Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9529/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PĆ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 25. rujna 2024., broj: 211-07/24-3/12487, u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog PĆ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te odluci o novčanoj kazni na način da je okrivljeni IĆ počinio prekršaje iz članka 46. stavak 3. te članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisane u točki 1. i točki 2. izreke prekršajnog naloga, za koje mu se, temeljem članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.350,00 eura (tisućutristopedeset eura) te mu se u tako izrečenu ukupnu novčanu kaznu, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode vezano uz počinjene prekršaje u trajanju od 20. travnja 2024. u 20,24 sati do 21. travnja 2024. u 8,24 sati kao 2 dana zatvora, odnosno 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu 1.270,36 eura (tisućudvjestosedamdeset eura i tridesetšest centa) koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
II. Odbija se prigovor okrivljenog PĆ kao neosnovan te se pobijani prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni IĆ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 25. rujna 2024., broj: 211-07/24- 3/12487, okrivljeni IĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan izreci, počinio prekršaj iz članka 46. stavka 3. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u točki 1. izreke prekršajnog naloga, te prekršaj iz članka 199. stavak 8. istog Zakona, činjenično opisan u točki 2. izreke prekršajnog naloga, za koje prekršaje je kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.400,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 142,81 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, povrijedilo materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika.
4.2. Naime, prvostupanjsko tijelo je okrivljenika u točki 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga proglasilo krivim za počinjenje prekršaja iz članka 46. stavak 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, iz činjeničnog opisa djela prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim ne proizlazi da bi okrivljenik uslijed opisanog postupanja prouzročio prometnu nesreću s materijalnom štetom.
4.3. Dakle, inkriminirani prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bez da se takav činjenični opis djela može dovesti u svezu sa člankom 293. stavkom 1. istog Zakona, kako je to prvostupanjsko tijelo pogrešno pravno označilo te je na taj način na štetu okrivljenika počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.
4.4. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni prekršaja činjenično opisanog u točki 1. izreke pobijanog naloga, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.
5. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
5.1. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik u vezi s počinjenim prekršajem bio lišen slobode od 20. travnja 2024. u 20,24 sati do 21. travnja 2024. u 8,24 sati. Pri takvom stanju stvari prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer nije u izreci prekršajnog naloga, već samo u obrazloženju, vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 79,64 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
5.2. S obzirom na prethodno navedeno, ovim se putem izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje kako je prilikom uračunavanja vremena koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, u izreci prekršajnog naloga obvezan najprije izreći novčanu kaznu, a zatim temeljem članka 40. Prekršajnog zakona provesti uračunavanje vremena provedenog u zadržavanju te potom izreći preostali iznos novčane kazne (kako je navedeno u točki I. izreke ove presude).
6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo zakonom propisanom minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja.
7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 8. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
