REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1997/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FĆ, državljanina Afganistana, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, 8. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI. policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/331, URBROJ: 511-19-32-26-1 od 8. travnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/331, URBROJ: 511-19-32-26-1 od 8. travnja 2026., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.2001. u mjestu Bamiyan, Afganistan, državljaninu Afganistana, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na najkraće moguće vrijeme, a najduže do jednog mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je izrazio u RH namjeru za međunarodnu zaštitu, jer je morao pobjeći iz Afganistana u strahu za svoj život. Ističe kako nema namjeru bježati te nije nikakav kriminalac. Osporava da bi egzistirali razlozi za ograničenje kretanja i tvrdi da rješenje nije moguće ispitati te da mu nije poznato koji je razlog ograničavanja slobode kretanja. Smatra da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, pa se iz tog razloga rješenje ne može ispitati, jer je izostalo valjano obrazloženje. Osim toga, nije razvidno na temelju kojih dokaza je pobijano rješenje doneseno, nije proveden potpuni ispitni postupak te je očito da nisu utvrđene odlučne činjenice. Nije razvidno niti da li je tužitelju prije donošenja rješenja omogućeno da se očituje o svim okolnostima bitnima za donošenje rješenja. Dodaje kako nije moguće ispitati ni razloge izbora najteže mjere, kao niti razloge iz kojih se nije primijenila blaža mjera. Navodi kako duljina trajanja određene mjere u pobijanom rješenju uopće nije obrazložena te smatra da je ograničenje kretanja određeno na predugi period, jer se niti istražni zatvor u kaznenom postupku ne određuje na ovako dug period. Tužitelj ne vidi razloga zbog kojeg tuženik ne bi brzo i efikasno mogao provesti postupak o zahtjevu za međunarodnom zaštitom. Predlaže dopustiti odgodni učinak tužbe do okončanja upravnog spora, budući da bi mu se izvršenjem pobijanog rješenja počinila nenadoknadiva šteta. Predlaže poništiti osporavano rješenje i odobriti mu besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj dana 7. travnja 2026. godine u 14,09 sati u prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite narušavao javni red i mir te je zbog počinjenog prekršaja naročito drskog ponašanja opisnog u Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira priveden na Općinski sud u Novom Zagrebu. Pravomoćnom presudom poslovni broj: Pp-1336/2026-4 od 8. travnja 2026. predmetni je proglašen krivim za počinjenje prekršaja opisanog u čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana uz primjenu uvjetne osude, tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene uvjetne osude. Tuženik je navedenom tražitelju međunarodne zaštite ograničio slobodu kretanja smještajem u Centar za strance prvenstveno zbog njegovog ponašanja koje je u suprotnosti s odredbama čl. 54. st. 2. toč. 1., 2. i 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime , tražitelj međunarodne zaštite ne posjeduje vlastitu ispravu o identitetu, pa mu je bilo potrebno ograničiti slobodu kretanja kako bi se potvrdio njegov identitet. U izjavi na zapisnik isti je naveo da mu je namjera otići za Grčku, pa bi njegovim odlaskom iz Hrvatske bilo otežano i gotovo nemoguće utvrditi sve činjenice koje su bitne za postupak međunarodne zaštite u Hrvatskoj. Isto tako, uvidom u službene evidencije MUP -a utvrđeno je da je navedeni već vraćan u Hrvatsku s prostora Europske unije, sukladno dablinskom postupku, pa upravo takvo njegovo ponašanje ukazuje da onemogućava utvrđivanje činjenica bitnih za postupak privremene zaštite. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Sud je raspravu 7. svibnja 2026. proveo u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 91. stavka 3. u vezi članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS).

7. Prema članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno:

1. radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega

2. radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva

7. zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (st. 2.).

Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:

1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta

2. zabrana kretanja izvan određenog područja

3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme

4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata

5. smještaj u prihvatni centar za strance (st. 5.).

Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (st. 6.).

Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (st. 9.).

Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (st. 11.).

8. Iz spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj dana 7. veljače 2026. godine ušao na teritorij Republike Hrvatske vlakom koji je prometovao iz Njemačke preko Austrije za Zagreb te da mu je bila namjera odlazak u Grčku. Nakon što je doputovao do Zagreba, budući da nema osobnih putnih isprava, u I PP Zagreb izrazio je namjeru za međunarodnom zaštitom, koja je od strane policijskih službenika zaprimljena te je smješten u Prihvatilište za tražitelje azila Zagreb, Sarajevska 41. Dana 7. travnja 2026. godine u 14,09 sati predmetni je prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite narušavao javni red i mir te je pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj : Pp- 1336/2026-4 od 8. travnja 2026. proglašen krivim za počinjenje prekršaja opisanog u čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana uz primjenu uvjetne osude i rok kušnje od jedne godine.

8.1. Tužitelju je prije donošenja osporenog rješenja omogućeno sudjelovanje u postupku i izjašnjavanja o svim relevantnim činjenicama i okolnostima te je na zapisnik KLASA: NK-UP/I-216-01/26-03/331, URBROJ: 511-19-32-26-2 od 8. travnja 2026. izjavio da je živio u [adresa], koji je napustio prije otprilike šest godina i krenuo migrantskom rutom preko Irana do Turske, a zatim dalje migrantskom rutom preko Bugarske, Mađarske i Austrije sve do Švicarske, gdje je boravio oko godinu dana. Nakon toga je otišao u Njemačku. Budući da u Njemačkoj nije mogao naći posao, odlučio se vratiti prema Grčkoj, pa je početkom veljače vlakom krenuo na put iz Njemačke te preko Austrije i Slovenije doputovao do Zagreba. Kako više ni je imao novčanih sredstava u Zagrebu je zatražio azil i bio je smješten u kamp u Sarajevskoj ulici. U kampu se sukobio sa zaštitarem prvenstveno iz razloga što se s istim nije mogao sporazumjeti i nije mu bilo jasno što traži od njega. Zaštitar mu je skinuo masku i kapu s lica, a tužitelj ga je tom prilikom odgurnuo od sebe te su mu pale naočale na pod. Nakon toga je došla policija, koja ga je privela u policijske prostorije i kasnije pred suca. Sudac ga je zbog takvog ponašanja kaznio zatvorom od 30 dana, u koji neće ići ako popravi ovakvo svoje ponašanje. Žao mu je što je do ovog došlo te obećaje da se isto više neće ponoviti.

9. S obzirom da je tužitelj saslušan prije donošenja osporenog rješenja i zapisnik o istome prileži spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu, sud je odbio kao nepotreban dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja.

10. Dakle, tužitelj nema putnu ispravu ni ispravu o identitetu, nema novčanih sredstava, bez isprava je boravio i putovao kroz razne države Europske unije (Švicarska, Njemačka, Austrija, Slovenija), a krenuo je prema Grčkoj, dok je u prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu narušavao javni red i mir te je zbog počinjenog prekršaja osuđen pravomoćno presudom. Kraj takvog stanja stvari, tuženik je imao osnove ograničiti mu slobodu kretanja radi utvrđivanja i provjere identiteta i državljanstva te radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, jer s obzirom na prethodno ponašanje tužitelja postoji rizik od bijega i nastavka putovanja prema Grčkoj.

11. Budući da tužitelj nema isprave ni novčana sredstva, nije bilo moguće primijeniti blaže mjere zabrane kretanja izvan određenog područja, osobnog pristupanja u Prihvatilište u određeno vrijeme i davanja u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, dok mjera zabrane kretanja izvan Prihvatilišta nije primjerena, jer je tužitelj u Prihvatilištu počinio prekršaj protiv javnog reda i mira.

12. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, jer su razlozi za ograničenje kretanja postojali, rješenje je moguće ispitati te je iz obrazloženja rješenja razvidno koji je razlog ograničavanja slobode kretanja. Također je razvidno na temelju kojih dokaza je pobijano rješenje doneseno, proveden je potpuni ispitni postupak i utvrđene su odlučne činjenice, a tužitelju je prije donošenja rješenja omogućeno da se očituje o svim okolnostima bitnima za donošenje rješenja, što je razvidno iz priloženog zapisnika. Nije osnovan ni prigovor da je ograničenje kretanja određeno na predugi period, jer je isto određeno najduže do jednog mjeseca od dana uručenja rješenja.

13. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Sud nije dopustio odgodni učinak tužbe, jer nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a. Naime, odgoda izvršenja zakonitog rješenja bi u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu. Stoga je na temelju članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

16. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 24.06.2025. po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, Tratinska ulica 62, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka,

VI. policijska postaja Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, [adresa] Zagreb

3. U spis