REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-569/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice UGH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tužitelja UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika Lovačkog društva "Bilogora" Grubišno Polje, OIB: 86149173906, Trg bana Josipa Jelačića 5, Grubišno Polje, zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: Pn-50/2024-25., od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: Pn- 50/2024-25., od 24. travnja 2025.

II. Tuženik se odbija s zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj: Pn-50/2024-25., od 24. travnja 2025., u točki I. izreke naloženo je tuženiku Lovačko društvo Bilogora da tužiteljima CGH i UG isplati na ime naknade štete iznos od 1.971,98 eura s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

1.1. U točki II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog 1.971,98 eura do zatraženog 6.901,93 eura, tj. za iznos od 4.929,95€, kao i zahtjev koji se odnosi na isplatu zatezne kamate tekuću na iznos od 1.971,98 eura od 31. kolovoza 2023. godine pa do 24. travnja 2025. godine, kao neosnovan.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.457,07 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Žalbe protiv presude uložili su tužitelji i tuženik.

3. Tužitelj je uložio žalbu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti, ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP- a, tužitelj nalazi u tome što smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, time da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i samih sadržaja isprava, zapisnika i saslušanih svjedoka.

3.2. U sadržaju žalbe tužitelj obrazlaže zašto smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode, provedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje zanemario u potpunosti, a za takvo postupanje ne daje nikakve razloge. Posebno se navodi da je prvostupanjski sud visinu štete utvrdio na temelju provedenog poljoprivrednog vještačenja u predmetu radi osiguranja dokaza, pod poslovnim brojem: R1-121/2023, od 27. rujna 2023. godine, dok je šteta na nasadu lješnjaka tužitelja nastala ranije tijekom mjeseca kolovoza 2023. , a pobijana sudska presuda donesena 25. travnja 2025. Zbog toga smatra da je prvostupanjski sud morao u okviru sudskog postupka po službenoj dužnosti provesti gospodarsko / poljoprivredno i geodetsko vještačenje na okolnost visine štete obzirom na protek roka od počinjenja štete pa sve do donošenja presude, sukladno odredbi članka 1089. st. 2. ZOO-a, te dosuditi zateznu kamatu od 31. kolovoza 2023., kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.

4. Žalbu protiv presude uložio je i tuženik navodeći u žalbi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužba odbaci, ili da se tužbeni zahtjev odbije, te obveže tužitelje na podmirenje parničnog troška tuženiku.

4.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik nalazi u tome što presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i to se osobito odnosi na nedostatke iz obrazloženja presude obzirom da pobijana presuda ne sadrži jasne i nedvojbene razloge o bitnim i odlučnim činjenicama.

4.2. U sadržaju žalbe tuženik ponavlja i dodatno obrazlaže prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer je prema podatcima Agencije za plaćanje u poljoprivredi posjednik čestica te time vlasnik nasada na kojima je navodna šteta nastala OPG Čoić Dražen, a ne tužitelji kao fizičke osobe. Uz navedeno ponavlja se i tvrdnja da tužitelji nisu postupili sukladno odredbi čl. 79. Zakona o lovstvu i na primjeren način i na svoj trošak kao dobri gospodari poduzeli mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka štete od divljač, sve kako bi eventualno mogli zahtijevati naknadu štete. S druge strane tuženik je poduzeo sve potrebne radnje, darovao je tužitelju električni pastir, žicu te uređaj za plašenje divljači, sve s ciljem sprječavanja nastanka štete od divljači.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik uz ponavljanje navoda iz svoje žalbe glede prigovora aktivne legitimacije i odgovornosti za štetu, posebno napominje da je u parničnom postupku bilo nužno provesti vještačenje na okolnost utvrđivanja pravno relevantnih činjenica tj. uzroka i visine štete kao i ne/adekvatnosti poduzetih mjera zaštite, a koje vještačenje u provedenom parničnom postupku nije provedeno, te predlaže presudu preinačiti i tužbu odbaciti, a podredno odbiti zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelje na podmirenje parničnog troška tuženiku.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenio.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na njihovom nasadu lješnjaka koju su uzrokovale divlje svinje, a koju štetu tužitelji potražuju od tuženika kao lovoovlaštenika lovne jedinice „Jelen“, Ivanovo Selo.

8. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, odgovornost za nastanak štete, te visina imovinske štete.

9. Što se tiče pasivne legitimacije tuženika, ona u postupku nije sporna, jer je tuženik potvrdio da je lovoovlaštenik lovišta na području gdje tužitelji imaju nasad lješnjaka.

9.1. Glede aktivne legitimacije tužitelja, u postupku je utvrđeno iz uvida u izvatke iz zemljišnih knjiga i to zk. ul. broj [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] kao i posjedovnih listova broj 2653, 2655, 3084 sve k. o. [katastarska općina], da su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela kao i posjednici nekretnina na kojima imaju zasađen nasad lješnjaka. Činjenica je i da je predmetno zemljište u sastavu OPG-a, međutim, drugostupanjski sud smatra da je u pravu prvostupanjski sud kad navodi da OPG nema pravnu osobnost već tužitelji kao fizičke osobe imaju sva prava i obveze koje proizlaze iz obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, pa je pravilno odbijen prigovor promašene aktivne legitimacije.

10. Vezano za pitanje odgovornosti za štetu, pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20 i 129/24), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete i to:

- odredba članka 77. st. 1. kojom su propisane mjere za sprječavanje štete između ostalog i smanjivanje broja divljači do brojnog stanja koje se može uzgajati u lovištu, čuvanje usjeva i nasada, izgon divljači s ugroženog zemljišta, uporaba mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava, vidljivih i zvučnih plašila, elektronskih detektora divljači, kao i ostale uobičajene mjere zaštite za određeno područje i vrstu divljači.

- odredba članka 79. st.1. i 2. kojima je propisano da se sprječavanje šteta u lovištima osigurava poduzimanjem sljedećih radnji:

oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodar poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete

dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik.

2. Oštećenik koji ne poduzima mjere, dopuštene radnje i zahvate te ne dopusti lovoovlašteniku provođenje mjera kojima se sprječava nastanak štete od divljači ili odstrani sredstva za sprječavanje štete, namjerno ošteti ili odstrani objekte koji služe za sprječavanje šteta nema pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač.

- odredba članka 80. st. 1. kojom je propisano da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona.

- odredba članka 80. st. 1. kojom je između ostalog propisano da se ne nadoknađuje šteta koju divljač počini na površinama na kojima vlasnik ili korisnik zemljišta nije poduzeo mjere i radnje iz članka 79. ovoga Zakona

11. U postupku osiguranja dokaza koji je vođen pod poslovnim brojem R1-121/2023, proveden je očevid 27. rujna 2023. uz prisustvo geodetskog vještaka Voje Lukića i poljoprivrednog vještaka Ante Cicvarića.

11.1. Geodetski vještak Vojo Lukić identificirao je predmetne nekretnine, te je utvrđeno da se radi o nasadu lješnjaka na površini od 34359m² te da je voćnjak ograđen žičanom ogradom.

11.2. Poljoprivredni vještak Ante Cicvarić pregled nasada lijeske utvrdio je da je nasad ograđen farmer žicom visine oko 150 cm oko cijele površine, a da je na dijelu ograde iznad farmer žice postavljen jedan red bodljikave žice. Šteta na nasadu se očituje u lomu pojedinih grana, pa sve do potpunog uništenja grmova, a oštećenja lješnjaka karakteristična su za djelovanje divljih svinja. Mjesta proboja su fotografirana i karakteristična su za djelovanje divljih svinja. Na mjestima proboja za žicu je bila pričvršćena tkanina, namočena kemijskim repelentom, iz koje se osjetio jak neugodan miris. Na više mjesta u voćnjaku nađeni su tragovi rovanja koji su karakteristični za djelovanje divljih svinja. Osim tragova rovanja bilo je i nekoliko iskopanih rupa manjeg promjera koje upućuju na manje poljske životinje.

11.3. Vezano uz utvrđenje nastanka štete i štetnika saslušana je i svjedok CG, koja je na poziv tuženika bila angažirana da izvrši procjenu štete 2023. s obzirom da je stalni sudski vještak imenovana od strane Županijskog suda u Zagrebu, u oblasti poljoprivrede, poljoprivrednog zemljišta, ekologije i zaštite okoliša. Pregledala je nasad lješnjaka i smatra da oštećenja na nasadu nisu karakteristična za možebitnu štetu od divljih svinja obzirom je lom i preko 1 metar visine, a što nije pokazano sa prisutnošću plodova na tim granama. Navela je da trajni nasad mora biti ograđen sa sve četiri strane, a da nije točno propisano s koliko žice i način na koji mora biti ograda već adekvatna ograda koja sprječava ulaz divljači na trajni nasad. Farmer žica jedna od najlošijih ograda koje postoje zbog prevelikih razmaka između samih pletiva i njezine jačine.

12. Analizirajući iskaze vještaka, te stranaka i svjedoka, drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da su štetu počinile divlje svinje i u tom dijelu prihvaća nalaz vještaka Ante Cicvarića. Što se tiče poduzetih mjera zaštite od strane tužitelja iz provedenih dokaza proizlazi da je nasad lješnjaka tužitelja ograđen farmer žicom i da su tužitelji redovno održavali nasad lješnjaka i kada su uočili oštećenja na farmer žici ista sanirali, kao i to da su tužitelji postavili kemijska zaštitna sredstva prema uputi proizvođača na nasad lješnjaka. Što se tiče prigovora tuženika da tužitelji nisu postavili električni pastir kao zaštitnu mjeru uz već postavljenu ogradu, i drugostupanjski sud prihvaća mišljenje vještaka da bi postavljanjem električnog pastira kao jedne od mjera zaštite usjeva od divljači bio postignut veći stupanj zaštite, međutim, da se ne može od tužitelja očekivati kada već ima postavljenu ogradu na svom trajnom nasadu da postavljaju i električni pastir a posebno imajući u vidu da se radi o velikoj površini nasada koji bi iziskivao dodatne velike troškove tužiteljima, angažiranje većeg broja radnika za postavljanje i posebno održavanje. Zbog iznesenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tužitelji poduzeli mjere za sprječavanje štete od divljači koje su bili dužni kao korisnici zemljišta poduzeti i da su nakon što su uočili da im nastaje šteta na usjevu, obavijestili tuženika kao lovoovlaštenika o započetoj šteti, te da je neosnovan prigovor tuženika da je šteta tužiteljima nastala isključivo radnjom tužitelja, kao i da nema odgovornosti za štetu na strani tuženika, pa je u tom dijelu odbijena žalba tuženika kao neosnovana.

12.1. Naime, šteta nastala od divljih svinja smatra se štetom od opasne stvari pa ju je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljima sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima jer nisu ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti tuženika u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima budući tuženik nije dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

13. Visinu štete pravilno je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka Ante Cicvarića u kojem je utvrđen različiti stupanj oštećenosti. Prvu skupinu čine grmovi sa jakim stupnjem oštećenosti, a drugu skupinu spadaju grmovi kod kojih je došlo do djelomične oštećenosti krošnje. Ukupna šteta utvrđena kroz izgubljenu dobit prve i druge skupine oštećenosti iznosi 1.971,98 eura.

13.1. Vještak je saslušan i na raspravi održanoj dana 3. veljače 2025. kada je naveo da je štetu utvrdio na način da je od grma do grma utvrđivao stupanj oštećenosti i klasificirao u određene grupe prema stupnju oštećenja. Budući da prinos se nije mogao utvrditi jer nije bilo uzoraka, za obračun štete je uzeo podatak Državnog zavoda za statistiku i na temelju tog podatka izračunao štetu i to je prosječni prinos za regiju.

13.2. Kako je vještak detaljno i stručno objasnio način kako je izračunao visinu štete, pravilno je prvostupanjski sud na tom nalazu temeljio svoju odluku. Budući je vještak saslušan na raspravi održanoj dana 3. veljače 2025., i kako tužitelji tom nalazu nisu prigovorili u odnosu na cijene po kojima je visina štete utvrđena, pravilno je tužiteljima dosuđena šteta u iznosu od 1.971,98 eura, dok je u ostalom dijelu zahtjev odbijen, te su žalbe tužitelja i tuženika odbijene kao neosnovane.

14. Nije osnovana žalba tužitelja ni u odnosu na tijek zatezne kamate s obzirom da se visina štete sukladno odredbi članka 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

15. O troškovima parničnog postupka

16. O troškovima postupka drugostupanjski sud odlučio je primjenom odredbe članka 154. st. 42 i članka 155. Zakona o parničnom postupku . Tužitelji su uspjeli s osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, a s visinom zahtjeva u omjeru od 28%, pa je njihov uspjeh u parnici 64%, a tuženika 36%, što znači da ostvaruju pravo na naknadu 28% priznatih troškova.

16.1. Tužiteljima je pravilno priznat trošak postupka primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje u tekstu: „Tarifa“), za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav prijedloga za osiguranje dokaza 200,00 eura, za zastupanje na očevidu 27. rujna 2023. godine 200,00 eura, za sastav tužbe 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 21. lipnja 2024. godine 200,00 eura, za zastupanje na raspravi 10. listopada 2024. godine i 16. prosinca 2024. godine 200,00 eura za svako ročište, sudsku pristojbu na prijedlog i rješenje 19,91 eura i sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 173,21 eura, za zastupanje na raspravi 3. veljače 2025. godine 200,00 eura, što uz trošak PDV-a od 400,00 eura iznosi ukupno 2.193,12 eura. 16.2. S obzirom na uspjeh u sporu i priznatih 28% od priznatih troškova, dosuđen im je iznos od 614,07 eura, uvećan za trošak vještačenja u iznosu od 843,00 eura ili ukupno 1.457,07 eura.

17. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer navodi iz odgovora nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

18. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 8. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić