REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-874/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrija Milošević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Bušić, odvjetnik u Gospiću, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Pn-21/2024-34, od 29. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika OO odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Pn-21/2024-34, od 29. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Pn-21/2024-34, od 29. kolovoza 2025., u točki I. izreke utvrđeno je postojanje tužiteljičine tražbine prema tuženiku u iznosu od 2.200,00 eura.

1.1. U točki II. izreke utvrđeno je postojanje tuženikove tražbine prema tužiteljici u iznosu od 40,00 eura.

1.2. U točki III. izreke prebijene su tražbine iz točaka I. i II. izreke presude.

1.3. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku OO da tužiteljici ŽO isplati iznos od 2.160,00 eura uvećan za zatezne kamate koje teku na iznos od 2.200,00 eura od 12. prosinca 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

1.4. U točki V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznos od 926,67 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od 18. ožujka 2024. do isplate, kao i iznos zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos od 2.200,00 eura od 18. ožujka 2024. do 11. prosinca 2024.

1.5. U točki VI. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da mu tužiteljica isplati iznos od 400,00 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od 18. ožujka 2025. do isplate.

1.6. U točki VII. izreke naloženo je tuženiku OO nadoknaditi tužiteljici ŽO trošak postupka u iznosu od 2.049,38 eura uvećan za zatezne kamate koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

1.7. U točki VIII. izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova.

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži, a prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i naloži joj plaćanje troškova postupka, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik prvenstveno osporava zaključak prvostupanjskog suda kojim je utvrđen doprinos tužitelja nastaloj nezgodi u omjeru od 20%. Posebno se elaborira činjenica da je tužitelj sukladno odredbi članka 106. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama bio u obvezi da pri vožnji upotrebljava duga svjetla i da u konkretnoj situaciji nije postojao niti jedan zakonom propisani slučaj iz čl. 106.st.2. koji bi nalagao vožnju pod kratkim svjetlima. Stoga tuženik smatra da je vožnja pod kratkim svjetlima uz brzinu neprilagođenu uvjetima na cesti koja je bila i označena znakom upozorenja na „opasnost životinja na cesti“ u direktnoj uzročno- posljedičnoj vezi povezana i s nastankom prometne nesreće. Kako bi vozač vozila pri uporabi dugih svjetala uspio zaustaviti svoje vozilo i pri reakciji laganog prikočivanja, kao i pri reakciji forsiranog kočenja i pod kratkim svjetlima, proizlazi da je vozač vozila u cijelosti odgovoran za nastalu nezgodu. To tim prije što bi i reakcijom kočenja i izmicanja vozila u lijevo (od opasnosti) također izbjegao nesreću.

2.2. Glede troškova postupka, tuženik smatra da je pogrešna odluka o glavnoj stvari, pa je pogrešna i odluka o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je i primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja i protutužbeni zahtjev tuženika radi isplate naknade imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi.

7. U drugostupanjskom postupku, kao i u prvostupanjskom, nisu sporna pasivna i aktivna legitimacija, a sporna je odgovornost za nastalu nezgodu, kao i visina imovinske štete.

8. Glede utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do prometne nezgode i utvrđivanja omjera odgovornosti za nastalu štetu, prvostupanjski sud temeljem dokumentacije u spisu utvrdio je:

- da iz Potvrde o događaju PGP Korenica od 18. ožujka 2024. proizlazi da se prometna nezgoda 17. ožujka 2024. oko 21,30 h, na dijelu ceste izvan naselja, bez javne rasvjete, na kojoj je na mjestu nesreće ograničenje brzine 80 km/h. Osim znakom ograničenja brzine, mjesto nesreće je označeno i prometnim znakom "domaće životinje na cesti" s dopunskom pločom "3000 metara" koja se nalazi 400 metara prije mjesta nesreće, te da vozač nije bio pod utjecajem alkohola. Tuženiku OO na mjestu događaja naplaćena je novčana kazna od 80,00 eura zbog prekršaja iz članka 119. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući je ostavo koze bez nadzora.

- da iz potvrde o oštećenju vozila PGP Korenica od 17. ožujka 2024. proizlazi da je utvrđeno oštećenje prednjeg branika, poklopca motora, ukrasne plastike, prednjeg desnog putnog svjetla s pokazivačem smjera, prednje desne maglenke, prednjeg desnog blatobrana i prednjih senzora.

- da iz izvida štete Adriatic osiguranje od 18. ožujka 2024. proizlazi da treba zamijeniti prednju oblogu branika, prednji nosač branika, blendu branika, prednju rešetku branika, prednji senzor za parkiranje branika, desni reflektor, prednje desno svjetlo za maglu, prednju ukrasnu masku, znak na ukrasnoj masci, prednji poklopac i prednju veznu stijenu, dok su za popravak utvrđen desni blatobran, a za kontrolu optika prednjeg ovjesa.

- da iz ponude društva Berlina d.o.o. Bihać od 18. ožujka 2024. proizlazi da su navedeni radovi na oblozi branika, vodilice branika, pokrovnom dijelu branika, ventilacijskoj rešetki, rešetki hladnjaka, veznom limu, parkirnim senzorima, desnom faru, desnoj maglenki i poklopcu motora, dok su još naplaćeni upotreba komore za lakiranje, lakirerski potrošni materijal, GFS - vođena funkcija i usluga, ukupno 5.159,83 BAM, odnosno 3.086,67 eura.

8.1. Provedenim očevidom na mjestu prometne nezgode utvrđeno je da na sjevernom dijelu ceste od mjesta prometne nesreće (iz smjera iz kojeg je dolazi tužiteljičini automobil) nema rasvjetnih stupova, dok je najbliži rasvjetni stup južno udaljen oko 80 metara. Jedini izvor svjetla u blizini mjesta prometne nesreće je kuća na istočnoj strani koja je dijelom skrivena stablima, i štand uz cestu za prodaju prehrambenih proizvoda sa znakom koji noću svijetli.

8.2. Svjedok EO koji bio vozač vozila iskazao je da je vozio brzinom od oko 70 km/h, i da je u blagom zavoju u desno i ugledao je 10-tak koza 20-tak metara ispred automobila. Imao je upaljena kratka svjetla. Koze je ugledao na njegovoj, desnoj prometnoj traci i kretale su se s lijeva na desno, silazeći s ceste. Zadnja koza s jarićem dotrčala je na cestu s lijeve strane i nju nije uspio izbjeći, jer ju je ugledao neposredno prije sudara. Iskazao je i da je platio popravak automobila 2.750,00 eura.

8.3. Svjedoci VO i PO u biti su potvrdili iskaz vozača EO.

8.4. Tuženik AO. iskazao je da je u trenutku nesreće bio oko 100 m udaljen od mjesta nesreće. Običaj je da stado koza preko ceste vodi više članova obitelji, ali kako je on sam uvijek stoji iza njih, često ovisi o dobroj volji vozača i njihovom oprezu dok prelaze cestu Sudar nije vidio, ali ga je čuo, pa je dotrčao do ceste i vidio ozljeđenju kozu koja je kasnije uginula a vrijedila je oko 200,00 eura. Njegova livada je uz cestu gdje su bile koze nije bila ograđena električnim pastirom.

9. Kako je u postupku jedino sporna odgovornost za štetu, te ovisno o doprinosu vozača vozila i o tuženika i visina štete, pravilno je prvostupanjski sud sporne činjenice utvrdio analizom iskaza prometnog vještaka.

9.1. U svom nalazu i mišljenju prometni vještak Daniel Sikirić, dipl. ing. prometa, zaključio je da na temelju materijalnih dokaza nije bilo moguće utvrditi brzinu kojom se osobno vozilo kretalo neposredno prije nastanak prometne nesreće, a da su iskazi svjedoka o brzini kretanja vozila oko 70 km/h i neforsiranom (slobodnom) kočenju tehnički prihvatljivi, kao i iskazana udaljenost vozača s koje je uočio stado koza oko 35 – 40 metara s upaljenim kratkim (oborenim) svjetlima. Vještak je zaključio da se mogućnost uočavanja udarene koze, pod dometom kratkih svjetala na vozilu na neosvijetljenoj prometnici, vozaču osobnog vozila tužiteljice ukazala svega 0,75 sekundi prije naleta, u kom trenutku se vozilo približilo mjestu naleta na udaljenost od oko 13 metara, te se nalazilo u fazi kočenja niskog intenziteta i kretalo se brzinom od oko 67 km/h. U takvim okolnostima vozač više nije imao tehničke mogućnosti izbjeći nalet svog osobnog vozila na udarenu kozu. Vozač bi izbjegao nalet u slučaju da se u trenutku njenog mogućeg uočavanja nije kretao brzinom većom od 40 km/h.

9.2. Da su na vozilu tužiteljice bila uključena duga svjetla u skladu s čl. 106. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, vozač bi mogao kozu uočiti oko 1,3 sekunde prije naleta. Niti u takvim okolnostima ne bi postojale tehničke mogućnosti da pravovremeno poduzetom radnjom forsiranog kočenja vozač izbjegne nalet na kozu, dok bi mogućnost izbjegavanja postojala da se nije kretao brzinom većom od 47 km/h. Međutim, strogo tehnički gledano, da je vozač udarenog automobila reagirao forsiranim kočenjem, ne bi mogao zaustaviti automobil do linije kretanja udarene koze, ali bi u takvoj situaciji put kočenja bio duži za oko 0,26 sekundi u kom dodatnom vremenu bi udarena koza uspjela u potpunosti izići izvan gabarita prednjeg čelnog dijela vozila, pa do naleta ne bi došlo. vještak smatra i da bi tehnički bilo prihvatljivo zaključiti, imajući u vidu iskaz vozača da je koze uočio na desnoj prometnoj traci, da bi te prve koze uočio na udaljenosti većoj od 44 metra koliko bi iznosio zaustavni put vozila pri brzini kretanja od 70 km/h, to bi značilo da bi vozač s upaljenim dugim svjetlima, isto kao i pod kratkim, mogao izbjeći nezgodu da je umjesto neforsirane radnje poduzeo forsiranu radnju kočenja.

10. Analizirajući dinamiku prometne nezgode iz provedenih dokaza i nalaza vještaka proizlazi da je do prometne nezgode došlo u noćnim uvjetima oko 21,30 h, na dijelu ceste izvan naselja, bez javne rasvjete, na kojoj je na mjestu nesreće ograničenje brzine 80 km/h. U trenutku nezgode na cesti se nalazilo stado od desetak koza koje je bilo bez nadzora. Shodno tome tuženik kao vlasnik životinja postupio je suprotno čl. 119. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23, dalje: ZSPC), i odgovoran je za nastalu štetu.

10.1. S druge strane, ono što je sporno je mogućnost vozača vozila tužiteljice da izbjegne nalet na životinju. Prvostupanjski sud je bez obzira što je vozač vozio dozvoljenom brzinom pravilno uzeo u obzir činjenicu da je cesta prije mjesta naleta označena prometnim znakom "domaće životinje na cesti" s dopunskom pločom "3000 metara" koja se nalazi 400 metara prije mjesta nesreće, te da je vozio pod kratkim svjetlima, čime je kršio odredbu čl. 106. st. 1. ZSPC-a, prema kojoj je bio dužan voziti s upaljenim dugim svjetlima jer nije postojao niti jedan od razloga za vožnju s kratkim svjetlima koje taksativno navodi čl. 106. st. 2. ZSPC-a.

10.2. Prihvaćajući nalaz vještaka prema kojem je vozač vozila pod dometom kratkih svjetala u fazi kočenja niskog intenziteta pri brzini od oko 67 km/h, vozač više nije imao tehničke mogućnosti izbjeći nalet svog osobnog vozila na udarenu kozu, osim da se kretao brzinom ne većom od 40 km/h, trebalo je uzeti u obzir i situaciju da se vozač kretao s upaljenim dugim svjetlima i da je poduzeo forsirano kočenje.

10.3. Prema mišljenju vještaka vozač vozila ne bi mogao zaustaviti automobil na vrijeme ni s forsiranim kočenjem, iako bi ranije uočio kozu koju je udario, osim u situaciji da je vozio brzinom manjom od 47 km/h, što je opet dosta ispod najviše dopuštene brzine od 80 km/h. Međutim, u toj situaciji iako vozač ne bi uspio zaustaviti automobil forsiranim kočenjem prije nego bi presjekao putanju koze, koza bi imala više vremena za prijeći cestu zbog produljenja puta kočenja, pa do nesreće ne bi došlo.

11. Stavljajući u kontekst sve okolnosti nezgode, drugostupanjski sud smatra da je odgovornost vlasnika koza ipak znatno veća, dok je doprinos vozača vozila znatan, jer je trebao upotrijebiti povećanu pozornost na moguću situaciju na cesti na koju je pravodobno upozoren prometnim znakom i voziti pod dugim svjetlima i poduzeti intenzivnije kočenje kojim bi možda bila izbjegnuta nezgoda. Međutim, pri tome treba imati u vidu da na cesti nije bila jedna životinja, nego krdo od desetak životinja, pa je u sferi nagađanja što bi se dogodilo i u slučaju intenzivnog kočenja. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada zaključuje da je vozač tužiteljičinog automobila trebao i mogao bolje reagirati, a ne lakomisleno lagano prikočiti, pa još pustiti kočnicu, usporivši svega za nekoliko km/h u evidentnoj opasnosti od sudara i kada je ocijenio da je doprinos vozača nastanku nesreće 20%, a tuženika 80%.

12. Pravni okvir spora pravilno je postavljen pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne Novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO)

- odredbu članka 1045. ZOO-a, kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

- odredbu članka 1064. ZOO-a, prema kojoj za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

13. Što se tiče visine štete na vozilu vještak ju je procijenio na iznos od 5.201,18 eura uključujući PDV, što je znatno više od utuženog iznosa od 3.086,67 eura prema procjeni društva Berlina d.o.o. Bihać. No kako je suprug tužiteljice u svom iskazu naveo da je platio popravak 2.750,00 eura, pravilno je prvostupanjski sud taj iznos prihvatio kao iznos stvarne štete, te je taj iznos umanjio za doprinos od 20% i tužiteljici dosudio štetu u visini od 2.200,00 eura .

13.1. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno članku 29. st. 1. ZOO-a, od 12. prosinca 2024. Iako je tužiteljičin suprug izjavio da je platio popravak automobila.

14. Glede protutužbenog zahtjeva pravilno je prvostupanjski sud , na temelju čl. 223. st. 1. ZPP-a odlučio o vrijednosti koze po slobodnoj ocjeni, prihvaćajući tuženikovu procjenu vrijednosti koze od 200,00 eura, te mu je s obzirom na doprinos tužiteljice od 20% dosudio iznos od 40,00 eura.

14.1. Zatezna kamata na taj iznos s obzirom da se radi o tzv. nerepariranoj imovinskoj šteti, koja se sukladno odredbi članka 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, određuje se od presuđenja, pa pošto je prijebojem glavnica protutužbenog zahtjeva u cijelosti odbijena, pravilno je odbijen zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata.

15. Prijebojem dosuđenih iznosa, tuženik je pravilno presuđen da tužiteljici naknadi preostali iznos od 2.160,00 eura s zateznim kamatama.

16. Nije osnovana žalba tuženika ni glede odluke o troškovima postupka, o kojima je odlučeno temeljem odredbe članka 154. st. 2. i članka 155. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, – dalje OT).

16.1. Tužiteljica je uspjela u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 80% a u odnosu na visinu zahtjeva s 89,09% utuženog iznosa, pa je stoga ukupni uspjeh tužiteljice u sporu 84,55%, a tuženika 15,45%. U pogledu protutužbenog zahtjeva, tuženik je uspio dokazati 10% protutužbenog zahtjeva, pa je uspjeh tužiteljice 90%, pa je ukupan uspjeh u sporu tužiteljice 87,28%, a tuženika 12,72%. To znači da tužiteljici treba dosuditi 74,56%, priznatog troška.

16.2. Analizom troškova postupka drugostupanjski sud smatra da je opravdano prvostupanjski sud priznao tužiteljici zatražene troškove postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku, trošak sastavljanja tužbe od 200,00 eura po podnesku, u skladu s Tbr. 7. 1. Tarife, trošak pristupa ročištima 18. rujna 2024., 24. listopada 2024., 11. prosinca 2024., 6. veljače 2025., 14. travnja 2025. i 31. srpnja 2025. od 200,00 eura po ročištu, u skladu s Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, sve s PDV-om, te trošak vještačenja od 921,63 eura i trošak pristojbi od 77,00 eura, ili ukupno 2.748,63 eura. Dio koji odgovara postotku od 74,56% tog iznosa je 2.049,38 eura koji je i dosuđen tužiteljici. Ostali troškovi pravilno su odbijeni kao nepotrebni.

17. Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a, presudio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 8. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić