12 EUR od dana 6.9.2010. godine

-18,10 EUR od dana 6.10.2010.godine

-18,08 EUR od dana 6.11.2010.godine

-18,06 EUR od dana 6.12.2010.godine

-18,04 EUR od dana 6.1.2011. godine

-18,02 EUR od dana 6.2.2011. godine

-18,00 EUR od dana 6.3.2011. godine

-17,97 EUR od dana 6.4.2011. godine

-17,95 EUR od dana 6.5.2011.godine

-17,93 EUR od dana 6.6.2011.godine

-17,91 EUR od dana 6.7.2011.godine

-17,89 EUR od dana 6.8.2011.godine

-17,87 EUR od dana 6.9.2011.godine

-17,84 EUR od dana 6.10.2011.godine

-17,82 EUR od dana 6.11.2011.godine

-17,80 EUR od dana 6.12.2011.godine

-17,77 EUR od dana 6.1.2012.godine

-17,75 EUR od dana 6.2.2012.godine

-17,73 EUR od dana 6.3.2012.godine

-17,69 EUR od dana 6.4.2012.godine

-17,67 EUR od dana 6.5.2012.godine

-17,64 EUR od dana 6.6.2012.godine

-17,62 EUR od dana 6.7.2012.godine

-17,59 EUR od dana 6.8.2012.godine

-17,56 EUR od dana 6.9.2012.godine

-17,54 EUR od dana 6.10.2012.godine

-17,51 EUR od dana 6.11.2012.godine

-17,47 EUR od dana 6.12.2012.godine

-17,45 EUR od dana 6.1.2013.godine

-17,42 EUR od dana 6.2.2013.godine

- 3

-17,39 EUR od dana 6.3.2013.godine

-17,36 EUR od dana 6.4.2013.godine

-17,33 EUR od dana 6.5.2013.godine

-17,30 EUR od dana 6.6.2013.godine

-17,26 EUR od dana 6.7.2013.godine

-16,96 EUR od dana 6.8.2013.godine

-16,78 EUR od dana 6.9.2013.godine

-16,75 EUR od dana 6.10.2013.godine

-16,72 EUR od dana 6.11.2013.godine

-16,68 EUR od dana 6.12.2013.godine

-16,65 EUR od dana 6.1.2014.godine

-15,24 EUR od dana 6.2.2014.godine

-14,52 EUR od dana 6.3.2014.godine

-14,49 EUR od dana 6.4.2014.godine

-14,46 EUR od dana 6.5.2014. godine

-14,42 EUR od dana 6.6.2014. godine

-14,38 EUR od dana 6.7.2014. godine

-13,57 EUR od dana 6.8.2014.godine

-11,70 EUR od dana 6.9.2014.godine

-11,67 EUR od dana 6.10.2014.godine

-11,65 EUR od dana 6.11.2014.godine

-11,62 EUR od dana 6.12.2014.godine

-11,58 EUR od dana 6.1.2015.godine

-10,94 EUR od dana 6.2.2015.godine

-9,46 EUR od dana 6.3.2015.godine

-9,43 EUR od dana 6.4.2015.godine

-9,40 EUR od dana 6.5.2015.godine

-9,38 EUR od dana 6.6.2015.godine

-9,34 EUR od dana 6.7.2015.godine

-8,74 EUR od dana 6.8.2015.godine

-7,38 EUR od dana 6.9.2015.godine

-7,36 EUR od dana 6.10.2015.godine

-7,33 EUR od dana 6.11.2015.godine

-7,31 EUR od dana 6.12.2015.godine

-7,28 EUR od dana 6.1.2016.godine

-6,63 EUR od dana 6.2.2016.godine

-5,18 EUR od dana 6.3.2016.godine

-5,16 EUR od dana 6.4.2016.godine

-5,14 EUR od dana 6.5.2016.godine

-5,12 EUR od dana 6.6.2016.godine

-5,10 EUR od dana 6.7.2016.godine

-4,24 EUR od dana 6.8.2016.godine

-2,26 EUR od dana 6.9.2016.godine

-2,25 EUR od dana 6.10.2016. godine

-2,23 EUR od dana 6.11.2016.godine

- 4

-2,23 EUR od dana 6.12.2016. godine

-2,21 EUR od dana 6.1.2017. godine

-1,30 EUR od dana 6.2.2017. godine

sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. naknaditi tužiteljici KRĐ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.803,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništenosti i isplate. U tužbi je navela da je sa tuženikom sklopila dana 18.12.2007. Ugovor o kreditu br. 071219085007-SV, na iznos od 15.000,00 EUR, stambeni kredit za mlade za adaptaciju kojim joj je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 107.000,00 EUR obračunate prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, da se ona obvezala isti iznos kredita s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim ugovorom. Navela je da su stranke ugovorile da se na kredit zaračunavaju kamate od 5,49 %, da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa čl. 3. Ugovora o kreditu, a čl. 3.3 je ugovorena kako se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Ugovorne strane ugovorile su kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB u iznosu od 103,10 EUR. Navela je da je predmetni kredit u je cijelosti isplatila dana 27.12.2017. godine, a u odnosu na promjene kamatne stope po predmetnom Ugovoru o kreditu, istaknula je da je od dana 5.2.2008. godine kamatna stopa je iznosila 5,49 %, da je od dana 5.8.2008. godine

- 5

tuženik samovoljno i bez njezinog sudjelovanja promijenio visinu iste i odredio kamatnu stopu u visini od 6,99 %, da je od dana 5.8.2013. godine tuženik odredio kamatnu stopu u visini od 6,95 %, a od dana 5.2.2014.godine kamatna stopa je odlukom tuženika određena u visini 6,75 %. Tuženik je dana 5.8.2014.godine donio odluku o visini kamatne stope od 6,49 %, a od dana 5.2.2015.godine kamatna stopa je određena u iznosu od 6,28 %, od 5.8.2015.godine u iznosu od 6,08 %, a od 5.2.2016.godine visina kamatne stope je određena u 5,86 %. Tuženik je potom dana 5.8.2016.godine svojom odlukom promijenio visinu kamatne stope i ista je bila 5,55 % i ta kamatna stopa je bila do 5.1.2017.godine. Tužiteljica je navela da je predmetni kredit sklopila kao potrošač, što je razvidno iz odredbe čl. 1. ugovora o kreditu kojom je utvrđeno da joj tuženik odobrava stambeni kredit za mlade za adaptaciju kuće, te se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu (ugovoru o potrošačkom zajmu) sukladno članku 3. toč. 1. u svezi s čl. 56. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora, s obzirom da kredit nije namijenjen poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti tužitelja. Za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu tuženik je samovoljno mijenjao visinu kamatne stope, te je time i mjesečni anuitet koji je tužiteljica plaćala bio znatno veći. Tužiteljica je istaknula da su odredbe čl. 3.1. i čl. 3.3. predmetnog ugovora o kreditu ništetne u smislu čl. 87. st.1. Zakona o zaštiti potrošača, budući da se radi o tipiziranom ugovoru kojeg je sastavio tuženik i o tipiziranoj odredbi u takvom ugovoru o kojoj se nije posebno pregovaralo, te je tuženik ostavio sebi na dispoziciju određivanje visine kamatne stope. Tužbenim zahtjevom navedenim u tužbi tužiteljica je zahtijevala utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određena promjenjivost redovne kamatne stope u skladu s važećim Odlukama o kamatama tuženika te isplatu iznosa od 1.119,78 EUR s osnove razlike koja je nastala uplatama kroz utuženo razdoblje prema promjenjivoj kamatnoj stopi koju je zaračunavao tuženik i uplata koje bi tužiteljica vršila da se primjenjivala kamatna stopa početno navedena u ugovoru. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 15. siječnja 2025. postavila konačan zahtjev za isplatu iznosa od 1.490,87 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

2. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2479/2024 ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, osporio je svojstvo potrošača tužiteljice te je istaknuo prigovor zastare. Naveo je da presude donesene u kolektivnom sporu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 nisu primjenjive jer se radi o ugovoru o kreditu vezanim uz valutu EUR. Naveo je da ugovorne odredbe kojima se ugovara pravo jednostrane izmjene ugovora nisu automatski nepoštene, nego su to samo one takve odredbe koje dopuštaju izmjene bez valjanog razloga ili koje u sebi ne sadrže razlog za izmjenu. Tuženik smatra da nije nepošten te da zatezne kamate mogu eventualno teći tek od dana podnošenja tužbe, a ne od svake pojedine uplate. Istaknuo je prigovor radi prebijanja (procesnopravni prigovor) te prigovor prijeboja koristi sa štetnom sukladno odredbi članka 346. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima. Predložio je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u postupku izvršio uvid u Obavijest o dospijeću obroka i redovne kamata (str. 10-15 spisa), plan otplate (str. 16-19 spisa), pregled uplata (str. 20-47, 49- 58 spisa), Ugovor o kreditu br. 071219085007-SV od 18. prosinca 2007. (str. 59-62 spisa), te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom

- 6

vještaku Kseniji Vrebac (str. 107-111, 126, 135-136 spisa) kao i dokaz saslušanjem tužiteljice.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 071219085007-SV od 18. prosinca 2007. te zahtjev za isplatom iznosa od 1.490,87 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Među strankama nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu broj 071219085007-SV od 18. prosinca 2007. i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita od 15.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i to kao stambeni kredit za mlade za adaptaciju (članak 1. ugovora), s rokom otplate 20 godina u 240 jednakih mjesečnih anuiteta čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate (članak 2. ugovora) te da je ugovorena kamatna stopa od 5,49 % godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva (članak 3.1. ugovora) kao i da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje (članak 3.3. ugovora). Nije sporno da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredit dana 27. prosinca 2017.

8. Sporno je da li su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom tuženika ništetne, a posljedično je li i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora o kreditu primio, kao i je li nastupila zastara takvog potraživanja tužiteljice.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07). Odredbom članka 96. stavak 1. – 4. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP/07 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Odredbom članka 100. ZZP/07 propisano je da ako ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive. Odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. stavak 1.

- 7

ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Sud je na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora te samog svojstva potrošača u postupku proveo saslušanje tužiteljice koja je u svom iskazu navela da je predmetni kredit uzela za adaptaciju prostora u kojem je 2007. živjela sa svojim nevjenčanim suprugom, a radilo se o stambenom kreditu za mlade i bila su im potrebna sredstva za adaptaciju tog prostora u kojemu i danas žive. U vrijeme podizanja kredita nije na sebi imala nikakav obrt, nije bila nositelj OPG-a, niti član nekog trgovačkog društva već je u to vrijeme radila u struci. Kredit je 2017. otplatila u cijelosti i ona ga je plaćala. Kada se odlučila za podizanje kredita ne sjeća se da li se za kredit raspitivala kod više banka, ali se sjeća da se za OTP banku odlučila jer je preko nje primala plaću. Misli da je kredit u EUR-ima koji je uzela bio jedini kredit koji je mogla dobiti i misli da joj nije ponuđen kredit u drugim valutama. Kada je došla potpisati ugovor o kreditu on ju je već dočekao unaprijed pripremljen i nije mogla utjecati na njegov sadržaj. Ugovor je mogla prihvatiti jedino takav kakav joj je ponuđen jer inače ne bi dobila redit. U banci joj nije ponuđena mogućnost da pregovara o odredbama ugovora o kreditu. Nitko u banci nije joj objašnjavao pojedine odredbe ugovora o kreditu niti joj je pojašnjavao njezina prava i obveze iz tog ugovora. Razumije što znači pojam promjenjiva kamatna stopa i napominje da je u banci pitala koliko će se ugovorena kamatna stopa mijenjati na što joj je rečeno da će promjena biti minimalna. Nije znala kako se kamatna stopa računa kada i zašto se mijenja kamatna stopa niti joj je to tko u banci objasnio. Nije tražila neka druga pojašnjenja vezano uz promjenjivu kamatnu stopu. Nitko u banci nije ju upozorio na rizike vezano uz ugovaranje promjenjive kamatne stope. Ugovor o kreditu je pročitala. Nakon potpisivanja ugovora o kreditu išla je kod javnog bilježnika radi ovjere ugovora te niti kod javnog bilježnika nitko joj nije pojašnjavao pojedine odredbe ugovora o kreditu niti ju je upozoravao na kakve rizike. Kada joj je rata kredita krenula rasti uslijed promjene kamatne stope nije se u vezi toga išla informirati u banku jer je mislila da je to tako i da na to ne može utjecati. Kredit joj je bilo teško otplaćivati jer nije imala stalno zaposlenje tako da je promjena kamatne stop utjecala na njezinu financijsku situaciju, ali se ne može sjetiti koji je bio omjer rate kredita i njezine plaće. Za kredit je trebala dva jamca te su joj jamci bili njezin tada nevjenčani suprug i otac. Sredstva iz kredita koristila je za adaptaciju stambenog prostora, taj prostor nikada nije iznajmljivala te ga i danas kao i kroz cijelo ovo razdoblje od uzimanja kredita koristi isključivo za stanovanje. Po zanimanju je odgojitelj predškolske djece i nikada nije radila u bankarskom sektoru. Banka je odlučivala o promjeni kamatne stope i ona nije imala mogućnost na to utjecati. Navela je da je u cijelom procesu sklapanja ugovora o kreditu imala povjerenja u banku. Odgovarajući na posebna pitanja zamjenika punomoćnika tuženika navela je da se prije podizanja kredita nije raspitivala za kretanje kamatnih stopa.

11. Iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, pregledom uplata, nalazom i mišljenjem sudskog vještaka), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je prije svega utvrdio da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/07 jer je ugovor o kreditu sklopila radi adaptacije stambenog prostora i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/07 budući je kao davatelj kredita nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti.

- 8

12. Sud je utvrdio da prije zaključenja predmetnog ugovora tužiteljica nije mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, s obzirom da su joj u banci dali na potpis i ovjeru već pripremljeni ugovor. Naime, i iz predmetnih odredbi ugovora proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora (tzv. tipski ugovor), sastavljenoj unaprijed od strane tuženika, bez mogućnosti bilo kakvog pregovaranja.

13. Iz navoda tužiteljice da je u banci pitala koliko će se ugovorena kamatna stopa mijenjati na što joj je rečeno da će promjena biti minimalna, da nije znala kako se kamatna stopa računa kada i zašto se mijenja kamatna stopa niti joj je to tko u banci objasnio te da je nitko u banci nije upozorio na rizike vezano uz ugovaranje promjenjive kamatne stope, sud je zaključio da tuženik nije prije zaključenja predmetnog ugovora neposredno obavijestio tužiteljicu o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u eurima uz promjenjivu kamatnu stopu.

14. U odnosu na navode tuženika da su sporne odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, valja navesti da zahtjev transparentnosti iz članka 100. ZZP/07 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može, ne samo znati za mogućnost promjene visine mjesečnih obroka kredita i kamatne stope već da razumije konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. S obzirom na opseg informiranosti koji je opisala tužiteljica u svom iskazu, ovaj sud je zaključio da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen u pogledu spornih odredbi ugovora o kreditu. Odredbe članka 3.1. i 3.3. predmetnog ugovora o kreditu ne sadrže podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način će se mijenjati visina mjesečnih obroka te kamatna stopa u određenim okolnostima (npr. promjena ili uvođenje novih poreza, davanja i pristojbi, promjena uvjeta refinanciranja, koji su temelji kalkulaciji…). Dakle, sporni dio odredbi ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene visine mjesečnih obroka i kamatne stope, a koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Tužiteljica kao osoba koja ne raspolaže znanjima o kretanju tečaja i prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogla predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik zbog čega je bila u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

15. Slijedom navedenog, a polazeći od činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope kao i od činjenice da se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a preko ugovorene kamatne stope u visini od 5,49% godišnje (članak 3.1. i 3.3. ugovora o kreditu).

16. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužiteljica isplatila tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

17. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Kseniji Vrebac koja je u svom nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2025. navela da je tijekom otplate kredita tuženik u više navrata svojom jednostranom

- 9

odlukom mijenjano visinu kamatne stope, a samim time i visinu anuiteta na načina da je ugovorena kamatna stopa iznosila 5,49 %, a anuitet 103,10 EUR, da je od 5. kolovoza 2008. kamatna stopa iznosila 6,99 %, a anuitet 115,94 EUR, da je od 5. kolovoza 2013. kamatna stopa iznosila 6,95 %, a anuitet 115,66 EUR, da je od 5. veljače 2014. kamatna stopa iznosila 6,75 %, a anuitet 114,29 EUR, da je od 5. kolovoza 2014. kamatna stopa iznosila 6,49 %, a anuitet 113,52 EUR, da je od 5. veljače 2015. kamatna stopa iznosila 6,28 %, a anuitet 112,00 EUR, da je od 5. kolovoza 2015. kamatna stopa iznosila 6,08 %, a anuitet 110,72 EUR, da je od 5. veljače 2016. kamatna stopa iznosila 5,86 %, a anuitet 109,48 EUR , da je od 5. kolovoza 2016. kamatna stopa iznosila 5,55 %, a anuitet 107,99 EUR, da je od 5. veljače 2017. kamatna stopa iznosila 5,21 %, a anuitet 106,21 EUR te da je od 5. kolovoza 2017. kamatna stopa iznosila 4,86 %, a anuitet 104,44 EUR. Navela je da je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja utvrdila da je razlika koja je nastala uplatama tužiteljice kroz utuženo razdoblje prema promjenjivoj kamatnoj stopi koju je zaračunavao tuženik i uplata koje bi tužiteljica vršila da se primjenjivala kamatna stopa početno navedena u ugovoru o kreditu, iznosi 1.490,87 EUR.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka kao stručan i obrazložen, a na koji stranke nisu istaknule prigovore (tužiteljica je tražila samo ispravak nalaza zbog omaške u pisanju, što je vještak i učinio ispravljenim nalazom od 24. veljače 2025.).

19. Valja dodati da je tužiteljica podneskom od 15. siječnja 2025. uskladila tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećala. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci tužbe, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužiteljica je tek nakon provedenog vještačenja saznala za točne iznose koje joj tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a.

20. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja valja navesti da isti nije osnovan jer plaćanjem anuiteta po nižoj kamati od početne (u razdoblju od 5. kolovoza 2017. do zatvaranja kredita 27. prosinca 2017.) tužiteljica nije ništa primila, niti je išta stekla bez osnove pa ne postoji niti njezina obveza vraćanja.

21. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare s obzirom da se radi o restitucijskom zahtjevu, a na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. S obzirom da je ništetnost spornih odredbi o promjenjivoj kamati utvrđena tek u ovom postupku, nije nastupila zastara tužiteljičinog zahtjeva za isplatu.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužiteljici je pod točkom II. izreke dosuđena utužena razlika po osnovi promjenjive kamatne stope (između iznosa koje je tužiteljica stvarno plaćala i iznosa koje bi plaćala da nije bilo promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno od 1.490,87 EUR, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti

- 10

plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik je bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

23. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tužiteljici na ime zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao troškove i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1.), za sastav podnesaka od 27. rujna 2024., 28. ožujka 2025. i 2. rujna 2025. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 26. studenog 2024. i 7. travnja 2026. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno ukupno 600 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR iznosi 1.200,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 250,00 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.803,09 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužiteljici priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Kutini 8. svibnja 2026.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku