REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: Ps-213/2021-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Zagreb, Trg S. Radića 1, protiv 1. tuženice OG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tuženika RG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku UG, odvjetniku u [adresa], radi iseljenja i predaje u posjed, nakon 17. ožujka 2026. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja DG, diplomiranog pravnika, te 1. tužiteljice osobno i 2. tuženika osobno, uz punomoćnika 1. i 2. tuženika UG, odvjetnika, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženici OG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], i II. tuženiku PG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], iseliti iz stana u [adresa] upisanog u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na z. k. č. br. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA br. 31, 33, 35 [adresa] O, upisanoj u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] k.o. 999901, GRAD ZAGREB, pod Rbr. 16. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), i to stan na II. (drugom) katu lijevo površine 63,00 m2, sa pripadajućim spremištem u prizemlju, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, te opisani stan, slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju Gradu Zagrebu (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženici OG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], i II. tuženiku PG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], naknaditi parnični trošak tužitelju Gradu Zagrebu (OIB: [osobni identifikacijski broj]), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u iznosu od po 106,18 eur, sa zateznim kamatama od 8. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je vlasnik stana upisanog u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji stan se nalazi u stambenoj zgradi, br. 31, 33, 35 ULICA MILKE TRNINE, na z. k. č. br. [katastarska čestica]. upisane u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] k.o. 999901, GRAD ZAGREB, pod Rbr. 16. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), i to stan na II. (drugom) katu lijevo površine 63,00 m2, sa pripadajućim spremištem u prizemlju, [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, te da se tuženici nalaze u posjedu stana iz ad. 1. ove tužbe bez valjane pravne osnove.

Navodi da prema zadnjem očevidu na licu mjesta, koji je 22.01.2021. izvršio službenik tužitelja, I-tuženica, bez valjane pravne osnove, koristi predmetni stan zajedno s II. tuženikom kao izvanbračnim suprugom još od 2018. godine, a koji stan je ranije koristila pok. najmoprimka ČG, i to kao supruga bivšeg nositelja stanarskog prava pok. GG, da je dopisom Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada, od 25.01.2021. pozvana I. tuženica predati predmeti stan slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju.

Tužitelj pojašnjava da I. tuženica OG nema pravo korištenja predmetnog stana, budući da ne ispunjava uvjete za stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca propisanog Zakonom o najmu stanova (“Narodne novine“, broj: 91/69., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20.), a o čemu je ista uredno obaviještena od strane nadležnog ureda tužitelja, kao i da I. tužena OG po evidencijama MUP-a RH ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], dok II. tuženik RG ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa].

Navodeći da tuženici koriste predmetni stan bez valjane pravne osnove, te odbijaju predati u posjed tužitelju u mirnom postupku, tužitelj traži naložiti tuženicima da se isele iz opisanog stana i isti predaju, slobodan od osoba i stvari u posjed tužitelju, uz naknadu parničnog troška tužitelju.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavaju kao neosnovane navode iz tužbe i protive se tužbenom zahtjevu.

II-tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne, legitimacije jer da tužitelj nikada nije stupio u kontakt sa II-tuženikom, već je svoje tvrdnje u odnosu na II-tuženika utemeljio isključio na posrednim saznanjima od trećih, pa predlaže u odnosu na II-tuženika odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. I-tuženica ne osporava da se nalazi u posjedu stana koji je predmet ovog postupka i da stan koristi od 2018., te da je prije toga predmetni stan povremeno koristila te se brinula o pok. GG ČG. Nadalje I-tuženica navodi da joj predmetni stan predstavlja jedini dom i da osim predmetnog stana nema druge nekretnine u kojoj može živjeti, niti ima drugu nekretninu u vlasništvu, te ako bude iseljena iz predmetnog stana da joj ostaje živjeti na cesti, s obzirom da je nezaposlena i ne može si priuštiti drugu nekretninu.

Smatra da tužitelj na koji način nije dokazao da je iseljenje tuženika potrebno, niti učinio opravdanim svoje traženje za predaju stana u posjedu tuženika niti vlastito miješanje u ostvarivanje prava tuženika na poštovanje doma i da je samim time zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

Ističe i da tužitelj nije dokazao da I-tuženica ne ispunjava uvjete za stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca niti da je o navedenom uredno obaviještena. Sama činjenica da tuženici imaju prebivalište prijavljeno na drugim adresama, nema presudan utjecaj, s obzirom se radi o nemogućnosti tuženika da se prijave na navedenu adresu.

Tuženica ujedno ističe da su za predmetnu nekretninu uredno podmireni svi režijski i drugi troškovi, da je tužena predmetnu nekretninu adaptirala i uredila u skladu sa potrebama vlastitog življenja, te da ista predstavlja njezin jedini dom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u e-Izvadak iz zemljišne knjige, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška]. k.o. 999901, GRAD ZAGREB, od 20.12.2021. (list 4-5 spisa), preslika rješenja o uknjižbi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, Posl.broj: Z-27226/2019-2, od 27.08.2020. (list 6-10 spisa), preslika Zapisnika i prijepisa Zapisnika s očevida na licu mjesta Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, od 9.9.2020. (list 11-12 spisa), preslika Zapisnika Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada od 3.10.2018. (list 14 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada od 25.1.2021. s povratnicom (list 15-16 spisa), preslike Uvjerenja o prebivalištu MUP-a RH, PU Zagrebačka, Broj: 511-19-22/1-87372/2021, od 13.9.2021. za I. tuženika i preslika Uvjerenja o prebivalištu MUP-a RH, PU Zagrebačka, Broj: 511-19-22/1-87373/2021, od 13.9.2021. godine, za II. tuženika (list 17-18 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 386/17-18 od 19.4.2018. (list 42-45 spisa), presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-743/2018-2 od 11.10.2018. (list 46-49 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora od 3.2.2021. za zk uložak [broj ZK uloška] (list 50 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora – povijesni prikaz za zk uložak [broj ZK uloška] (list 51-53 spisa), Ugovor o kupoprodaji od 30. prosinca 1997. ovjeren kod javnog bilježnika (list 54-56 spisa), ugovor o najmu stana od 9. studenog 1999. (list 57-59 spisa), izvadak iz matice umrlih za GG (list 60-61 spisa), potvrdu o stanovanju od 16. veljače 2009. (list 62 spisa), izjavu ČG od 26.2.2009. (list 63 spisa), poziv za sklapanje ugovora o najmu stana i opomena zbog duga od 3. veljače 2009. (list 64 spisa), zahtjev za sklapanje o najmu stana nakon smrti supruga od 26. veljače 2009. (list 65 spisa), uvjerenje o prebivalištu ČG i ŽG (list 66-67 spisa), rodni list AG (list 68 spisa), rodni list ŽG (list 69 spisa), ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom između [adresa] i ČG od 19. ožujka 2009. Ovjeren kod javnog bilježnika (list 70-74 spisa), potvrdu Grada Zagreba o stanovanju (list 75 spisa), zapisnik od 11. listopada 2018. (list 76 spisa), uvjerenje Grada Zagreba od 17. listopada 2018. (list 77 spisa), potvrdu od 18. listopada 2018. o otkupu stana (list 78 spisa), službenu potvrdu od 22. listopada 2018. (list 79 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana ŽG (list 83 spisa) uz Izjavu (list 84 spisa), saslušana je 1. tuženica na ročištu 7. veljače 2023. (list 89-90 spisa) te svjedok OGC (list 90-91 spisa), potvrde 1. tuženice (list 96-98 spisa), potvrda o visini dohotka (list 100 spisa), službenu potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda broj 7740/2024 od 12. ožujka 2024. (list 104 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitka 1. tuženice od 10. travnja 2024. (list 105-106 spisa), uvjerenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i Geodetske poslove od 5. ožujka 2024. za 1. tuženicu (list 107-108 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr-744/2015, izvadak iz matice vjenčanih (list 120 spisa), saslušan je drugotuženik RG na ročištu 17. ožujka 2026. (list 133-134 spisa) te je dopunski saslušana je 1. tuženica OG na ročištu 17. ožujka 2026. (list 134 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika i za predaju u posjed nekretnine u vlasništvu tužitelja - stana upisanog u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na z. k. č. br. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA br. 31, 33, 35 ULICA MILKE TRNINE, upisane u z. k. ul. broj: [broj ZK uloška] k.o. 999901, GRAD ZAGREB, pod Rbr. 16. kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), i to stan na II. (drugom) katu lijevo površine 63,00 m2, sa pripadajućim spremištem u prizemlju, [adresa] i, koju nekretninu tuženici drže u posjedu i koriste za stanovanje, bez pravne osnove.

6. Nije sporno da je tužitelj vlasnik opisanog stana da se I-tuženica nalazi u posjedu tog stana te da ga koristi za stanovanje.

7. Sporna je pasivna legitimacija II-tuženika, odnosno je li i on s I-tuženicom u posjedu predmetnog stana bez valjane pravne osnove i jesu li tuženici dužni predati tužitelju posjed predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari.

8. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15- dalje: ZVDSP) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

9. Odredbom čl. 163. st. 1. ZVDSP propisano je da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

10. Iz zemljišnoknjiižnog izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] proizlazi da je tužitelj vlasnik stana na drugom katu lijevo površine 63,00 m2 s pripadajućim spremištem u prizemlju na adresi [adresa].

11. Uvidom u ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 14. travnja 2009. (list 70-74 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u svojstvu najmodavca s ČG u svojstvu najmoprimca sklopio ugovor o najmu predmetnog stana koji će najmoprimac koristiti sa svojom kćeri ŽG.

12. Prema sadržaju zapisnika Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 3. listopada 2018. (list 14 spisa) u ured je pristupio predstavnik suvlasnika zgrade [adresa], OGC te je izjavio da je najmoprimka ČG preminula prije otprilike 2 godine i da kćer ŽG stan ne koristi već da živi negdje drugdje, da se prije 4-5 mjeseci u stan uselila OG pokćerka ČG, koja se u stan vratila nakon razvoda braka, i adaptira stan, a susjedi negoduju.

13. Prema sadržaju zapisnika Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 18. listopada 2018. (list 76 spisa) u ured su pristupile ŽG, teško pokretna u pratnji OG u svezi statusa predmetnog stana koji se trenutno adaptira i da OG pomaže ŽG radi njezine teške pokretljivosti koja trenutno stanuje kod prijatelja u Samoboru, Žumberačka 16. Objašnjeno im je da po smrti ČG pravo korištenja stana ima isključivo ŽG i to pod uvjetom da prvo podnese zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana nakon smrti najmoprimke, podmiri zaostale troškove stanovanja nakon čega može podnijeti zahtjev za kupnju stana sukladno odredbama Odluke o prodaji stanova u vlasništvu Grada Zagreba.

13.1.Iz Potvrde Gradsko stambenog komunalnog gospodarstva od 18.10.2018. (list 78 spisa) proizlazi da ŽG nije podnijela zahtjev za otkup predmetnog stana, odnosno zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana.

14. Uvidom u prijepisa Zapisnika s uviđaja na licu mjesta Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 9.9.2020. (list 12 spisa) utvrđeno je da je prvotuženica izjavila da je u posjedu stana od 6. mjeseca 2018., da je njezina baka ČG umrla **.**.2015., da su stanu nakon njezine smrti ostali živjeti kćer ŽG i njezin brat NG koji se na Cres odselio u 8. mjesecu 2018., te da ŽG živi s dečkom u Samoboru čiju adresu prvotuženica ne zna. Prvotuženica je izjavila na zapisnik da ona povremeno radi na crno, da stan koristi s PG koji je obrtnik.

15. Iz prijepisa Zapisnika s uviđaja na licu mjesta Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 22.1.2021 (list 13 spisa) proizlazi da je prvotuženica izjavila da je najmoprimac na predmetnom stanu bila njezina teta ŽG koja je umrla 2020., a prvotuženica je stan nastavila koristiti sa svojim izvanbračnim suprugom PG. Utvrđeno je i da je stan u fazi renovacije.

16. Iz dopisa Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada od 25.1.2021. proizlazi da je prvotuženica pozvana da tužitelju preda stan na adresi [adresa], 2. kat, površine 63,00 m2, jer da stan bespravno koristi, te se tuženica poziva da putem tog ureda preda tužitelju posjed stana, slobodan od osoba i stvari, jer će u protivnom protiv nje biti pokrenut parnični postupa radi iseljenja.

17. Iz navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je status najmoprimca na predmetnom stanu imala ČG koja je preminula 2015., a njezin kćer ŽG, koja je imala pravo stan koristiti sa svojom majkom ČG, iz stana je prije majčine smrti odselila, kako to proizlazi iz izjave na zapisnik predstavnika suvlasnika zgrade [adresa], RGC od 3. listopada 2018. S prvotuženicom je u isti ured, dva tjedna kasnije, pristupila ŽG radi reguliranja svog statusa na predmetnom stanu, sklapanjem ugovora o najmu, a potom zahtjeva za otkup stana, iako u predmetnom stanu ŽG nije živjela, očito tako nastojeći svoj status na stanu riješiti u svrhu otkupa stana, jer je to sada moglo biti u interesu prvotuženice koja je u stan uselila već prije toga, u lipnju 2018.

17.1. Prvotuženica dakle ne tvrdi niti predlaže dokaze na okolnost postojanja pretpostavki za njezino stjecanje statusa najmoprimca na predmetnom stanu ili osobe uz najmoprimca ovlaštene na korištenje stana, a iz navedenih činjeničnih utvrđenja jasno proizlazi da sve i da se tuženica nalazi u posjedu predmetnog stana po dopuštenju ŽG, koja je bila ovlaštena uz majku ČG koristiti predmetni stan, ŽG nije nositeljica nikakvih prava na predmetnom stanu koja je mogla prenijeti na prvotuženicu.

18. Iskaz svjedoka RGC sud je prihvatio kao detaljan, uvjerljiv i istinit, te podudaran navedenoj dokumentaciji, posebno cijeneći da u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan živi 40 godina, te da je predstavnik suvlasnika 16 godina i da slijedom toga ima saznanja kada je tuženica živjela u predmetnom stanu, odnosno da se tuženica u stan doselila tek nakon što je njezina baka ČG umrla i da prije toga tuženica nije živjela u predmetnom stanu s tetom ŽG koja se iz stana iselila davno prije smrti njezine majke ČG i nije mu poznato gdje ŽG nakon toga živi. Na temelju iskaza svjedoka utvrđeno je i da u predmetnom stanu s prvotuženicom živi drugotuženik unatrag četiri godine (iskaz na ročištu 7. veljače 2023.), jer ga svjedok susreće svaki dan u prolazu, u zgradi i ispred zgrade.

19. Iskaz prvotuženice, OG, sud je prihvatio u dijelu da u predmetnom stanu živi od lipnja 2018., da s njom živi drugotuženik, kako to proizlazi i iz zapisnika o uviđaju, te iskaza svjedoka. Sud njezin iskaz nije prihvatio u dijelu u kojem je navela da u predmetnom stanu na adresi [adresa], na II. katu lijevo živi praktički od svojeg rođenja i da se iz stana službeno iselila 1995., radi udaje, (u dopunskom saslušanju iskazala da se iselila 1990.) a da se u stan vratila živjeti nakon razvoda 2018. kada je u njemu živjela još njezina teta ŽG do svoje smrti, u prosincu 2020., jer je iskaz u suprotnosti s iskazom svjedoka BG, posebno u dijelu da se ŽG iz stana iselila puno prije smrti svoje majke. Sud nije prihvatio njezin iskaz niti u dijelu da se tužitelju obraćala radi pokušaja reguliranja statusa na predmetnom stanu te je takav zahtjev predala u Gradskom poglavarstvu negdje 2019. kada je njezina teta ŽG još uvijek bila živa, kao i da na taj njezin zahtjev tužitelj nikada nije odgovorio, jer je prema sadržaju Ugovora o najmu i zapisnika takav zahtjev mogla podnijeti samo ŽG što očito nije učinila nakon što je s tuženicom bila u nadležnom uredu tužitelja 2018.

20. Na iskaz prvotuženice da od 2018. da sve režijske troškove koji terete predmetni stan u cijelosti ona podmiruje, pričuvu za stan ne plaća, već plaća naknadu za stanovanje negdje u visini pričuve oko 46,05 eur/347,00 kn mjesečno, valja reći da je i bespravni korisnik dužan podmirivati naknade za stan koji koristi.

20.1. Iskaz drugotuženika RG nije prihvatio u dijelu da kao partner ovdje prvotuženice zna povremeno ostati kod nje u stanu na adresi [adresa] koji stan je površine oko 60 m i da je tuženica u njemu nastavila živjeti nakon smrti tete[2] , a da on inače živi s majkom i svoja dva odrasla sina u svom stan na adresi [adresa] koji, stan je površine 31 m2, i da kod prvotuženice dolazi u stan na adresi [adresa] unatrag 5-6 godina. To iz razloga što je prije svega neživotno i neuvjerljivo da drugotuženik živi s majkom i odraslim sinovima u stanu od 31m2, a prvotuženici koja je njegova partnerica i živi sama u stanu od 63,00 m2 da povremeno dolazi. U suprotnosti je i s iskazom prvotuženice koja na zapisnik o uviđaju o drugotuženiku daje izjave kao o svom izvanbračnom suprugu, te je u suprotnosti i s iskazom svjedoka BG koji drugotuženika u zgradi i ispred zgrade u kojoj je predmetni stan viđa svakodnevno.

20.2. Nadalje je prvotuženica iskazala da je zaposlena u jednom kafiću na 4 sata dnevno i zarađuje oko 400,00 eura mjesečno, da bi u dopunskom iskazu navela da dnevno zarađuje 40,00 eur dnevno uvećano za napojnice, nalazi si i druge poslove sa strane te dodatno zaradi. Iskazala je da je stan u kojem je živjela s bivšim suprugom do negdje 2016. pripao njemu, odnosno da je stan bio kupljen kreditom koji nije bio vraćan te misli da je on stan prenio na sebe i to riješio. U dopunskom saslušanju prvotuženica je iskazala da je stan na adresi [adresa], bio u njezinom vlasništvu, ali je u postupku ovrhe prešao u vlasništvo banke iz razloga što nije vraćan kredit zbog kojeg je bila hipoteka na stanu. Iz tog stana se iselila 2016., kada se razvela i trebao je pripasti njezinom bivšem suprugu ali prijenos nije bio moguć radi te hipoteke. Iskazala je i da u vlasništvu nema drugih nekretnina niti ima drugo mjesto za stanovanje, kao i da predmetni stan ima površinu 63 m2, te se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaone i hodnika. Iskazala je i da je drugotuženik stalno zaposlen i nije joj poznato kolika je njegova plaća. Tuženica je majka kćeri studentice u Rijeci koja i radi ali ju i tuženica pomaže, te još jedne kćeri koja sada ima 27 godina, zaposlena je i živi na Jarunu sa dečkom u njegovom stanu.

21. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Ovr- 744/2015 utvrđeno je:

- da je prema podacima priloženog izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] tuženica vlasnica stana na I. katu površine 47,54 m2 koji se nalazi u zgradi na adresi [adresa], sagrađenoj na č. br. 641 k. o. [katastarska općina], upisanoj u broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška], - da je RBA Austrija protiv tuženice pokrenula ovrhu 7. srpnja 2011. na opisanoj nekretnini radi namirenja dospjelog, a nepodmirenog dugovanja u iznosu od 31.500,00 EUR na temelju

Ugovora o jednokratnom kreditu od 26.11.2005.,

- da je 22. srpnja 2011. doneseno rješenje o ovrsi, broj Ovr-2019/2011, kojim je određena ovrha prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja

- da je ovršenica, ovdje prvotuženica bila upućena u parnicu rješenjem Ovr-744/15 od 19. srpnja 2022.,

- te da je rješenjem od 26. rujna 2022. utvrđeno da je ovrha dovršena i to na način da je nekretnina u vlasništvu ovršenice prodana i pravomoćno dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu.

22. Na navode tuženice da je predmetni stan njezin dom valja istaknuti da nasuprot odredbi članka 161. ZVDSP koja daje vlasniku pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, odredba članka 8. Konvencije propisuje da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa javne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Republika Hrvatska ratificirala je Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda 7. studenoga 1997. i ona je dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, po pravnoj snazi iznad hrvatskih zakona.

Pravo na dom u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz članka 34. stavak 1. u svezi članka 35. i članka 16. stavak 2. Ustava RH prema kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči poštovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Iznimke od zabrane miješanja propisane su u članku 8. stavak 2. Konvencije, a može li neka o propisanih iznimki opravdati miješanje prosuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnost konkretnog slučaja.

23. Iz izloženih činjeničnih utvrđenja proizlazi zaključak da tuženica predmetni stan drži u posjedu bez pravne osnove, da je dvije godine nakon razvoda 2016. bila podstanar i da se u predmetni stan uselila u lipnju 2018., da je tužba kojom je pokrenut ovaj spor ponesena 20. prosinca 2021., pa sve i da je prvotuženica živjela u predmetnom stanu do 1990. ili 1995.kako to tvrdi tijekom postupka dok u odgovoru na tužbu navodi da je do tada predmetni stan povremeno koristila, a prema podacima uvjerenja o prebivalištu (list17 spisa) na adresi predmetnog stana nje bila prijavljena od rođenja kako tvrdi već od 1986. do 1995. i to nije dokaz da je u stanu doista i živjela, po ocjeni ovog suda te činjenice predmetni stan ne čine domom prvotuženice i neosnovano se prvotuženica poziva na zaštitu prava na poštivanje njezinog doma u predmetnom stanu, a kao što je već prethodno u obrazloženju navedeno, bespravno stanovanje ne znači i da je besplatno pa je logično da tuženice koristeći predmetni stan za isti podmiruje režijske troškove i plaća naknadu vlasniku za korištenje stana.

24. Sve kada bi se i prihvatila tvrdnja da predmetni stan predstavlja dom tuženice, u ocjeni prava na miješanje tužitelja kojim se pravo na dom tuženici oduzima, valja ocijeniti opravdanost miješanja u pravo tuženice na dom, te pritom utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te je li nužno u demokratskom društvu pri čemu bi negativan odgovor na jedno od navedenih eliminacijskih pitanja bio dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.

25. S obzirom na istaknuti prigovor prava na dom, jer tuženica u predmetnom stanu živi od 2018. svega 3 i pol godine do podnošenja ove tužbe, a tvrdnju da je u istom živjela od rođenja do 1990., odnosno 1995., tuženica nije dokazala, da u stanu živi s partnerom koji je zaposlen i ostvaruje prihode kao i tuženica i oboje su u radnoj životnoj dobi s odraslom djecom od kojih su neka zaposlena i ne žive s njim, odnosno s prvotuženicom, ovaj sud je odvagnuo interes prvotuženice kojoj bi prijetio gubitak doma nasuprot cilju tužitelja koji želi postići mjerom iseljenja.

26. Stavljajući u odnos ta dva pojedinačna prava, ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju pravo tužitelja koji je vlasnik predmetnog stana preteže nad pravom tuženice.

27. Ocjenu o tome da pravo tužitelja kao vlasnika preteže ovaj sud temelji na utvrđenju da tuženica nema pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine, kao i da je upoznata s činjenicom da je tužitelj vlasnik stana i da je svoja prava na predmetnom stanu nakon smrti najmoprimateljice ČG mogla ostvariti samo njezina kćer ŽG što nije učinila. Pri donošenju ocjene o nužnosti iseljenja sud je uzeo u obzir i da je tuženica ranije bila vlasnica stana koji je prešao u vlasništvo banke radi nevraćenog kredita za koji je jamčila tim stanom.

28. Valja istaknuti i da je svrha reivindikacijskog zahtjeva isključenje drugih osoba od nedopuštenog (bespravnog i samovlasnog) posjedovanja vlasnikove stvari, te vraćanje posjeda vlasniku koji mu pripada s obzirom na njegovo pravo vlasništva.

29. Stoga prema ocjeni ovog suda, ne postoji trajna povezanost tuženice s predmetnim stanom i taj stan nije njezin dom, te od iseljenja nema blaže mjere za postizanje legitimnog cilja pri čemu je, a s obzirom na to da je prvotuženica u dobi u kojoj je sposobne brinuti se o svojoj egzistenciji, kao i drugotuženik, sud vodio računa da je u interesu pravne sigurnosti, javnog reda i mira da tužitelj dođe u posjed nekretnine koju tuženica drži bez valjane pravne osnove. Sud je zaključio da u ovom slučaju suprotstavljanja dva pojedinačna privatna prava, i to prava vlasništva s jedne strane i prava na dom s druge strane preteže u konkretnom slučaju pravo vlasništva tužitelja.

30. S obzirom da prvotuženica nema pravnu osnovu za posjed predmetne nekretnine, kao ni drugotuženik koji u stanu živi po njezinom dopuštenju, niti je osnovan prigovor prvotuženice prava na dom, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 161. st. 1., čl. 162., čl. 163. i čl. 165. ZVDSP, a u vezi čl. 219. i čl. 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) slijedom izloženih utvrđenja, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev, te odlučio kao u točki I. izreke.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, te je tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu 53,09 eur i na presudu 53,09 eur ili ukupno 106,18 eur.

32. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 8. svibnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženicima po pun.