REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-616/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj: 918-50-4200177 od 20. lipnja 2007., sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužiteljice PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, potvrđene kod Javnog bilježnika Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, dana 21. lipnja 2007. pod brojem OU-11909/2007 i to:

- u dijelu članka 3./treće/Naknada, koja odredba glasi: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“,

- u istom dijelu članka 9./deveto/Ostali uvjeti, koja odredba glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjet koje odredi Kreditor.“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 631,43 eura (šest stotina trideset jedan euro četrdeset tri centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 374,44 eura (tri stotine sedamdeset četiri eura četrdeset četiri centi) od 27. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 256,99 eura (dvije stotine pedeset šest eura devedeset devet centi) od 12. siječnja 2011. do isplate,

i to po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, naknaditi tužiteljici PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 214,04 eura (dvije stotine četrnaest eura četiri centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 8. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice PA za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je 20. lipnja 2007. sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 918- 50-4200177 koji je potvrđen kod Javnog bilježnika, Ruže Medunić iz Slavonskog Broda, dana 21. lipnja 2007. pod brojem OU-11909/2007, a prema kojemu je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i sastavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 19.371,52 CHF, prema srednjem tečaju kreditora, na dan korištenja kredita.

1.2. Tužiteljica navodi da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojim je u članku 3. ugovoreno da je tužiteljica u obvezi isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu od 3,30 % iznosa kredita, koja je tužiteljici i naplaćena prilikom isplate kredita. Također, u čl. 9. predmetnog ugovora je navedeno da je tužiteljica u obvezi platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

1.3. Tužiteljica smatra da su ugovorne odredbe iz članka 3. te članka 9. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade tzv. „ulazne naknade“ i naknade za prijevremenu otplatu kredita (izlazne naknade) nepoštene i ništetne. Na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne naknade za obradu kredita, poziva se na presude Suda EU, koja je obvezujuća za sudove u Republici Hrvatskoj te pozitivne hrvatske propise te navodi da je presudama Suda EU u predmetima C-84/19 i C-244/19 odlučeno kako i pod kojim okolnostima je nacionalni sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. U navedenim predmetima u vezi problematike naplate naknada za obradu kredita (Sud EU koristi termin „naknade za otvaranje“) utvrđeno je da čl. 2., čl. 4. st. 2 i čl. 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se kao ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora“ trebaju shvatiti one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takvog određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora i to neovisno o prenošenju članku 4. st. 2. navedene direktive u pravni poredak te države članice. Odredbu članka 3 st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Stoga da nije sporno kako ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne spada pod „ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene“ te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti. Test nepoštenosti preuzet je iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03). Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

1.4. U ovoj pravnoj stvari, tuženik nije tužiteljici iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala nadoknaditi niti joj je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u ugovoru o kreditu nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita, ili na neki treći dan.

1.5. Glede plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, tužiteljica drži da je takav način određivanja naknade ništetan budući da se u konkretnom slučaju radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, a koja nije određena niti odrediva po čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima niti ju je kao takvu tuženik bio ovlašten naplatiti budući da izvršenom prijevremenom otplatom kredita isti nije pretrpio bilo kakvu štetu.

1.6. Nadalje, da je sporna odredba ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja, pa u konkretnom slučaju treba uvažiti interese obiju strana glede tumačenja predmetne odredbe ugovora jer postoji očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja kao suugovaratelja, što ugrožava postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, budu i da se istom odredbom gubi smisao ugovora o kreditu. Tužiteljica, u okolnostima konkretnog slučaja, ukazuje da sud osobito mora uzeti u obzir da je očito je da je svrha naknade za prijevremenu otplatu da se kompenzira profit- ugovorna kamata-koju je tuženik kao banka mogao ostvariti da nije došlo do prijevremene otplate kredita, što nije dopušteno, da u slučaju prijevremene otplate kredita banka prijevremeno primljen iznos glavnice može dalje ulagati i tako ostvarivati dobit te da zbog prijevremene otplate kredita banka dobiva istovremeno i veći udio kamata i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

1.7. Tužiteljica navodi da je odredbom članka 1024. ZOO jasno propisano pravo korisnika kredita na vraćanje kredita prije roka određenog za vraćanje, uz uvjet da o tome obavijesti tuženika kao kreditora, te da u ovome slučaju postoji pravo kreditora samo na naknadu štete ako ju je pretrpio i to samo stvarno pretrpljene štete, a ne izmakle dobiti i nikakva druga prava. Sve navedeno opravdano upućuje na zaključak da se o odredbi članka 9. predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te se ista ima smatrati nepoštenom jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

