Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl.br. Gž 1723/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije , Zagreb, Prisavlje br.3., OIB: 68419124305, zastupan po punomoćnicima iz OD Hanžeković & partneri odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženice HĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 774/2023 od 12. lipnja 2025. 8. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Uvažava se žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv 774/2023 od 12. lipnja 2025. i sudi:
„Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješen ju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Branka Jakić iz Zagreba poslovni broj Ovrv 125400/2022 od 23. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženici HĆ da isplati tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji iznos od 63,71 eur sa zakonskim zateznim kamata tekućim:
-na iznos od 10,62 eur počam od 20. siječnja 2022. do isplate,
-na iznos od 10,62 eur počam od 20. veljače 2022. do isplate,
-na iznos od 10,62 eur počam od 20. ožujka 2022. do isplate,
-na iznos od 10,62 eur počam od 20. travnja 2022. do isplate,
-na iznos od 10,62 eur počam od 20. svibnja 2022. do isplate,
-na iznos od 10,62 eur počam od 20. lipnja 2022. do isplate
po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženici HĆ da naknadi tužitelju Hrvatkoj radioteleviziji trošak parničnog postupka u iznosu od 78,66 eur sa zateznim kamatama tekućim od 23.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 121,25 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim. ”
II.Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 89,04 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženiku da joj isplati iznos od 214,43 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknadi parnični trošak. točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 502,29 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
Rješenjem istog suda dopuštena je preinaka tužbe podneskom od 24. veljače 2025.
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloge sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tužitelja je osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP -a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP -a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se nije mogla ispitati.
6.No, u pravu je tužitelj kada upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz razloga koji će se nastavno pojasniti.
7.Naime, iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da je iz preslike Prijave obveznika prijemnika od 11. studenog 2019., razvidno da je kao obveznik prijavljena HĆ iz [adresa]., 4. kat, OIB: [osobni identifikacijski broj], da je vidljivo i da se na istoj nalazi potpis,
-da je iz potvrde s lista 38. spisa vidljivo da je obveznik plaćanja rtv pristojbe upravo tuženica, s šifrom broj 4957724,
-da nema podataka da bi tv prijemnik u međuvremenu bio odjavljen, dakle da je i dalje u status aktivan.
8.1.Shodno prednje navedenom, prvostupanjski sud rukovodeći se čl. 34. st.1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (“Narodne novine” broj 137/2010 i dr., dalje ZHRT - a), čl.6. st.3. Odluke o načinu kontrole plaćanja mjesečne pristojbe, te sukladno tome utvrđuje da iako je tužitelj dostavio u spis ranije navedenu dokumentaciju, da iz iste ipak ne proizlazi jasno kada i kakav prijamnik je tuženica eventualno prijavila, dakle ima li u vlasništvu ili posjedu rtv prijemnik i kakav, dok da je s druge strane tuženica osporila da bi s tužiteljem bila u bilo kakvom ugovornom odnosu, pa da stoga sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi tu odlučnu činjenicu.
Nastavno tome, sud prvog stupnja, pozivom na čl. 221.a. ZPP -a o toj spornoj činjenici zaključuje na temelju pravila o teretu dokazivanja.
8.2.Osim toga, se ističe da dokumentacija koju je tužitelj dostavio (izvadak iz poslovnih knjiga i iz evidencije obveznika plaćanja rtv pristojbe) predstavlja internu dokumentaciju, napose obzirom na navode tuženice iz prigovora, kao i to da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja javnu ispravu u smislu čl.230. ZPP-a, već samo vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 22. istog Zakona.
Kako po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za obvezivanje tuženice za plaćanje sporne tražbine, to odlučuje kao u izreci pobijane presude primjenom čl. 451. st.3. ZPP-a, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.
9.1.U kontekstu do sada izloženog, pogrešnim drži ovaj sud stav suda prvog stupnja da u konkretnim okolnostima tužitelj nije dokazao prvenstveno osnov svog tužbenog zahtjeva, dakle da bi postojala obveza tuženice da plati utuženu tražbinu s osnova rtv pristojbe.
