REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-1873/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužitelja, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 9962/2023-33 od 24. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažavaju se žalba tuženika Addiko Bank d.d. i žalba tužitelja NĐ kao osnovane i u pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkom I. izreke presude i dijelom točke II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu po žalbama stranaka kojim je dijelom točke II. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-9962/2023-33 od 24. travnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 3.811,78 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 14.590,15 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, kao i da tužitelju plati trošak parničnog postupka u iznosu do 2.408,11 EUR-a, a točkom III. izreke, odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 7.344,61 EUR-a sa zateznim kamatama od dana 30. rujna 2015. do isplate.
2. Žali se tuženik, pobijajući točke I. i II. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku trošak postupka u cijelosti, podredno da se ukine i predmet u tome dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žali se i tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i dijelu kojim je dijelom točke II. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u tom dijelu usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i istom priznaju daljnji troškovi postupka, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu radi provođenja postupka i donošenja drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.
4. U Odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
6. Žalba tuženika je osnovana.
7. Žalba tužitelja je osnovana.
8. Predmet ovog postupka je te kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu pretplaćenih iznosa iz osnova ništetnih ugovorenih odredaba kojima je glavnica kredita vezana uz valuti švicarski franak (CHF) i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 116-207/2027 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu), zaključenim 29. studenog 2007., između pravnog prednika tuženika, HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d., kao Banke i tužitelja, kao korisnika kredita, te i kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preostale glavnice na dan konverzije u CHF u odnosu na kunski kredit konvertirane preostale glavnice u eurima prema simuliranom usporedivom euro kreditu.
9. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti, tužbenog zahtjeva tužitelja, utemeljio je na slijedećem činjeničnom utvrđenju:
- parnične stranke da su 29. studenog 2007. sklopile Ugovor o kreditu na iznos od 166.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja kredita, koji kredit da je stambeni, uz kamatnu stopu od 5,00 % godišnje koja se obračunava u CHF-u i naplaćuje u kunama po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja s rokom otplate od 30 godina, u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 891,13 CHF po tuženikovom srednjem tečaju na dan plaćanja, te kamatna stopa da je promjenjiva sukladno tuženikovoj odluci o kamatnim stopama;
- stranke da su 17. veljače 2016. godine sklopile Dodatak tom Ugovoru o kreditu, radi konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF-u u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima sa stanjem glavnice kredita 30. rujna 2015. godine u iznosu od 89.168,80 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženikovom za eure, te pretplata 30. rujna 2015. godine da je iznosila 44.816,34 kuna i da se koristi se za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.
10. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim dijelove odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojevima Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., članka 5. Direktive 93/13 EEZ, odredbe članaka od 96. do 102. i odredbe članaka 3. stavka 1. točke 1. i 102. stavka 1. sve Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), odredbe članka 502.c ZPP-a, te odredbe članaka 269. stavka 2., 272., 322. stavka 1., 323. stavka 1., 324. .stavke 1. i 2., sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05).
11. Tako je sud prvog stupnja zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, te je naložio tuženiku da, temeljem ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, iz osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao i učinaka konverzije uslijed nezakonito više obračunatog iznosa preostale glavnice na 30. rujna 2015., tužitelju isplati iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 3.811,78 EUR-a, a iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 14.590,15 EUR-a, sve sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od dana dospjelosti svakog tog iznosa pa do isplate, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. i dijelom točke II. izreke prvostupanjske presude, pri tome smatrajući da nije osnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika, jer da početak tijeka petogodišnjeg zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi teče od 13. lipnja 2014. godine, a iz osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli od 14. lipnja 2018. godine, a predmetna tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 24. svibnja 2019. godine, dok točkom III. izreke prvostupanjske presude sud prvog stupnja odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao isplatu razlike glavnice od 7.344,61 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 30. rujna 2015. godine do isplate.
12. Nadalje, prilikom donošenja prvostupanjske presude, sud prvog stupnja smatra, da se tužitelj unatoč sklopljenom Dodatku Ugovora o kreditu nije odrekao svojih prava na ostvarivanje povrata uplaćenih iznosa iz osnove ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te da, bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu, tužitelj ima i nadalje pravni interes za utvrđenjem, da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, sukladno pravnom shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019.
13. Međutim, zaključke suda prvog stupnja, temeljem kojih je, u pobijanom dijelu po žalbi tuženika točkom I. i dijelom točke II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja, temeljem kojih je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilne i to iz razloga kako slijedi.
14. Naime, prilikom donošenja prvostupanjske presude, sud prvog stupnja smatra da nije sporno, da je prilikom sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu konverzija provedena sukladno odredbi članka 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, te tuženik da je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR i potom da je primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite, te tuženik da je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta, a kako tuženik da nije konvertirao glavnicu kredita u visini, koja da je utvrđena na dan konverzije, već da je konvertirao glavnicu kredita u CHF, koja da je ugovorena i to na dan isplate kredita, te kako tužitelj da nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF, to tužitelj da neosnovano zahtjeva isplatu razlike glavnice.
15. Nadalje, sud prvog stupnja je u ovoj pravnoj stvari dosudio tužitelju preplaćene iznose, tako da je primijenjen tečaj CHF na dan isplate kredita tijekom cijelog ugovornog razdoblja, do dana konverzije, pa kako da su tužitelju dosuđeni preplaćeni iznosi prema početnom tečaju za CHF, te kako da je tuženik proveo konverziju sukladno ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju, to tužitelj da neosnovano zahtjeva preplaćeni iznos glavnice.
16. Međutim, potrebno je za navesti, da predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu, koji su pravni prednik tuženika i tužitelj zaključili 17. veljače 2016. godine, predstavlja ispunjenje zakonske obveze pravnog prednika tuženika, koji da je postupao u skladu s odredbom iz članka 19.e ZIDZPK i da se odnosi na konverziju ugovora iz valute CHF u valutu EUR, te da regulira podmirenje budućih nepodmirenih dospjelih tražbina, a predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, te zahtjev za isplatom razlike na ime preplaćenih anuiteta uslijed promjene početnog tečaja CHF i promjene početne kamatne stope, te isplate iznosa od 7-344,61 EUR-a, a na ime razlike glavnice utvrđene na dan 30. rujna 2015. godine, a sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu stranke su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, što istodobno ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem pojedinih odredbi osnovnog ugovora ništetnim, a činjenica sklapanja Dodatka sama po sebi ne dokazuje da bi tužitelju bio doista uračunat i vraćen cjelovit novčani iznos pretplate iz osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.
17. Dakle, stranke su dana 17. veljače 2016. Dodatkom izvršile konverziju kredita vezanom za CHF u kredit uz valutnu klauzulu EUR, na koji način su izmijenile odredbe osnovnog ugovora, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15), na način da su ugovor konvertirale u EUR.
18. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima Dodatka Ugovora o kreditu sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu pod poslovnim brojem Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
19. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe, da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno ZOO/05, te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK/15-a.
20. Sporazum, bez obzira da li je sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
21. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi, da li je predmetni Dodatak sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK/15, jer ako jeste, tada bi se radilo o valjanom sporazumu o konverziji, koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
22. Pritom je skrenuti pozornost, kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Gos-1/2019 također ukazuje, da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK/15 valjani i proizvode pravne učinke, bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
23. Posebice, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio, da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
24. U odnosu na zahtjev tužitelja radi isplate (kondemnatorni zahtjev), potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrdi, da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK/15 ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, ako je on utvrđen, time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita.
25. Drugim riječima, potrebno je utvrditi iznos glavnice kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajuću joj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti), te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po osnovnom Ugovoru o kreditu i potom, ako razlika postoji, imajući u vidu zaključeni dodatak kao prihvat konverzije, obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju, tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima, koji su zaključili ugovore o kreditu vezane za EUR.
26. Isto tako, potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrdi, koliko, u skladu sa odredbom članka 1111. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), iznose zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose iz osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koje preplaćene iznose je tužitelju pravni prednik tuženika uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u svezi s člankom 19.e ZID ZPK, obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO/05, za vremensko razdoblje od dana svake pojedine uplate po osnovom Ugovora o kreditu, pa do dana izvršene konverzije, te će visinu iznosa zakonske zatezne kamate na navedene preplaćene utvrditi, kako pojedinačno po mjesecima, tako i u ukupnom iznosu, posebno iz osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, a posebno iz osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
27. Kako o navedenim činjenicama, a koje je sud prvog stupnja u provedenom postupku propustio utvrditi i koje će utvrditi u nastavku postupka, ovisi osnovanost ili neosnovanost kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužitelja, to je, u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkom I. i dijelom točke II. izreke prvostupanjske presude usvojen kondemnatorni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja, kojim je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 7.344,61 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, uvažavanjem žalbe tuženika i žalbe tužitelja kao osnovanim, prvostupanjsku presudu u tim pobijanim dijelovima valjalo ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uključujući i odluku o troškovima postupka, sve temeljem odredbe članka 370. stavka 1. u svezi s odredbama članka 166. stavkom 3. ZPP-a.
28. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će razmotriti sporne okolnosti i pitanja na koja je ovom drugostupanjskom odlukom ukazano (da li je osnovan kondemnatorni zahtjev tužitelja, korisnika kredita, nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pe će potom, na temelju rezultata cjelokupnog postupka biti u mogućnosti, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.
Split, 8. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Pivac