1.8. Tužiteljica navodi da je gore navedeno stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. te je prihvatio reviziju i preinačio presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1990/2017-2 od 12. listopada 2017. te je točkom 17., 18., 19. i 20. obrazloženja presude zaključio kako bi tuženik imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita, ali ne i na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate. Nadalje, da je Vrhovni sud istaknuo kako se takva naknada, budući da je ugovorna odredba ništava, ne može slobodno ugovarati među strankama. Vrhovni sud također navodi kako tuženik tijekom postupka nije dokazao pravedne i objektivno nastale troškove koje je izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, pa je opravdano zaključiti kako opisana pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita predstavljaju nadoknađivanje izmakle dobiti. Zaključno sud navodi, kako je takva odredba suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi i nepoštena, radi se o ništavoj odredbi. U svojoj odluci br. U-III/3231/2022 od 13. srpnja 2023. i Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu tuženika te je potvrdio je nezakonitost izlaznih naknada za prijevremenu otplatu kredita.

1.9. Tužiteljica ističe kako je odredbom članka 81. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, dalje: ZZP/03) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. istog članka propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

1.10. Slijedom navedenoga, budući je nesporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika na koji tužiteljica nije imala utjecaja da se o predmetnoj naknadi nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi se ista smatrala nepoštenom treba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Nadalje, navodi da je odredbom članka 87. st. 1. istog ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

1.11. Polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za prijevremenu otplatu kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od tuženika, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza; tužiteljici je zaračunata naknada za obradu kredita u visini 3,30 % iznosa kredita što je iznosilo 2.821,19 kn, kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.936,27 kn.

1.12. Iz dopisa tuženika od 31. srpnja 2025. proizlazi da je gore navedena ulazna naknada naplaćena dana 26. lipnja 2007. u kunskoj protuvrijednosti od 2.821,19 kn; a što preračunavanjem u valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 374,44 eura. Tužiteljica navodi da joj je navedeni iznos tuženik, prilikom isplate kredita, neosnovano uskratio od glavnice kredita te ga je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom, od dana stjecanja.

1.13. Nadalje, iz istog dopisa proizlazi da je tužiteljica dana 11. siječnja 2011. izvršila prijevremenu otplatu preostalog dijela kredita, prilikom čega je tužiteljici temeljem članka 9. predmetnog ugovora naplaćena naknada u iznosu od 1.936,27 kn, a što preračunavanjem u valutu euro po fiksnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 HRK iznosi 256,99 EUR; a koji iznos je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom, od dana stjecanja. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kao i izreci.

3. Temeljem odredbe članka 284. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 155/23. 46/25., dalje: ZPP), sud je dostavio primjerak tužbe tuženiku koji je tužbu uredno primio 16. listopada 2025. što je vidljivo u potvrdi o otpravku, ali nije podnio odgovor na tužbu.

3.1. Uz rješenje ovog suda poslovni broj: P-616/2025-2 od 3. listopada 2025. kojim je tuženik pozvan da podnese odgovor na tužbu, tuženik je upozoren na posljedice nedavanja odgovora na tužbu, kao i na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe (str. 21-22 spisa).

4. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan da u roku 30 dana podnese odgovor na tužbu u smislu odredbe članka 284. stavka 1. i članka 285. stavka 2. ZPP, uz upozorenje na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 331. b ZPP-a.

5. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, a trošak je odmjeren u skladu sa naznačenom vrijednosti predmeta spora (631,43 eura) i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom članka 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

6. Tužiteljica zastupana po punomoćniku, odvjetniku, popisala je trošak u ukupnom iznosu od 339,04 eura (str.25).

6.1. Tužiteljici je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav tužbe u iznosu 100,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife, 50 bodova), za zastupanje na pripremnom ročištu 27. studenog 2025. u iznosu 50,00 eura (Tbr.9. toč. 2. Tarife, 50% nagrade) uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46 Tarife, 25%) u iznosu od 37,50 eura te trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 13,27 eura (str.20) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 eura, što ukupno iznosi 214,04 eura koliko je tužiteljici dosuđeno u točki III. Izreke presude.

6.21. U preostalom dijelu, za iznos od 125,00 eura zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan jer je previsoko postavljen u odnosu na trošak pristupa na ročište 27. studenog 2025. jer je zatražen po Tbr. 9. točka 1. Tarife, a radilo se o ročištu iz Tbr.9. toč. 2. Tarife, dok trošak pristupa ročištu za objavu presude nije nastao pa je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

6.2. Prema odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka kamate teku od dana donošenja presude 8. svibnja 2026. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO.

7. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

O tome obavijest:

1.Tužiteljica po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu,

2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69.