REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: Ovr-1074/2026-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41 (OIB: 57509775367), protiv ovršenika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Stefan Laban-Sabol i Predrag Laban, odvjetnici u Bjelovaru , radi ovrhe, 08. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 14. travnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava na temelju ovršnih isprava – zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Slavke Marković, dana 16.02.2012. g., posl.br. OV- 489/2012, te zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Marije Čulo Poljak, dana 14.06.2013. g., posl.br. OV 3392/2013.

Obrazloženje

1.Ovršenik je dana 14. travnja 2026. podnio kod ovoga suda prijedlog radi donošenja rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim. U prijedlogu navodi da je 09. travnja 2026. doznala da je ovrhovoditelj protiv nje podnio zahtjeve za izravnu naplatu, i to temeljem zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Slavke Marković, dana 16.02.2012. g., posl.br. OV-489/2012, te temeljem zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Marije Čulo Poljak, dana 14.06.2013. g., posl.br. OV- 3392/2013. Navodi da je iz podnesenih zahtjeva za izravnu naplatu evidentno je da je od izdavanja predmetne zadužnice posl.br. OV-489/2012 do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu prošlo više od 14 godina, a od izdavanja predmetne zadužnice posl.br. OV-3392/2013 do dana podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu prošlo gotovo 13 godina, iz čega proizlazi da je u odnosu na tražbine ovrhovoditelja iz obje zadužnice nastupila zastara. Slijedom navedenog, ovršenica predlaže da sud donese rješenje da su prijenos i plijenidba sredstava s računa ovršenice ovrhovoditelju nedopušteni ili rješenjem ovršenicu uputi na parnicu o tome, a da za to vrijeme rješenjem odgodi ovrhu, sve do pravomoćnog završetka predmetne parnice.

2. Iz podataka koje je FINA dostavila sudu proizlazi da se provodi izravna naplata na temelju gore navedenih ovršnih isprava (list 4-22).

3.Iz odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17, 131/20 dalje OZ-a) proizlazi da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. Ovršnog zakona).

4. Sud je dostavio ovrhovoditelju prijedlog ovršenika dopisom od 27. travnja 2026., a ovrhovoditelj se u podnesku od 06. svibnja 2026. usprotivio navodima ovršenika u cijelosti.

5 .Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

6.Odredbom čl. 65. st.1. OZ-a propisano je da sud na ovršenikov prijedlog može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ-a.

7. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe ne navodi zakonske razloge za odgodu ovrhe u smislu gore navedene zakonske odredbe. Imajući u vidu odredbe čl. 176. OZ-a, prema kojima ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi, odnosno u ovom slučaju zahtjeva za izravnu naplatu, kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, evidentno je da niti nakon odgode ovrhe ovršenik neće moći raspolagati sa novčanim sredstvima na računu. Kako je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju, sud bi mogao odrediti odgodu ovrhe jedino u slučaju da ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je ovršenik učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

8.Iz navoda ovršenika u prijedlogu za odgodu ovrhe ne proizlazi da bi kod ovršenika mogla nastati kakva nenadoknadiva šteta niti je učinjeno vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

9.Ovršenik je izjavio pravni lijek i to da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim, no ovršenik u svom prijedlogu mora navesti i valjane razloge iz kojih će proizlaziti osnovanost prijedloga za odgodu, no ovršenik u prijedlogu za odgodu ne navodi nikakve zakonske razloge u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Naime, šteta koju bi ovršenik možda trpio bila bi nenadoknadiva ili teško nadoknadiva tek u slučaju ako ovršenik takvu štetu ne bi mogao naknaditi, što može ovisiti samo o okolnostima na ovrhovoditeljevoj strani koje ovršenik u prijedlogu za odgodu niti ne spominje.

10. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja temeljem čl. 65. st. 1. u svezi čl. 210. st. 2. OZ-a.

U Bjelovaru, 08. svibnja 2026.

Sudac

Ana Marković-Ćoso

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.