Poslovni broj P-1060/2021-36
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice čiji je naziv Erste & Steiermärkische Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate , nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 23. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženice, 08. svibnja 2026., javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su nepoštene, ništetne i bez pravnog učinka odredbe t. 7. st. 2., 3., 4., 5. i 11. Ugovora o kreditu, koji je 11. veljače 2008. sklopljen između tužitelja CĆ i tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d., u dijelovima koji glase:
“ Iznos mjesečnog obroka = 510,90 CHF obračunava se na način da se mjesečni iznos anuiteta
Glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos Ostatka vrijednosti.
Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od = 77.071,00 CHF (sedamdeset sedam tisuća sedamdeset jedan CHF). Glavnica u anuitetskoj otplati vraća se u 360 (tristo šezdeset) mjesečnih anuiteta. Iznos anuiteta=425,59 CHF.
Ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice Kredita u visini od = 19.500,00 CHF (devetnaest tisuća petsto CHF). Ostatak vrijednosti vraća se jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka.
Banka na iznos Ostatka vrijednosti mjesečno obračunava redovnu kamatu. Mjesečni iznos kamate na Ostatak vrijednosti=85,31 CHF.
VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora(iznos kredita i pripadajuće kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.” II. Utvrđuje se da su nepoštene, ništetne i bez pravnog učinka odredbe članka 3. točke 3.3, čl. 4. točka 4.2., 4.3., 4.5., i čl. 6. točka 6.1. Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103829489 od 21. siječnja 2013. ovjerenog kod javnog bilježnika Nataše Šuran 23. travnja 2013. pod brojem ovjere OV-2645/13, koje glase:
„Članak 3. točka 3.3. Naknada za ugovaranje moratorija tijekom otplate kredita temeljem ovog Aneksa iznosi = 1.360,45 CHF (tisuću tristo šezdeset CHF četrdeset pet centima) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan podmirenja te se naplaćuje jednokratno i dospijeva odmah.“
„Članak 4. točka 4.2. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da postoji dospjelo dugovanje Korisnika kredita po osnovu naknade za ugovaranje moratorija tijekom otplate kredita.“
„Točka 4.3. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da Banka na dan sklapanja ovog Aneksa ima ukupno potraživanje s osnove navedene glavnice i naknade u ukupnom iznosu od = 92.057,23 CHF (devedeset dvije tisuće pedeset sedam CHF dvadeset tri centima) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke na dan podmirenja te je Korisnik kredita suglasan da navedeno ukupno potraživanje predstavlja novu glavnicu kredita pa ugovorne strane ovim Aneksom suglasno utvrđuju novu glavnicu kredita, moratorij, rok vraćanja i način vraćanja s čime je Korisnik kredita u potpunosti suglasan i odriče se bilo kakvih prigovora s te osnove, kao i prigovora po bilo kojoj drugoj osnovi.“
„Točka 4.5. Ugovorne strane ovim Aneksom utvrđuju novi iznos obroka iz članka 7. Stavka 2. Osnovnog ugovora koji nakon isteka moratorija iznosi: „Iznos obroka =482,35 CHF (četiristo osamdeset dva CHF trideset pet centima)“ Nadalje, ugovorne strane ovim Aneksom utvrđuju novi iznos glavnice u anuitetskoj otplati i novi iznos anuiteta iz članka 7. Stavka 3. Osnovnog ugovora koji nakon isteka moratorija iznosi: „Glavnica u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od =72.557,23 CHF (sedamdeset dvije tisuće petsto pedeset sedam CHF dvadeset tri centima). Iznos anuiteta =405,97 CHF (četiristo pet CHF devedeset sedam centima):“
„Članak 6. točka 6.1. Ispunjenje svih novčanih obveza iz Osnovnog ugovora i ovog Aneksa obračunat će se u kunama po srednjem tečaju Banke za CHF na dan podmirenja. Korisnik kredita i druge ugovorne strane upoznate su s mogućim promjenama iznosa novčanih obveza iz Osnovnog ugovora i ovog Aneksa nastalih uslijed promjene tečaja te rizicima promjene tečaja, a što potvrđuju i svojim potpisom ovog Aneksa.“
II. Nalaže se tuženici Erste & Steiermärkische Bank d.d. da, po osnovi preplaćene razlike valutne klauzule, tužitelju CĆ isplati iznos od 6.749,71 euro (slovima: šest tisuća sedamsto četrdeset devet eura i sedamdeset jedan cent ), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 01. travnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
- od 1. travnja 2008. do isplate na iznos od 8,50 eura
- od 1. listopada 2008. do isplate na iznos od 0,91 eura
- od 1. studenog 2008. do isplate na iznos od 26,28 eura
- od 2. prosinca 2008. do isplate na iznos od 11,05 eura
- od 1. siječnja 2009. do isplate na iznos od 29,83 eura
- od 16. veljače 2009. do isplate na iznos od 33,84 eura
- od 4. ožujka 2009. do isplate na iznos od 32,74 eura
- od 14. travna 2009. do isplate na iznos od 23,87 eura
- od 7. svibnja 2009. do isplate na iznos od 22,04 eura
- od 9. lipnja 2009. do isplate na iznos od 18,22 eura
- od 10. srpnja 2009. do isplate na iznos od 19,69 eura
- od 11. kolovoza 2009. do isplate na iznos 14,99 eura
- od 14. rujna 2009. do isplate na iznos od 19,19 eura
- od 12. listopada 2009. do isplate na iznos od 15,12 eura
- od 6. studenog 2009. do isplate na iznos od 17,03 eura
- od 15. prosinca 2009. do isplate na iznos od 17,14 eura
- od 8. siječnja 2010. do isplate na iznos od 24,15 eura
- od 10. veljače 2010. do isplate na iznos od 29,31 eura
- od 11. ožujka 2010. do isplate na iznos od 27,97 eura
- od 8. travnja 2010. do isplate na iznos od 35,47 eura
- od 11. svibnja 2010. do isplate na iznos od 39,70 eura
- od 7. lipnja 2010. do isplate na iznos od 44,42 eura
- od 19. srpnja 2010. do isplate na iznos od 54,82 eura
- od 10. kolovoza 2010. do isplate na iznos 46,67 eura
- od 15. rujna 2010. do isplate na iznos od 71,24 eura
- od 13. listopada 2010. do isplate na iznos od 63,75 eura
- od 11. studenog 2010. do isplate na iznos od 65,72 eura
- od 13. travnja 2011. do isplate na iznos od 394,13 eura
- od 2. svibnja 2011. do isplate na iznos od 283,05 eura
- od 11. srpnja 2011. do isplate na iznos od 52,33 eura
- od 30. kolovoza 2011. do isplate na iznos od 80,21 eura
- od 28. listopada 2011. do isplate na iznos od 433,52 eura
- od 29. studenog 2011. do isplate iznos od 272,74 eura
- od 27. prosinca 2011. do isplate na iznos od 92,06 eura
- od 26. siječnja 2012. do isplate na iznos od 11,71 eura
- od 15. veljače 2012. do isplate na iznos od 145,14 eura
- od 15. ožujka 2012. do isplate na iznos od 161,13 eura
- od 19. travnja 2012. do isplate na iznos od 302,89 eura
- od 15. svibnja 2012. do isplate na iznos od 98,49 eura
- od 13. lipnja 2012. do isplate na iznos od 97,63 eura
- od 13. srpnja 2012. do isplate na iznos od 95,84 eura
- od 14. kolovoza 2012. do isplate na iznos od 105,68 eura
- od 14. rujna 2012. do isplate na iznos od 95,77 eura
- od 15. listopada 2012. do isplate na iznos od 376,67 eura
- od 15. studenog 2012. do isplate na iznos od 190,45 eura
- od 14. prosinca 2012. do isplate na iznos od 91,09 eura
- od 7. siječnja 2013. do isplate na iznos od 81,09 eura
- od 12. kolovoza 2013. do isplate na iznos od 15,76 eura
- od 1. rujna 2013. do isplate na iznos od 1,06 eura
- od 4. listopada 2013. do isplate na iznos od 76,23 eura
- od 31. listopada 2013. do isplate na iznos od 71,92 eura
- od 5. studenog 2013. do isplate na iznos od 7,73 eura
- od 5. prosinca 2013. do isplate na iznos od 9,10 eura
- od 3. siječnja 2014. do isplate na iznos od 9,04 eura
- od 5. veljače 2014. do isplate na iznos od 9,29 eura
- od 10. veljače 2014. do isplate na iznos od 29,81 eura
- od 5. ožujka 2014. do isplate na iznos od 9,38 eura
- od 24. ožujka 2014. do isplate na iznos od 30,22 eura
- od 4. travnja 2014. do isplate na iznos od 9,30 eura
- od 11. travnja 2014. do isplate na iznos od 30,03 eura
- od 1. svibnja 2014. do isplate na iznos od 9,20 eura
- od 30. svibnja 2014. do isplate na iznos od 3,68 eura
- od 30. svibnja 2014. do isplate na iznos od 29,43 eura
- od 5. lipnja 2014. do isplate na iznos od 9,05 eura
- od 1. srpnja 2014. do isplate na iznos od 29,47 eura
- od 4. srpnja 2014. do isplate na iznos od 9,21 eura
- od 4. kolovoza 2014. do isplate na iznos od 9,35 eura
- od 6. kolovoza 2014. do isplate na iznos od 30,25 eura
- od 14. kolovoza 2014. do isplate na iznos od 30,47 eura
- od 1. rujna 2014. do isplate na iznos od 30,76 eura
- od 5. rujna 2014. do isplate iznos od 9,46 eura
- od 23. rujna 2014. do isplate na iznos od 30,79 eura
- od 1. listopada 2014. do isplate na iznos od 9,53 eura
- od 30. listopada 2014. do isplate na iznos od 30,33 eura
- od 5. studenog 2014. do isplate na iznos od 9,64 eura
- od 1. prosinca 2014. do isplate na iznos od 31,59 eura
- od 5. prosinca 2014. do isplate na iznos od 5,30 eura
- od 19. prosinca 2014. do isplate na iznos od 19,82 eura
- od 19. prosinca 2014. do isplate na iznos od 4,77 eura
- od 27. siječnja 2015. do isplate na iznos od 44,42 eura
- od 27. siječnja 2015. do isplate iznos od 27,58 eura
- od 2. ožujka 2015. do isplate na iznos od 5,17 eura
- od 2. ožujka 2015. do isplate na iznos od 40,33 eura
- od 31. ožujka 2015. do isplate na iznos od 41,24 eura
- od 31. ožujka 2015. do isplate na iznos od 5,93 eura
- od 3. travnja 2015. do isplate na iznos od 2,93 eura
- od 27. travnja 2015. do isplate na iznos od 41,44 eura
- od 27. travnja 2015. do isplate iznos od 6,09 eura
- od 1. svibnja 2015. do isplate na iznos od 1,71 eura
- od 5. svibnja 2015. do isplate na iznos od 12,55 eura
- od 26. svibnja 2015. do isplate na iznos od 5,70 eura
- od 26. svibnja 2015. do isplate na iznos od 40,98 eura
- od 1. lipnja 2015. do isplate na iznos od 1,76 eura
- od 5. lipnja 2015. do isplate na iznos od 12,61 eura
- od 17. lipnja 2015. do isplate na iznos od 5,28 eura
- od 17. lipnja 2015. do isplate na iznos od 41,03 eura
- od 1. srpnja 2015. do isplate na iznos od 1,59 eura
- od 3. srpnja 2015. do isplate na iznos od 12,40 eura
- od 30. srpnja 2015. do isplate na iznos od 4,57 eura
- od 30. srpnja 2015. do isplate na iznos od 39,57 eura
- od 1. kolovoza 2015. do isplate na iznos od 1,40 eura
- od 4. kolovoza 2015. do isplate na iznos od 12,25 eura
- od 1. rujna 2015. do isplate na iznos od 38,79 eura
- od 4. rujna 2015. do isplate na iznos od 1,02 eura
- od 4. rujna 2015. do isplate na iznos od 11,87 eura
- od 1. listopada 2015. do isplate na iznos od 3,79 eura
- od 1. listopada 2015. do isplate na iznos od 39,07 eura
- od 5. listopada 2015. do isplate na iznos od 1,12 eura
- od 5. listopada 2015. do isplate na iznos od 11,91 eura
- od 30. listopada 2015. do isplate na iznos od 3,74 eura
- od 30. listopada 2015. do isplate na iznos od 38,45 eura
- od 1. studenog 2015. do isplate na iznos od 1,15 eura
- od 5. studenog 2015. do isplate na iznos od 11,95 eura
- od 26. studenog 2015. do isplate na iznos od 4,07 eura
- od 26. studenog 2015. do isplate na iznos od 39,44 eura
- od 1. prosinca 2015. do isplate na iznos od 1,28 eura
- od 4. prosinca 2015. do isplate na iznos od 12,12 eura
- od 29. prosinca 2015. do isplate na iznos od 4,03 eura
- od 29. prosinca 2015. do isplate na iznos od 38,86 eura
- od 1. siječnja 2016. do isplate na iznos od 1,16 eura
- od 5. siječnja 2016. do isplate na iznos od 11,97 eura
- od 21. siječnja 2016. do isplate na iznos od 2,86 eura
- od 21. siječnja 2016. do isplate na iznos od 30,02 eura
- od 1. veljače 2016. do isplate na iznos od 0,79 eura
- od 5. veljače 2016. do isplate na iznos od 11,41 eura
- od 1. ožujka 2016. do isplate na iznos od 39,36 eura
- od 4. ožujka 2016. do isplate na iznos od 11,97 eura
- od 25. ožujka 2016. do isplate na iznos od 38,74 eura
- od 1. travnja 2016. do isplate na iznos od 12,20 eura
- od 21. travnja 2016. do isplate na iznos od 68,53 eura
- od 1. svibnja 2016. do isplate na iznos od 11,90 eura
- od 30. svibnja 2016. do isplate na iznos od 67,98 eura
- od 1. lipnja 2016. do isplate na iznos od 11,48 eura
- od 29. lipnja 2016. do isplate na iznos od 70,94 eura
- od 1. srpnja 2016. do isplate na iznos od 11,95 eura
- od 25. srpnja 2016. do isplate na iznos od 70,09 eura
- od 1. kolovoza 2016. do isplate na iznos od 11,85 eura
- od 1. rujna 2016. do isplate na iznos od 69,01 eura
- od 5. rujna 2016. do isplate na iznos od 11,89 eura;
- od 1. listopada 2016. do isplate na iznos od 25,24 eura
- od 5. listopada 2015. do isplate na iznos od 11,89 eura
- od 1. studenog 2016. do isplate na iznos od 12,05 eura
- od 29. studenog 2016. do isplate na iznos od 46,32 eura
- od 1. prosinca 2016. do isplate na iznos od 12,32 eura
- od 29. prosinca 2016. do isplate na iznos od 47,92 eura
- od 5. siječnja 2017. do isplate na iznos od 48,95 eura
- od 3. veljače 2017. do isplate na iznos od 48,11 eura
- od 23. veljače 2017. do isplate na iznos od 47,45 eura
- od 1. ožujka 2017. do isplate na iznos od 47,18 eura
- od 3. ožujka 2017. do isplate na iznos od 47,97 eura
- od 29. ožujka 2017. do isplate na iznos od 46,79 eura
- od 5. travnja 2017. do isplate na iznos od 48,65 eura
- od 2. svibnja 2017. do isplate na iznos od 46,13 eura
- od 5. svibnja 2017. do isplate na iznos od 46,97 eura
- od 29. svibnja 2017. do isplate na iznos od 16,40 eura te
- od 29. svibnja 2017. do isplate na iznos od 13,00 eura,
u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva, koji glasi:
„Nalaže se tuženici Erste & Steiermärkische Bank d.d. da tužitelju CĆ isplati iznos od 1.360,45 CHF, u protuvrijednosti u eurima prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana plaćanja do isplate.“
IV. Odbija se i dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
„Nalaže se tuženici Erste & Steiermärkische Bank d.d. da, po osnovi preplaćene kamatne stope, tužitelju CĆ isplati iznos od 378,42 eura (2.851,17 HRK), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. svibnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena .
V. Utvrđuje se dane postoji tražbina tuženice prema tužitelju, u iznosu od 357.096,78 HRK, koji se sastoji od glavnice u visini od 159.863,14 HRK, od redovnih kamata u visini od 76.976,97 HRK i od zateznih kamata u visini od 120.256,67 HRK, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na iznos glavnice od 159.863,14 HRK teku od 14. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i za troškove ovršnog postupka u visini od 24.445,53 HRK.
VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju, u iznosu od 6.857,63 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju na dan plaćanja svakog anuiteta iznos od 44.675,62 HRK, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 02. lipnja 2011. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
- CHF 15,00 izraže 90,84 od 02.06. pa do
no u
2011. isplate kn ,
- CHF 15,01 izraže 91,77 od 02.07. pa do
no u
2011. isplate kn
,
- CHF 15,00 izraže 97,68 od 02.08. pa do
no u
2011. isplate kn ,
- CHF 15,00 izraže 96,84 od 02.09. pa do
no u
2011. isplate kn
,
- CHF 15,00 izraže 92,14 od 02.10. pa do
no u
2011. isplate kn
,
- CHF 41,97 izraže 257,52 od 02.11. pa do
no u
2011. isplate kn
,
- CHF 41,97 izraže 256,60 od 02.12. pa do
no u
2011. isplate kn
,
- CHF 41,95 izraže 259,87 od 02.01. pa do
no u
2012. isplate kn
,
- CHF 41,94 izraže 263,60 od 02.02. pa do
no u
2012. isplate kn
,
- CHF 41,93 izraže 263,63 od 02.03. pa do
no u
2012. isplate kn
,
- CHF 41,92 izraže 261,19 od 02.04. pa do
no u
2012. isplate kn
,
- CHF 41,90 izraže 261,85 od 02.05. pa do
no u
2012. isplate kn
,
- CHF 41,89 izraže 263,24 od 02.06. pa do
no u
2012. isplate kn
,
-
CHF 41,88 izraže 261,79 od 02.07. pa do
no u
2012. isplate kn
,
-
CHF 41,87 izraže 261,84 od 02.08. pa do
no u
2012. isplate kn
,
-
CHF 41,86 izraže 260,44 od 02.09. pa do
no u
2012. isplate kn
,
-
CHF 41,85 izraže 257,75 od 02.10. pa do
no u
2012. isplate kn
,
-
CHF 41,84 izraže 260,72 od 02.11. pa do
no u
2012. isplate kn
,
- CHF 41,82 izraže 261,46 od 02.12. pa do
no u
2012. isplate kn ,
- CHF 41,81 izraže 261,46 od 02.01. pa do
no u
2013. isplate kn
,
- CHF 36,48 izraže 222,21 od 02.08. pa do
no u
2013. isplate kn
,
- CHF 36,46 izraže 223,50 od 02.09. pa do
no u
2013. isplate kn
,
- CHF 36,46 izraže 227,08 od 02.10. pa do
no u
2013. isplate kn
,
- CHF 36,46 izraže 225,11 od 02.11. pa do
no u
2013. isplate kn
,
- CHF 36,45 izraže 225,93 od 02.12. pa do
no u
2013. isplate kn
,
- CHF 36,45 izraže 226,66 od 02.01. pa do
no u
2014. isplate kn
,
- CHF 148,30 izraže 927,77 od 02.02. pa do
no u
2014. isplate kn
,
- CHF 148,22 izraže 933,15 od 02.03. pa do
no u
2014. isplate kn
,
- CHF 148,14 izraže 929,63 od 02.04. pa do
no u
2014. isplate kn
,
-
CHF 148,06 izraže 923,27 od 02.05. pa do
no u
2014. isplate kn
,
-
CHF 147,98 izraže 920,12 od 02.06. pa do
no u
2014. isplate kn
,
-
CHF 147,90 izraže 920,78 od 02.07. pa do
no u
2014. isplate kn
,
-
CHF 147,82 izraže 927,65 od 02.08. pa do
no u
2014. isplate kn
,
-
CHF 147,73 izraže 934,60 od 02.09. pa do
no u
2014. isplate kn
,
- CHF 147,65 izraže 933,42 od 02.10. pa do
no u
2014. isplate kn ,
- CHF 147,56 izraže 936,63 od 02.11. pa do
no u
2014. isplate kn
,
- CHF 147,48 izraže 941,54 od 02.12. pa do
no u
2014. isplate kn
,
- CHF 147,38 izraže 938,69 od 02.01. pa do
no u
2015. isplate kn
,
- CHF 147,29 izraže 941,19 od 02.02. pa do
no u
2015. isplate kn
,
- CHF 147,20 izraže 940,61 od 02.03. pa do
no u
2015. isplate kn
,
- CHF 147,11 izraže 940,03 od 02.04. pa do
no u
2015. isplate kn
,
- CHF 147,01 izraže 939,39 od 02.05. pa do
no u
2015. isplate kn
,
- CHF 146,92 izraže 938,82 od 02.06. pa do
no u
2015. isplate kn
,
- CHF 146,83 izraže 938,24 od 02.07. pa do
no u
2015. isplate kn
,
- CHF 146,73 izraže 937,61 od 02.08. pa do
no u
2015. isplate kn
,
-
CHF 146,63 izraže 936,97 od 02.09. pa do
no u
2015. isplate kn
,
-
CHF 146,54 izraže 936,39 od 02.10. pa do
no u
2015. isplate kn
,
-
CHF 146,44 izraže 935,75 od 02.11. pa do
no u
2015. isplate kn
,
-
CHF 146,34 izraže 935,11 od 02.12. pa do
no u
2015. isplate kn
,
-
CHF 146,23 izraže 934,41 od 02.01. pa do
no u
2016. isplate kn
,
- CHF 146,13 izraže 933,77 od 02.02. pa do
no u
2016. isplate kn ,
-
CHF 146,02 izraže 1.020, od 02.03. pa do
no u 39
2016. isplate kn
,
-
CHF 145,92 izraže 1.002, od 02.04. pa do
no u 83
2016. isplate kn
,
- CHF 145,81 izraže 994,71 od 02.05. pa do
no u
2016. isplate kn
,
- CHF 145,70 izraže 987,33 od 02.06. pa do
no u
2016. isplate kn
,
-
CHF 145,59 izraže 1.007, od 02.07. pa do
no u 19
2016. isplate kn
,
-
CHF 145,48 izraže 1.003, od 02.08. pa do
no u 34
2016. isplate kn
,
- CHF 145,37 izraže 992,09 od 02.09. pa do
no u
2016. isplate kn
,
-
CHF 145,26 izraže 1.003, od 02.10. pa do
no u 86
2016. isplate kn
,
-
CHF 145,14 izraže 1.005, od 02.11. pa do
no u 65
2016. isplate kn
,
-
CHF 145,04 izraže 1.011, od 02.12. pa do
no u 89
2016. isplate kn
,
-
CHF 144,92 izraže 1.019, od 02.01. pa do
no u 62
2017. isplate kn
,
-
CHF 144,80 izraže 1.015, od 02.02. pa do
no u 67
2017. isplate kn
,
-
CHF 144,68 izraže 1.009, od 02.03. pa do
no u 56
2017. isplate kn
,
-
CHF 144,55 izraže 1.007, od 02.04. pa do
no u 29
2017. isplate kn
,
-
CHF 144,43 izraže 995,69 od 02.05. pa do
no u
2017. isplate kn
,
- CHF 75,13 izraže 510,25 od 17.05. pa do
no u
2017. isplate kn
.
VII. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove postupka, u iznosu od 2.581,81 euro (slovima: dvije tisuće petsto osamdeset jedan euro i osamdeset jedan cent), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 08. svibnja 2026. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
VIII. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. VII., a do zatraženog iznosa od 2.706,81 euro, s kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate, zahtjev tužitelja CĆ za naknadu troškova postupka odbija se.
IX. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.750,00 eura, s kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u t. 8. Ugovora o kreditu koji je 11. veljače 2008. sklopljen između tužitelja CĆ i tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d.
II. Utvrđuje se da tuženica Erste & Steiermärkische Bank d.d. nije pristala na djelomično povlačenje tužbe, i to u odnosu na tražbinu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, u iznosu od 378,42 eura (2.851,17 HRK), s pripadajućim kamatama.
III. Smatra se da postoji pristanak tuženice Erste & Steiermärkische Bank d.d. u odnosu na povlačenje tužbe u dijelu koji se odnosi na tražbinu po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli, za iznos od 1.823,57 eura, s pripadajućim kamatama, kao razliku između iznosa od 8.573,28 eura (64.595,38 HRK), zatraženog u tužbi, te iznosa od 6.749,71 euro, zahtijevanog u podnesku koji je tužitelj CĆ dostavio sudu 16. rujna 2025.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 15. lipnja 2021. godine, navodi se da je 11. veljače 2008. godine tužitelj CĆ (u daljnjem tekstu: tužitelj) s tuženicom Erste & Steiermärkische Bank d.d. (u daljnjem tekstu: tuženica) sklopio Ugovor o kreditu, na temelju kojega mu je tuženica stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 96.571,00 CHF, s tim da su tim pravnim poslom ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Tvrdi se da su odredbe navedenog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne te se tužbenim zahtjevom traži da se to utvrdi i da se tuženici naloži da tužitelju vrati one iznose koje je od njega primila na temelju ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, i to po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 378,42 eura (2.851,17 HRK), a po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u iznosu od 8.573,28 eura (64.595,38 HRK), s pripadajućim kamatama i s troškovima postupka. Ukazuje se i na to da je u pravnom odnosu tužitelja i tuženice došlo do sklapanja Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu, na temelju kojega je tužitelju odobren moratorij, pri čemu je obvezan da, po toj osnovi, tuženici plati naknadu za ugovaranje moratorija, u iznosu od 1.360,45 CHF, pa se iznosi mišljenje da je i to ništetno i traži se da se to utvrdi i da se tuženici naloži da tužitelju vrati onaj iznos naknade za moratorij koji joj je on platio, u visini od 1.360,45 CHF.
2. Tijekom postupka, kroz sadržaj podneska koji je dostavio sudu 16. siječnja 2023. (s lista 307.) tužitelj je povukao tužbu u dijelu kojim je tražio da se utvrdi ništetnom ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i u dijelu kojim je tražio isplatu po toj osnovi, u visini od 378,42 eura (2.851,17 HRK).
3. Tuženica, koja se podnošenjem odgovora na tužbu od 07. veljače 2022. upustila u raspravljanje o glavnoj stvari, pristala je na povlačenje tužbe u dijelu kojim je tužitelj tražio da se utvrdi ništetnom ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je u odnosu na povlačenje dijela tužbe kojim je tužitelj tražio isplatu po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženica uskratila svoj pristanak.
4. Respektirajući takvo procesno držanje pasivno legitimirane stranke u sporu, o povlačenju dijelova tužbe donesene su odluke iz t. I. i II. izreke rješenja. Takve odluke počivaju na primjeni pravila iz odredbe čl.. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Posebno se, pritom, naglašava da zbog izostanka pristanka tuženice spram povlačenja dijela tužbenog zahtjeva koji se ticao isplate po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sud nije bio u mogućnosti donijeti odluku o povlačenju tužbe u tom dijelu, nego je, naprotiv, o njemu morao odlučiti meritorno.
6. Prvostupanjski je sud to učinio donoseći odluku iz t. IV. izreke presude, s tim da je kroz t. II. dispozitiva rješenja prethodno konstatirao da tuženica u tom dijelu nije pristala na povlačenje tužbe.
7. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenje, u sadržaju podneska koji je sudu dostavio 16. rujna 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev u dijelu isplate po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli; s iznosa od 8.573,28 eura na iznos od 6.749,71 euro.
8. Podnesak tužitelja od 16. rujna 2025. uredno je dostavljen tuženici 13. veljače 2026., s tim da se ona potom nije, u 15-dnevnom roku iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, izjasnila o opisanom smanjenju tužbenog zahtjeva pa je, posljedično, odlučeno kao u t. III. izreke rješenja.
9. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva formalno-pravno predstavlja djelomično povlačenje tužbe i to, k tome, u okolnostima konkretnog slučaja takvo glede kojega se tuženica nije izjasnila u roku iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a. Stoga se odluka iz t. III. dispozitiva rješenja ukazuje ispravnom i na zakonu utemeljenom.
10. Sud je imao u vidu da je na ročištu za glavnu raspravu tuženica istaknula da se protivi mogućoj preinaci tužbe, no do takve procesne dispozicije aktivno legitimirane strane u sporu u konkretnoj parnici nije došlo pa sud o tome nije niti donosio odluku.
11. U odgovoru na tužbu u cijelosti je osporen tužbeni zahtjev, uz isticanje prigovora zastare i prigovora nedostatka aktivne legitimacije, uz upiranje na to da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača, uz tvrdnju da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a čak i da su ta utvrđenja primjenjiva, da nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti suda za utvrđenja iz te presude, uz navod da tužitelj nije dokazao da se o ugovornim odredbama iz konkretnog ugovora nije pojedinačno pregovaralo te uz ukazivanje na to da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odnosu na naknadu za ugovaranje moratorija, ustvrđeno je da tužitelj ničim nije dokazao da mu je ta naknada zaista i naplaćena, uz pojašnjenje da tu naknadu tužitelj nije bio u mogućnosti platiti pa je ona, po Aneksu kojim je dopušten moratorij, pribrojena glavnici.
12. Tuženica je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor radi prebijanja, i to po dvije osnove; po osnovi cjelokupnog nepodmirenog iznosa kredita (u visini od ukupno 357.096,78 HRK) te po osnovi razlike između kamatne stope koja je zakonom fiksirana na 3,23% godišnje i one kamatne stope koja je početno ugovorena, a koja je iznosila 5,25% godišnje.
13. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu.
14. Također, proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĐĆ, saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Haniku.
15. Uz izvedene dokaze, niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti na temelju načela iz odredaba čl. 292. st. 1. i 2. ZPP-a, u svezi s regulacijom iz odredbe čl. 292. st. 7. ZPP-a, s tim da je potrebno istaknuti da je u predmetnom sporu prethodni postupak zaključen na (drugom) pripremnom ročištu koje je održano 10. ožujka 2023. godine, o čemu je sud donio odgovarajuće procesno rješenje (list 349. sudskog spisa).
16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
17. Među strankama nije sporno da su 11. veljače 2008. godine sklopile Ugovor o kreditu, na temelju kojega je tuženica tužitelju stavila na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 96.571,00 CHF, koji joj se tužitelj obvezao vratiti otplatom kroz 360 obroka. Također, nije sporno da su u Ugovoru o kreditu od 11. veljače 2008. godine ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Nadalje, nije sporno da je tijekom vremena trajanja otplate kredita došlo do promjene kamatne stope i tečaja za CHF. Konačno, nije sporno da je Aneksom od 21. siječnja 2013. tužitelju odobren moratorij otplate kredita i produljen rok vraćanja iz Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008., s tim da je točkom 3.3. Aneksa ugovorena obveza tužitelja da tuženici plati naknadu za moratorij, u iznosu od 1.360,45 CHF.
18. Međutim, sporne su sljedeće okolnosti:
- jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine o valutnoj klauzuli, odnosno odredba Aneksa od 21. siječnja 2013. o naknadi za moratorij kredita
- pripada li tužitelju pravo na isplatu onog iznosa koji je posljedica promjene tečaja valute
- pripada li tužitelju pravo na povrat naknade za moratorij kredita te
- je li u odnosu na (novčano) potraživanje tužitelja u konkretnom slučaju nastupila zastara.
19. Po mišljenju suda prvog stupnja, opisana sporna pitanja isključivo su pravne naravi, ali se prilikom njihova razrješenja sud rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom, smatrajući da dokazi materijalno - pravne prirode (isprave) i dokazi personalnog karaktera (svjedočen je ĐĆ, stranački iskaz tužitelja te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Darka Hanika) predstavljaju valjanu podlogu za presuđivanje.
20. Naime, isprave podnesene sudu tijekom predmetne parnice u međusobnom su skladu pa djeluju uvjerljivo, dok su svjedočenje ĐĆ i stranački iskaz tužitelja uvjerljivi, s tim da se sud i neposrednim opažanjem, prilikom saslušanja imenovane svjedokinje i tužitelja, neposredno osvjedočio u istinitost njihova kazivanja.
21. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Darka Hanika, treba napomenuti kako sud drži da su izrađeni savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine te da, kao takvi, ne ostavljaju mjesta nejasnoćama, nepotpunosti niti proturječnosti kako sami sa sobom, tako niti s izviđenim okolnostima u predmetu.
22. Iz povijesnog dijela tužbe, kao i iz svih očitovanja tužitelja iz cjelokupnog postupka, jasno je i nedvosmisleno razvidno da on ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu koji je s tuženom bankom sklopio 11. veljače 2008., ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Aneksa od 21. siječnja 2013., kao i ugovornu odredbu o naknadi za moratorij iz Aneksa od 21. siječnja 2013. smatra ništetnima te da po toj osnovi, dakle po osnovi restitucije, traži isplatu.
23. Prije svega, valja ukazati na to da pravni odnos tužitelja i tuženice treba sagledati u okviru odredaba Zakona o zaštiti potrošača od 30. srpnja 2007. godine (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12; u daljnjem tekstu: ZZP).
24. Pravni odnos stranaka konkretnog spora nastao je u momentu sklapanja Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine, dok je, po njegovoj odredbi čl. 155., ZZP na snagu stupio 07. kolovoza 2007. godine pa to, posljedično, znači da taj pravni odnos tangiraju pravila ZZP-a. To je u skladu s pravilom o vremenskom važenju zakona (locus regit actum).
25. Također, treba navesti da se odredbe Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) na pravni odnos tužitelja i tuženice primjenjuju pozivom na odredbu čl. 1163. st. 1. ZOO-a.
26. Do sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu došlo je, naime, nakon no što je, u skladu s regulacijom iz odredbe čl. 1165. ZOO-a, taj propis stupio na snagu, što znači da, pozivom na pravilo iz odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO -a, na pravni odnos stranaka konkretne parnice treba primijeniti ZOO.
27. Budući da je u svakom pojedinom slučaju aktivno legitimirana strana u sporu dužna dokazati svoj status potrošača, a na što je tuženica ispravno ukazala kroz sadržaj podnesenog odgovora na tužbu, sud je najprije razmotrio ovo pitanje.
28. Tužitelj je u ovom predmetu takvo svoje svojstvo bezrezervno dokazao.
29. Iz sadržaja odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine (s lista 16. sudskog spisa) uočljivo je da je tužitelju kredit odobren kao stambeni kredit, za kupnju nekretnine, s tim da je takvu namjenu potvrdio i tužitelj u svom stranačkom iskazu, danom na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 15. svibnja 2023. (list 358. sudskog spisa). Zato je jasno da se radi o pravnom poslu koji je sklopljen u svrhe koje nisu namijenjene poslovnoj djelatnosti tužitelja niti obavljanju djelatnosti njegova slobodnog zanimanja, a time dalje i da, u kontekstu pravila iz odredbe čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a, tužitelja treba smatrati potrošačem.
30. Bilo kakvu oprečnu okolnost, dakle činjenicu da je Ugovor o kreditu od 11. veljače 2008. godine tužitelj, možebitno, sklopio u svrhe namijenjene poslovnoj djelatnosti tužitelja ili obavljanju djelatnosti njegova slobodnog zanimanja (čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a), tuženica nije dokazala niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti pa, stoga, status potrošača na strani tužitelja ovaj prvostupanjski sud nalazi dokazanim.
31. Nakon što je utvrdio da je tužitelj potrošač, sud je razmotrio ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. i iz Aneksa od 21. siječnja 2013., odnosno ugovornu odredbu o naknadi za moratorij iz Aneksa od 21. siječnja 2013.
32. Odredbama čl. 96. st. 1. i 4. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
33. Uzimajući u obzir da tuženica niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazala da se o odredbama Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine i o odredbama Aneksa od 21. siječnja 2013., kojima je predviđena valutna klauzula, odnosno o odredbi Aneksa od 21. siječnja 2013., kojom je predviđena naknada za moratorij, pojedinačno pregovaralo, unatoč tome što je, u skladu s načelom stranačke istine, proklamiranim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP -a te u odredbi čl. 96. st. 4. ZZP-a, upravo za tuženicu bio pridržan teret dokaza u tom pravcu, zaključak je suda prvog stupnja da su odredbe Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine i odredbe Aneksa od 21. siječnja 2013. o valutnoj klauzuli, odnosno odredba Aneksa od 21. siječnja 2013., kojom je predviđena naknada za moratorij, ništetne.
34. Odredbom čl. 3. ZOO-a predviđeno je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok iz odredbe čl. 4. ZOO-a slijedi da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
35. Stajalište je ovoga suda da ugovaranje uvjeta u kojima promjena tečaja valute ovisi o srednjem tečaju tuženice (čl. 7. Ugovora od 11. veljače 2008., s lista 17.), koji ona određuje autonomno i jednostrano, bez bilo kakvog upliva bilo kojeg potrošača, pa tako i tužitelja, kao stranke konkretnog Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine, ne odgovara načelima obveznog prava koja slijede iz citiranih odredaba ZOO-a.
36. Jednako tako, stipuliranjem u Aneksu od 21. siječnja 2013. obveze tužitelja da tuženici plati naknadu za moratorij, i to prema Aneksu koji je, također, upravo jednako kao i sam Ugovor o kreditu od 11. veljače 2008., tuženica samostalno sastavila i unaprijed pripremila, tuženica je povrijedila netom citirana pravila iz ZOO-a.
37. U odnosu, pak, na valutnu klauzulu, sadržanu u odredbama čl. 7. Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine te u odredbama Aneksa na čiju ništetnost tužitelj također ukazuje u ovom sporu, nužno je pojasniti da je u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P -1401/2012, a na koji se tijekom ovog spora pozvao i tužitelj te koji je bio pokrenut tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja Potrošača-Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač'') protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima i protiv tuženice u ovom sporu, na temelju odredaba članaka 502.a do 502.h ZPP-a, navedeni tužitelj tražio zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15) i to u dva pravca; prvo u pravcu nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima te drugo u pravcu nepoštenosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranim odlukama banaka, s tim da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koja je 13. lipnja 2014. donesena pod brojem Pž-7129/13 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1402/2012 u dijelu koji se ticao promjenjive kamatne stope, a preinačena u dijelu koji se ticao valutne klauzule te je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio je revizijsku odluku Revt-249/14-2 kojom je reviziju stranaka odbio, nakon čega je uslijedio postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je odlukom brojeva U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III- 2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broja Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev upravljen utvrđenju da su banke (dakle, i tuženica u ovoj parnici) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak u kojemu je, iznova odlučujući o reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broja Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se ticao zahtjeva za utvrđenje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF-a.
38. Također, bitno je naglasiti da je nakon toga Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu, poslovnog broja Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pri čemu je utvrđeno da su sve tužene banke (uključujući, dakle, i tuženicu u konkretnoj parnici) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu - ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.
39. Sud prvog stupnja ispitao je može li se tužitelj s uspjehom pozivati na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spomenutoj parnici. Ovo posebno zato jer mu je tuženica u ovoj parnici to izrijekom osporavala kroz sadržaj podnesenog odgovora na tužbu.
40. U svezi toga, za istaknuti je da je odredbom čl. 502.c ZPP-a predviđeno da su se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu fizičke osobe ovlaštene pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a (u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava).
41. Tužitelj se pozvao na odluke donesene u parnici koja se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodila pod poslovnim brojem P-1401/2012 pa je sud svoju odluku u ovom predmetu utemeljio ne samo na vlastitom pravnom promišljanju, već i na svemu onome što je utvrđeno odlukama iz tog spora.
42. No, čak i da u parnici radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba i radi isplate po osnovi pravila o restituciji sud nije vezan za utvrđenja iz parnice koja se vodila u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, to još uvijek ne bi značilo da sud nije dužan cijeniti utvrđenja do kojih je došao sud u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava te da se stranka na odluku iz takvog spora ne bi mogla pozivati (uostalom, jednako kao i na bilo koju drugu odluku bilo kojeg drugog suda za koju smatra da konvenira njezinim probicima u postupku).
43. Pritom ovaj prvostupanjski sud drži da je zbog promjene tečaja švicarskog franka, u smislu njegove aprecijacije (porasta vrijednosti novca), došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je po Ugovoru o kreditu koji je tužitelj sklopio s tuženicom plaćanje bilo vezano za valutu CHF, i to, k tome, prema srednjem tečaju tuženice, kao kreditora, pa kada je u utuženom razdoblju znatno porastao tečaj CHF, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama, tada se, po motrištu ovog suda prvog stupnja, radi ne samo o povredi kolektivnih interesa, već i o povredi interesa potrošača koji je korisnik konkretnog kredita. Ovo tim više jer tuženica, za koju je u tom pravcu bio pridržan teret dokaza (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP -a te čl. 96. st. 4. ZZP-a), nije dokazala da se o odredbama Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. i o odredbama Aneksa od 21. siječnja 2013., u dijelu u kojemu je tim odredbama predviđena valutna klauzula, pojedinačno pregovaralo.
44. Ponavlja se da je odredbama čl. 96. st. 1. i 4. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
45. Tuženica u postupku ničim nije dokazala da se o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine i iz Aneksa od 21. siječnja 2013. pojedinačno pregovaralo, što znači da u odnosu na te ugovorne odredbe nije postupila u skladu s obvezom iz odredbe čl. 96. st. 4. ZZP-a, a time i da su i te ugovorne odredbe ništetne u smislu regulacije iz odredbe čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP-a.
46. Zato je i u tom dijelu sud smatrao da je tužbeni zahtjev pravno utemeljen pa ga je prihvatio.
47. Jednako tako, tuženica ničim nije dokazala da se o ugovornoj odredbi o naknadi za moratorij iz t. 3.3. Aneksa od 21. siječnja 2013. pojedinačno pregovaralo, zbog čega se i ta ugovorna odredba ukazuje ništetnom po odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP-a.
48. Dakle, sumarno, sud drži da su odredbe Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine i Aneksa od 21. siječnja 2013., kojima je ugovorena valutna klauzula te odredba t. 3.3. Aneksa od 21. siječnja 2013., kojom je regulirana naknada za moratorij, nepoštene pa kako je odredbom čl. 102. st. 1. ZZP-a za nepoštenu ugovornu odredbu kao posljedica predviđena ništetnost, tako su navedene odredba ništetne i, po odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, tužitelju pripada pravo na isplatu po osnovi restitucije.
49. Pritom je tužitelj tražbinu po osnovi restitucije koja je vezana uz ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli dokazao, dok tražbinu po osnovi restitucije koja se tiče naknade za moratorij nije dokazao. O tome će biti pisano i nastavno.
50. Tuženica se tijekom spora pozivala na prestanak prava tužitelja da od nje zahtijeva ispunjenje obveze (na zastaru), no ovaj sud prvog stupnja takvo njezino motrište ne može prihvatiti iz više razloga.
51. U prethodnom dijelu obrazloženja ove presude već je navedeno da je predmetom odlučivanja u konkretnom sporu bio zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine, odnosno radi utvrđenja ništetnosti odredbe Aneksa od 21. siječnja 2013. o naknadi za moratorij te, uz to, i zahtjev radi isplate onih iznosa koje je tužitelj tuženici platio upravo zbog posljedica takve ništetnosti.
52. Kada se krene od toga da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, kako to izrijekom slijedi iz odredbe čl. 328. ZOO-a, tada je jedini mogući i pravno prihvatljiv zaključak onaj prema kojemu se ne gasi niti pravo koje za stranku sudionicu ništetnog pravnog posla proizlazi iz posljedica ništetnosti, a koje je proklamirano u odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.
53. Cijeneći, naime, da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a), a da je pravo na restituciju posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 1. ZOO-a), po čvrstom, nepokolebljivom i ustaljenom pravnom razmišljanju ovog suda prvog stupnja, to znači da se ne gasi niti pravo na pozivanje na posljedice ništetnosti po odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a time i da je isticanje prigovora zastare, zapravo, iluzorno i materijalnopravno neodrživo u parnici u kojoj, uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti pojedinih dijelova pravnog posla, aktivno legitimirana strana ističe i zahtjev za isplatu koji temelji na posljedicama te i takve ništetnosti.
54. Zbog toga sud prvog stupnja nalazi da kod traženja isplate po pravilima o restituciji (vraćanja onoga što je primljeno na temelju ništetnog pravnog posla ili njegova dijela) ne može niti biti govora o bilo kakvom nastupanju zastare, ali niti općenito o zastari kao institutu koji bi na bilo koji razuman i opravdan način bilo moguće dovesti u vezu s ništetnošću.
55. Ako se ne gasi pravo na isticanje ništetnosti (čl. 328. ZOO-a) i ako je restitucija posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 1. ZOO-a), onda je, na osnovi ove dvije premise iz logičkog silogizma, jedini ispravan zaključak (conclusio) onaj prema kojemu kod odlučivanja o ništetnosti i o restituciji nema mjesta niti primjeni instituta zastare.
56. Stoga je prigovor zastare, koji je tuženica istaknula u odgovoru na tužbu, ocijenjen pravno neprihvatljivim.
57. Uostalom, čak i kada bi se kod odlučivanja o prigovoru zastare prihvatilo recentno stajalište sudske prakse, zastupljeno u pravnom shvaćanju s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 30. siječnja 2020. godine (prema zapisniku s te sjednice, poslovnog broja Su-IV-47/2020-2, objavljenom na službenim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske), prema kojemu zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, niti tada ne bi moglo biti govora o nastupanju zastare u konkretnom sporu.
58. Ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, koji je 11. veljače 2008. godine sklopljen između tužitelja i tuženice te ništetnost odredaba iz Aneksa od 21. siječnja 2013. utvrđuje se tek ovom odlukom pa, uz primjenu navedenog pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, to znači da bi zastara počela teći tek u trenutku u kojem odluka o prihvaćanju zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba stekne svojstvo pravomoćnosti. Kako tome nije tako (jer se o zahtjevu tužitelja, upravljenom na ništetnost, donosi tek prvostupanjska presuda, koja će svojstvo pravomoćnosti steći ili u žalbenom postupku, donošenjem drugostupanjske odluke, ili protekom roka za žalbu unutar kojega niti jedna od stranaka spora ne bude iskoristila mogućnost podnošenja pravnog lijeka), tako se, i uz prihvaćanje opisanog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prigovor zastare, istaknut po tuženici u odgovoru na tužbu, ukazuje pravno neutemeljenim.
59. U prethodnom dijelu obrazloženja konkretne presude već je pisano, a sada to treba i ponoviti, da se odluka o obvezi tuženice da tužitelju isplati novčane iznose koji su mu dosuđeni ovom presudom po osnovi ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli temelji na odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.
60. U slučaju ništetnosti ugovora ili neke ugovorne odredbe svaka je strana, naime, dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.
61. Kako je, pak, na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu od 11. veljače 2008. godine o valutnoj klauzuli tuženica od tužitelja primila isplatu, tako je, u vidu posljedica ništetnosti, za tuženicu predviđena obveza da tužitelju vrati sve one iznose koje je od njega primila po osnovi ništetnih ugovornih odredaba, i to s kamatama od dana kada joj je tužitelj te isplate obavio, odnosno upravo na način na koji je tužitelj to i zahtijevao u ovom sporu.
62. Visina iznosa na koje tužitelj ima pravo po osnovi restitucije koja je vezana uz ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli utvrđena je kroz vještačenje, a kako je tužitelj upravo na temelju takvog utvrđenja u podnesku od 16. rujna 2025. i postavio konačan tužbeni zahtjev, tako je postojao dostatan dokaz za zaključak suda da je u tom dijelu takav njegov zahtjev pravno utemeljen.
63. Da tužitelju pravo na kamate, glede njihova tijeka, pripada baš onako kako je to i zahtijevao tužbenim zahtjevom, slijedi i iz vladajuće sudske prakse (VS, Rev- 999/92, od 07. srpnja 1993. godine), nastale u primjeni odredbe obveznog prava kojom je regulirana posljedica ništavosti.
64. U svezi stope zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose, za naglasiti je da je 01. siječnja 2008. godine na snagu stupila odredba čl. 29. ZOO -a, koja stopu zakonskih zateznih kamata čini ovisnom o eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke (HNB), tj. konkretno o uvećanju eskontne stope HNB za pet postotnih poena kada se radi o odnosima izvan trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.
65. Stoga je sud respektirao ove okolnosti, s tim da je odluku o visini kamatne stope donio kako na temelju izvorne odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, tako i prema izmjenama iste odredbe iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (iz Narodnih novina broj 78/15), odnosno iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).
66. U sadržaj t. II. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. srpnja 2026. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.
67. U čl. 48. st. 1., 2. i 6. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22 – Ispravak; u daljnjem tekstu: Zakon) te u čl. II. st. 4. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22) predviđeno je da se u razdoblju od 05. rujna 2022. godine u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. godine u 24:00 sati u sudskim odlukama dvojno iskazuje iznos novčane obveze, i to uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro te u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz čl. 14. citiranog Zakona.
68. Iz odredaba navedenih propisa za zaključiti je da za period nakon 01. siječnja 2024. godine više ne postoji obveza suda da u svojim odlukama dvojno iskazuje novčane obveze pa kako se konkretna odluka donosi 08. svibnja 2026. godine, tako su u toj odluci iznosi novčanih obveza izraženi samo u onoj valuti koja je aktualna u Republici Hrvatskoj, dakle u eurima. Izuzetak se odnosi na one iznose koje su i same stranke izrazile u kunama, s tim da je odluku o tome sud donio kako bi bilo jasnije o čemu je konkretno odlučio u ovoj parnici.
69. Glede tražbine koja se ticala vraćanja naknade za moratorij, za pojasniti je sljedeće.
70. U pravnom odnosu tužitelja i tuženice naknada za moratorij ugovorena je u t. 3.3. Aneksa od 21. siječnja 2013. (list 25. sudskog spisa), i to tako da je utanačeno da se ta naknada određuje u iznosu od 1.360,45 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženice na dan podmirenja, da se naplaćuje jednokratno i da dospijeva odmah.
71. Iz takve ugovorne regulacije slijedi da je visina ove naknade određena u točno određenom iznosu. Zato visinu te naknade sud nalazi nedvojbeno utvrđenom.
72. Međutim, tuženica je tijekom parnice osporila da je tužitelju uopće naplaćena ta naknada, dok iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da se uopće ne sjeća da je tu naknadu platio tuženici, s tim da naplata naknade nije vidljiva niti iz bilo koje isprave koju je tužitelj dostavio sudu (ali niti iz isprava koje je tuženica podastrla sudu).
73. Stoga sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazao da je tuženici platio naknadu za moratorij te mu ne pripada niti pravo na povrat te naknade, i to unatoč tome što je ugovorna odredba t. 3.3. Aneksa od 21. siječnja 2013. u ovom postupku utvrđena ništetnom jer se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi.
74. Da je tužitelj dokazao da je naknadu za moratorij tuženici uistinu i podmirio, a teret dokaza o tome bio je pridržan upravo za njega jer je to u skladu s načelom stranačke istine, sadržanim u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, pripadalo bi mu pravo na povrat te naknade. No, on činjenicu da je naknadu platio nije dokazao pa se u dijelu u kojem na teret tuženice traži povrat te naknade njegov tužbeni zahtjev ukazuje pravno neutemeljenim i, kao takvog, ga je sud prvog stupnja odbio, odlučivši kao u t. III. izreke presude.
75. U ranijem dijelu obrazloženja ove odluke već je pisano da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se on ticao isplate po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se tuženica takvoj njegovoj dispoziciji protivila, a sada treba napisati da je zbog toga u tome dijelu tužbeni zahtjev odbijen i presuđeno je kao u t. IV. izreke presude.
76. U odnosu na prigovor radi prebijanja, za pojasniti je da potrošački sporovi, a takav predstavlja i ova parnica, nisu predviđeni radi zaštite interesa onih osoba koje nemaju svojstvo potrošača, pa tako niti radi zaštite bilo kojih i bilo kakvih interesa banaka. Upravo suprotno, takvi sporovi imaju za svoju svrhu i cilj zaštititi interese onih osoba koje se, po odredbi čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a, smatraju potrošačima (a ne interese onih osoba koje potpadaju pod pojam trgovaca koji određuje čl. 3. st. 1. t. 2. ZZP-a).
77. Osim toga, prigovor radi prebijanja može se u parnici istaknuti isključivo do visine tražbine aktivno legitimirane strane, a ne i iznad tog iznosa, pa je to još jedan razlog zbog kojega, čak i da je tražbina koju je tuženica istaknula prigovorom radi prebijanja osnovana, ona to nikako ne bi mogla biti iznad onog iznosa za koji je sud utvrdio da postoji obveza tuženice prema tužitelju.
78. Zbog svega toga sud je o prigovoru radi prebijanja donio po tuženicu negativne odluke i presudio kao u t. V. i VI. izreke presude.
79. No, da je kojim slučajem prigovor radi prebijanja sud smatrao osnovanim, glede njegove visine radilo bi se upravo o onim iznosima koji jasno i nedvosmisleno slijede iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Hanika i koji se tiču tzv. negativnih razlika.
80. Odluka o naknadi troškova postupka iz točke VII. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da mu tuženica nadoknadi sve troškove koje je imao i koji su, po odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, bilo potrebni za vođenje parnice.
81. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje tužbe, u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23), te za sastavljanje četiri podneska, od 31. svibnja 2022., od 16. siječnja 2023., od 17. veljače 2023. i od 16. rujna 2025., koji su bili obrazloženi pa nagrada za sastavljanje svakog od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. st. 1. Tarife/23.
82. Tužitelju je dosuđena i nagrada za zastupanje na četiri ročišta, od 24. siječnja 2023., od 10. ožujka 2023., od 15. svibnja 2023. i od 23. ožujka 2026., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi pa nagrada za svako od njih iznosi po 200,00 eura, sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife/23.
83. Na nabrojane radnje tužitelju je priznat zatraženi trošak PDV-a, u iznosu od 450,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23.
84. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetne
presude, točnije 08. svibnja 2026. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.
85. Uz sve nabrojane troškove, tužitelju je dosuđen i trošak financijskog vještačenja, u iznosu od 331,81 euro.
86. U pogledu troškova postupka tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate (u sadržaju konačno postavljenog tužbenog zahtjeva), s tim da ovaj sud prvog stupnja smatra da mu takvo pravo pripada, i to počevši od dana donošenja prvostupanjske presude jer je to u skladu s odredbom čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20 i 114/22), kao i s čl. 151. st. 3. ZPP-a, koji je noveliran kroz čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22).
87. Stoga je glede tijeka kamata za iznos troškova postupka odlučeno kao u t. VII. dispozitiva presude.
88. Tužitelj je zahtijevao i troškove sudskih pristojbi, no takvo mu pravo ne pripada.
89. Prema čl. 13. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/23), 20. svibnja 2023. godine na snagu je stupila izmijenjena odredba čl. 11. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18), prema kojoj su potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutima na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni obveze plaćanja sudskih pristojbi, što znači da niti za tužitelja ne postoji obveza plaćanja sudskih pristojbi, a time i da mu ne pripada pravo ovaj trošak tražiti na teret protivne strane u sporu (tuženice).
90. Troškove zastupanja na ročištu za objavu presude, u iznosu od 100,00 eura, sud tužitelju nije priznao je takve troškove ne nalazi potrebnim za vođenje parnice u smislu pravila iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen i odlučeno je kao u t. VIII. izreke presude.
91. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila ovu parnicu, zaključivanjem o suprotnom pravilu iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a (argumentum a contrario), ne pripada joj niti pravo na nadoknadu troškova postupka na teret tužitelja, zbog čega je odlučeno kao u t. IX. dispozitiva presude.
U Rijeci 08. svibnja 2026.
S u t k i nj a
Larisa Smiljan Pervan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude i rješenja, donesenih prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).
Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).
Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).
O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP- a).