Naime, ponajprije valja istaknuti da protivno ocjeni suda prvog stupnja, ovaj sud smatra da ranije spomenuta dokumentacija koju je tužitelj dostavio u spis u konkretnim okolnostima predstavlja pravno relevantan dokaz na okolnost osnovanosti svojih navoda da je tuženica obveznik plaćanja rtv pristojbe, odnosno da je ista prijavila tv prijemnik, te nastavno tome da je sukladno čl. 34. st.1. ZHRT-a ista obveznik plaćanja predmetne pristojbe.
9.2.Nastavno tome, pogrešno je u ovom slučaju prvostupanjski sud cijenio navode tuženice iz prigovora.
Vezano za prednje, ovaj je sud vodio računa o tome, da je tuženica u prigovoru na rješenje o ovrsi u bitnome tvrdila da se iz isprava koje je tužitelj dostavio u spis ne vidi iz kojeg poslovnog odnosa proizlazi predmetna tražbina, da je nejasno temeljem čega tužitelj upravo tuženicu vodi kao obveznika plaćanja predmetne pristojbe, te da tužitelj nije dostavio ugovori, nalog odnosno račun na kojem temeljis voju tražbinu. Međutim, suprotno takvim tvrdnjama tuženice, iz dostavljene dokumentacije, a čiju vjerodostojnost tuženica tijekom postupka ni na koji način nije dovela u dvojbu, prema prosudbi ovog suda, nepobitno proizlazi da je upravo tuženica obveznik plaćanja rtv pristojbe, da su za utuženo razdoblje izdani računi, no da iste nije podmirila.
9.3.Sukladno takvom stanju stvari, ovaj sud je vodio računa i o čl. 36. st.1. ZHRT-a, dakle da tuženica nije dokazala da je za pravno relevantno razdoblje imala odjavljen TV prijemnik, te posljedično tome i o čl.9. u svezi s čl. 342. st.1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), sukladno kojima je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu, dok je vjeronik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je u obvezi istu ispuniti.
Budući da je prema prosudbi ovog suda, tužitelj predloženim dokazima dokazao da postoji obveza tuženice na plaćanj predmetne pristojbe za utuženo razdoblje, a koju obvezu tuženica nije ispunila, a što ista nije dovela u dvojbu, to je ocjena ovog suda, da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene pretpostavke temeljem kojih je valjalo obvezati tuženicu na isplatu iznosa od 63,71 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. ZOO-a.
Iz tih razloga, valjalo je platni nalog tužitelja, sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 125400/2022 od 23. siječnja 2023. pozivom na čl. 451. st.3. ZPP -a održati na snazi.
10.Obzirom na prednje, pravilno tužitelj smatra da mu pripada i pravo na naknadu parničnog troška.
Budući da je platni nalog samo dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršngo postupka, to je ovom presudom valjalo odlučiti o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga koji se tičpe izdavnaja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici.
Slijedom prethodno navedenog, odluka o trošku temelji se na čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/2012 i dr.. dalje: Tarife), pa je nastavno tome, tužitelju valjalo priznati nagradu za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 29,86 eur, trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 9,95 eur, jednokratnu nagradu za cjelokupni postupak (Tbr. 7. t.5. Tarife) od 12,50 bodova, odnosno 25,00 eur, što sve uvećano za PDV iznosi 65,39 eur, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur, odnosno sveukupno 78,66 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Nastavno tome, neosnovanim drži ovaj sud preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 121,25 eur.
12.Kako je prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačena prvostupanjska presuda, to je primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tužitelja, primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a.
Dosuđeni trošak odnosi se na nagradu za rad odvjetnika sukladno odredbama Tarife, a sastoji se od nagrade za sastav žalbe uz uvećanje za PDV odnosno 62,50 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur, dakle sveukupno 89,04 eur.
13.Zbog svih prethodno navedenih razloga, valjalo je uvažiti žalbu tužitelja, preinačiti pobijanu presudu primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, na način kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke presude.
14.Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.
U Rijeci, 8. Svibnja 2026.
Sutkinja
Svjetlana Pražić
