Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 OSIJEK
P-440/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, radi ništetnosti, dana 8. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-5082180, zaključenog dana 23. rujna 2008. god. između tužiteljice ČG i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „NAKNADA 4,02 % (četiri zarez nuladva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 880,26 EUR (osamstoosamdeseteuradvadesetšestcenti),sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. rujna 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.prosinca 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01. siječnja 2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 247,23 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 8.svibnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dana 16. ožujka 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi I. Dana 23. rujna 2008. god. tužiteljica ČG i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, zaključili su Ugovor o kreditu broj 528-50-5082180, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisnici kredita i davatelju osiguranja, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 164.982,29 HRK. Navodi da ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3. ugovorena je jednokratna naknada za korištenje kredita u visini od 4,02 % od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kred ita. S obzirom da je tužiteljica kao korisnica, predmetni Ugovor počela koristiti dana 23.09.2008. god., tužiteljici je naplaćen iznos od 6.632,29 HRK kao naknada za korištenje kredita, a što je i vidljivo iz 3. čl. Ugovora o kreditu koji kaže: „Naknada 4,02 % (četiri zarez nula dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...“ Tužiteljica ističe kako se o toj ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika (banke) te implementirana u tipski ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Isto tako, tužiteljica ističe kako joj nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje. Prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što je u konkretnom slučaju i riječ. Ujedno, navedena odredba (čl. 3.) je i ništetna jer je nedopuštena po čl. 269., 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, sve to u svezi s čl. 322., 323. i 324. ZOO -a. Stoga je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a i istu naknadu mora vratiti. Tome u prilog govori i čl. 96. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (nepoštena i ništetna ugovorna odredba) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, a ujedno je takvo formuliranje nepoštena poslovna praksa, konkretno zavaravajuća poslovna praksa pobliže opisana u čl. 107. do 110. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07). Dakle, navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. Radi svega gore navedenoga punomoćnik tužiteljice je dana 17.09.2024. god. od tuženika zatražio povrat stečenoga bez osnove radi primjene ništetne odredbe ugovora, no isti je to odbio dana 19.09.2024. god. navodeći kako je u cijelosti postupao sukladno zakonu. Napominje kako iznos naplaćene naknade u HRK (6.632,29 HRK) po fiksnom tečaju konverzije ( 1 euro = 7,53450 kuna) iznosi 880,26 EUR, stoga ovim putem tužiteljica upravo taj iznos potražuje od tuženika. Opreza radi, napominje i kako se protiv tuženika pred Općinskim sudom u Osijeku već vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi koje se odnose na jednostrano povećanu kamatnu stopu te isplatu pretrpljene štete i stečenog bez osnove na temelju toga, a koji je pravomoćno završen. Slijedom svega izloženog, tužiteljica predlaže da nadležni sud donese sljedeću presudu:
I.Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528 -50-5082180, zaključenog dana 23. rujna 2008. god. između tužiteljice ČG i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „NAKNADA 4,02 % (četiri zarez nuladva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“.
II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 880,26 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. rujna 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
2. Dakle, s obzirom da tuženik nakon što mu je dostavljena tužba na odgovor dana 1. travnja 2026. (stranica 13 spisa), nije u za to određenom roku podnio odgovor na tužbu, te s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj predložio u tužbi, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi čl. 331 b ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.
3.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP, s napomenom da predmetni deklaratorni tužbeni zahtjev istaknut u tužbi, služi za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu koji tužitelj osnovom navedenog namjerava istaknuti, te je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora prema vrijednosti novčane tražbine tužitelja koju može ostvariti osnovom utvrđenja ništetnom citirane odredbe o naknadi koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (naplaćena naknada u iznosu od 880,26 EUR, a ne kako je to tužitelj naznačio u tužbi), tj. s obzirom na izloženo u konkretnom slučaju njegovo označavanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.207,48 EUR nije relevantno za odluku o naknadi parničnih troškova (VSRH Revr-774/ 2005-2 od 13.12.2005;Revr-475/2008 od 27.10.2008., Županijski sud u Puli broj Gž-1313/2023-2 od 27.11.2023.; VTS RH broj Pž-566/2025-2 od 21.07.2025.).
3.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 247,23 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr. 7.t.1. u visini od 75 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV,te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 EUR i presudu zbog ogluhe u iznosu od 19,91 EUR.
4.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude zbog ogluhe do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).
Osijek, 8. svibnja 2026.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude zbog ogluhe, dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. ZPP-a).
DOSTAVITI:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
