REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-55/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu protiv tužene [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 13. ožujka 2026., poslovni broj: Pr-393/2019-43, 8. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci od 13. ožujka 2026., poslovni broj: Pr-393/2019-43.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženoj [adresa], ..., [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 79,22 eura bruto, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 43,03 eura od 16. kolovoza 2015., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 36,19 eura od 16. kolovoza 2015., izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 390,45 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja (13. ožujka 2026.), pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Zahtjev tužene za naknadu troška postupka u iznosu od 350,00 eura odbija se u cijelosti, kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita i nerazumljiva, da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito zbog toga što su razlozi o odlučnim činjenicama proturječni i nejasni u smislu navoda o sadržaju isprava danih u postupku i samih tih isprava. Navodi da je tužiteljica u studenom 2013. cijeli mjesec radila u turnusu, osim 25. studenog 2013., kada je radi potrebe posla došla na rad i time ostvarila 8 sati prekovremenog rada, koji je tužena isplatila u iznosu od 405,22 kn, što je vidljivo iz obračunske isprave za studeni 2013. te da je u srpnju 2015., cijeli mjesec radila u turnusu, osim u razdoblju od 18. do 19. srpnja 2015., kada joj je izmijenjen turnus zbog potrebe posla i time je ostvarila 8 sati prekovremenog rada, koji je tuženica isplatila u iznosu od 371,73 kn, što je vidljivo iz obračunske isprave za srpanj 2015.

2.2. Ističe da je suština spora u ovoj parnici je li jednokratna promjena načina rada u jednom danu u mjesecu mijenja način organizacije rada iz rada u turnusu u rad na drugačiji način i da su o toj činjenici iskazivali svjedoci, međutim da prvostupanjski sud te iskaze smatra irelevantnim bez detaljnog obrazloženja i bez ocjene njihovih iskaza pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

2.3 Osim toga navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 44. stavka 10. i stavka 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 93/08, 89/12, 104/13, 24/17 i 112/17), zajedno s pripadajućim Dodacima i Izmjenama („Narodne novine“ broj: 89/12, 104/13, 159/13, 153/13, 71/16, 123/16 i 12/18), budući da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila u turnusu 12-24-12-46 naizmjenično tijekom mjeseca, na radnom mjestu carinika III. vrste, u Područnom carinskom uredu Rijeka, Graničnom carinskom uredu Ličko Petrovo Selo i da poslodavac može za službenika koji radi u turnusu donijeti odluku da u određene dane radi kraće u okviru radnog vremena ili ne radi, ali samo 1 do 2 dana u mjesecu, a pri tome se službeniku mora osigurati puno radno vrijeme tijekom mjeseca, odnosno redovni mjesečni fond radnih sati pa da se u tom slučaju ne radi o promjeni organizacije rada, nego se i dalje smatra da službenik radi u turnusu, kao i u konkretnom slučaju, a u prilog tome tuženica se poziva i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 1/8 od 29. svibnja 2013. i pojašnjenje istoga od 13. lipnja 2013., zatim broj 2/8 od 29. svibnja 2013., broj 24/44 od 4. travnja 2014., i broj 7/38 od 14. lipnja 2018.

2.4. U odnosu na navod prvostupanjskog suda o potrebi donošenja formalnog pisanog akta, odnosno dokazivanja o postojanju pisane odluke poslodavca, tuženica ukazuje da nadređeni službenik ustrojstvene jedinice donosi pisani plan rada do 25- tog u mjesecu, o čemu su iskazivali i svjedoci, a koji je plan bio dostupan radi uvida svim službenicima konkretne ustrojstvene jedinice i da se iz tog plana vidi kada koji službenik radi, a kada ima slobodni dan.

2.5. Zaključno tuženica navodi da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio materijalno pravo budući da se ne radi o radu tužiteljice na drugačiji način i da je to dovelo posljedično do nezakonite presude, kontradiktornog obrazloženja, kao i do nepravilne odluke o troškovima postupka.

2.6. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i tužiteljicu odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova parničnog postupka. Ne traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s provedenim dokazima niti sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je prihvaćajući tužbeni zahtjev pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od 4. svibnja 2013. do 25. travnja 2018.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena na radnom mjestu carinik III. vrste, da je provedenim vještačenjem, koje se temelji na Evidenciji radnog vremena koju je vodila tuženica i Obračunu plaća, utvrđeno da tužiteljica u mjesecu studenom 2013. i srpnju 2015., nije radila u pravilnom sustavu turnusa 12-24-12-48, kako je definirano člankom 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13;), već je radila na drugačiji način, a da iz obračunskih listi proizlazi da joj je obračunat dodatak za rad u turnusu, da je financijski vještak za dva navedena mjeseca utvrdio broj prekovremenih sati i da tužiteljica u navedenom razdoblju nije koristila slobodne dane niti ih je tuženica iskazivala te da tužiteljici po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada pripada iznos od 79,22 eura, odnosno 43,03 eura za studeni 2013. i 36,19 eura za srpanj 2015.

10. U odnosu na rad tužiteljice u studenom 2013. i srpnju 2015., prvostupanjski sud zaključuje da iz Evidencija o korištenju radnog vremena za navedene mjesece proizlazi da tužiteljica ta dva mjeseca nije radila u pravilnom sustavu turnusa, na način kako taj rad definira odredba članka 44. naprijed navedenog Kolektivnog ugovora i da je točno da poslodavac za službenika koji radi u turnusu može donijeti odluku da u određene dane radi kraće u okviru radnog mjesta njegovog turnusa ili ne radi, ali samo 1 do 2 dana u mjesecu, a pri tome se službeniku mora osigurati puno radno vrijeme tijekom mjeseca, odnosno redovni mjesečni fond sati i da se u takvom slučaju smatra da se ne radi o promjeni organizacije rada, nego se i dalje smatra da radnik radi u turnusu. Dalje prvostupanjski sud zaključuje da tuženica nije dokazala da je poslodavac donio pisanu odluku da tužiteljica u studenom 2013. i srpnju 2015., u određene dane radi kraće u okviru radnog vremena u turnusu ili ne radi, u kojem bi se slučaju smatralo da se ne radi o promjeni organizacije rada, nego da i dalje radi u turnusu i da o tome ne postoji niti usmena odluka te da o tome nisu iskazivali niti saslušani svjedoci.

11. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud budući se zasniva na pravilnom i stručnom nalazu i mišljenju financijskog vještaka, te na ispravnoj primjeni odredbi članka 44. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU) i članka 38. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18, dalje: KU/17).

12. Naime, odredbom članka 44. stavak 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba članka 44. stavak 10. KU propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (članka 44. stavak 11. citiranog KU). Isto tako, stavkom 12. istog članka propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

13. Slijedom navedenog, prekovremenim radom službenika koji radi u smjenama ili turnusu treba smatrati svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji je definiran kao sati koje službenik treba raditi u tekućem mjesecu, a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.

14. To u konkretnom slučaju znači da se prekovremeni sati rada tužiteljice, koja radi na takav način, dobiju na način da se od njezinih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije mjesečni fond radnih sati, a mjesečni fond radnih sati se dobije da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom, kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja kada prekovremeni rad obračunava kao rad koji prelazi mjesečni fond radnih sati.

15. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica u razdoblju, u kojem je utvrđen prekovremeni rad, nije koristila slobodne dane, da ih tuženica nije iskaza u Evidenciji radnog vremena, niti je u spis dostavile odluke o slobodnim danima tužiteljice, što je bila dužna na temelju odredbe članka 44. stavka 13. KU.

16. Prema tumačenju KU broj 1/8 od 29. svibnja 2013., zbog izbjegavanja ili ograničenja prekovremenog rada poslodavac može za službenika, kojem je rješenjem utvrđeno da radi u turnusu, donijeti odluku da u određene dane radi kraće u okviru radnog vremena njegovog turnusa, ali samo za jedan do dva dana u mjesecu i u tom slučaju ne radi se o promjeni organizacije rada, nego se i dalje smatra da službenik radi u turnusu. Pri tome se službeniku mora osigurati puno radno vrijeme tijekom mjeseca, odnosno redovni mjesečni fond radnih sati, a dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 sati. Službenik mora biti obaviješten o promjeni raspreda rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed u pisanom obliku s točno naznačenim satom početka i završetka rada. Takva Odluka poslodavca donesena u pojedinačnom slučaju ne smatra se odlukom iz članka 96. Kolektivnog ugovora, o kojoj bi, prije njezinog donošenja poslodavac morao obavijestiti sindikalnog povjerenika ili drugog ovlaštenog predstavnika sindikata.

17. Dakle, iz predmetnog tumačenja Komisije jasno proizlazi da poslodavac mora u svakom pojedinačnom slučaju donijeti pisanu odluku o kraćem radu u okviru redovnog turnusa i takva odluka mora biti uredno dostavljena radniku tjedan dana ranije, a takvu odluku tuženica nije dostavila u spis i donošenje iste nisu potvrdili svjedoci, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, niti takvu odluku može zamijeniti mjesečni plan rada, koji se oglašavao na oglasnoj ploči u ustrojstvenoj jedinici. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio iskaze saslušanih svjedoka i utvrdio da tužiteljica u mjesecu srpnju 2013. i u mjesecu srpnju 2015. nije radila u turnusu i da je ostvarila prekovremeni radu u iznosu utvrđenom financijskom vještačenjem.

18. Ujedno valja istaći da žalbeni sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

19. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a, a nije posebno osporavana žalbenim navodima.

20. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 8. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović