Poslovni broj: Us I-858/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Petrovu, odvjetniku u Metkoviću, Hrvatskih iseljenika 6, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi korištenja poreznih pogodnosti, nakon javne rasprave zaključene 9. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja s opunomoćenikom Tomislavom Petrovom, odvjetnikom u Metkoviću i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-18/22- 01/129, Urbroj: 513-04-25-2 od 21. veljače 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Metković, Klasa: UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj: 513-07-19- 03-22-5 od 30. ožujka 2022.

III Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Metković, Klasa: UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj: 513-07-19- 03-22-3 od 14. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave rješenja, po pravomoćnosti, tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-18/22-01/129, Urbroj: 513- 04-25-2 od 21. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Metković, Klasa:UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj:513-07-19-03-22-5 od 30. ožujka 2022., kojim rješenjem je zamijenjeno porezno rješenje, Klasa:UP/I-410-23/22-32/1, Urbroj:513-07-19-03-22-3 od 14. siječnja 2022. te je utvrđeno kako je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja do 31. prosinca 2020. korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 152.280,00 kuna, na koji iznos primitka su obračunati porezi i doprinosi.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako su tumačenja ugovornih odredbi Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji od 26. lipnja 2019. u cijelosti netočna i prilagođena da bi se na silu udovoljilo utvrđenju postojanja svih elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada. Prigovara kako sve ostale činjenice nisu utvrđene niti su kasnije uzete u obzir, odnosno nije sagledana cjelovitost odnosa isplatitelja primitaka i tužitelja kao poreznog obveznika, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32. d. do 32. i. Pravilnika. Tvrdi kako je tužitelj svima pa tako i konkretnom isplatitelju primitaka pružao usluge u okviru djelatnosti kojom se bavi kao paušalni obrt (postojanje internet stranice, pružanje usluga drugim isplatiteljima primitaka na isti ili sličan način). Prigovara kako posebno nije uzeta u obzir okolnost da je tužitelj u spornom razdoblju ostvario samo 67 % ukupnih prihoda od konkretnog isplatitelja primitaka dok je preostalih 33 % ostvario od tri različita isplatitelj primitaka, što nije zanemariv iznos ukupnih prihoda tužitelja. Nadalje, ističe kako je ključna i bitna činjenica koju u cijelosti tuženik zanemaruje jest da ugovori o poslovnoj suradnji u kojem jedna ugovorna strana izvršava nekako intelektualno djelo kao izvršitelj za potrebe naručitelja uobičajeno u praksi, ali i sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, navodi kako su odredbe predmetnog Ugovora s društvom LifeNorme Europe d.o.o. standardne odredbe koje se u praksi ugovaraju za ovakav tip poslovne suradnje, koje u tužbi taksativno navodi, a sve sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Tvrdi kako iste takve odredbe, a koje su po svojoj prirodi, sadržaju i pravnim posljedicama identične ovim, sadrži i predmetni Okvirni ugovor s Lb4more d.o.o., međutim, tuženik isti pogrešno čita, tumači i slijedom toga donosi pogrešne zaključke u predmetnom postupku. U odnosu na kriterij kontrole ponašanja navodi kako je pogrešno tuženik utvrdio kako je ispunjen kriterij kontrole ponašanja, odnosno upute kako obaviti posao, zatim da nadzire njegov rad, te mu daje opremu i sredstva za rad. Ističe kako je pravo naručitelja da izvršitelju daje upute o izvršenju posla uobičajeni sastojak ugovora o djelu, sukladno odredbi članka 593. ZOO-a, te nije isključivo i jedino svojstven radnom odnosu, niti je karakteristično obilježje samo ugovora o radu. Ističe kako upute i nalozi iz Okvirnog ugovora nisu radni zadaci koje poslodavac daje radniku, već narudžbe pojedine usluge u kojima su sadržani bitni sastojci ugovora i to predmet, rok i naknada. Vezano za radno vrijeme navodi kako cilj Okvirnog ugovora nije bilo propisati radno vrijeme izvršitelja kao obilježje nesamostalnog rada, već isto predstavlja prirodu usluga radi neposredne suradnje sa osobama zaposlenim kod naručitelja, a ne radi se o obilježju nesamostalnog rada. Nadalje, vezano za korištenje oprema naručitelja navodi kako je Okvirnim ugovorom određeno da u slučaju da naručitelj odluči da će izvršitelj pojedine poslove izvršavati na opremi ili radnom mjestu naručitelj, naručitelj se obvezuje osigurati opremu, međutim, tužitelj nije koristio opremu isplatitelja primitaka, dakle, navedeno je ugovoreno kao mogućnost. Tužitelj osporava da bi bio ostvaren ijedan od elemenata kriterija kontrole ponašanja temeljem članka 32. f. Pravilnika, a posebno obzirom da isplatitelj primitka tužitelju nije određivao mjesto obavljanja posla, niti vrijeme i način obavljanja posla, za istog nije vodio evidenciju radnog vremena niti je nadzirao dinamiku izvršenja posla ili zahtijevao izvještaje, tužitelj nije koristio opremu isplatitelja primitaka, niti je isplatitelj primitaka obučavao tužitelja izvršenju predmetnih poslova, isplatitelj primitaka nije tužitelju davao uputu o obavljanju poslova, već je slao Narudžbenice u kojima je specificirao projekt odnosno radni zadatak koji je potrebno izvršiti. Nadalje, u odnosu na kriterij financijske kontrole navodi kako je zabrana konkuriranja kod klijenata naručitelja sasvim uobičajena odredba u ovoj vrsti ugovora o poslovnoj suradnji, te isto ne ograničava izvršitelja na značajan način. Tvrdi kako se zabrana ne odnosi na treće osobe koje bi bile u konkurenciji sa naručiteljem. Vezano za mjesečne isplate navodi kako je dinamika isplate bila ovisna o pojedinom projektu, te je uobičajeno da se ovakva vrsta usluga pruža na mjesečnoj bazi, te se na toj bazi i fakturira, a što je vidljivo iz narudžbenice za 2019. Ističe kako je i od drugih isplatitelja primitaka primao naknade na mjesečnoj bazi, te u sličnim iznosima. Tužitelj osporava sve elemente kriterija financijske kontrole, a posebno jer isplatitelj primitaka nije naknađivao poslovne i putne troškove tužitelja, nije ulagao u njegovu opremu i alate, već je to samostalno tužitelj činio, nije određivao niti proizvode i usluge koje tužitelj mora koristiti pri izvršenju poslova, nije kontrolirao ni način i opseg pružanja usluga. Nadalje, u odnosu na kriterij odnosa stranaka navodi kako se Okvirnim ugovorom određuju osnovni "okviri" poslovne suradnje i to na neodređeno vrijeme, dok se zatim pojedino pružanje usluga konkretizira kroz pojedine narudžbenice koje su vezane uz određeni projekt. U odnosu na prestanak ugovora navodi kako je tužitelj 10. kolovoza 2020. navedeni pravni odnos otkazao pisanim putem bez ikakvih pravnih i financijskih posljedica. Tužitelj osporava postajanje svih elemenata kriterija odnosa stranaka ističući kako Okvirni ugovor nema obilježja ugovora o radu, kako isplatitelj primitaka tužitelju nije naknađivao troškove koji su svojstveni nesamostalnom radu kao što je naknada za godišnji odmor, za bolovanje i slično, te su ugovorne strane mogle u svakom trenu raskinuti ugovor bez materijalnih i financijskih posljedica. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja tuženika, i obustavu postupka utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti suprotno svrsi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 9. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je porezno tijelo kod tužitelja provelo postupak utvrđenja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa:UP/I-410-23/21-32/1, Urbroj: 513-07-19-03-21-01 od 28. prosinca 2021.

8. Porezno tijelo je uvidom u dostavljeni Upitnik NR i analizom Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji od 26. lipnja 2019. utvrdilo postojanje obilježja nesamostalnog rada uz istovremeno ispunjenje sva tri kriterija: kriterija kontrole ponašanja, kriterija financijske kontrole i kriterija kontrole odnosa stranaka, odnosno utvrđeno je kako je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12. a. OPZ-a, na način da je za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada od isplatitelja primitka, trgovačkog društva L4C-Lab4Code d.o.o. iz Zagreba, primao isplate iskazane putem obrta koji dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu s namjerom korištenja nižih propisanih poreznih stopa.

9. Porezno tijelo je kod kriterija kontrole ponašanja (članak 32. f. Pravilnika) utvrdilo kako poslodavac ima pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, u konkretnom slučaju određuje prioritete pri obavljanju poslova (članak 2. stavak 3. Ugovora), poslodavac posloprimcu određuje radno vrijeme u kojem mora biti dostupan (članak 2. stavak 8. Ugovora), nadzire dinamiku izvršenja posla putem naloga i obvezu da posao obavlja osobno te koristi opremu i sredstva za rad poslodavca (članak 2. stavak 9. i članak 4. stavak 3. i 4. Ugovora), što predstavlja obilježja nesamostalnog rada.

10. Porezno tijelo je kod kriterija financijske kontrole (članak 32. g. Pravilnika) utvrdilo kako poslodavac ima pravo usmjeriti i kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčeva rada, u konkretnom slučaju obavlja isplate posloprimcu po ugovorenoj cijeni rada po satu rada i određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) (članak 5. Ugovora) te određuje, odnosno ograničava posloprimca u opsegu pružanja usluga na tržištu (članak 3. stavak 1. Ugovora), što predstavlja obilježja nesamostalnog rada.

11. Porezno tijelo je kod kriterija odnosa stranaka (članak 32. h. Pravilnika) utvrdilo kako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme (članak 6. stavak 1. i 2. Ugovora) te da posloprimac može otkazati Ugovor uz poštivanje otkaznog roka od 2 mjeseca (članak 6. stavak 4. Ugovora), što predstavlja obilježja nesamostalnog rada.

12. Slijedom navedenoga, porezno tijelo je utvrdilo korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona na opisani način, te je utvrdilo kako je tužitelj u promatranom razdoblju ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 152.280,00 kuna.

13. Prema odredbi članka 12. a stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 115/16., 106/18., 121/19., dalje u tekstu OPZ-a) porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

14. Obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određuju se, sukladno članku 27. a stavku 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 115/16, 106/18 i 121/19), temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, a elementi kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada propisani su člancima 32. d do 32. i Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, dalje u tekstu: Pravilnik).

15. Odredbom članka 32. a stavka 3. Pravilnika propisano je da za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. istog članka propisano je da postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje se presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla.

16. Odredbom članka 32. f Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva):

1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu,

2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao,

3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca,

5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla,

6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca,

7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

17. Odredbom članka 32. g Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada:

1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca,

2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca,

3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla,

4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

18. Odredbom članka 32. h Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa:

1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu,

2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad),

3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu,

4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca,

5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica,

6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud je stajališta kako porezno tijelo nije pravilno utvrdilo da je tužitelj u razdoblju oporezivanja od 3. siječnja do 31. prosinca 2020. koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona ostvarenjem primitaka od strane društva L4C- Lab4Code d.o.o., odnosno da bi posao koji je obavljao za društvo L4C-Lab4Code d.o.o. imao obilježja nesamostalnog rada, zbog čega se osporena rješenja ne mogu ocijeniti zakonitim.

20. Prema ocjeni ovog Suda, u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka L4C-Lab4Code d.o.o. nema dovoljno elementa kriterija kontrole ponašanja, kriterija financijske kontrole i kriterija kontrole odnosa stranaka, za zaključak i utvrđenje kako se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada. Naime, Sud je izvršenom analizom odredbi predmetnog Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji od 26. lipnja 2019., te razmatranjem obilježja nesamostalnog rada u odnosu na propisane kriterije utvrdio kako u odnosu na kriterij kontrole ponašanja nije utvrđen niti jedan element koji pokazuje da poslodavac ima pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao, zatim u odnosu na kriterij financijske kontrole utvrđen je jedan element i to isplata u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) u približno sličnim iznosima, te u odnosu na kriterij odnosa stranaka utvrđen je djelomično jedan element i to da predmetni ugovor djelomično ima obilježja ugovora o radu (npr. ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme, ugovoren je otkazni rok od dva mjeseca). Iz navedenoga Sud zaključuje kako u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja L4C-Lab4Code d.o.o. nema dovoljno elemenata za zaključak da se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada.

21. Sud je prilikom utvrđenja kriterija kontrole ponašanja, analizom odredbi Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji utvrdio kako ne proizlazi da je tužitelju određeno mjesto obavljanja posla, ne proizlazi da će tužitelj dobivati upute od naručitelj kako obaviti posao, ne proizlazi kako je naručitelj odredio način obavljanja posla, dok je vrijeme dogovoreno okvirno, odnosno dostupnost unutra standardnog radnog vremena, zatim ne proizlazi kako naručitelj vodi evidenciju radnog vremena tužitelja, niti nadzire dinamiku izvršenja posla kao niti izvještaje o izvršenju poslu, ne proizlazi da tužitelj koristi opremu i sredstva za rad naručitelja, niti da naručitelj obučava tužitelja o načinu izvršenju posla. Nastavno, utvrđenje poreznog tijela da tužitelj koristi opremu i sredstva za rad poslodavca i nadzire njegov rad pozivajući se na članak 4. stavak 3. i 4. Ugovora, ovaj Sud ne prihvaća pravilnim, obzirom kako je člankom 4. stavkom 1. Ugovora dogovoreno da je izvršitelj dužan osigurati sve uvjete potrebne za rad i uredno ispunjenje svojih obveza iz Ugovora, dok je stavcima od 2. - 4. istog članka ugovorena podredna situacija ako bi naručitelj odlučio da će tužitelj pojedine poslove izvršavati na opremi ili radnom mjestu naručitelja, u kojem slučaju tužitelj daje suglasnost za praćenje rada na opremi naručitelja, međutim, iz sadržaja spisa predmeta i utvrđenja poreznog tijela nije utvrđeno kako je tužitelj uistinu radio na radnom mjestu naručitelja.

22. Nadalje, prilikom utvrđenja kriterija financijske kontrole, analizom odredbi Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji utvrđeno je kako ne proizlazi da je naručitelj tužitelju nadoknađivao putne troškove, da je ulagao u opremu tužitelja, da je naručitelj odredio usluge koje tužitelj koristi u izvršenju posla te da naručitelj kontrolira način i opseg pružanja usluga na tržištu, imajući u vidu kako je tužitelj u razdoblju nadzora imao uplate za obavljene usluge i od drugih naručitelja (tri različita naručitelja koja su izvršila 6 uplata u promatranom razdoblju), pa ne možemo govoriti da bi naručitelj ograničavao tužitelja ili mu kontrolirao opseg pružanja usluga na tržištu, kako neosnovano utvrđuje porezno tijelo. Vezano za članak 3. stavak 1. Ugovora na koji se porezno tijelo poziva, ovaj Sud u situaciji kada je tužitelj usluge obavljao i drugim naručiteljima, tumači na način da se ograničenje ne odnosi općenito na slobodno tržište pružanja usluga trećim osobama, već isključivo na klijente naručitelja kod kojih je tužitelj bio angažiran temeljem predmetnog Ugovora. Dakle, ne možemo govoriti o potpunoj kontroli načina i opsega pružanja usluga tužitelja na tržištu, kako porezno tijelo utvrđuje.

23. Naposljetku, prilikom utvrđenja kriterija odnosa stranaka, analizom odredbi Okvirnog ugovora o poslovnoj suradnji utvrđeno je kako ne proizlazi da naručitelj tužitelju pruža naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje i sl.), ne proizlazi da bi trajanje posla bilo vezano za provedbu određenog projekta, ne proizlazi da bi raskidom Ugovora tužitelj imao materijalne i financijske posljedice, te da bi uobičajeno poslovanje u djelatnosti naručitelja bilo da određene poslove na ovaj način traži na tržištu, koju činjenicu porezno tijelo nije niti utvrđivalo.

24. Slijedom svega navedenog, razvidno je kako u konkretnom slučaju u poslovnoj suradnji tužitelja i isplatitelja primitka L4C-Lab4Code d.o.o. nema dovoljno elementa kriterija kontrole ponašanja, kriterija financijske kontrole i kriterija kontrole odnosa stranaka, temeljem kojih bi se moglo utvrditi kako se u konkretnom slučaju radi o poslu s obilježjima nesamostalnog rada, a pri tome uvažavajući odredbu članka 32. a. stavka 4. u vezi stavka 5. Pravilnika prema kojoj svi kriteriji obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni, te se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršenjem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla, a koji presudni utjecaj kontrole kao i presudna povezanost ugovornih stranka u konkretnom slučaju nije utvrđena.

25. Stoga, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporene odluke poništiti i meritorno odlučiti, kao u izreci presude.

26. Dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i svjedoka navedenih u tužbi, Sud je raspravnim rješenjem od 9. travnja 2026. odbio, ocijenivši kako je izvođenje navedenih dokaza nepotrebno za rješenje ovog spora budući je na temelju činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju priloženu spisu predmeta upravnog postupka Sud mogao na potpun način utvrditi činjenično stanje potrebno za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

28. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 9. travnja 2026. za svaku radnju po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, kako je odlučeno kao u izreci rješenja.

29. Trošak podneska od 27. travnja 2026. Sud nije uvažio opravdanim troškom, smatrajući kako je isti priznat u radnji zastupanja na ročištu i sastavu tužbe, obzirom kako je opunomoćenik tužitelja na ročištu ostala pri navodima iz tužbe i podneska, a nije bilo rasprave o novim činjenicama.

U Splitu, 8. svibnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA: 1. Opunomoćeniku tužitelja Tomislavu Petrovu, odvjetniku u Metkoviću, Hrvatskih iseljenika 6,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.